1

Poslovni broj: 4 Kž-649/2022-4

Poslovni broj: 4 Kž-649/2022-4

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. B., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2 u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici (dalje ODO Velika Gorica) protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-168/2022-15 od 3. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

I.              U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik radnjom opisanom u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

II.              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi R. B. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Optuženik je po čl. 326. st. 2. u vezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

2.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 22. lipnja 2022. pa nadalje.

3.              Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda,  121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08), optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

4.              Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO Velika Gorica zbog odluke o kazni, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

5.              Optuženik nije odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

6.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

7.              Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice, a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari (čl. 475. st. 1. druga rečenica ZKP/08).

8.              Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, ali je dala povoda za ispitivanje pobijane presude po čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

9.              Provedenim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

10.              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u povodu podnijetih žalbi, po čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ustanovio je da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika u pitanju iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08. Naime, razmatrajući činjenični opis kaznenog djela iz izreke pobijane presude u okviru pravnog i zakonskog opisa iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da bi u činjeničnom opisu bio sadržan opis kvalifikatornih okolnosti koje bi osnovni oblik ovog kaznenog djela pretvorile u kvalificirani oblik istoga. Optuženiku se stavlja na teret da je prevozio znatan broj drugih osoba, njih 32, u kombi vozilu na način koji je doslovno opisan kao "ne vodeći računa o njihovoj sigurnosti i minimalnom komforu, prevozeći ih u teretnom prostoru vozila namijenjenog za prijevoz tereta i roba, sandučastog oblika sa čvrstim stranicama, sa stražnjim i bočnim stranicama koje se mogu otvoriti isključivo sa vanjske strane, bez ugrađenih sigurnosnih elemenata, otvora ili uređaja za dovod zraka". Time je opisan izgled i oprema vozila, namjena istoga, a opisana su samo dva momenta koji govore o apstraktnoj opasnosti (bez ugrađenih sigurnosnih elemenata i s mogućnošću otvaranja vrata samo izvana), odnosno o mogućem utjecaju na dobrobit prevoženih osoba (bez otvora ili uređaja za dovod zraka). Takav činjenični opis ne prati i ne odgovara pravnom opisu u kojem se postupanje optuženika opisuje kao dovođenje u opasnost života ili tijela osoba koje nedozvoljeno ulaze u Republiku Hrvatsku, odnosno kao postupanje prema tim osobama na nečovječan i ponižavajući način.

10.1.              Dio obilježja kvalificiranog kaznenog djela Protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. KZ/11 u obliku dovođenja u opasnost života ili tijela osoba, treba biti ostvaren na razini konkretne opasnosti, da bi se moglo raditi o ovom obliku tog kaznenog djela. Naravno da potom to obilježje treba biti opisano u činjeničnom opisu djela. Konkretan činjenični opis ne sadrži opis konkretnog ugrožavanja života ili tijela osoba, već eventualno opis apstraktnog ugrožavanja navođenjem da tovarni prostor nije bio namijenjen za prijevoz ljudi, već tereta, nije imao sigurnosne opreme, stranice su se mogle otvoriti isključivo izvana, ali bez opisa zbog čega je konkretno došlo, tijekom konkretne vožnje, do ugrožavanja života ili tijela prevoženih osoba. Dio opisa o nepostojanju otvora ili uređaja za dovod zraka nije doveden u vezu s konkretnim uvjetima u kojima su se vozile osobe, trajanjem vožnje i utjecajem navedenih okolnosti na život ili tijela prevoženih osoba. Stoga, prema stajalištu ovog suda drugog stupnja, ovo kvalifikatorno obilježje nije opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici, Kž-11/2022-4 od 17. veljače 2022.).

10.2.              Isti zaključak valja izvesti i u pogledu daljnjeg kvalifikatornog obilježja koje je pravno opisano u izreci pobijane presude. Postupanje na nečovječan ili ponižavajući način, iako postoje naznake takvog ponašanja, nije opisano na odgovarajući način u činjeničnom opisu. Vožnja 32 osobe u tovarnom prostoru kombi vozila namijenjenog isključivo prijevozu tereta, a ne ljudi, bez sigurnosne opreme i bez dovoda zraka, ukazivala bi na nečovječno i ponižavajuće postupanje (kako je to opisano u presudi VSRH III Kr 12/2021-3 od 18. veljače 2021.), ali tek pod uvjetom daljnjeg opisa okolnosti koje bi potvrđivale postojanje ovog kvalifikatornog obilježja. Tako iz činjeničnog opisa nije vidljivo, a to ne proizlazi niti iz sadržaja spisa, da se radilo o duljoj vožnji (prema iskazima svjedoka radilo se o vožnji u trajanju 45 minuta), o kolikoj se konkretno veličini prostora radilo, kako su u njemu bile smještene osobe (prema iskazu jednog svjedoka, ležali su jedan na drugome, ali to nije navedeno u činjeničnom opisu), da li je konkretno postojao nedostatak zraka (svjedoci tvrde da je bilo zagušljivo, ali to ne piše u činjeničnom opisu djela, kao što ne piše da li je postojala kakva veza teretnog i vozačevog prostora) i konačno kakve su konkretne posljedice po prevožene osobe nastale (prevožene mlađe muške osobe, od kojih nitko nije zatražio medicinsku pomoć, barem to ne proizlazi iz činjeničnog opisa, ali niti iz sadržaja spisa). Načelno, radilo bi se o ponašanju koje bi bilo podvodivo pod pojmove nečovječnog ili ponižavajućeg ponašanja, ali tek uz ispunjenje naprijed opisanih pretpostavki, koje trebaju biti jasno opisane u činjeničnom opisu kaznenog djela. Kako nedostaje opis okolnosti koje bi ovom kaznenom djelu davale kvalificirani oblik, valja jedino zaključiti kako se radi o osnovnom obliku kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 (tako i Županijski sud u Varaždinu Kž-437/2019-4 od 12. studenoga 2019.).

