1

Poslovni broj 21 Gž R-3532/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž R-3532/2021-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,  po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz L., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u L., protiv tuženika B. p. d.o.o. V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica I. F., odvjetnica u V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-77/2020-8 od 4. studenoga 2021., dana 10. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog  suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-77/2020-8 od 4. studenoga 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, podnijeta 25. lipnja 2020., kao nepravovremena (toč. I. izreke) i naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 2.000,00 kn u roku od 8 dana (toč. II. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj iz svih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 - pročišćeni tekst, 25/2013, 28/2013 i 89/2014, 70/2019 i 80/2022, dalje: ZPP), te predlaže prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. Traži trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu.

 

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Vezano za žalbene navode tužitelja koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze vezano za dostavu odluke o otkazu tužitelju, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP.

 

8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 25. veljače 2020. tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu s danom 25. veljače 2020. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da je saslušanjem svjedoka D. V. i zakonskog zastupnika tuženika S. T. utvrđeno da je na traženje tužitelja 25. veljače 2020. bio sastanak kod direktora tuženika, da je tužitelju tada bilo rečeno da će dobiti otkaz zbog otuđenja stvari, da mu se tom zgodom pokušalo i uručiti odluku o otkazu, ali ju nije htio primiti, pa je direktor rekao da će se dostava obaviti po redovnoj proceduri, da je odluku o otkazu tužitelju pokušao uručiti direktor tuženika S. T., da je na tom sastanku bilo govora i o sporazumnom raskidu radnog odnosa koji je tužitelju ponuđen kako bi mu se pomoglo u toj situaciji, da je direktor tuženika na tom sastanku imao dvije odluke, odluku o sporazumnom raskidu ugovora o radu i odluku o izvanrednom raskidu ugovora o radu, da je istoga dana odluka o izvanrednom otkazu koju tužitelj na sastanku nije htio primiti tužitelju poslana preporučenom poštom, ali se pošiljka vratila neuručena uz napomenu "Obaviješten, nije podigao" pa se ponovila dostava, da se nakon što se i druga pošiljka vratila neuručena uz napomenu "Obaviješten nije podigao“ tužitelju pokušalo odluku o otkazu dostaviti putem javnog bilježnika, a kako je u to vrijeme bio lockdown, javni bilježnik je dostavio obavijest da to nije moguće zbog epidemioloških razloga te ih je uputio da se odluka pošalje redovnom poštom uz osobnu dostavu, što je i učinjeno, a prije toga se od MUP-a pribavila potvrda prebivališta iz koje je bilo razvidno da tužitelj više nema prijavljeno boravište koje je imao prije prijavljeno, pa mu je odluka ponovno poslana na adresu prebivališta, a kad se opet vratila neuručena uz napomenu "Obaviješten nije podigao", za svaki slučaj odluka je poslana i na adresu prije prijavljenog boravišta, ali se i to vratilo neuručeno, da je nakon toga odluka o otkazu objavljena na oglasnoj ploči 23. travnja 2020. i po isteku roka od 8 dana tužitelj je odjavljen sa obveznih osiguranja,

- da je tužitelj svojim iskazom potvrdio navode svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika da je po njegovom zahtjevu 25. veljače 2020. bio sastanak na kojem mu je rečeno da je 19. veljače 2020. ulovljen sa otuđenom imovinom, ali je osporio njihove navode da mu se tom zgodom pokušalo uručiti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tvrdio je da mu je bilo rečeno da potpiše sporazumni otkaz, jer je uhvaćen sa stvarima koje sam htio otuđiti, da je on na to rekao da ništa ne želi potpisati jer se ne smatra krivim, da je već tada bio na bolovanju, da je saznao da je dobio otkaz 11. svibnja 2020. kad je došao kod liječnice po svoju terapiju i novu uputnicu za liječenje te mu je tada medicinska sestra rekla da je odjavljen sa 2. svibnja 2020. zbog čega nije mogao dobiti lijekove, a i na Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje su mu rekli da je odjavljen, pa se obratio svom odvjetniku i on je službenim putem od tuženika zatražio da se dostavi odluka o otkazu ugovora o radu i Pravilnik o radu što im je dostavljeno za oko desetak dana,

