Poslovni broj: 5 P-76/2020-23

     

   REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

    Sukoišanska br. 6, Split                                                                           Poslovni broj: 5 P-76/2020-23

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari prvotužitelja R. d.o.o., OIB: …, B., drugotužitelja M. R., OIB: …, B., trećetužitelja D. S., OIB: …, O., koje zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M. u R., protiv tuženika P. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik A. Đ., odvjetnik u S., radi zaštite autorskog prava, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. studenoga 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja V. V. i punomoćnika tuženika A. Đ., na ročištu za objavu presude 10. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Nalaže se tuženiku P. d.o.o. da isplati prvotužitelju R. d.o.o. iznos od 1.061,78 EUR-a / 8.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

II Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja R. d.o.o. u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik P. d.o.o. isplati iznos od 2.389,01 EUR-a / 18.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do isplate, kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku P. d.o.o. da solidarno isplati drugotužitelju M. R. i trećetužitelju D. S. iznos od 132,72 EUR-a / 1.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV Odbija se tužbeni zahtjev drugotužitelja M. R. i trećetužitelja D. S. u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik P. d.o.o. solidarno isplati iznos od 1.459,95 EUR-a / 11.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do isplate, kao neosnovan.

 

V Nalaže se tuženiku P. d.o.o. da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.097,02 EUR-a / 15.800,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

VI Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik P. d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 895,88 EUR-a / 6.750,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji su 10. veljače 2020. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika, u kojoj navode da su drugotužitelj M. R. i trećetužitelj D. S. koautori tri fotografije sljedećih oznaka:

- 1_S._O._square_

- 2_C._B._B._

- 3_S.(1)

a koje fotografije je tuženik neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na svojim web stranicama i facebook profilu, na sljedećim poveznicama:

- www….

original fotografija:1_S._O._square_

- www….

original fotografija:1_S._O._square_

- www….

original fotografija:3_S.(1)

- www….

original fotografija:2_C._B._B._

- www….

original fotografija:1_S._O._square_

- https:…

original fotografija:1_S._O._square_.

 

              2. Dalje navode da je prvotužitelj R. d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na tim fotografijama. Tvrde da tužitelji nisu nikada nikakva autorska prava na tim fotografijama ili pravo iskorištavanja istih prenijeli na tuženika, a da je tuženik bez ikakvog odobrenja, bez sklapanja autorskopravnog ugovora i bez plaćanja ikakve naknade koristio fotografije tužitelja na svojim web stranicama, na gore navedenim poveznicama. Navode da drugo i trećetužitelj, koji su koautori predmetnih fotografija, kao takvi nisu navedeni prilikom objave odnosno korištenja fotografija i da je takvo postupanje protivno članku 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Osim toga, ističu da je tuženik neovlašteno i javno prikazivao predmetna autorska djela odnosno ista stavljao na raspolaganje javnosti, za što tvrde da je protivno članku 21. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Nadalje navode da su se tužitelji 29. svibnja 2017. obratili tuženiku sa zahtjevom za prestanak vršenja povrede autorskog prava, za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije i naknade zbog povrede moralnih autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu informacija sukladno članku 187. Zakona o autorskom prvu i srodnim pravima, međutim, da tuženik nije udovoljio njihovom zahtjevu.

 

3. Slijedom svega, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja R. d.o.o. na način da je tri predmetne fotografije koautora M. R. i D. S. koristio na svojim web stranicama i facebook profilu na gore navedenim poveznicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te da mu se zabrani svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja. Nadalje, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja M. R. i trećetužitelja D. S., na način da je tri predmetne fotografije koautora M. R. i D. S. koristio na svojim web stranicama i facebook profilu na gore navedenim poveznicama, sve bez navođenja drugo i trećetužitelja kao koautora te da mu se zabrani svako takvo postupanje ubuduće. Nadalje, prvotužitelj R. d.o.o. zahtijeva od tuženika plaćanje penala sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, navodeći da je pravo autora povrijeđeno, u najmanju ruku, iz krajnje nepažnje tuženika, u iznosu od 10.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2017. do isplate, ističući pritom da su fotografije učinjene dostupnim i vidljive najširem krugu ljudi, a da je u iste uloženo puno truda i novčanih sredstava. Nadalje, drugotužitelj M. R. i trećetužitelj D. S. na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava zahtijevaju solidarno plaćanje iznosa od po 5.0000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2017. do isplate, ističući pritom da su oni profesionalni fotografi kojima je fotografija poziv i koji jako paze kome će svoje fotografije prodati, a posebno da paze i inzistiraju na tome da uvijek budu navedeni kao autori odnosno koautori. Također, tužitelji zahtijevaju da se odredi da će se izreka presude nakon pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „V. L.“.

