Poslovni broj: 3 P-548/2022-6

     

   REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

    Sukoišanska br. 6, Split                                                                              Poslovni broj: 3 P-548/2022-6

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja L. M., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u K. & K. odvjetničko društvo d.o.o. u S., protiv tuženika B.-M. kreditna unija u stečaju, OIB: …, S., kojeg zastupa osporavatelj A. V., OIB: …, S., a kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja osporene tražbine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. studenoga 2022. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja T. K. i zamjenika punomoćnika tuženika L. A., odvjetnika u S., 10. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja L. M., OIB: …, S., u odnosu na tuženika B.-M. kreditna unija u stečaju, OIB: …, S., u iznosu od 348.253,76 EUR / 2.623.917,94 kn1 i to kao tražbina četvrtog višeg isplatnog reda.

 

r i j e š i o  j e

 

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja L. M. u odnosu na tuženika B.-M. kreditna unija u stečaju u iznosu od 2.809,34 EUR / 21.167,00 kn kao tražbina četvrtog višeg isplatnog reda.

 

II Odbija se prijedlog da sud odredi prekid ovog postupka.

 

III Nalaže se osporavatelju A. V., OIB: … u roku od osam dana naknaditi tužitelju L. M., OIB: … troškove parničnog postupka u iznosu od 47.035,21 EUR / 354.386,84 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Odbija se zahtjev tužitelja L. M., OIB: …, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 32.731,52 EUR / 246.615,60 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 10. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja osporene tražbine. Izjavio je da je kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom na temelju dokumentacije koju je dobio do tuženika prijavio tražbinu s osnova štednih uloga (depozita) i kamata u iznosu od 2.645.084,94 kn. Iz ugovora o štednom ulogu br. … od 6. prosinca 2007. te iz kartice ugovora da se može utvrditi da tužitelj ima tražbinu u prijavljenom iznosu prema tuženiku.

 

2. Izjavio je da je tu tražbinu stečajni upravitelj tuženika priznao, a da je vjerovnik A. V. tražbinu osporio.

 

3. Rješenjem ovog suda, poslovnog broja St-651/17 od 10. travnja 2019. da je upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika radi utvrđenja osporene tražbine.

 

4. Stoga je podnio ovu tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da sud utvrdi da je osnovana tražbina tužitelja kao tražbina četvrtog višeg isplatnog reda u iznosu od 2.645.084,94 kn. Pored toga tražio je da sud naloži tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

 

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj sudu da izvede dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja 12 St-651/2017 od 30. travnja 2018., rješenja ovog suda poslovnog broja 7 St-651/2017 od 10. travnja 2019., rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-3194/2019-2 od 21. svibnja 2019., prijave tražbine, ugovora o štednom ulogu br. … od 6. prosinca 2007. i kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 10. veljače 2010., kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 15. ožujka 2010., kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 8. lipnja 2012. i kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 25. veljače 2014. i kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 11. lipnja 2015. i kartice tog ugovora, kamatnog lista te zapisnika s ispitnog i izvještajnog ročišta održanog 29. kolovoza 2018. u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom.

 

6. Predložio je tužitelj da sud izvrši uvid u spis ovog suda poslovnog broja 7 St-651/17.

 

7. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu. Izjavio je da je stanje konta po štednom ulogu iz ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 6. prosinca 2007. izravna posljedica kaznenog djela počinjenog na štetu tuženika od strane tužitelja i L. M. kao ranijih članova uprave tuženika i M. M., člana nadzornog odbora tuženika.

 

8. Izjavio je da tužitelj ne može s uspjehom tražiti od tuženika isplatu koristi ostvarene kaznenim djelom, a da je tužiteljeva tražbina upravo korist ostvarena kaznenim djelom.

 

9. Očitujući se o navodima tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj je izjavio da iz odgovora na tužbu proizlazi zaključak da tuženik priznaje postojanje potraživanja u iznosu navedenom u prijavi tražbine koji je priznao stečajni upravitelj na temelju dokumentacije. Tuženikove izjave vezane za počinjenje kaznenog djela ocijenio je beznačajnima, pri tome naglašavajući da u ovom postupku nije moguće odlučivati o tome je li tužitelj počinio kazneno djelo, niti o tome treba li mu oduzeti imovinsku korist stečenu počinjenjem kaznenog djela, već isključivo o tome postoji li tužiteljeva tražbina prema tuženiku, koju činjenicu da tuženik niti ne poriče. Pored dokaza predloženih u tužbi, predložio je izvesti i dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka M. M.

