Poslovni broj: 66 P-2021/2021-8

1

 

                                                                                                 

Poslovni broj: 66 P-2021/2021-8

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

P R E S U D A  N A  T E M E L J U  P R I Z N A N J A

 

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. R. iz R., OIB: …, zastupana po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Š., protiv 1. tuženika S. M. iz R., OIB: …, 2. tužene R. M., OIB: …, 3. tužene B. K. iz R., OIB: …, 4. tužene G. B. iz R., OIB: …, 5. tužene T. B. iz R., OIB: … i 6. tužene Š. G. iz K.-G., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave održane 13. prosinca 2022. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice, te tuženika ad.1., a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika ad.2., ad.3., ad.4., ad.5. i ad.6, na ročištu za objavu presude 10. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

1.     Utvrđuje se da je tužiteljica N. R., OIB: … vlasnica za cijelo (udio 1/1 dijela) nekretnine oznake čest. zem. 14460 Z.U. 239 K.O. R..

 

2.   Ovlaštena je tužiteljica, temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretnini čest. zem. 14460 Z.U. 239 K.O. R. na svoje ime: N. R., OIB: … za cijelo (udio 1/1 dijela), uz istodobno brisanje tog prava sa imena: E. – T. A. žene P., M. – M. V. pok. I., M. R. ž. A., M. N. pk. S., M. A. ud. S., M. J. udata H., M. D. p. S..

 

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi koja je od strane suda zaprimljena 28. rujna 2021. navodi da je vlasnica nekretnine oznake čest. zem. 14460, upisana u zk.ul. 239 K.O. R., za cijelo, te da je vlasništvo iste stekla nasljeđivanjem oca, pok. N. M. pok. S. i usmenom diobom provedenom sa sunasljednicima, sestrama G. B. i T. B., koje su u predmetnom postupku označene kao tužene ad.4. i ad.5. Nadalje je navela da je njezin otac vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svog oca pok. S. M. (koji je bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine) i provedenom diobom sa sunasljednicima. Tužiteljica je navela da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani pravni prednici tužiteljice i tuženica ad.4. i ad.5, i to njihov otac, sada pokojni N. M. p. S., zatim A. M., baka tužiteljice i tuženica ad. 4. i ad.5, zatim D. M. pok. S., teta tužiteljice i tuženica ad.4. i ad.5., zatim V. M.-M. pok. I. koja je prabaka tuženika ad.1., tužena ad.2., zatim M. J. ud. H. koja je majka tužene ad.3. B. K., te A. E.-T., koja je baka tužene ad.6. Š. G.. Tužiteljica je nadalje navela da je narodni naziv predmetne nekretnine „G.“ te da su u posjedovnom listu br. 218 za k.o. R. kao posjednici iste upisani prednici tužiteljice. Slijedom navedenog tužiteljica navodi da su ona i njezini prednici vlasništvo predmetne nekretnine osim nasljeđivanjem stekli i dosjelosti. Kako ista ima pravni interes da uskladi zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev te donese presudu a kako to glasi u izreci ove odluke.

 

2. Tuženici ad.2. R. M., ad.3. B. K., ad.4. G. B., ad.5. T. B. i ad.6. Š. G., iako su uredno zaprimili tužbu s prilozima i pozivom na pripremno ročište (list spisa 14), nisu pristupili na pripremno ročište koje je u predmetnoj stvari održano 5. srpnja 2022., kao ni na ročište glavne rasprave koje je održano 13. prosinca 2022., niti su sudu dostavili odgovor na tužbu.

 

2.1. Tuženik ad.1. S. M. je na ročištu održanom 13. prosinca 2022. priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te je predložio da sud u odnosu na njega donese presudu na temelju priznanja.

 

3. Odredbom čl. 331. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) propisano je ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

 

4. Budući je tuženik ad.1. S. M. priznao tužbeni zahtjev tužiteljice, a sud nije našao da se radi o zahtjevu kojim stranka ne može raspolagati, to je primjenom odredbe čl. 331. ZPP, a bez daljnjeg raspravljanja, usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.1. S. M., a kako je to odlučeno izrekom ove presude.

 

5. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku posl.br. O-1891/18 od 22. siječnja 2019. (list spisa 4-6), izvršen je uvid u zemljišnu knjigu za predmetnu nekretninu, te su saslušani svjedoci A. Ž. i J. M. (list spisa 20-21).