 

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se ne protivi osnovi postavljenih tužbenih zahtjeva, međutim, da se protivi visini zahtjeva za plaćanje naknade zbog povrede imovinskih autorskih prava prvotužitelja R. d.o.o. preko iznosa od 4.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 30.000,00 kn, te da se protivi visini zahtjeva za plaćanje naknade zbog povrede moralnih autorskih prava drugotužitelja M. R. i trećetužitelja D. S. preko iznosa od 3.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 15.000,00 kn. Tuženik navodi da su točni navodi tužitelja prema kojima je tuženik predmetne fotografije neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na svojim web stranicama i facebook profilu, ali smatra da nije točno da bi tuženik povrijedio imovinsko pravo prvotužitelja krajnjom nepažnjom, a kamoli namjerno, pa da iz tog razloga prvotužitelj ne može zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade. Nadalje, tuženik ističe da mu uopće nije bilo poznato da bi tužitelji bili autori spornih fotografija jer na istima nije bilo označeno ime autora, pa da zbog toga nije znao da ne smije koristiti predmetne fotografije. Osim toga, tuženik navodi da je predmetne fotografije uklonio vrlo brzo odnosno da ih je koristio vrlo kratko vrijeme u trajanju od svega dva mjeseca, i to u veljači i ožujku 2015. godine, a kako odmah u početnom periodu nije bilo apsolutno nikakvog interesa za izlet u S. i B. koji je želio organizirati tuženik, to je tuženik odustao od organizacije navedenog putovanja, te je sukladno tome uklonio predmetne fotografije zajedno s čitavom ponudom sa svojih web stranica i facebook profila. Ističe da činjenicu da su predmetne fotografije korištene samo u navedenom razdoblju potvrđuju print screenovi neovlaštenog korištenja u kojima se jasno vide naznačeni datumi iz tog razdoblja. Nadalje, tuženik navodi da se cijene iz računa koje je tužitelj dostavio uz tužbu ne mogu primijeniti na konkretan slučaj jer usluge iz tih računa imaju veću vrijednost u odnosu na uslugu koju je neovlašteno koristio tuženik, zbog čega se takve usluge obračunavaju po većoj cijeni u odnosu na uslugu koju je koristio tuženik. Ističe da je u dostavljenim računima riječ o uslugama koje dozvoljavaju uporabu fotografija bez vremenskog ograničenja ili mnogo šireg vremenskog ograničenja u odnosu na uslugu koju je neovlašteno koristio tuženik, i to u trajanju od samo dva mjeseca, te da je riječ o uslugama koje dozvoljavaju uporabu fotografija bez uporabnog ograničenja ili mnogo šireg uporabnog ograničenja u odnosu na uslugu koju je neovlašteno koristio tuženik, i to samo na stranicama web-a. Nadalje, tuženik smatra da drugo i trećetužitelju pripada naknada zbog povrede moralnih autorskih prava, ali nikako u zatraženom iznosu od 15.000,00 kn, već maksimalno u iznosu od 4.000,00 kn zbog što su predmetne fotografije objavljene na web stranici, a što zasigurno nije nikakvo neprimjereno mjesto, zatim zbog toga što su predmetne fotografije i prije navedenog objavljivanja bile dostupne na drugim web stranicama, te zbog toga što tuženik nije ostvario nikakvu korist od objavljivanja navedenih fotografija, s obzirom na to da se izlet u S. i B., koji je reklamiran predmetnim fotografijama, nikada nije niti ostvario.