10.3.              Slijedom navedenoga, ispitivanjem, po službenoj dužnosti pobijane presude, u povodu žalbe državnog odvjetnika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nalazi povredu kaznenog zakona na štetu optuženika u pitanju iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 – je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Zbog navedenoga je primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08 po službenoj dužnosti, u povodu žalbe državnog odvjetnika, preinačena pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela i označeno da je optuženi R. B. radnjama opisanim u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo protiv javnog reda - Protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

11.              ODO Velika Gorica se žali isključivo zbog odluke o kazni, naznačujući da je sud prvog stupnja ispravno utvrdio olakotne okolnosti, ali da je precijenio značenje istih u kontekstu naročitih olakotnih okolnosti iz čl. 48. st. 2. KZ/11. Odriče se bitno značenje priznanja optuženika, izraženog žaljenja i kajanja, tvrdnjom da je isto uslijedilo tek na raspravi, a da su postojali drugi dokazi koji su jednoznačno ukazivali na njegovu krivnju. Odriče se i posebno značenje slabijeg imovnog stanja optuženika u kontekstu lukrativnog karaktera konkretnog kaznenog djela. Konačno se u kontekstu svrhe kažnjavanja i to njezine opće preventivne svrhe ističu štetne posljedice kaznenih djela ove vrste te brojnost istih. Predlaže se izricanje kazne zatvora u duljem trajanju.

12.              Žalba državnog odvjetnika po ovoj osnovi nije osnovana. Iako je donekle u pravu žalitelj kada dovodi u pitanje karakterizaciju utvrđenja da se radi o naročitim olakotnim okolnostima, jer ne postoji niti jedna od izrijekom istaknutih okolnosti iz čl. 48. st. 2. KZ/11 o odnosu optuženika prema žrtvama kaznenog djela, navedeno je u konkretnom postupku bespredmetno. Naime, odlukom ovog suda preinačena je pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela, pa je kazneno djelo optuženika pravno označeno po čl. 326. st. 1. KZ/11 za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina. U tom kontekstu, izricanje kazne kakvu je izrekao prvostupanjski sud od jedne godine i šest mjeseci zatvora ne opravdava mogućnost primjene odredbi čl. 48. i čl. 49. KZ/11, pa je stoga argumentacija o izostanku naročito izraženih olakotnih okolnosti bespredmetna. Ocjenjujući argumentaciju iz pobijane presude u pogledu utvrđenja isključivo olakotnih okolnosti – priznanje kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, ranija neosuđivanost, lakomislenost kod upuštanja u činjenje kaznenog djela motivirana lošijim imovinskim i socijalnim statusom optuženika, žalitelj postojanje tih okolnosti ne osporava, ali im daje djelomično drugačije značenje u kontekstu naročitih olakotnih okolnosti. No, i prema stajalištu ovog suda drugog stupnja, skup utvrđenih isključivo olakotnih okolnosti, uz izostanak otegotnih, uz uzimanje u obzir stupnja krivnje u okviru izravne namjere prvog stupnja i svrhe kažnjavanja u posebnom i općem smislu, opravdava izricanje, za počinjeno kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, upravo izrečene kazne zatvora od jedne godine i šest mjeseci. Radi se o kazni koja je u dovoljnoj mjeri individualizirana, iznad je posebnog minimuma kazne propisane za ovo kazneno djelo, a odgovara svim kriterijima iz čl. 47. st. 1. KZ/11 koje je utvrdio i ocijenio prvostupanjski sud. Kod toga valja voditi računa i o činjenici da je ovom presudom suda drugog stupnja preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, na blaže kazneno djelo, što dakako mora imati odraza i na postupak ocjene odluke o izboru vrste i mjere kazne iz prvostupanjske presude. Slijedom navedenoga, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od  jedne godine i šest mjeseci u potpunosti odgovarajuća sankcija za optuženika i njegovo kazneno djelo, kojom će se ostvariti svrhe kažnjavanja.

13.              U povodu podnijete žalbe, a po službenoj dužnosti preinačena je pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08. Na temelju iste odredbe, žalba državnog odvjetnika odbijena je kao neosnovana, pa je pobijana presuda, u nepreinačenom dijelu, potvrđena, sve primjenom odredbe čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 10. siječnja 2023.