1

Poslovni broj: 18 Gž R-116/2022-4                    

 

 

                                                                                                                                                                        

Poslovni broj: 12 Gž R-116/2022-4

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića, kao izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari tužitelja I. I. d.d. za istraživanja i razvoj, Z., OIB: …, zastupanog po predsjedniku uprave R. P., protiv tuženika D. I. B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. A. B., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Pr-2372/2019-46 od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2023.,

 

                                                          p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tužitelja I. I. d.d. djelomično se uvažava, te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Pr-2372/2019-46 od 3. studenog 2022., u pobijanom odbijajućem dijelu (dio točke I. stavka I. izreke), i sudi:

 

Nalaže se tuženiku D. I. B., dipl. ing. građ. iz Z., OIB: …, da tužitelju I. I. d.d., Z., OIB: …, isplati iznos od 849,43 eura/ 6.400,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2019. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), u roku od 8 dana.

 

II. Žalba tužitelja I. I. d.d. djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Pr-2372/2019-46 od 3. studenog 2022., u pobijanom dijelu kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je zatražio isplatu iznosa od 27.853,21 eura/ 209.860,46 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (dio točke I. stavka I. izreke), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka I. stavak II. i točka II. izreke).

 

III. Tužitelj I. I. d.d. odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

             

                                                           Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Pr-2372/2019-46 od 3. studenog 2022., suđeno je:                                                   

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku D. I. B., dipl. ing. građ. iz Z., OIB: …, da tužitelju I. I. d.d., Z., OIB: … u roku 8 dana isplati iznos od 216.260,46 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku D. I. B., dipl. ing. građ. iz Z., OIB: …, da tužitelju I. I. d.d., Z., OIB: …, u roku od 8 dana isplati iznos parničnih troškova po odluci suda s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 40.625,00 kuna / 5.391,86 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio nadležnom drugostupanjskom sudu da usvoji njegovu žalbu, ukine presudu u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da istu presudu preinači na način da usvoji njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.512,60 kn.

 

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da nisu navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a osobito da je tužbeni zahtjev u cijelosti ocijenio neosnovanim unatoč tome što je u postupku nedvojbeno utvrdio da je došlo do svih povreda koje tužitelj stavlja na teret tuženiku i koje je naveo u tužbi.

 

2.2. Osim toga tužitelj smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da projektiranje obiteljske kuće za fizičku osobu ne predstavlja povredu zakonske zabrane natjecanja iz razloga što nije imao u vidu da je tužitelj registriran za obavljanje i te djelatnosti, te je napomenuo da nije točno da nikada nije projektirao obiteljske kuće jer da i trenutno radi na njihovom projektiranju, i to osobito objekata pogođenih potresom.

 

2.3. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da Zakon o radu jasno definira kako povreda zakonske zabrane natjecanja postoji čim radnik bez odobrenja poslodavca sklapa poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, ali da ne zahtijeva da se ti poslovi moraju sklapati s drugim društvom, odnosno da se isti mogu sklapati i sa fizičkom osobom kao naručiteljem pa da je tužitelj izradom kuće D. počinio povredu koja mu se stavlja na teret.

 

2.4. Tuženik, također, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj nije dokazao da bi mu utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove jer iz dostavljenih podnesaka  od 19.siječnja  i 4. veljače 2021. proizlazi suprotno, i to prije svega iz razloga što nije moguće utvrditi cjelokupan opseg i visinu štete koju je štetna radnja tuženika izazvala tužitelju. Pri tome tuženik posebno ističe da je nemoguće utvrditi točno vremensko razdoblje u kojem je tužitelj primao plaću, a da je radio za konkurenciju koristeći pri tome opremu i alate tužitelja, te da je u svom iskazu izjavio kako je osam mjeseci dolazio na posao i da ništa nije radio za tužitelja., a koja činjenica tužitelju nije bila poznata, kao i da je očito da je za to vrijeme uložio izniman trud u rad za konkurenciju, što je u konačnici rezultiralo da je došao do pozicije osobe ovlaštene za zastupanje društva 3 K. d.o.o. i osnivača/člana tog društva.