 

5. S obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu djelomično priznao tužbeni zahtjev, ovaj sud je donio djelomičnu presudu na temelju priznanja poslovni broj P-76/2020 od 27. studenoga 2020. Navedenom presudom sud je, pod točkom I izreke, utvrdio da je tuženik povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja R. d.o.o. na način da je tri predmetne fotografije koautora M. R. i D. S. koristio na svojim web stranicama i facebook profilu na gore navedenim poveznicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te mu je zabranjena svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja. Pod točkom II izreke, utvrđeno je da je tuženik povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja M. R. i trećetužitelja D. S., na način da je tri predmetne fotografije koautora M. R. i D. S. koristio na svojim web stranicama i facebook profilu na gore navedenim poveznicama, sve bez navođenja drugo i trećetužitelja kao koautora te mu je zabranjeno svako takvo postupanje u buduće. Pod točkom III izreke, naloženo je tuženiku da isplati prvotužitelju R. d.o.o. iznos od 4.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do isplate, a pod točkom IV izreke naloženo je tuženiku da solidarno isplati drugotužitelju M. R. i trećetužitelju D. S. iznos od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do isplate. Pod točkom V izreke određeno je da će se izreke te presude nakon pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „V. L.“. Pod točkom VI izreke određeno je da će odluka o troškovima postupka biti iskazana u odluci o preostalom zahtjevu.

 

6. Dakle, u daljnjem tijeku postupka trebalo je odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, odnosno o zahtjevu prvotužitelja R. d.o.o. za isplatu naknade zbog povrede autorskih imovinskih prava prvotužitelja preko dosuđenog iznosa od 4.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 30.000,00 kn, te o zahtjevu drugotužitelja M. R. i trećetužitelja D. S. za solidarnu isplatu naknade zbog povrede autorskih moralnih prava drugo i trećetužitelja preko dosuđenog iznosa od 3.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 15.000,00 kn.

 

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: poziva za prestanak radnje povrede autorskog prava i zahtjeva za naknadu od 29. svibnja 2017. (stranica 11-14 spisa), fotografije 1_S._O._square_ (stranica 105 spisa), fotografije 2_C._B._B._ (stranica 106 spisa), fotografije 3_S.(1) (stranica 17 spisa), pisane korespondencije stranka prije pokretanja postupka (stranica 18-21 spisa), računa broj … od 17. rujna 2008. (stranica 22 spisa), računa otpremnice broj … od 28. studenoga 2016. (stranica 23 spisa), računa broj … od 29. rujna 2010. (stranica 24 spisa), računa broj … od 24. lipnja 2009. (stranica 25 spisa), računa otpremnice broj … od 27. lipnja 2019. (stranica 26 spisa), računa otpremnice broj … od 1. lipnja 2017. (stranica 27 spisa) te računa otpremnice broj … od 22. ožujka 2017. (stranica 28 spisa). Nadalje, pregledan je CD na kojem se nalaze tri predmetne fotografije u originalu u formatu jpg, te ispisi sa internetskih stranica tuženika na kojima su bile objavljene predmetne fotografije. Saslušani su drugotužitelj M. R. i trećetužitelj D. S. (stranica 92-95 spisa), te zastupnica po zakonu tuženika I. M. (stranica 102 spisa).

 

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

 

9. Predmet spora je zahtjev za plaćanje uobičajene naknade i penala prvotužitelju R. d.o.o., kao i naknade neimovinske štete zbog učinjene povrede moralnog prava drugotužitelju M. R. i trećetužitelju D. S.

 

10. Između strankama nisu bile sporne sljedeće činjenice:

- da su drugotužitelj M. R. i trećetužitelj D. S. koautori fotografija oznaka 1_S._O._square_, 2_C._B._B._, te 3_S.(1),

- da su drugotužitelj M. R. i trećetužitelj D. S. prenijeli imovinska prava na tim fotografijama na prvotužitelja R. d.o.o.,

- da je tuženik predmetne fotografije koristio bez odobrenja i bez plaćanja naknade prvotužitelju R. d.o.o., na način da ih objavio na svojim web stranicama na poveznicama navedenim u točki 1. obrazloženja ove presude, te da pritom nije naveo imena i prezimena drugotužitelja M. R. i trećetužitelja D. S. kao koautora,

- da su predmetne fotografije bile objavljene na internetskim stranicama tuženika u 2015. godini i da ih je tuženik uklonio sa svojih internetskih stranica.

