1             

Poslovni broj: 32 P-282/2022-12

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13                  

 

       Poslovni broj: 32 P-282/2022-12

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., OIB..., iz O., kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u Z., protiv tužene N. H B. d.d., OIB..., Z., koju zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Ž. i P., o. d. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika V. P. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika H. K., s danom objave 10. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

 

I.               Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: ... od ... sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja u dijelu čl. 11.2. glasi:”Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.”

 

II.              Nalaže se tuženoj da u roku od petnaest (15) dana isplati tužitelju iznos od 348,32 eur/2.624,42 kn1, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 18. studenoga 2011. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

III.              Nalaže se tuženoj da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 992,09 eur/7.474,90 kn1 zajedno sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

IV.              Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 774,77 eur/5.837,50 kn1.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 8. lipnja 2022. u bitnome navodi da je 25. srpnja 2008. sklopio sa tuženom Ugovor o kreditu broj ... (dalje: Ugovor) kojim je tužena tužitelju odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.384,52 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Ukazuje na odredbu čl. 11. toč. 2. predmetnog Ugovora kojim je tužena propisala da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete koje odredi Kreditor, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočila strukturu navedenih uvjeta, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženi tereti tužitelja, odnosno zbog čega baš taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO). Navodi, da je riječ o tzv. izlaznoj naknadi. Nadalje, ističe kako sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju određuju odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82. alineja 10. Zakona o zaštiti potrošača, obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu Ugovora kojeg je sastavila tužena, kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Navodi, kako slijedom navedenoga tužitelj nije mogao niti usporediti visinu naknade sa drugim kreditorima te sam odlučiti koja mu je opcija povoljnija. Ističe, kako je na taj način prouzrokovana neravnoteža u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, a na štetu tužitelja. Navodi, kako je naplaćivanje naknade za prijevremeno zatvaranje kredita u suprotnosti sa zakonom, a što potvrđuje i sudska praksa koju dostavlja u prilogu predmetne tužbe. Navodi, kako je tužena naplatila tužitelju izlaznu naknadu u iznosu od 2.624,42 kn.

 

2. Tužena u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je ista u cijelosti neosnovana. Ističe, da je potraživanje tužitelja u zastari, da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na predmetni ugovorni odnos, da naknada za prijevremenu otplatu kredita nije ništetna. U odnosu na istaknuti prigovor zastare pojašnjava da je utužena tražbina u zastari, ako se radi o potraživanju na ime naknade štete, isto tako u zastari je, ako je riječ o potraživanju mjesečnih anuiteta, a utuženo potraživanje je u zastari i ako predmetni postupak kvalificiramo kao postupak temeljem instituta stjecanja bez osnove. Ističe, kako je i nejasno kako je tužitelj procijenio vrijednost spora na 25.000,00 kn, obzirom da je tužbeni zahtjev na isplatu postavljen na iznos od 2.624,42 kn. Zaključno, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužena ističe kako istu ne osporava. Posljedično, navodi kako iz razloga procesne ekonomičnosti u predmetnom postupku nije potrebno provoditi dokaz financijskim vještačenjem, a koji dokazni prijedlog je tužitelj iznio u predmetnoj tužbi.

 

3. U odnosu na vrijednost predmeta spora, ovdje treba istaknuti kako je tužitelj na pripremnom ročištu 27. listopada 2022. pojasnio kako je istu naznačio u iznosu od 25.000,00 kn, budući da se predmetni tužbeni zahtjev sastoji od dijela kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora i od dijela kojim traži isplatu iznosa od 348,32 eura/2.624,32 kn.

 

4. Tužitelj je podneskom od 23. kolovoza 2022. osporio sve istaknute prigovore tužene.

 

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Prometnu karticu po kreditu ... na ime P. Z. (str. 4-7 spisa), Ugovor o kreditu broj ... (str. 9-13 spisa), Rezultate izračuna (str. 24 spisa) i izveden je dokaz saslušanjem tužitelja Z. P. na ročištu 15. prosinca 2022. (str. 40 i 41 spisa).

 

6. Nije izveden dokaz financijskim vještačenjem, budući da je tužena u odgovoru na tužbu učinila nespornom visinu predmetnog tužbenog zahtjeva pa izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno, jer se istim ne bi utvrdile relevantne činjenice.

 

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

 

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena tzv. izlazna naknada za prijevremenu otplatu kredita i zahtjev za isplatu iznosa od 2.624,42 kn, koliko mu je tužena zaračunala na ime tzv. izlazne naknade.