 

10. Tuženik je izjavio da predmetna tražbina zasigurno ne proizlazi iz ugovora o štednom ulogu broj … od 6. prosinca 2007., jer iz konto kartice tog ugovora, a koja je priložena uz tužbu, proizlazi da je stanje uloga iznos od 50.371,50 kuna. Izjavio je da glavnina sporne tražbine proizlazi iz štednog uloga … od 15. ožujka 2010. Pregledom konto kartice za taj ulog da je vidljivo da su sredstva po tom ulogu zapravo preknjižena sa štednog uloga broj … čiji je nositelj bio M. M. Taj konto M. M. da je nastao nezakonitim proknjižavanjima uloga u osnivački kapital tuženika i to protivno odredbama Zakona o računovodstvu i Zakona o kreditnim unijama. To postupanje da je predmet istrage, obzirom da isto predstavlja kazneno djelo. Predložio je da sud od stečajnog upravitelja tuženika pribavi kompletnu dokumentaciju vezanu uz nastanak štednog uloga broj … kao i kretanje sredstava iz tih uloga, a potom provede knjigovodstveno i financijsko vještačenje radi utvrđenja činjenice jesu li nastanak i kretanje sredstava po tom ulogu protivni prisilnim odredbama Zakona o računovodstvu i Zakona o kreditnim unijama. Radi utvrđenja spomenutih činjenica predložio je izvesti i dokaz saslušanjem tužitelja, osporavatelja A. V. i stečajnog upravitelja tuženika. Predložio je i da sud izvrši uvid u spis Županijskog državnog odvjetništva poslovni broj K-DO-57/2017.

 

11. Sud je presudom poslovnog broja P-291/2019-26 od 18. siječnja 2022. prihvatio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da sud utvrdi da je osnovana njegova tražbina prema tuženiku u iznosu od 2.645.084,94 kn kao tražbina četvrtog višeg isplatnog reda. Rješenjem poslovnog broja P-291/2019-26 od 18. siječnja 2022. sud je odbio prijedlog da se odredi prekid postupka te je naložio osporavatelju A. V. da u roku od osam dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 208.375,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. siječnja 2022. do isplate te je odbio zahtjev tužitelja da mu osporavatelj A. V. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 132.875,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. siječnja 2022. do isplate. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik B.-M. kreditna unija u stečaju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 341.250,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. siječnja 2022. do isplate.

 

12. Protiv te presude i rješenja tuženik je izjavio žalbu.

 

13. Odlučujući o žalbi tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž-1162/2022-2 od 2. rujna 2022. ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja P-291/2019-26 od 18. siječnja 2022. i rješenje poslovnog broja P-291/2019-26 od 18. siječnja 2022. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo osporavatelju A. V. da tužitelju u roku od osam dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 208.375,00 kn sa zateznim kamatama i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovan postupak. Odbijena je kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđeno rješenje ovog suda poslovnog broja P-291/2019-26 od 18. siječnja 2022. u točki I. izreke.

 

14. U ponovnom postupku tužitelj je izjavio da je tužbom tražio utvrđenje tražbine u iznosu od 2.645.084,94 kn. Taj iznos da obuhvaća iznos potraživanja na temelju ugovora o štednim ulozima (novčanim depozitima) i kamata na neisplaćene iznose, kao i iznos od 21.167,00 kn troškova parničnih postupaka i zakupnine. Tužitelj je izjavio da povlači tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrđenje tražbine u iznosu od 21.167,00 kn (troškova parničnih postupaka i zakupnine). Tuženik je izjavio da se ne protivi povlačenju tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva. S obzirom na to da je tuženik pristao na povlačenje tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio utvrđenje tražbine u iznosu od 21.167,00 kn kao tražbine četvrtog višeg isplatnog reda, trebalo je, na temelju članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP) odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

 

15. Nakon učinjenog povlačenja tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj je tražio utvrđenje tražbine u iznosu od 2.623.917,94 kn kao tražbine četvrtog višeg isplatnog reda. Kazao je da na temelju ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) broj … ima tražbinu u iznosu od 51.179,52 kn, na temelju ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) broj … u iznosu od 34.490,83 kn, na temelju ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) broj … u iznosu od 1.893.470,18 kn, na temelju ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) broj … u iznosu od 109.495,57 kn, na temelju ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) broj … u iznosu od 111.118,90 kn i na temelju ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) broj … u iznosu od 161.781,62 kn. Pored tih, da ima i tražbinu kamata obračunatih na prethodno navedene neisplaćene iznose, iskazanu u kamatnom listu od 29. svibnja 2018. u iznosu od 262.319,32 kn.