 

11. Sporna je visina naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija, zatim osnovanost zahtjeva za isplatu penala, te visina naknade zbog povrede moralnih prava drugo i trećetužitelja kao koautora predmetnih fotografija.

 

12. Prije svega, za navesti je kako pri donošenju odluke o ovoj pravnoj stvari treba poći od svrhe i cilja zaštite autorskog prava kako ga uređuje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 167/2003., 79/2007., 125/2011., 80/2011., 141/2013., 127/2014.; dalje: ZAPSP), te obveza koje predmetni zakon pojedinim sudionicima u vezi s navedenom zaštitom određuje.

 

13. Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako odredbama ZAPSP-a ili ugovorom nije drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu (članak 13. ZAPSP-a).

 

14. Nadalje, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima propisuje da je autor djela fizička osoba koja je djelo stvorila (članak 9. stavak 1. ZAPSP-a), dok su koautori djela osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti. Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio). U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki (članak 11. stavci 1.-3. ZAPSP-a).

 

15. Autor, a tako i koautor, ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim iznimno, ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (članak 15. ZAPSP-a). Nadalje, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakog drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća osobito pravo reproduciranja (pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (članak 18. ZAPSP-a).

 

16. Člankom 44. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da autor (a tako i koautor) može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom.

 

17. Budući da tužitelji u tužbi navode da je prvotužitelj nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, a koju činjenicu tuženik nije osporio, to nije bilo potrebe izvoditi druge dokaze na tu okolnost.

 

18. Nadalje, člankom 172. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da nositelj prava iz tog zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. toga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja, popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz toga zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da uz izvornog nositelja prava iz toga zakona, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog izvedenog prava.

 

19. Dakle, kada je autorsko pravo protupravno povrijeđeno, nositelj prava ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da zahtijeva, između ostalog, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje odnosno plaćanje cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja i plaćanje penala odnosno naknade u dvostrukom iznosu, u skladu s člancima 172., 179. i 183. ZAPSP-a.

 

20. Radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica proveden je dokaz saslušanjem drugotužitelja M. R., trećetužitelja D. S., te zastupnice po zakonu tuženika I. M.

 

21. Iz jasnih, dosljednih i sukladnih iskaza drugotužitelja M. R. i trećetužitelja D. S., kojim iskazima tuženik nije prigovorio, utvrđeno je da su drugo i trećetužitelj profesionalni fotografi koji se dugi niz godina bave izradom atraktivnih turističkih fotografija, da je bavljenje fotografijom njihov jedini izvor prihoda, da surađuju 16 godina, da su koautori svih fotografija koje izrađuju i da sve fotografije zajednički potpisuju. Poznati su po svom radu i njihov je rad široko prepoznat, pa su tako dobitnici mnogih domaćih i međunarodnih nagrada. Osim toga, fotografija im je prepoznata i od strane Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, koje koristi njihove fotografije prilikom otvaranja konzulata u inozemstvu, a njihove fotografije su bile izložene i u Vijeću Europe prilikom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Iz njihovih iskaza nadalje proizlazi da se ne bave komercijalnom fotografijom, već da iza nastanka svake fotografije stoji veliki rad i napor, a izrada svake fotografije iziskuje i velika financijska sredstva. Tužitelji su nadalje naveli da s obzirom na sav uloženi trud, rad i novac, kada neka treća osoba koristi fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao autora, osjećaju se ogorčeno, povrijeđeno, obezvrijeđeno i izigrano.