 

2.5. Osim toga tužitelj navodi da je u postupku utvrđeno da je tužitelj, da bi mogao provesti snimanje rada na kompjuterima radnika, morao nabaviti program i angažirati radnika iz IT službe, tako da cjelokupan proces utvrđivanja povrede za tužitelja predstavlja znatan trošak, zatim da je imao i druge troškove jer je slao tuženika na dodatna usavršavanja i dao mu službeni auto u privatne svrhe, kao i da su zbog rada za konkurenciju poslovi tužitelja na kojima je trebao raditi kasnili pa da je bio prisiljen organizirati i platiti prekovremeni rad, s tim da i u slučaju kada tužitelj ne bi dokazao da bi mu utvrđivanje stvarne visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove da je prvostupanjski sud svakako trebao usvojiti tužbeni zahtjev u dijelu koji je nesporan, a odnosi se na račun broj … u iznosu od 6.400,00 kn, te da zbog toga što pobija presudu u cijelosti da pobija i odluku o troškovima postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

                                               

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

5.1. Drugostupanjski sud, također, nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora je naknada štete koju potražuje tužitelj zbog povrede zakonske zabrane natjecanja vezane uz aktivnosti tuženika koje su mu stavljene na teret na temelju Izvještaja snimanja korištenja računalne opreme tuženika od 30. travnja 2019.

 

7. U postupku je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno:

- da je tuženik na temelju Ugovora o radu od 28. travnja 2017. i Aneksa Ugovora o radu od 15. siječnja 2018. kod tužitelja bio zaposlen na radnom mjestu Projektant ekspert u organizacijskoj jedinici Odjel za projektiranje i konstrukcija, Zavod;

- da je tuženik otkazao tužitelju Ugovoru o radu dana 10. svibnja 2019.;

- da je tužitelj Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženiku otkazao ugovor o radu dana 15. svibnja 2019. zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, a zbog povrede zakonske zabrane natjecanja, te da navedenu odluku tuženik nije osporavao;

- da je člankom 9. stavkom 2. Ugovora o radu tuženik dozvolio da tužitelj prikuplja podatke povezane s upotrebom i komunikacijom putem računalne opreme i telekomunikacijskih uređaja koje je tužitelj dao na korištenje tuženiku, na koji način je tužitelj zadržao pravo kontrole upotrebe navedene računalne opreme i telekomunikacijskih uređaja danih na korištenje tuženiku, kao i ograničavanja komunikacije putem istih, te da je tuženik potpisom ugovora izjavio kako je svjestan i suglasan s tim da su svi dokumenti i podaci pohranjeni na takvoj računalnoj opremi i telekomunikacijskim uređajima u svakom trenutku dostupni za pregled od strane ovlaštene osobe tužitelja;

- da se člankom 3. stavkom 1. Sporazuma o povjerljivosti i zabrani konkurencije od 28. travnja 2017. (dalje u tekstu: Sporazum), koji je sastavni dio Ugovora o radu, a kojeg je tuženik pročitao i razumio te ga je potpisom Ugovora o radu u cijelosti i prihvatio, te se tim člankom izričito obvezao da za vrijeme rada kod tužitelja neće, bez odobrenja tužitelja, za svoj račun ili za račun trećih osoba obavljati poslove iz osnovnih djelatnosti koju obavlja tužitelj, niti će za takve ili slične potrebe koristiti opremu ili druga sredstva rada tužitelja za vrijeme rada kod tužitelja;

- da je člankom 3. stavkom 3. Sporazuma ugovoreno da ako tuženik postupi protivno stavku 1., da tužitelj može od tuženika tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, ili da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili da na njega premjesti potraživanje zarade iz takvog posla ili naknadu pretrpljene štete, odnosno ukoliko bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, da tužitelj može od tuženika tražiti isplatu naknade štete u iznosu 18 mjesečnih bruto plaća pri kojem izračunu se primjenjuje iznos naknade za rad koju je tuženik imao u trenutku kršenja predmetnih odredbi;

- da je člankom 40. stavkom 1. i 3. Pravilnika o radu tužitelja od 23. ožujka 2017. previđena naknada štete od 18 mjesečnih bruto naknada za kršenje zakonske zabrane natjecanja;

- da je Izvještajem snimanja korištenja računalne opreme za tuženika od 30. travnja 2019. utvrđeno da je u razdoblju od 5. do 8. travnja 2019. za vrijeme radnog vremena snimano korištenje računalne opreme tuženika, te da je nakon pregleda 5832 snimke utvrđeno da tuženik koristi opremu koju mu je tužitelj dao za izvršenje radnih zadataka u privatne svrhe, pa da je tako 5. travnja 2019. crtao u AutoCAD-u Kuću D. koja nije ugovorena za tužitelja i da je 5. travnja 2019. privatnim mail-om g. D. poslao potvrdu da je sam nacrtao neke presjeke za njegovu kuću, te da mu je u prilogu poslao nacrt armature stropne ploče prizemlja, kao i da je 8. travnja 2019. privatnim mail-om poslao g. K. statički proračun za sve objekte u U. T., da je 8. travnja 2019. izradio račun u Microsoft Wordu "Izrada statičkog proračuna armirano-betonskih konstrukcija u sklopu U. T." za firmu 3 K. d.o.o. prema naručitelju P. B. d.o.o., te da je 8. travnja 2019. koristio softver AutoCAD gdje se u sastavnici projekta ukazuje na korištenje računalne opreme za firmu 3 K. d.o.o. s kojom poslodavac nema poslovni odnos;