 

16. Tuženik je istaknuo prijedlog da sud prekine postupak do okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv tužitelja navodeći da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-4/2022 od 16. rujna 2022. potvrđena optužnica i kao kazneno djelo kvalificirano preknjižavanje uplate temeljnog kapitala na konto M. M., kojeg je kasnije preknjižio na tužitelja. Tuženik je ustrajao u prijedlogu da sud izvede dokaz vještačenjem radi utvrđenja "kretanja sredstava po kontima" …, …, …, …, …, … i ... Tužitelj je izvođenje dokaza radi utvrđenja činjenice odakle su pristigla sredstva koja je tužitelj nesporno uplatio tuženiku ocijenio suvišnim.

 

17. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje osnovanom tražbine u iznosu od 2.623.917,94 kn kao tražbine četvrtog višeg isplatnog reda koju je u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom B.-M. kreditna unija u stečaju osporio stečajni vjerovnik A. V.

 

18. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja 12 St-651/2017 od 30. travnja 2018., rješenja ovog suda poslovnog broja 7 St-651/2017 od 10. travnja 2019., rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-3194/2019-2 od 21. svibnja 2019., ugovora o štednom ulogu br. … od 6. prosinca 2007. i kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 10. veljače 2010., kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 15. ožujka 2010., kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 8. lipnja 2012. i kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 25. veljače 2014. i kartice tog ugovora, ugovora o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 11. lipnja 2015. i kartice tog ugovora, kamatnog lista i zapisnika s ispitnog i izvještajnog ročišta održanog 29. kolovoza 2018. u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, rješenja poslovnog broja K-DO-57/2017 i rješenja Kov-4/2022-21 od 16. rujna 2022.

 

19. Sud je po prijedlogu tuženika od stečajnog upravitelja tuženika tražio da dostavi isprave - dokumentaciju vezanu uz nastanak štednog uloga broj ... Stečajni upravitelj tuženika dostavio je kartice ugovora …, …, … i … te dopis Službe organiziranog kriminaliteta Ministarstva unutarnjih poslova od 17. studenoga 2016. te potvrdu o privremenom oduzimanju kartica ugovora i uplatnih i isplatnih listića Službe organiziranog kriminaliteta Ministarstva unutarnjih poslova od 14. rujna 2017., pa je sud izveo dokaz čitanjem i isprava kartice ugovora ….

 

20. Sud je izveo dokaze saslušanjem osporavatelja A. V., tužitelja i svjedoka M. M.

 

21. Sud nije izveo dokaz saslušanjem stečajnog upravitelja tuženika jer je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje tog dokaza.

 

22. Sud je od Županijskog državnog odvjetništva u Splitu tražio dostavu spisa poslovnog broja K-DO-57/17 i IS-DO-39/2017. To državno odvjetništvo obavijestilo je sud da je istraga radi počinjenja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.) protiv tužitelja i L. M. te M. M. još u tijeku. Imajući na umu činjenice utvrđene u tijeku postupka, koje su dostatne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, sud je u konačnici odustao od traženja ovog spisa. 23. Sud nije izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Naime, sud je na temelju dostavljenih isprava te na temelju sadržaja iskaza tužitelja, osporavatelja A. V. i svjedoka M. M. u potpunosti mogao utvrditi relevantne činjenice za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osim toga, tuženik je ovim dokazom kanio dokazati činjenicu "kretanja sredstava po kontima" …, …, …, …, …, … i …, odnosno kanio je dokazati istinitost svoje tvrdnje da su novčana sredstva tužiteljeva štednog uloga … od 15. ožujka 2010. zapravo preknjižena sa štednog uloga broj … čiji je nositelj bio M. M., a da je konto M. M. nastao nezakonitim proknjižavanjima uloga u osnivački kapital tuženika protivno odredbama Zakona o računovodstvu i Zakona o kreditnim unijama. No ta činjenica nije od utjecaja rješenja spora kao što je u nastavku obrazloženja izneseno. Osim toga iz kartica ugovora, uz svaki dostavljeni ugovor je i vidljivo koji štedni ulozi su uplaćeni, a koji štedni ulog tužitelja je novac prenesen s računa M. M., odnosno da je riječ o ulogu položenom na temelju ugovora br. ... Uostalom o tim su činjenicama iskazale saslušane osobe u ovoj parnici. Dakle tuženik je predložio izvesti dokaz vještačenjem radi utvrđenja činjenice koja je naprijed spomenuta, a ne radi točnosti podataka o tražbini zabilježenih u dostavljenim ispravama koje je sastavio tuženik jer točnost tih podataka o iznosima tražbina tuženik nije niti sporio. U konačnici i nije na tuženiku teret dokaza postojanja tražbine i visine tražbine.