 

22. Iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika I. M., kojem iskazu tužitelji nisu prigovorili, utvrđeno je da se tuženik bavi turističkom djelatnošću, da od 2013. godine ima turističku agenciju i da organizira turistička putovanja. Nadalje, utvrđeno je da je zastupnica po zakonu tuženika predmetne fotografije objavila na internetskim stranicama tuženika jer je željela organizirati turističko putovanje u S. i B., međutim, kako za navedeno putovanje nije bilo nikakvog interesa, putovanje nije realizirano. Osim toga, iz iskaza proizlazi da je ista predmetne fotografije našla na internetu, pretražujući Google, te da su fotografije bile objavljene na internetskim stranicama tuženika dva mjeseca, a potom ih je uklonila. U iskazu je nadalje navela da nije znala da su predmetne fotografije zaštićene autorskim pravom, da zna da je pogriješila što je fotografije objavila na internetskim stranicama tuženika i da joj je žao zbog toga.

 

23. Prvotužitelj R. d.o.o. radi povrede imovinskih autorskih prava (neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija) potražuje od tuženika naknadu u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, i to u iznosu od 10.000,00 kn po fotografiji, odnosno ukupno 30.000,00 kn za korištenje tri fotografije.

 

24. Prvotužitelj R. d.o.o. je tijekom postupka na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva zbog povrede imovinskih autorskih prava s osnove uobičajene naknade koju nositelj imovinskih autorskih prava inače ostvaruje za ustupanje prava iskorištavanja nad svojim fotografijama dostavio preslike računa (stranica 22-28 spisa).

 

25. U odnosu na dostavljene račune, na okolnost visine uobičajene naknade, treba naglasiti da sukladno članku 179. stavku 1. ZAPSP-a, nositelj prava čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili cijenu koja je propisana cjenikom iz članka 162. stavka 2. tog zakona. U nedostatku zakonske definicije uobičajene naknade treba uzeti u obzir definiciju primjerene naknade za korištenje autorskog djela na temelju pravnog posla iz članka 53. ZAPSP-a kojom je propisano da je primjerena ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pritom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi.

 

26. Iz računa broj 68/08 od 17. rujna 2008. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj R. d.o.o. kupcu L. R. d.o.o., za autorska prava na upotrebu pojedinačno navedenih fotografija s motivima R. L. hotela u D., i to za neograničenu dozvolu uporabe fotografija bez prava daljnje prodaje trećim osobama, pri čemu se cijene fotografija kreću u rasponu od 800,00 EUR-a do 1.400,00 EUR-a po fotografiji, uvećano za PDV. Iz računa broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj R. d.o.o. kupcu K. d.o.o., za autorska prava na dva kadra B. (polje s balama slame i K. rit) snimane dronom u Full HD rezoluciji za potrebe promotivnog spota za suhomesnate proizvode „D.“ tvrtke „Ž.“, s time da je otkup autorskih prava na kadrove ograničen na vremenski period od tri godine (online bez teritorijalnog ograničenja, uporabno ograničenje na TV, WEB, interne prezentacije, sajmove i sl.), te je cijena jednog kadra 5.250,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj … od 29. rujna 2010. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj R. d.o.o. kupcu B. & Ž. O., za otkup pet fotografija (rijeke, žita, bubnja, dukata i auta za C.-colu), i to za potpuni otkup fotografija, pri čemu je cijena jedne fotografije 3.600,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj … od 24. lipnja 2009. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj R. d.o.o. kupcu B. d.d. P. B., za ustupanje fotografije „B. kuća“ na trajno korištenje, za cijenu od 5.180,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj … od 27. lipnja 2019. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj R. d.o.o. kupcu M. d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografija O. A. i K. A. pri čemu je cijena jedne fotografije 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj … od 1. lipnja 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj R. d.o.o. kupcu M. d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografije P. S. za iznos od 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj … od 22. ožujka 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj R. d.o.o. kupcu M. d.o.o., za jednokratna autorska prava na tri fotografije, pri čemu je cijena jedne fotografije 5.000,00 kn, uvećano za PDV.

 

27. Dakle, iz navedenih računa proizlazi kako su isti, uglavnom, izdani za korištenje fotografija bez vremenskog i uporabnog ograničenja ili mnogo šireg vremenskog i uporabnog ograničenja, u odnosu na korištenje predmetnih fotografija od strane tuženika, koja je trajalo dva mjeseca, isključivo na internetskim stranicama tuženika.

