1

                            Poslovni broj: Gž-1320/2022-3

 

Poslovni broj: Gž-1320/2022-3

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. P. d.o.o. P., G…, OIB:…, protiv tuženika M. M. iz Z., M. P…, OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4513/2020-10 od 30. lipnja 2022., 9. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4513/2020-10 od 30. lipnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. H. iz Z., J…, br. Ovrv-42/2020 od 23. studenog 2020. u dijelu kojim je tuženiku M. M. iz Z., M. P…, OIB:…, naloženo isplatiti tužitelju K. P. d.o.o. P., G…, OIB:…, iznos od 799,62 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 63,81 kn od 22. studenog 2019. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. prosinca 2019. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. siječnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. veljače 2020. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. ožujka 2020. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. travnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. svibnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. lipnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 33,90 kn od 21. kolovoza 2020.. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. srpnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 23. kolovoza 2020. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. rujna 2020. pa do isplate

- na iznos od 63,81 kn od 22. listopada 2020. pa do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 175,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te presude tuženik je izjavio žalbu u kojoj ne navodi zakonske razloge zbog kojih se žali niti prijedlog sadržaja drugostupanjske odluke.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tuženik ne navodi zakonske razloge zbog kojih se žali pa je ovaj sud ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a zbog kojih se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.

 

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a zbog koje se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Postupak u ovom predmetu započet je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a nastavljen je kao u povodu prigovora protiv platnog naloga radi neplaćene komunalne usluge prikupljanja otpada.

 

6.1. Tužitelj kao pružatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada P. traži od tuženika kao korisnika nekretnine na potrošačkom mjestu D. C… u P. da plati dug od 799,62 kn nastao od listopada 2019. do rujna 2020. zbog zbrinjavanja komunalnog otpada.

 

7. Sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće:

- tuženik je vlasnik predmetne nekretnine na području na kojem tužitelj obavlja komunalnu uslugu odvoza otpada,

- na temelju izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5) i priloženih računa (list 108-130) tuženik ima evidentirani dug po računima izdanim za razdoblje od listopada 2019. do rujna 2020. od 799,62 kn,

- tuženik je svojstvo korisnika javne usluge stekao na temelju utvrđenja zaposlenika tužitelja A. R. i D. B. koji su obilaskom terena kao inkasatori utvrdili da na predmetnoj adresi D. C…, u P. iza devastirane kuće postoji dvorišna zgrada koja se koristi i u kojoj boravi tuženik,

- tuženik na potrošačkom mjestu posjeduje spremnik za miješani komunalni otpad koji je čipiran i uveden u evidenciju tužitelja.

 

8. Zaključak je suda prvog stupnja da je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine na potrošačkom mjestu u P., D. C… na temelju članka 342. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) korisnik javne usluge tužitelja i da je u obvezi podmiriti nepodmirenu komunalnu uslugu odnosno utuženih 799,62 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog računa do isplate te da je dužan na temelju članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i člankom 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ) platiti trošak tužitelju od 175,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja.

 

9. Tuženik se žali navodeći da je dvorišna zgrada za koju sud smatra da u njoj boravi devastirana i da se ta zgrada ne vodi kao domaćinstvo već kao gospodarska (pomoćna) građevina. Upućuje da je u točki 9. utvrđeno da nije u spornom razdoblju predavao otpad na zbrinjavanje i proizlazi da se samo pretpostavlja da je to radio na neki drugi način. Smatra da sud prvog stupnja favorizira tužitelja te da općenito Republika Hrvatska postupa prema njemu i njegovoj obitelji nepravedno.

 

10. Žalbenim navodima u vezi obavljene usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada sa predmetne nekretnine tuženik osporava utvrđene činjenice od strane suda prvog stupnja zbog koje se ne može izjaviti žalba u sporu male vrijednosti jer se prema članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog taksativno navedenih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a prema članku 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

 

11. Nadalje, pazeći na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

11.1. Naime, tužitelj traži od tuženika da za uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada plati fiksni iznos, odnosno obveznu minimalnu uslugu pruženu od listopada 2019. do rujna 2020. pa se primjenjuje Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13., 73/17. i 14/19.; dalje: ZOGO) i Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" br. 50/17. i 84/19.; dalje Uredba). Prema članku 15. Uredbe ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu. Tuženik navodi da nije koristio uslugu, odnosno da nije predavao otpad niti je tužitelj odvozio komunalni otpad sa adrese gdje stanuje. Međutim, utvrđeno je da tuženik na mjestu odvoza komunalnog otpada koristio spremnik koji je čipiran i da je tuženik evidentiran u sustavu tužitelja pa obzirom da je spremnik čipiran, a što je mogao učiniti jedino tužitelj, valja zaključiti da je tuženik  zaprimio na korištenje spremnik za primopredaju komunalnog otpada i na taj način sklopio sa tužiteljem ugovor unatoč tome što tužitelju nije vratio Izjavu o korištenju javne usluge (članak 15. stavak 1. točka 2. Uredbe).

 

11.2. Prema tome, tuženik je korisnik usluge i dužan je koristiti javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada te snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge (članak 30. stavak 5. i 6. ZOGO). Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-II/2492/2017. zauzeo je pravno shvaćanje, a koje obvezuje ovaj sud, da su svi vlasnici nekretnina dužni snositi trošak fiksnog dijela cijene javne usluge neovisno o količini predanog otpada pa stoga tuženik ima obvezu snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene javne usluge i kada nije onečišćivač, odnosno kada mu nije pružena usluga zbrinjavanja otpada kao u ovom slučaju.

 

11.2. Dakle, tuženik je dužan ispuniti zakonsku obvezu i podmiriti izvršenu minimalnu javnu uslugu u utuženom razdoblju. Naime, tuženik u žalbi nije osporio visinu dugovanja pa proizlazi da nije sporna obračunata cijena minimalne usluge iskazana na izdanim računima, odnosno utuženih i dosuđenih 799,62 kn.

 

12. Iz obrazloženih razloga na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odlučeno kao u izreci.

 

Koprivnica, 9. siječnja 2023.