- da iz upita u vezi javnobilježničke dostave (list 49 do 51 spisa) i dostavnice o primitku pismena upućenih od tuženika tužitelju (list 41 do 45 spisa) proizlazi da je tuženik Odluku o otkazu ugovora o radu pokušao dostaviti tužitelju putem javnog bilježnika te i u više navrata osobnom dostavom putem pošte na prijavljenu adresu prebivališta naznačenoj u pribavljenom Uvjerenju o prebivalištu, pa i na adresu isteklog boravišta koja se nalazi na ugovoru o radu,

- da je čl. 90. Pravilnika o radu tuženika (u omotnici list 76 spisa) određen način dostave odluka u svezi sa ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa na način da se te odluke radniku dostavljaju izravno uz potpis kojim on potvrđuje primitak, ako ju radnik odbije primiti, odluka se dostavlja preporučenom poštanskom pošiljkom sa povratnicom na kućnu adresu, a ako ni takva dostava nije moguća zbog odbijanja primitka radnika ili zbog toga što je uredno obaviješten o pošiljci, a nije ju podigao, odluka se stavlja na oglasnu ploču poslodavca te se istekom roka od osam dana, koji počinje teći od prvog slijedećeg dana od dana isticanja odluke na oglasnoj ploči dostava smatra izvršenom, iznimno, ako se radi o dostavi odluke o otkazu, a dostava nije bila moguća zbog odbijanja primitka od strane radnika ili zbog toga što radnik koji je uredno obaviješten o pošiljci istu nije podigao, dostava će se pokušati još jednom na način iz st. 3, a u slučaju ponovnog neuspjeha dostave uslijed navedenih razloga, odluka će se istaknuti na oglasnoj ploči poslodavca, a istekom roka od osam dana, koji počinje teći od prvog sljedećeg dana od dana isticanja odluke na oglasnoj ploči, dostava se smatra izvršenom, a stavkom 7. tog članka propisana je i mogućnost dostave odluka i putem javnog bilježnika,

- da je uvidom u fotografski zapis odluke o izvanrednom otkazu na oglasnoj ploči tuženika i to na oglasnoj ploči uprave i proizvodne jedinice tuženika utvrđeno da je Odluka o otkazu ugovora o radu nakon neuspjelih pokušaja dostave putem javnog bilježnika i putem pošte sukladno odredbama čl. 90. Pravilnika o radu dana 23. travnja 2020. istaknuta na oglasnoj ploči tuženika, da je napomena o isticanju zabilježena i na samoj odluci o otkazu, uz potpis direktora tuženika te ovjeru pečatom tuženika, da se prema odredbama Pravilnika o radu tuženika dostava iste smatra izvršenom istekom osmog dana od dana stavljanja na oglasnu ploču, pa je dakle uručena tuženiku na propisan način 2. svibnja 2020.,

- da iz odjava s obveznih osiguranja (list 64 do 66 spisa) proizlazi da je tužitelj odjavljen s zdravstvenog i mirovinskog osiguranja s danom 2. svibnja 2020.

 

10. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj za izvanredni otkaz ugovora o radu saznao već 25. veljače 2020. te da su njegovi daljnji postupci, višekratno nepodizanje poštanskih pošiljki kojima mu se nakon toga pokušalo neuspješno dostaviti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, bili usmjereni na to da njima opstruira ili odgodi pravne učinke te odluke. Nadalje, budući da je tužitelju Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu i nakon toga ipak dostavljena na propisan način u skladu sa odredbama čl. 90. tuženikovog Pravilnika o radu 2. svibnja 2020., a kako je taj dan padao na subotu, pa je prvi sljedeći dan koji se u tim okolnostima ima smatrati prvim sljedećim danom sa kojim se dostava smatra obavljenom i od kojeg je počeo teći petnaestodnevni rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava je dan 4. svibnja, koji je padao na ponedjeljak, petnaestodnevni rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava istekao je 19. svibnja 2020., a kako iz navoda tužbe i priloženog Zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da je zahtjev za zaštitu prava podnesen tek 25. svibnja 2020., prvostupanjski sud je utvrdio da je podnesen po isteku propisanog roka iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, 93/2014, 127/2017 i 98/2019-u daljnjem tekstu ZR) i da je tužitelj zbog toga izgubio pravo na sudsku zaštitu navodeći da je rok iz čl. 133. st. 1. ZR prekluzivan te u slučaju propuštanja istoga radnik gubi pravo na daljnju zaštitu putem suda.