 

28. Radi svega navedenog, prilikom utvrđivanja visine naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija odnosno visine cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja, sud je na umu imao činjenicu da su autori predmetnih fotografija dugogodišnji profesionalni fotografi, koji su za svoj rad nagrađeni mnogobrojnim domaćim i međunarodnim nagradama, kao i sadržaj predmetnih fotografija, i to da se radi o atraktivnim turističkim fotografijama, za koje, da bi nastale, je potrebno puno truda, vremena i novčanih sredstava. Zatim, sud je na umu imao način i razlog korištenja predmetnih fotografija od strane tuženika. Tuženik je fotografije objavio na svojim internetskim stranicama, učinivši ih time dostupnim i vidljivim širem krugu ljudi, a s ciljem ostvarivanja dobiti odnosno radi povećanja interesa za izlet u S. i B. koji je tuženik želio organizirati. Međutim, sud je uzeo u obzir i okolnost da su se predmetne fotografije nalazile na web stranicama tuženika u relativno kratkom vremenskom razdoblju u trajanju od svega dva mjeseca, i to u veljači i ožujku 2015., odnosno da tuženik nije bio uporan u činjenu povreda.

 

29. S obzirom na sve navedene okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda cijena koja bi bila uobičajena za predmetnu vrstu korištenja iznosi 2.000,00 kn po fotografiji odnosno ukupno 6.000,00 kn za korištenje sve tri fotografije.

 

30. Nadalje, u odnosu na zahtjev prvotužitelja R. d.o.o. za plaćanje penala odnosno naknade za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu, treba reći da je člankom 183. stavkom 1. ZAPSP-a propisano da onaj čije je imovinsko autorsko pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

 

31. U konkretnoj situaciji, objavljivanje i korištenje predmetnih fotografija u poslovanju tuženika, bez provjeravanja od kud potječu fotografije odnosno bez provjeravanja postojanja prava iskorištavanja predmetnih fotografija, može se pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji tuženika. To što je tuženik to učinio iz neznanja u konkretnom slučaju nije od utjecaja jer je tuženik u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti morao postupiti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke (članak 10. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.), što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Zbog toga je tuženik, kao trgovačko društvo osnovano s ciljem ostvarivanja dobiti, koji je javno koristio predmetna autorska djela, dužan platiti naknadu za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade (penal), dakle, ukupno iznos od 12.000,00 kn (6.000,00 kn x 2). S obzirom na to da je djelomičnom presudom na temelju priznanja prvotužitelju već dosuđen iznos od 4.000,00 kn, to je ovom presudom prvotužitelju trebalo dosuditi daljnji iznos od 8.000,00 kn, dok je zahtjev prvotužitelja R. d.o.o. u preostalom zatraženom iznosu od 18.000,00 kn prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

 

32. Tražbina prvotužitelja R. d.o.o. u ovom je dijelu dospjela neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija, no zatezne su kamate, zbog kašnjenja tuženika u ispunjenu ove obveze, dosuđene sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak 2. stavak 1. ZPP-a), počevši od 29. svibnja 2017. do isplate, po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), mjerodavnoj za ostale odnose.

 

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke ove presude.

 

34. Nadalje, tuženik je u konkretnom slučaju povrijedio i moralna autorska prava drugotužitelja M. R. i trećetužitelja D. S. jer ih prilikom korištenja i objave predmetnih fotografija na svojim internetskim stranicama nije označio kao autore (članak 15. ZAPSP-a).

 

35. S obzirom na to da je tuženik na opisani način povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja M. R. i trećetužitelja D. S., to oni imaju pravo na popravljanje na opisani im način nastale neimovinske štete odnosno na dosuđivanje pravične novčane naknade (članak 172. stavak 2. i članak 178. ZAPSP-a u vezi s člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO). Ta pravična novčana naknada ne predstavlja ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade ovaj sud je uzeo u obzir karakter učinjene povrede, značenje povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Činjenice vezane za pravičnu novčanu naknadu sud je utvrdio iz ranije navedenih iskaza drugo i trećetužitelja, poglavito uzimajući u obzir da se drugo i trećetužitelj fotografijom profesionalno bave dugi niz godina i da je to njihov jedini prihod, da se radi o nagrađivanim fotografima i da se s obzirom na sav uloženi trud, rad i novac, kada neka treća osoba koristi fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao autora, osjećaju ogorčeno, povrijeđeno, obezvrijeđeno i izigrano.

