1

Poslovni broj Gž R-636/2022-2

Poslovni broj Gž R-636/2022-2

U   I M  E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š., OIB ....., S., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika O.
B. Dr. I. P., S., OIB 01066571771, S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 11 Pr-207/2020-10 od  4. travnja 2022., 10. siječnja 2023.

r i j e š i o     j e

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 11 Pr-207/2020-10 od  4. travnja 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1.Navedenim rješenjem odbačen je zahtjev tužiteljice podnesen 1. travnja 2022. radi naknade parničnih troškova, kao  nepravovremen.

2. Protiv tog rješenja  tužiteljica podnosi žalbu pozivajući se na  sve zakonske razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), te predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje preinači te joj dosudi zatraženi trošak uz naknadu troškova  žalbenog postupka,  odnosno rešenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.  Žalba nije osnovana.  

4. Ispitujući  u povodu izjavljene  žalbe pobijano rješenje nije utvrđeno da bi njegovim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi  čl. 365. st. 2.

5. Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi utvrđujući da je tužiteljica 1. travnja 2022. podnijela zahtjev za naknadu parničnih troškova i to jednokratnu nagradu  od  500,00 kn te  PDV, odnosno u ukupnom iznosu od  625,00 kn. Međutim, da je sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a bila dužna  zahtjev za naknadu troškova postaviti u tužbi, pa kako je isti podnijela nakon donošenja presude u predmetnom postupku, to isti odbacuje kao nepravovremen.

6. Protivno tvrdnjama tužiteljice sud prvog stupnja je donošenjem pobijanog rješenja pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, prema odredbi čl. 164. st. 3. i 4. ZPP-a stranka je dužna  zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi  odlučivanju o troškovima, ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

7. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće, s time da je po dostavljenom odgovoru na tužbu tuženika te izračunu razlike plaće podneskom od 19. veljače 2022. precizirala tužbeni zahtjev te zatražila isplatu iznosa od 618,59 kn  bruto sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kao i da sud tuženika obveže da joj naknadi parnične troškove, ali bez da je iste  određeno navela.  Tuženik je podneskom od  23. veljače 2022. učinio nespornim da tužiteljici u utuženom razdoblju nisu plaćeni dodaci te predlaže da se u cilju ekonomičnosti postupka donese presuda bez održavanja rasprave. Nakon toga je predmetni podnesak uz rješenje o odgodi pripremnog ročišta od  24. veljače 2022. dostavljen tužiteljici, a  10. ožujka 2022. donesena je presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i  to temeljem odredbe čl. 332. a st. 2. ZPP-a.

8. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica u tužbi te prilikom preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 19. veljače 2022. kao niti nakon što joj je dostavljen podnesak tuženika od  23. veljače 2022. i rješenje kojim je odlučeno da se pripremno ročište neće održati, nije postavila određeni zahtjev za naknadu parničnih troškova već po primitku presude od 10. ožujka 2022. Stoga proizlazi da nije postupila prema odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a prema kojoj je stranka dužna zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja dužna je takav zahtjev staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

9. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 164. st. 8. ZPP-a jer je u konkretnom slučaju  o njenom zahtjevu odlučeno presudom bez održavanja rasprave a ne presudom na temelju priznanja ili presudom na temelju odricanja.

10. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 10. siječnja 2023.

Sutkinja

Lidiji Oštarić Pogarčić