 

24. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom kao stečajnim dužnikom prijavio tražbinu u iznosu od 2.645.084,94 kn.

 

25. Nije bilo spora niti o tome da je u ispravama tuženika zabilježeno postojanje tražbine tužitelja te da je stečajni upravitelj priznao postojanje te tražbine, a da je tražbinu osporio stečajni vjerovnik A. V.

 

26. Nije bilo spora niti o tome da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak radi postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo na štetu tuženika.

 

27. Stečajni vjerovnik A. V. osporio je tužiteljevu tražbinu smatrajući da je tražbina zapravo imovinska korist stečena kaznenim djelom koje je tužitelj zajedno s M. M. i L. M. počinio na štetu tuženika. Trebalo je stoga utvrditi postoji li, odnosno je li osnovana tužiteljeva tražbina. Pri tome treba imati na umu da je tuženik svoje prigovore postojanju tužiteljeve tražbine utemeljio na tvrdnji da novčani iznos uloga po ugovoru o štednom ulogu br. … od 15. ožujka 2010. jesu proknjižena novčana sredstva sa štednog uloga M. M. broj …, a novčana sredstva na tom ulogu da su nezakonito proknjižena, odnosno da su sredstva uloga o osnivački kapital tuženika. I baš radi dokazivanja te činjenice, dakle radi dokazivanja činjenice koja su sredstva uplaćena kao ulog tužitelja, a ne koliko sredstava je uplaćeno kao ulog tužitelja na temelju stranačkih ugovora, tuženik je predložio izvesti dokaz vještačenjem. Stoga treba zaključiti da iznos položenih novčanih sredstava, odnosno iznos uloga nije bio sporan, već je bilo sporno koja su sredstva položena kao ulog tužitelja. Tu činjenicu, koja su sredstva položena kao ulog tuženika sud je utvrdio iz isprava koje je sastavio tuženik, dakle kartica ugovora, kao i iskaza saslušanih svjedoka te osporavatelja, pa utoliko nije bilo potrebe izvoditi dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Pri tome treba kazati i to da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 29. lipnja 2020. tuženik kazao da tražbina ne proizlazi iz dostavljenog ugovora o štednom ulogu broj … od 6. prosinca 2007. jer iz konto kartice tog ugovora proizlazi da je stanje uloga u visini iznosa od 50.371,50 kn. Međutim u toj ispravi, kartici ugovora … zabilježen je saldo uloga u iznosu od 51.179,52 kn, dok je na dan 17. svibnja 2018. u odnosu na tečaj određen iznos od 50.371,50 kn.

 

28. Tužitelj je označio osnovu nastanka svoje tražbine prema tuženiku i dostavio i isprave koje svjedoče o postojanju te osnove. Osnova tužiteljeve tražbine su ugovori o štednom ulogu i to ugovor o štednom ulogu br. …, ugovor o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. …, ugovor o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. …, ugovor o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. …, ugovor o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 11. lipnja 2015. i ugovor o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. ...

 

29. Postojanje osnove i visine tražbine proizlazi iz sadržaja isprava, tužiteljeva iskaza i iskaza svjedoka M. M. te u konačnici i priznanja te tražbine od strane stečajnog upravitelja, kao osobe ovlaštene za zastupanje tuženika.

 

30. Propisano je člankom 990. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) da je ugovor o novčanom pologu sklopljen kad se banka obveže primiti, a položitelj položiti kod banke određeni novčani iznos. Stavkom 2. istog članka određeno je da tim ugovorom banka stječe pravo raspolagati položenim novcem i dužna je vratiti ga prema uvjetima predviđenim u ugovoru.

 

31. Propisano je člankom 997. ZOO-a da banka plaća kamate na novac koji je kod nje položen, ako zakonom nije drukčije određeno. Visina kamata utvrđuje se ugovorom o položenju sredstava, a ako ugovorom ništa nije predviđeno, plaćaju se zakonske kamate.