 

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

 

7. Uvidom u zemljišnu knjigu za čest. zem. 14460, upisanu u zk.ul. 239 k.o. R., utvrđeno je da su kao suvlasnici iste upisani A. E.-T. žena P., V. M.-M. i R. M. ž. A., svaki za 10/40 dijela, zatim N. M. pok. S. za 7/401 dijela, te A. M. ud. S., J. M. udata H. i D. M. pok. S., svaki za 1/40 dijela.

 

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju doneseno od strane javnog bilježnika V. V. iz Š., kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku posl. broj: O-1891/18, UPP/OS-206/18-7 od 22. siječnja 2019. utvrđeno je da je ostavinsku imovinu pok. N. M. pok. S., kao izvanknjižno vlasništvo činila i nekretnina oznake čest. zem. 14460 k.o. R., te su njegovim nasljednicima proglašene kćeri N. R., G. B. i T. B., svaka za 1/3 dijela.

 

9. Svjedok A. Ž., rođen 1948., nesrodan sa strankama, u svom iskazu je naveo da mu je od rođenja poznato da se predmetna nekretnina, koja sada u naravi predstavlja šikaru, a ranije pašnjak koji se koristio za ispašu stoke, oduvijek nalazila u posjedu oca tužiteljice, pok. N. M. koji je istu stekao nasljeđivanjem svojih predaka, odnosno oca S., a nakon N. smrti da je ista pripala njegovoj supruzi i kćerkama. Isti je naveo da po njegovim saznanjima predniku tužiteljice i članovima njegove obitelji nitko nije osporavao vlasništvo a ni posjed predmetne nekretnine. Nadalje je naveo da pretpostavlja da su se i nasljednici pok. S. M. međusobno podijelili na način da je predmetna nekretnina pripala pok. N., te da N. sestre J. i D. M. te majka A. M., zvana T., pok. N. M. nikada nisu osporavale vlasništvo a ni posjed predmetne nekretnine.

 

10. Svjedok J. M., rođen 1959., nesrodan sa strankama, u svom iskazu je naveo da je rođen u blizini predmetne nekretnine, te da mu je osobno poznato da je predmetna nekretnina bila prvotno vlasništvo pok. N. M. koju je istu naslijedio od svog oca S. M. zvanog V., te da su N. i njegova supruga M. istu darovali svojoj kćeri tužiteljici, N. R. budući ih je ona uzdržavala. Isti je naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja pašnjak koji je služio za ispašu stoke, te da po njegovim saznanjima tužiteljici i njezinim prednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo, a ni posjed predmetne nekretnine. Isti je naveo da mu je poznato da su se nasljednici pok. S. M. međusobno podijelili na način da je predmetna nekretnina pripala u isključivo vlasništvo pok. N. M.. Nadalje je naveo da mu je osobno poznato da ostali upisani zk. suvlasnici, i to A. E.-T. i R. M., koje su bile rodice pok. N. M., nisu polagale nikakva prava na predmetnoj nekretnini.

 

11. Analizirajući iskaze svjedoka ovaj sud iste nalazi međusobno u bitnom suglasnim, te u suglasju s ostalim izvedenim dokazima, te im poklanja vjeru kao istinitim, a ovo posebno budući isti imaju neposredna saznanja o onome što su iskazivali, odnosno saznanja na okolnosti stjecanja vlasništva predmetne nekretnine od strane prednika tužiteljice kao i na okolnost dugotrajnog i nesmetanog posjeda predmetne nekretnine od strane prednika tužiteljice i tužiteljice osobno. Iskaze ovih svjedoka sud je cijenio i s okolnosti da se radi o osobama rođenim u mjestu R., vlasnicima susjednih nekretnina i poznanicima obitelji tužiteljice, slijedom čega je logično i očekivano da su prethodnih desetljeća imali neposredan i objektivan uvid u stanje nekretnine o kojoj su govorili i o osobama koje su je koristile.

 

12. Odredbom čl. 388. st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju prema njegovim odredbama, dok je st. 2. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njegovih pravnih učinaka.

 

13. Obzirom na pravni temelj kojeg tužiteljica navodi za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine (nasljeđivanje i dosjelost od strane tužiteljice i njezinog prednika) relevantna su pravna pravila Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., a koja pravna pravila su bila na snazi do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, te "Narodne novine" broj: 53/91, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., nakon čega je 1. listopada 1991. stupila na snagu Odluka o državnom pravnom osamostaljenju Republike Hrvatske i kada je ZOVO preuzet u pravni sustav RH, koji se primjenjivao do 1. siječnja 1997. kada je stupio na snagu ZVDSP.