- da je na temelju suglasnih iskaza svjedoka S. B., pomoćnika predsjednika uprave tužitelja i N. K., informatičara, utvrđeno da je IT služba po nalogu uprave tužitelja vršila snimanje aktivnosti desetak nasumično biranih radnika na računalima tužitelja radi provjere njihove efikasnosti, da su nakon završenog snimanja utvrdili da neki od radnika rade poslove na laptopu koji nisu predmet ugovora tužitelja i njihovih partnera, odnosno da rade u fušu, te da je svjedok S. B. s direktorima i voditeljima odjela utvrdio koji poslovi nisu poslovi s kojima tužitelj ima ugovore i da je o tome je sačinio izvještaj koji je predao upravi;

- da je na ročištu od 22. rujna 2022. pregledan CD (list 245), te da je utvrđeno da slika br. 1 iz izvještaja odgovara slici broj … na CD-u, da slika br. 2. iz izvještaja odgovara slici broj … na CD-u, da slika br. 3 iz izvještaja odgovara slici broj … na CD-u, da slika br. 4 iz izvještaja odgovara slici broj … na CD-u, da slika br. 5 iz izvještaja odgovara slici broj … na CD-u i da slika br. 6 iz izvještaja odgovara slici broj … na CD-u;

- da je uvidom u slike broj …, … i … utvrđeno je da se na službenom računalu tuženika nalazi dokument naziva "Kuća D." s nacrtom armature temelja, stupova, zidova, spremišta i stropne ploče prizemlja, te da je dana 5. travnja 2019. u programu AutoCAD nacrtana skica armature stropne ploče prizemlja, koji nacrt je istog dana tuženik proslijedio M. D. i u cc B. C.;

- da je tuženik u svom iskazu naveo da ga je B. C., zaposlenik Z. M. d.o.o., zamolio da mu pomogne oko izvedbenog projekta dijela obiteljske kuće M. D., zbog čega je i 5. travnja 2019. crtao u programu AutoCAD, a koji program je bio instaliran na svim računalima tužitelja, te da je preko privatnog e-maila M. D. poslao potvrdu da je naslikao presjeke za njegovu kuću i u prilogu mu poslao nacrt armature stropne ploče prizemlja;

- da su svjedok M. I., direktor Zavoda od proljeća 2020., a prije toga voditelj Odjela za projektiranje konstrukcije i I. D., član uprave tužitelja od kolovoza 2021, a prije toga tehnički direktor i direktor Zavoda, suglasno iskazali da tužitelj u relevantno vrijeme nije projektirao obiteljske kuće.

 

8. Imajući u vidu da je na temelju suglasnih iskaza svjedoka M. I. i I. D., zaposlenika tužitelja, utvrđeno da tužitelj u relevantno vrijeme nije projektirao obiteljske kuće, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik crtanjem Kuće D. 5. travnja 2019. u AutoCAD-u i slanjem e-maila 5. travnja 2019. M. D. nije prekršio zakonsku zabranu natjecanja, iako je obrazlažući takvu svoju odluku pogrešno naveo da se tuženik ne može nalaziti u tržišnoj konkurenciji s tužiteljem i iz razloga što je sporni posao obavio za fizičku osobu koja ne obavlja djelatnost, te unatoč tome što iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je tužitelj imao registriranu i tu djelatnost.

 

9. Nadalje je na temelju Izvještaja snimanja korištenja računalne opreme za tuženika od 30. travnja 2019., pregleda slika broj …, … i …, te prihvaćenih dijelova iskaza tuženika, svjedoka M. I. i člana uprave tužitelja I. D. prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik preko svog e-maila dana 8. travnja 2019. D. K., inženjeru u P. B. d.o.o., poslao e-mail naziva „statički proračun U. T.“ i da je u istom e-mailu poslao statički proračun sa objašnjenjem pojedinih stavki, te da nakon što je provjerio odgovara li statički proračun tržišnim vrijednostima da je istog dana 8. travnja 2019. izradio račun broj … za izradu statičkog proračuna armirano-betonskih konstrukcija u sklopu U. T. u iznosu od 6.400,00 kuna i to za trgovačko društvo 3 K. d.o.o. prema naručitelju P. B. d.o.o., s tim da je 8. travnja 2019. koristio i softver AutoCAD za firmu 3 K. d.o.o., kao i da tužitelj u relevantno vrijeme nije imao ugovoreni posao sa trgovačkim društvima 3 K. d.o.o. i P. B. d.o.o.