 

32. Dakle potraživanje tužitelja prema tuženiku temelji se na više ugovora o štednom ulogu, odnosno novčanom depozitu - pologu. Nema spora o tome da su stranke sklopile više takvih ugovora. Iz sadržaja prezentiranih ugovora o štednom ulogu vidjeti je da je tužitelj kod tuženika položio iznos od 1.929.000,00 kn na temelju ugovora od 15. ožujka 2010. uz ugovorenu kamatu od 11% godišnje, potom iznos od 2.000,00 kn na temelju ugovora od 6. prosinca 2007. uz ugovorenu kamatu od 10% godišnje, iznos od 25.000,00 kuna na temelju ugovora od 10. veljače 2010. uz ugovorenu kamatu od 11% godišnje, potom iznos od 100.000,70 kn na temelju ugovora od 8. lipnja 2012. uz ugovorenu kamatu od 9% godišnje, iznos od 86.500,00 kn na temelju ugovora od 25. veljače 2014. uz ugovorenu kamatu od 7% godišnje te iznos od 113.323,20 kn na temelju ugovora od 11. lipnja 2015. uz ugovorenu kamatu od 7,20% godišnje. Ugovorima se tuženik, a što uostalom određuje i članak 990. ZOO-a obvezao vratiti ulog tužitelju. Nema spora da ulog nije vraćen.

 

33. Iz ugovora o štednom ulogu br. … vidljivo je da je sklopljen 6. prosinca 2007. i da je položen iznos od 2.000,00 kn. Iz kartice ugovora … vidljivo je da ulog u iznosi 51.179,52 kn. Iz ugovora o štednom ulogu br. … vidljivo je da je sklopljen 10. veljače 2010. i da je položen iznos od 25.000,00 kn. Iz kartice ugovora … vidljivo je da je u konačnici ulog u iznosu od 34.490,83 kn. Iz ugovora o štednom ulogu br. … vidljivo je da je sklopljen 15. ožujka 2010. i da je položen iznos od 1.929.000,00 kn. Iz kartice ugovora … vidljivo je da je u konačnici ulog u iznosu od 1.893.470,18 kn. Iz ugovora o štednom ulogu br. … vidljivo je da je sklopljen 8. lipnja 2012. i da je položen iznos od 100.000,70 kn. Iz kartice ugovora … vidljivo je da je u konačnici ulog u iznosu od 109.495,57 kn. Iz ugovora o štednom ulogu br. … vidljivo je da je sklopljen 25. veljače 2014. i da je položen iznos od 86.500,00 kn. Iz kartice ugovora … vidljivo je da je u konačnici ulog u iznosu od 111.180,90 kn. Iz ugovora o štednom ulogu br. … vidljivo je da je sklopljen 11. lipnja 2015. i da je položen iznos od 113.323,20 kn. Iz kartice ugovora … vidljivo je da je u konačnici ulog u iznosu od 161.781,62 kn.

 

34. Ukupan iznos uloga tužitelja na temelju naprijed navedenih ugovora predstavlja zbroj iznosa od 51.179,52 kn, 34.490,83 kn, 1.893.470,18 kn, 109.495,57 kn, 111.180,90 kn i 161.781,62 kn, dakle 2.361.598,62 kn. Obračunata kamata navedena u kamatnom listu iznosi 262.319,32 kn. Tuženik, kao što je već rečeno, nije osporavao točnost iznosa zabilježenih u ovim ispravama, koje su uostalom i sastavljene od tuženika, već je osporavao postojanje tražbine, a osobito one na temelju ugovora o štednom ulogu br. … smatrajući da je riječ o novčanim sredstvima koja su nezakonito položena na račun M. M., a potom na tužiteljev račun. Stoga je iz sadržaja ovih isprava bilo moguće utvrditi iznose položenih sredstava tužitelja na temelju stranačkih ugovora o štednim ulozima.

 

35. Prema tome, sukladno članku 990. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju položitelju vratiti iznos koji ovaj položi, nakon isteka ugovorom određenog roka i još pored toga platiti ugovorene kamate.

 

36. Tuženik, točnije vjerovnik osporavatelj, koji u ovoj parnici sukladno članku članka 266. stavku 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15. i 104/17., dalje: SZ) nastupa u ime i za račun tuženika, osporio je postojanje tražbine na ispitnom ročištu navodeći da postoji osnovana sumnja da je tražbina rezultat kaznenog djela počinjenog protiv stečajnog dužnika te da je u tijeku kazneni postupak. To je navedeno u zapisniku s ispitnog i izvještajnog ročišta održanom u stečajnom postupku.