 

36. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovog suda, primjerenom je, u konkretnom slučaju, utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 4.000,00 kn za oba koautora, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 11.000,00 kn, zahtjev za isplatu naknade zbog povrede moralnih autorskih prava prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

 

37. Zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u isplati naknade neimovinske štete drugo i trećetužitelju pripadaju počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva (članak 1103. ZOO-a), po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), mjerodavnoj za ostale odnose.

 

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke ove presude.

 

39. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavak 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

 

40. Predmetna parnica vodila se radi ostvarenja pet tužbenih zahtjeva pa se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. Od tih pet tužbenih zahtjeva, tri se ne odnose na novčanu svotu, a dva se odnose na imovinskopravni zahtjev različitih tužitelja. Vrijednost zahtjeva za isplatu nekog iznosa određena je visinom tog iznosa, dakle, vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa od 30.000,00 kn je upravo iznos od 30.000,00 kn (točka III. tužbenog zahtjeva) a vrijednost zahtjeva za isplatu 15.000,00 kn je iznos od 15.000,00 kn (točka IV. tužbenog zahtjeva). Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (članak 40. stavak 2. ZPP-a). Tužitelji su u tužbi naznačili vrijednost predmeta spora u iznosu od 45.000,00 kn, međutim, time je naznačena vrijednost tužbenog zahtjeva za novčane svote, dok je vrijednost predmeta spora po tri nenovčana tužbena zahtjeva ostala neodređena. Ako su tužitelji propustili naznačiti vrijednost predmeta spora za nenovčani tužbeni zahtjev, a niti sud nije odredio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kn sukladno članku 40. stavku 5. u vezi s člankom 495.a ZPP-a. Stoga je vrijednost tužbenog zahtjeva za utvrđenje povrede imovinskog autorskog prava 100.000,00 kn, vrijednost tužbenog zahtjeva za utvrđenje povrede moralnog autorskog prava 100.000,00 kn, te vrijednost zahtjeva za objavu izreke predmetne presude 100.000,00 kn. Slijedom navedenog, postotak koji je tuženik ostvario u odnosu na prvotužitelja R. d.o.o., kao i u odnosu na drugotužitelja M. R. te trećetužitelja D. S., opravdava dosudu cjelokupnog iznosa troškova upravo tužiteljima jer oni nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog novčanog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Pž-504/2018 od 25. rujna 2020.).

 

41. obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 135 spisa), tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 1.875,00 kn,

- sastav podneska od 12. listopada 2020. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 1.875,00 kn,

- sastav podneska od 5. studenoga 2020. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 1.875,00 kn,

- zastupanje na ročištu od 10. studenoga 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 1.875,00 kn,

- zastupanje na ročištu od 15. siječnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 1.875,00 kn,

- zastupanje na ročištu od 17. studenoga 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 1.875,00 kn.

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 11.250,00 kn treba uvećati za 20 % radi zastupanja tri tužitelja (Tbr. 36. Tarife), što ukupno iznosi 13.500,00 kn.

 

42. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.), priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u visini plaćenog iznosa od 1.150,00 kn, te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 1.150,00 kn.

 

43. Dakle, tužiteljima je trebalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 15.800,00 kn.

 

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V izreke ove presude.

 

45. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastava dva podnesaka od 27. veljače 2020. budući da je riječ o podnescima kojima dostavljaju dokaz o tome da su postupili po nalogu suda i platiti sudsku pristojbu na tužbu, plaćanje koje pristojbe je zakonska obveza svakog tužitelja u času predaje tužbe sudu i bez poziva suda (članak 4. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama). Isto tako, tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 15. siječnja 2021. budući da isti ne prileži spisu.

 

46. Stoga, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.750,00 kn nije osnovan, te ga je u tom dijelu trebalo odbiti.

 

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VI. izreke ove presude.

 

48. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

 

U Splitu 10. siječnja 2023.

 

Sudac

 

Zrinka Ćosić, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

Dna:

- tužiteljima po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

___________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450