 

9. Nije sporno da su tužitelj i pravna prednica tužene V. d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj ... dana ..., a temeljem kojeg Ugovora je pravna prednica tužene odobrila i stavila na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 18.384,52 CHF sa redovnom kamatnom stopom od 6,10% i rokom otplate od 84 mjeseca.

 

10. Nadalje, nije sporno da je u čl. 11. toč. 2. predmetnog Ugovora ugovorena tzv. izlazna naknada u slučaju prijevremene otplate kredita, budući da je tom ugovornom odredbom određeno kako je moguća prijevremena otplata kredita i to na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno Uvjetima i Odluci o kamatama i naknadama Kreditora.

 

11. Iz prometa kartice po kreditu ... na ime tužitelja proizlazi kako je tužitelj prijevremeno otplatio predmetni kredit dana 18. studenoga 2011.

 

12. Između stranaka je sporno pitanje zastare utuženog potraživanja, sporno je pitanje da li predmetna odredba Ugovora o kreditu o tzv. izlaznoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu. Sporno je i pitanje naznačene vrijednosti predmeta spora, dok nije sporna sama visina utuženog potraživanja.

 

13. U odnosu na vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud prihvaća, kao na zakonu osnovano obrazloženje tužitelja sa pripremnog ročišta 27. listopada 2022. kako je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari naznačio u iznosu od 25.000,00 kn, zato što se predmetni tužbeni zahtjev sastoji od dva dijela i to prvog dijela kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o tzv. izlaznoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita i drugog dijela kojom traži isplatu iznosa od 2.624,42 kn, odnosno tužena neosnovano prigovara da bi se vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari trebala naznačiti isključivo na temelju vrijednosti dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu, budući da prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora treba uzeti u obzir cijeli tužbeni zahtjev.

 

14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, ovaj sud isti ocjenjuje u cijelosti neosnovanim. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici svog građanskog odjela 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje kako zastara restitucijskog zahtjeva temeljem instituta ništetnosti, općenito ne počinje teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, odnosno zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi:"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

15. Dakle, s obzirom na činjenicu da tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom u toč. 1. petita traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o tzv. izlaznoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita, zastara u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu iznosa kojeg mu je tužena zaračunala na temelju te izlazne naknade, po pravnom shvaćanju ovog suda, još uopće nije počela teći, jer se tek u ovom postupku treba odlučiti o osnovanosti prvog dijela predmetnog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti.

 

16. Radi razjašnjenja svih odlučnih okolnosti u ovoj pravnoj stvari, na ročištu za glavnu raspravu 15. prosinca 2022. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja Z. P.

 

17. Tužitelj je u svom iskazu izjavio kako je sklopio predmetni Ugovor sa pravnim prednikom tužene V. d.d. i da je prijevremeno otplatio kredit 2011. godine. Istaknuo je kako je kredit sklopljen radi nabave osobnog automobila. Kada je išao otplatiti prijevremeno kredit u banci su ga upozorili da se na to obračunava naknada u iznosu od 4% vrijednosti kredita. Nadalje, je naveo da ga prilikom sklapanja predmetnog Ugovora 2008. nitko nije posebno upozorio da se kod prijevremene otplate kredita zaračunava posebna naknada. Istaknuo je da mu je prilikom sklapanja Ugovora službenik banke samo rekao da pročita Ugovor. Zaključno je naveo da ga čak nisu niti upozorili da rate kredita treba plaćati 1.-og u mjesecu pa mu je zaračunavana kamata.

 

18. Ovaj sud prihvaća u cijelosti, kao vjerodostojan i životno logičan iskaz tužitelja, a iz istog nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj sklopio predmetni Ugovor u svojstvu potrošača, budući da je isti sklopio radi nabave osobnog automobila.

 

19. Ovdje treba ukazati na odredbu čl. 1024. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano da korisnik kredita može vratiti kredit i prije isteka određenog roka za vraćanje, ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku, dok je u st. 3. istog članka propisano da je u navedenom slučaju korisnik kredita dužan naknaditi štetu, ako je davatelj kredita istu pretrpio.

 

20. U čl. 269. ZOO-a, propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

 

21. U čl. 280. st. 1. ZOO-a, propisano je da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, da je ugovor ništetan.

 

22. Nadalje, je u čl. 322. ZOO-a, propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

23. Nadalje, je u čl. 323. st. 1. ZOO-a, propisano da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

 

24. Konačno, je u čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine", broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09), propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed sastavio trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed sastavljenog standardnog ugovora trgovca.