 

37. Tražbina je zahtjev vjerovnika prema dužniku za ispunjenje određene činidbe, a sastoji se od vjerovnikovog subjektivnog prava na određenu činidbu prema svom dužniku i vjerovnikovog zahtjeva prema dužniku na ispunjenje postojeće činidbe, pa je imajući to na umu trebalo ispitati što je zapravo osporavatelj tražbine imao na umu kada je kao razlog osporavanja naveo da je tražbina rezultat kaznenog djela. Tužitelj je dakle tvrdio da ima tražbinu na temelju više ugovora o štednom ulogu, a ono što je zapravo tuženik, odnosno osporavatelj tražbine imao na umu kad je osporavao tražbinu, dakle njegov razlog osporavanja tražbine, on je rekao u svom iskazu pred sudom. Osporavatelj je izjavio je da su novčana sredstva koja su kasnije položena kao ulog tužitelja na temelju ugovora dijelom stečena počinjenjem kaznenog djela prema tuženiku prilikom preoblikovanja tuženika. Izjavio je da su upravu zadruge činili članovi obitelji M. koji su imali namjeru preoblikovati poslovanje zadruge u štednu banku, što Hrvatska narodna banka nije dopustila jer je utvrdila da je imovina zadruge nedovoljna za nastavak profitabilnog poslovanja. Nakon toga da je iskorištena mogućnost preoblikovanja u uniju. U tom procesu bilo je potrebno osigurati priljev svježeg temeljnog kapitala u iznosu od najmanje 6 milijuna kuna za nastavak profitabilnog poslovanja. Među članovima zadruge međutim nije bilo zainteresiranih za uplatom novca u temeljni kapital s obzirom na to da na taj novac ne ostvaruju kamatu te ta sredstva služe za pokriće gubitaka, ako do njih dođe. Stoga da je šesnaest osnivača uplatilo po cca 300.000,00 kn M. novca u temeljni kapital unije, s namjerom da se taj novac nakon preoblikovanja vrati na štedni račun M. M. i članova njegove obitelji. Temeljni kapital unije da je potom smanjen, što je za posljedicu imalo vraćanje sredstava na račun M. M. Iz sadržaja dostavljenih kartica ugovora proizlazi da je po jednom ugovoru o štednom ulogu i to ugovoru broj … učinjen donos sredstava s drugog računa i to, vidjeti je iz sadržaja kartice ugovora …, s računa M. M. Iz sadržaja kartica ugovora za preostale štedne uloge vidjeti je da su nastali uplatom glavnice. Osim toga, osporavatelj je izjavio i to da je osporio ovu tražbinu smatrajući da do završetka kaznenog postupka, odnosno dok se ne utvrdi je li počinjeno kazneno djelo, ne bi trebalo omogućiti raspolaganje predmetnom tražbinom, da je stečajni upravitelj priznao potraživanje jer isto postoji u knjigovodstvenoj evidenciji, što on i ne negira, međutim smatra da s isplatom te tražbine - štednje treba sačekati dok se ne završi kazneni postupak. Iz navedenog zapravo proizlazi zaključak o tome da osporavatelj ovom parnicom odgađa mogućnost da se tužitelju što plati od strane tuženika, dok kazneni postupak ne bude završen, a pri tome ne navodi nikakve okolnosti koje bi bile od utjecaja na valjanost predmetnih ugovora o štednom ulogu. Naime, predmetna tražbina nastala je na osnovi spomenutih ugovora, prema iskazima svih saslušanih osoba u ovoj parnici, pa tako i prema iskazu osporavatelja. Ta tražbina ne postoji tek ako je osnova nastanka tražbine otpala, odnosno da osnova, odnosno ugovor ne proizvodi učinke zbog eventualne ništetnosti u kojem slučaju opet postoji obveza vraćanja onoga što je primljeno na temelju ništetnog ugovora.

 

38. O okolnostima ugovaranja predmetnih ugovora o štednim ulozima iskazivali su i tužitelj i svjedok M. M. Svjedok M. M. je izjavio da prilikom preoblikovanja tuženika u uniju, postojao uvjet da se uplate udjeli u iznosu od 9% od ukupne imovine, odnosno u iznosu od 6-7 milijuna kuna. Članovi obitelji M. da su pozajmili šesnaestorici prijatelja, iznos od po 300.000,00 kuna za uplatu tih sredstava na ime udjela u uniju. Kasnije da su se stekli uvjeti za povlačenje viška udjela. Nakon što su sve štediše povukle višak udjela, članovi kojima su pozajmili novac, njih šesnaest, da su im vratili novac, a dvadeset sedam ljudi da je sebi uzelo dio koji prelazi 10% od njihove štednje. Taj višak, odnosno vraćena sredstva da su stavljena na njegov ugovor broja 484. Tužitelj da je imao više ugovora o štednji od kojih je jedan onaj na koji je uplaćena 1/3 uloga prethodno posuđenih šesnaestorici članova unije, jedan na koji je štedio za kćerku i uštedio 50.000,00 kuna, a osim toga da je stekao sredstva od doplaćivane kamate.

