1

Poslovni broj: 5 Gž-4323/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-4323/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                                     

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednika vijeća, Ksenije Grgić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz P., OIB…, zastupane po punomoćniku N. T., odvjetniku u P., protiv 1. tuženika M. G. iz D., OIB… i 2. tuženika D. B. iz K. N., OIB…, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužiteljice i 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-149/2020-30 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-149/2020-30 od 20. listopada 2022.

 

II. Preinačava se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I. tuženika za naknadu parničnog troška, i u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tužiteljici A. B. naknaditi 1. tuženiku M. G. parnični trošak u iznosu od 1.244,28 EUR[1]/9.375,00 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da se ovrha na nekretnini upisanoj u z.u. broj 2941 k.o. O. I, kat čest. 3012, koja je određena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Ovr-437/16 od 19. svibnja 2016. proglasi nedopuštenom i da se naloži tuženicima da solidarno naknade tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Prvotuženik istu presudu pobija u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, ne navodeći određeno žalbene razloge, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i da mu se dosude parnični troškovi sa zateznim kamatama tekućim "od dana isplate."

 

4. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba 1. tuženika osnovana.  

 

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te nema nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

 

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je kod Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Ovr-437/16 u tijeku ovršni postupak ovrhovoditelja M. G. (ovdje 1. tuženik) protiv ovršenika D. B. (ovdje 2. ovršenika) radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja utvrđene ovršnom ispravom – pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-778/21 od 24.12.2012., te da je tužiteljica kao treća osoba u tom ovršnom postupku upućena u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer tvrdi da nekretnina na kojoj je određena ovrha, a koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo 2. tuženika predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

 

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je postupanje tužiteljice bilo nesavjesno, jer je znajući za iznos naknade štete koju je njezin suprug (ovdje 2. tuženik) temeljem prednje citirane pravomoćne presude dužan isplatiti 1. tuženiku, a na temelju koje je 1. tuženik i pokrenuo ovršni postupak, upravo radi sprječavanja provođenja ovrhe u tom ovršnom postupku istakla prigovor da nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja bračnu stečevinu nje i 2. tuženika i da su ju oni zajedničkim radom i sredstvima stekli 2004. godine, da bi tijekom postupka, nakon ukine odluke, u svom drugom iskazu promijenila iskaz i sada tvrdila da sporna nekretnina predstavlja njezinu posebnu imovinu koju je stekla sa svojom djecom od odštete koja im je isplaćena i s kojom 2. tuženik nema nikakve veze. Utvrđeno je i to da tužiteljica svoje pravo vlasništva nije upisala u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZV), niti je prema vlastitom iskazu ikada zahtijevala uknjižbu svoga prava vlasništva na toj nekretnini.

 

10. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je 1. tuženik postupao u dobroj vjeri u smislu odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZV) i s povjerenjem u zemljišne knjige prilikom podnošenja prijedloga za određivanjem ovrhe na nekretnini 2. tuženika radi namirenja svoje novčane tražbine određene ovršnom ispravom, jer nije znao, niti je mogao znati da je stanje koje je u zemljišnim knjigama drugačije od izvanknjižnog stanja, niti mu se ne može predbaciti nedostatak dobre vjere samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

11. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 60. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25713, 93/14 – dalje: OZ) za proglašenje ovrhe nedopuštenom, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

12. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

13. Neosnovano tužiteljica žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uz tvrdnju da je sud u postupku jedino trebao utvrditi je li ona stekla pravo vlasništva na spornoj nekretnini, dok nebitnim smatra činjenicu što ona svoje pravo vlasništva nije upisala u zemljišnim knjigama.

 

14. U konkretnom slučaju tužiteljica je kao treća osoba iz ovršnog postupka koji ovrhovoditelj (ovdje 1. tuženik) vodi protiv njezinog bivšeg supruga (ovdje 2. tuženika) upućena u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem odredbe čl. 60. OZ, jer tvrdi da ima pravo koje sprječava ovrhu, odnosno navodi da je temeljem bračne tečevine suvlasnica predmetne nekretnine.