 

25. U čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, ako isti može opstati i bez te ništetne odredbe.

 

26. Iz provedenih dokaza, proizlazi kako tužitelj, kao korisnik kredita sa pravnom prednicom tužene, kao kreditorom, nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 11.2. Ugovora o kreditu broj ... sklopljenog ..., budući da je ta ugovorna odredba unaprijed sastavljena od pravne prednice tužene, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

 

27. Vezano uz prethodno utvrđenje, ovdje treba istaknuti kako je tužitelj u svom iskazu razložno objasnio da ga nitko prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije upozorio na to da se u slučaju prijevremene otplate kredita zaračunava posebna naknada, već su ga na to upozorili tek kada je išao prijevremeno otplatiti kredit.

 

28. Po ocjeni ovog suda, naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita, nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tužena bila ovlaštena sama donijeti odluku o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita.

 

29. Ugovorna odredba kojom je predviđena naknada za prijevremenu otplatu kredita ili djelomično otplatu kredita, nije u suprotnosti s odredbom čl. 1024. ZOO-a, ali je ista nepoštena, jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača.

 

30. Vezano uz prethodno navedeno, ovdje treba ukazati i na pravno shvaćanje Suda Europske unije u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ, a kojim je jasno naglašena važnost (informiranog, upućenog) obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. Takvo obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača, jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama.

 

31. Praksa Suda EU iz predmeta broj C-26/13 od 30. travnja 2014. odražava ustaljeno stajalište da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u predmetnom slučaju banku), kako u odnosu na pregovaračku snagu, tako i u odnosu na razinu obaviještenosti, odnosno položaj koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Zbog tog slabijeg položaja potrošača Direktiva 93/13/EEZ, obvezuje države članice da propišu mehanizam koji će osigurati da bilo koja ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo može biti podvrgnuta ispitivanju kako bi se ocijenilo je li eventualno ista nepoštena.

 

32. Slijedom provedenog postupka, ovaj sud temeljem odredbe čl. 102. u vezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača i u vezi sa odgovarajućim pravnim shvaćanjima Suda Europske unije, ocjenjuje kako je ništetna predmetna ugovorna odredba čl. 11. 2. Ugovora kojom je ugovorena tzv. izlazna naknada u slučaju prijevremene otplate kredita (točka I. izreke presude).

 

33. S obzirom na to da je tužena temeljem ništetne odredbe primila iznos od 348,32 eur/2.624,42 kn1, valjalo je naložiti tuženoj temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, da isplati tužitelju taj iznos sa zateznim kamatama od 18. studenog 2011. kada je tužitelj prijevremeno otplatio predmetni kredit pa do isplate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose (točka II. izreke presude).

 

34. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 8. lipnja 2022. u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn1 prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT), sastava obrazloženog podneska od 23. kolovoza 2022. u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn1 (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 19. listopada 2022. u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn1 (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 27. listopada 2022. u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn1 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 15. prosinca 2022. u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn1 (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 729,96 eur/5.499,88 kn1, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 912,45 eur/6.874,85 kn1. Tužitelj ima pravo i na naknadu plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur/300,00 kn1 i na prvostupanjsku presudu u iznosu od 39,82 eur/300,00 kn1. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 992,09 eur/7.474,90 kn1 (točka III. izreke presude).

 

35. Naprotiv, tužitelj po pravnom shvaćanju ovog suda nema pravo na naknadu troškova za radnje poduzete prije 5. studenog 2022.u zatraženom iznosu od po 1.500,00 kn po radnji, budući da je izmjenom OT-a tek 5. studenog 2022. došlo do povećanja vrijednosti boda za poduzete odvjetničke radnje na 15,00 kn, a ta se odredba po pravnom shvaćanju ovog suda ne može retroaktivno primijeniti. Pored toga tužitelj nema pravo niti na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn1, budući da na to ročište nije pristupio. Konačno, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 199,08 eur/1.500,00 kn1, budući da je prema vrijednosti predmeta spora u obvezi podmiriti sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 39,82 eur/ 300,00 kn1. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 774,77 eur/5.837,50 kn1 (točka IV. izreke presude).

 

36. Sukladno odredbi čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka po stopi propisanoj za ostale odnose i to od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

37. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tuženičinom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka budući da je isti bespredmetan, jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku.

 

38. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura, kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno su iskazani utuženi iznos glavnice, pojedinačno dosuđeni iznosi i troškovi parničnog postupka, odnosno svi ti iznosi iskazani su u eurima i u kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

 

 

U Dugom Selu 10. siječnja 2023.

 

                                                                                                                                                         

Sudac

Lovro Tomičić, v. r.

 

                                                                                                                                    

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

 

 

DNA:

-          tužitelju po odvjetniku G. D. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 eur/ 300,00 kn1

-          tuženoj po odvjetniku R. Ž.

 

 

_______________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450