 

14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a, a s obzirom na početak dosijedanja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno da se ispune određene pretpostavke, i to: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, dakle da je riječ o stvari u prometu, posjed određenih kvaliteta (zakonit, pošten i istinit), te vrijeme zakonom određeno time da onaj koji dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakonit način stjecanja (paragraf 1477. OGZ-a). Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u čl. 28. ZOVO-a i u čl. 159. ZVDSP-a.

 

15. Nadalje, odredbom čl. 114. ZVDSP propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je st. 2. propisano da je na temelju stavka 1. označenog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

 

16. Odredbom čl. 128. ZVDSP propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, te da je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

17. Odredbom čl. 159. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je st.2. propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, st.3. je propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

18. Odredbom čl. 28. st.2. ZOVO, a koji je bio na snazi do stupanja ZVDSP, propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok je st. 4. propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

 

19. Iz navedenog proizlazi, da bi se stvar stekla temeljem dosjelošću, valja utvrditi je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosijeda stvar sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti, da li na strani dosjedatelja postoji neprekinuti slijed posjedovanja i je li proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti.

 

20. Uzimajući u obzir da nositelj prava vlasništva može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom toga prava, ako zakonom nije drugačije određeno, ovaj sud ne vidi razlog zašto ne bi prednik tužiteljice, pok. N. M. mogao biti nositeljem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a niti je tijekom postupka bila dovedeno u pitanje njegova sposobnost da stekne predmetnu nekretninu do svoje smrti.

 

21. Nadalje, predmetna nekretnina nije izvan prometa, nije dio prirode koji po svojim osobinama ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno uvidom u zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru pa čak ni o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku. Iz navedenog proizlazi da predmetna nekretnina nema naravne osobine koje bi je priječile da pripada pojedincu, niti zakonske odredbe koje bi je priječile da bude objektom prava vlasništva.

 

22. Uzimajući u obzir da je prednik tužiteljice nasljeđivanjem svoga oca stekao vlasništvo predmetne nekretnine zasigurno prije više od pedeset godina, te da je prije više od pedeset godina na njega prešao i posjed i sva prava na nekretnini (a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka), to je razvidno da je posjed prednika tužiteljice zakonit. 

 

23. Nadalje, posjed prednika tužiteljice bio je pošten jer nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje posjednika se predmnijeva dok se ne dokaže suprotno, a tužiteljici poštenje nitko nije osporio tijekom ovog postupka.

 

24. Nadalje, posjed prednika tužiteljice bio je istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja.

 

25. Slijedom svega navedenog, a savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (sukladno odredbi čl. 8. ZPP), te uzimajući u obzir navode tuženika ad.1. S. M., koji je ujedno i zakonski nasljednik upisanog zk. suvlasnika, kao i uzimajući u obzir pasivnost ostalih tuženika iz čega proizlazi da su isti potvrdili činjenice navedene u tužbi, odnosno da iste nisu osporili, ovaj sud je utvrdio da je prednik tužiteljice, pok. N. M. prije više od pedeset godina nasljeđivanjem svog oca i diobom sa sunasljednicima, koji su između ostalog i upisani zk. suvlasnici, stekao vlasništvo nekretnine oznake čest. zem. 14460 k.o. R., te stupio u posjed iste, te ju od tada koristio kao svoje vlasništvo, odnosno sud je utvrdio da se pok. N. M. od trenutka stupanja u posjed predmetne nekretnine pa do svoje smrti 2018. nalazio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine, a koji posjed mu nitko nije osporavao, slijedom čega je prednik tužiteljice vlasništvo predmetne nekretnine stekao i dosjelošću budući su ispunjene sve pretpostavke iz ranije citiranih zakonskih odredbi. Budući je prednik tužiteljice u trenutku svoje smrti bio vlasnik predmetne nekretnine, istu je nasljeđivanjem i izvršenom usmenom diobom sa sunasljednicima (sukladno odredbi čl. 294. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) stekla tužiteljica.

 

26. Sukladno navedenom, sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva u odnosu na nekretninu pobliže označenu u izreci ove presude, kao i zahtjev da ista temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na njezino ime u zemljišnim knjigama, a kako je to odlučeno izrekom ove presude.

 

27. Odluka o trošku parničnog postupka je izostala budući tužiteljica nije postavila zahtjev za nadoknadom parničnog troška.

 

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku 10. siječnja 2023.

 

                                                                                                                              Sudac:             

Marija Knez, v.r.