 

15. Poštovanje načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika, svakog određenog pravnog odnosa, a ne samo treće osobe. Svako drugačije postupanje bilo bi protivno načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, najviših vrednota ustavnog poretka, time da je takvo pravno stajalište izraženo u odlukama Ustavnog suda RH poslovni broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. i broj: U-III-4177/2010 od 17. ožujka 2013., čije odluke i rješenja su prema odredbi članka 31. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH ("Narodne novine", broj 49/02 – pročišćeni tekst) obvezatni i dužna poštovati svaka fizička i pravna osoba.

 

16. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je postupanje 1. tuženika bilo u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige i u dobroj vjeri kada je radi namirenja svoga novčanog potraživanja koje ima temeljem ovršne isprave – pravomoćne presude prema 2. tuženiku, predložio ovrhu na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama upisana na njegovo ime, jer u trenutku pokretanja ovršnog postupka tužiteljica nije bila upisana kao vlasnica, odnosno suvlasnica, niti je u zemljišnim knjigama evidentirano bilo kakvo njezino stvarno pravo na toj nekretnini, tim više što je tužiteljica i sama u svom prvom iskazu navela da su spornu nekretninu ona i suprug kupili 2004. zajedničkim sredstvima, no da ona nikada nije pokretala nikakav postupak radi uknjižbe svog prava vlasništva.

 

17. Okolnost da je tužiteljica tijekom postupka promijenila svoj iskaz i sada tvrdi da predmetna nekretnina ustvari predstavlja posebnu imovinu nje i njezine djece i da je kupljena novcem od odštete, nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude pored činjenice da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine, a da je ona propustila do pokretanja ovršnog postupka poduzeti pravne radnje radi zaštite svojim vlasničkih prava, upisom svog prava vlasništva, a za što je svakako od kupnje nekretnine 2004. godine do pokretanja ovršnog postupka 2016. imala dovoljno vremena.

 

18. Stoga u situaciji kao što je konkretna, kada je tužiteljica tek u ovršnom postupku koji je 1. tuženik (tamo ovrhovoditelj) pokrenuo 2016. protiv njezinog supruga (tamo ovršenika) radi namirenja svoga potraživanja iz ovršene isprave istakla prigovor da je suvlasnica nekretnine na kojoj se provodi ovrha temeljem bračne stečevine, pravilno je ocijenjeno da je takvo postupanje tužiteljice i njezinog supruga bilo usmjereno isključivo na sprječavanje provođenja ovrhe, te da u takvoj situaciji u odnosu na 1. tuženika, čije postupanje je bilo savjesno i u dobroj vjeri, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišne knjige.

 

19. Imajući u vidu jasan sadržaj odredbe čl. 130. st. 2. ZV koja propisuje da se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je 1. tuženik predlaganjem ovrhe na upisanoj u zemljišnoj knjizi na ime 2. tuženika postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i da stoga sukladno odredbi čl. 122. st. 2. ZV ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano.

 

20. Zbog iznijetih razloga, pravilnom je primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev, dok se žalbeni navodi tužiteljice ukazuju u cijelosti neosnovanima.

Međutim, odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP kada 1. tuženiku nije dosudio parnični trošak uz obrazloženje da tuženici nisu određeno naveli troškove koje potražuju, jer se na listu 47 spisa nalazi troškovnik 1. tuženika, koji je isti dostavio prilikom zaključenja glavne rasprave 6.9.2017., te mu je po tom troškovniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa) valjalo priznati parnični trošak i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8./1. Tarife u iznosu od 250 bodova (vps. 248.000,00 kn), te za zastupanje po odvjetniku na ročištima održanim 10.8.2017. i 6.9.2017., svako po 250 bodova, ili ukupno 750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kn i uvećano za trošak PDV-a od 25%, čini ukupni parnični trošak 1. tuženika u iznosu od 9.375,00 kn. Nije mu priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 300,00 kn, jer u spisu nema dokaza da je ove pristojbe i platio, a nisu mu dosuđene niti zatezne kamate na parnični trošak, jer ih je zatražio tek u žalbi.

 

21. Slijedom iznijetog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu 10. siječnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                       Jasenka Grgić, v.r.