 

39. Tužitelj je izjavio da ima šest ugovora o štednji kod kreditne unije, između ostalog ugovor o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. …, a na koji su prenesena sredstva s računa M. M. u iznosu od 1.929.000,00 kn. Potom da ima ugovor o štednom ulogu br. … u kojem mu je opunomoćenik kćer L. M. Sredstva položena kao ulog po preostalim ugovorima da je stekao po isteku police osiguranja, prodajom automobila i radom u inozemnom društvu prije zaposlenja u kreditnoj uniji.

 

40. Iz sadržaja iskaza osporavatelja proizlazi da su njegovi prigovori i osporavanje usmjereni zapravo na tražbinu po ugovoru o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … od 15. ožujka 2010. jer su novčana sredstva koja je tužitelj položio kod tuženika temeljem tog ugovora, a što proizlazi iz iskaza i tužitelja i svjedoka M. M., tužitelju doznačena s računa M. M. u iznosu od 1.929.000,00 kn, a osporavatelj smatra da su ta sredstva stečena počinjenjem kaznenog djela prema tuženiku, odnosno da su vraćena M. M., nakon što su uplaćena da bi fingirala temeljni kapital unije kod preoblikovanja.

 

41. Međutim, treba kazati da je osnova nastanka tužiteljeve tražbine stranački ugovor koji je valjan i proizvodi svoje učinke. Na valjanost tog ugovora ne utječe činjenica što se protiv tužitelja, L. M. i M. M. vodi kazneni postupak. Naime sporna sredstva po ugovoru o štednom ulogu (novčanom depozitu) br. … koja je tužitelj položio kod tuženika su, o tome svi jednako iskazuju, sredstva koja su prethodno od članova obitelji M. pozajmljena trećima i uplaćena na račun M. M. nakon vraćanja zajma. Dakle, riječ je o sredstvima koja predstavljaju povrat zajma od trećih osoba. Je li pozajmljivanjem sredstava trećima radi uplate uloga u temeljni kapital unije i vraćanjem dijela uloga kasnije u poslovanju unije došlo do ostvarenja bića kojeg kaznenog djela odlučit će se u kaznenom postupku pa će, ukoliko se utvrdi da su počinili kazneno djelo, odlučiti i o tome jesu li stekli imovinsku korist te će im se ta korist u tom postupku oduzeti, sukladno članku 557. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) Upravo iz tog razloga sud je odbio prijedlog tuženika da odredi prekid postupka na temelju članka 213. stavka 2. ZPP-a, a što je sadržano u izreci rješenja pod točkom II. Tužitelj je tada kada je sklopio ugovor o štednom ulogu stavio tuženiku na raspolaganje u ugovoru označena novčana sredstva, ugovoreno je plaćanje kamata te se tuženik obvezao tužitelju vratiti ta sredstva. Na temelju ugovora nastala je tužiteljeva tražbina, a nasuprot toj tražbini tuženikova obveza vratiti tužitelju položeni ulog i platiti kamate. Iznos uloga koji je tužitelj u konačnici položio kod tuženika vidljiv je iz sadržaja isprava koje je sastavio baš tuženik, dakle iz kartica za svaki ugovor. Iz sadržaja tih isprava, kao i obračuna kamata, sud je utvrdio da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 2.361.598,62 kn te tražbina u iznosu od 262.319,32 kn (obračunatih kamata), dakle u ukupnom iznosu od 2.623.917,94 kn. Stoga je na temelju članka 990. ZOO-a trebalo utvrditi da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 2.623.917,94 kn, dakle odlučiti kao u izreci presude.

 

42. Tužitelj je gotovo u cijelosti uspio u parnici, odnosno nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, dakle u onom dijelu u kojem je povukao tužbu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je sud odlučio da osporavatelj naknadi tužitelju sve troškove (članak 154. stavak 5. ZPP-a). Parnica se vodi radi utvrđenja tražbine koju je tužitelj prijavio u stečajnom postupku nad tuženikom, a stečajni upravitelj tuženika je tu tražbinu priznao kao tražbinu četvrtog višeg isplatnog reda.

 

43. Tražbinu je osporio osporavatelj A. V., koji je onda u ovoj parnici prema određenju članka 266. stavka 2. SZ-a nastupao u ime i za račun tuženika, dakle kao zastupnik određen zakonom i to člankom 266. stavkom 2. SZ-a.

 

44. Člankom 156. stavkom 2. ZPP-a ostavljeno je ovlaštenje sudu da obveže zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke da nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom.