 

10. Obzirom da je u postupku utvrđeno da tužitelj u relevantno vrijeme nije imao ugovoreni posao s navedenim trgovačkim društvima, te da se sporni poslovi odnose na poslove iz djelokruga poslova tužitelja koji su registrirani kao njegova osnovna djelatnost koju je u navedeno vrijeme obavljao, kao i da tuženik nije imao odobrenje tužitelja za obavljanje tih poslova i da je za njihovo obavljanje koristio opremu i druga sredstva rada tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik postupio protivno članku 3. stavku 1. Sporazuma, te da je obavljanjem navedenih poslova prekršio zakonsku zabranu natjecanja.

 

11. U odnosu na mogućnost utvrđenja vrijednosti obavljenih poslova za navedena trgovačka društva prvostupanjski sud je, cijeneći sukladne iskaze svjedoka M. I., D. T. i člana uprave tužitelja I. D., te iskaz tuženika, utvrdio da se uz postojanje svih potrebnih inputa tržišna vrijednost poslova koje su tuženiku stavljene na teret mogla odrediti, s tim da je tuženik dostavio i Pravilnik o standardu usluga projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja osoba građevinske sruke.

 

12. Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da se visina stvarne štete mogla utvrditi bez uzrokovanja nerazmjernih troškova, a da tužitelj nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu nastupili uvjeti za ugovorenu odštetnu odgovornost tuženika u visini njegovih 18 mjesečnih bruto plaća, a koja odgovornost je predviđena člankom 3. stavkom 3. Sporazuma.

 

12.1. Naime, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio naknadu štete iz razloga što je tužitelj dana 5. travnja 2019. crtao u AutoCAD-u Kuću D. i što je istog dana poslao e-mail M. D., te što je 8. travnja 2019. privatnim e-mailom poslao g. K. statički proračun za sve objekte u U. T., što je istog dana izradio račun u Microsoft Wordu "Izrada statičkog proračuna armirano-betonskih konstrukcija u sklopu U. T." za firmu 3 K. d.o.o. prema naručitelju P. B. d.o.o., te što je 8. travnja 2019. koristio softver AutoCAD gdje se u sastavnici projekta ukazuje na korištenje računalne opreme za firmu 3 K. d.o.o. s kojom poslodavac nema poslovni odnos, tako da ostala šteta za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala (kao npr. nabava programa za snimanje rada na kompjuterima radnika, angažiranje radnika iz IT službe, neobavljanje poslova tuženika za tužitelja u trajanju od osam mjeseci, dodatna usavršavanja tuženika i korištenje službenog auta u privatne svrhe) nisu predmet ove parnice, s tim da iz iskaza tuženika proizlazi da je dolazio na posao i da nije ništa radio osam mjeseci iz razloga što nije dobio niti jedan radni zadatak iako je o tome obavještavao neposredno nadređene i dostavljao im mjesečna izvješća o svom radu.

 

13. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom iako je u postupku utvrdio da je tuženik dana 8. travnja 2019. izradio račun u Microsoft Wordu za poslove za izradu statičkog proračuna armirano-betonskih konstrukcija u sklopu U. T." za trgovačko društvo 3 K. d.o.o. prema naručitelju P. B. d.o.o., a za koje poslove je utvrđeno da je povrijeđena zakonska zabrana natjecanja propisana člankom 101. stavkom 1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17 i 98/19), zbog čega je valjalo žalbu tužitelja u tom dijelu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti, te obvezati tuženika da isplati tužitelju iznos od 849,43 eura /6.400,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe.

 

14. Iako je ovaj sud djelomično uvažio žalbu tužitelja i preinačio pobijanu presudu, valjalo je odluku o troškovima postupka potvrditi temeljem članka 154. stavka 5. ZPP-a, jer je tužitelj i nakon preinačenja presude uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, imajući pri tome u vidu da je prvostupanjski sud pravilno dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa), te sa zateznim kamatama koje su pravilno dosuđene od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

20. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 2.512,60 kn jer je tužitelj u žalbenom postupku uspio samo u neznatnom dijelu, i to u omjeru od 3%.

                                                                     

21. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a kao u izreci.

             

                            U Požegi 10. siječnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                    Branka Ribičić, v.r.