 

11. Odredbom čl. 133. st. 1. ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojim je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Nadalje, odredbom čl. 132. ZR propisano je da se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

 

12. Tužitelj žalbom osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da mu je na sastanku 25. veljače 2020. direktor tuženika pokušao uručiti Odluku o otkazu ugovora o radu, ističe da mu je morala biti uručena pismena odluka, osporava i dostavu po odredbama Pravilnika tuženika jer da mu isti nikada nije bio dostavljen, osporava dostavu Odluke putem oglasne ploče jer da mu nije bilo dopušteno ući u prostorije tuženika te ističe da je od 25. veljače 2020. bio na bolovanju.

 

13. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava činjenična utvrđenja suda da mu je na sastanku 25. veljače 2020. direktor tuženika pokušao uručiti Odluku o otkazu ugovora o radu su u suprotnosti sa rezultatima provedenog dokaznog postupka pa nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda s obzirom da činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što tužitelj drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza nije doveli u pitanje. Pri čemu su neosnovani i žalbeni navodi da mu se odluka o otkazu morala pismeno uručiti s obzirom da je da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje o tome da čak i usmeni otkaz ugovora o radu, iako nije zakonit, budući da je u protivnosti s odredbama Zakona koje propisuju da otkaz mora imati pisani oblik i obrazložen te dostavljen osobi kojoj se otkazuje, ipak izaziva pravne učinke glede održavanja rokova za ostvarenje zaštite prava iz radnog odnosa koji teku od saznanja za takvu povredu prava (Revr-2/14-2 od 29. travnja 2015., Revr-494/12-2 od 8. svibnja 2013.). Pri čemu je Vrhovni sud Republike  Hrvatske u više odluka izrazio pravno shvaćanje da rok za zaštitu prava počinje teći već od saznanja tužitelja za postojanje i sadržaj odluke o otkazu ugovora o radu (npr. rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-475/05-2 od 11. listopada 2005., presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-292/04-2 od 25. kolovoza 2004. i sl.). Iz iskaza tužitelja (list 78 spisa) proizlazi da je predmet razgovora 25. veljače 2020. bio otkaz ugovora o radu iz razloga koji su tužitelju bili poznati (otuđenje imovine), a koji otkaz tužitelj nije htio potpisati jer se, kako navodi, nije smatrao krivim.

 

14. Vezano za osporavanje izvršene dostave po Pravilniku, žalbeni navodi tužitelja da mu nije nikada dostavljen Pravilnik tuženika na temelju kojeg je izvršena dostava nisu od značaja za odlučivanje jer sukladno odredbi čl. 4. Pravilnika o objavi Pravilnika o radu (Narodne novine, broj 146/2014) poslodavac nije dužan Pravilnik dostavljati radnicima, osim na zahtjev radnika (st. 2.), a tijekom postupka tužitelj nije tvrdio niti dokazao da je takav zahtjev postavio. Žalbeni navodi tužitelja da mu nije bilo dopušteno ući u prostorije tuženika pa da mu nije mogla biti uručena odluka o otkazu putem oglasne ploče su u suprotnosti sa rezultatima provedenog postupka iz kojeg proizlazi da je tuženik na više načina (dostavom putem pošte i javnog bilježnika, provjerom adrese u MUP-U) pokušavao pronaći tužitelja, pa je nelogično i u postupku nije utvrđeno da je tužitelju bilo zabranjeno ući u prostorije tuženika. Dostava izvršena radniku sukladno Pravilniku o radu poslodavca ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani Pravilnikom smatra se urednom dostavom (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1825/2018-2 od 18. veljače 2020.).

 

15. Okolnost što se tužitelj nalazio na bolovanju nakon što su nastupili razlozi zbog kojih je otkazan ugovor o radu od 25. veljače 2022. nije od značaja za odlučivanje o pravovremenosti tužbe, a niti ne isključuje mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno ne čini odluku o otkazu nedopuštenom.

 

16. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155 st. 1. i čl. 154 st. 1. ZPP) i donesena sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014 i 107/2015) prema kojoj se u postupcima iz radnih odnosa određuje jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak.

 

17. S obzirom na sve navedeno, sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, ovaj sud je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

 

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP).

 

 

U Zagrebu 10. siječnja 2023.

 

  Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar, v.r.