 

45. U ovoj parnici koja se vodi radi utvrđenja tražbine stečajnog vjerovnika koju je priznao stečajni upravitelj, a osporio drugi stečajni vjerovnik, troškove postupka u slučaju gubitka takve parnice je dužan snositi osporavatelj. Naime, osporavatelj je taj koji je svojim osporavanjem uzrokovao parnični postupak, a po zakonu je zastupao stečajnog dužnika koji je tražbinu priznao i nije imao nikakvog interesa voditi ovu parnicu. Dakle, ova parnica je rezultat osporavanja koje je učinio osporavatelj, pa onda posljedice gubitka parnice, zbog utvrđenog neosnovanog osporavanja, treba snositi onaj tko je neosnovano inicirao parnicu i nastanak troškova u okviru vođenja parnice. U suprotnom, stečajni dužnik bi bio dužan snositi troškove postupka koji on uopće nije inicirao, jer je tražbinu priznao, a mora biti stranka takvog postupka zato što odluka u tom postupku djeluje prema stečajnom dužniku. Upravo zato je i određeno da je u takvim postupcima stečajni dužnik stranka, ali da ga zastupaju osporavatelji, jer oni imaju pravni interes u takvoj parnici. Stoga bi bilo neopravdano obvezati tuženika, a posljedično i ostale vjerovnike tuženika da naknadi troškove postupka, pa je sud na temelju članka 156. stavka 2. ZPP-a odlučio da troškove parničnog postupka tužitelju treba naknaditi osporavatelj koji je odgovoran za nastanak troškova.

 

46. Tužitelju su, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i zahtjeve postavljene člankom 155. ZPP-a, bili potrebni za vođenje parnice troškovi sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 49.198,12 kn prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 103/14., 118/2014., 107/15, 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 29. lipnja 2020. u iznosu od 49.198,12 kn (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 23. rujna 2020. u iznosu od 49.198,12 kn (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 9. studenoga 2020. u iznosu od 49.198,12 kn (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 25. siječnja 2021. u iznosu od 49.198,12 kn (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 29. studenoga 2021. u iznosu od 49.198,12 kn (Tbr. 9.1. Tarife) te trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 16. studenoga 2022. u iznosu od 49.198,12 kn (Tbr. 9.1. Tarife). Pored tih troškova tužitelju su bili potrebni i troškovi sudske pristojbe tužbe u iznosu od 5.000,00 kn sukladno Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19., dalje: Uredba) te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 5.000,00 kn, sukladno Tar. br. 2. Uredbe.

 

47. Dakle, tužitelju je trebalo priznati kao potreban za vođenje parnice ukupan trošak od 354.386,84 kn, pa onda na temelju članka 156. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 266. stavkom 2. SZ-a i člankom 271. stavkom 3. SZ-a naložiti osporavatelju da troškove u tom iznosu naknadi tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

 

48. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 3. srpnja 2019. u iznosu od 49.198,12 kn jer je u tom podnesku tužitelj ispravio tužbu u oznaci tvrtke tuženika, pa taj trošak ne može ići na teret suprotne strane. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav podneska od 13. veljače 2020. u iznosu od 49.198,12 kn uz koji je dostavio dokaz o plaćanju sudske pristojbe. Trošak sastava podneska radi dostave dokaza o plaćanju sudske pristojbe nije bio potreban za vođenje parnice. Tužitelj je mogao dostaviti dokaz o plaćanju pristojbe i bez podneska. Sud je odbio i zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 17. ožujka 2020. u iznosu od 49.198,12 kn . Naime, prema Tbr. 8.1. Tarife plaća se nagrada za obrazložene podneske, a sukladno članku 155. ZPP-a naknađuju se troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ovaj je podnesak tužitelj podnio da bi odgovorio na navode tužbe, ali u istom nije naveo ništa pored onoga što je naveo i u tužbi, pa u konačnici sadržaj tog podneska nije bio od važnosti za vođenje parnice, pa utoliko ni potreban. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 11. ožujka 2021. u iznosu od 49.198,12 kn jer je u istom zapravo u formi navoda tužitelja sadržan iskaz svjedoka koji je saslušan na prethodnom ročištu. Pored toga, ovaj podnesak predan je sudu u fazi postupka kada iznošenje činjenica i predlaganje dokaza prema određenjima članka 299. stavka 2. ZPP-a nije bilo moguće, pa je utoliko i podnesak bez značaja za vođenje postupka. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 26. listopada 2022. u iznosu od 49.198,12 kn jer nije bio potreban za vođenje postupka. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kn, s obzirom na to da ga punomoćnik odvjetnik nije zastupao na tom ročištu.

 

49. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 246.615,60 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

 

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja točkom III.

 

U Splitu 10. siječnja 2023.

 

Sudac

 

Ana Misir Šarić, v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

Dna:

- odvjetnik T. K., O. K. & K. d.o.o., S.

- odvjetnik I. K., S.

- u spis

 

___________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450