Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-378/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MB G. d.o.o. K., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u O.D. E. i K. d.o.o. u Z., protiv ovršenika D. Š.,
OIB:…, iz K., vl. obrta T. zajednički obrt za ugostiteljstvo, K., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u O. D. R. & O. u K., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1061/2017-40 od 27. rujna 2022., dana 9. siječnja 2023.,

r i j e š i o j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja MB G. d.o.o. K., preinačuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1061/2017-40 od 27. rujna 2022. i rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika D. Š. od 2. veljače 2020., koji glasi:

Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr- 1061/2017 od 4. srpnja 2017. se odgađa do pravomoćnog okončanja parnice na koju je ovršenik D. Š., iz K., OIB… vl. obrta T. zajednički obrt za ugostiteljstvo, K., upućen zaključkom Općinskog suda u Karlovcu broj 3 Ovr-1061/2017-35 od 27. rujna 2022.

II. Nalaže se ovršeniku D. Š. da ovrhovoditelju MB G. d.o.o. K. naknadi trošak postupka u iznosu od 811,91 EUR, odnosno 6.117,33 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr- 1061/2017 od 4. srpnja 2017. se odgađa do pravomoćnog okončanja parnice na koju je ovršenik D. Š., iz K., OIB… vl. obrta T. zajednički obrt za ugostiteljstvo, K., upućen zaključkom Općinskog suda u Karlovcu broj 3 Ovr-1061/2017-35 od 27. rujna 2022.''

2 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-378/2022-2

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog bitne
povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži,
pobijano rješenje preinači na način da se prijedlog za odgodu odbaci, podredno
odbije kao neosnovan, a podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu
prvog stupnja na ponovan postupak, te da se naloži ovršeniku naknaditi
ovrhovoditelju trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama, koji trošak
popisuje. U žalbi ističe kako nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 65. st. 1.
Ovršnog zakona za donošenje rješenja o odgodi, koje je doneseno iako je žalba
ovršenika već bila pravomoćno odbijena i nije bila pokrenuta parnica radi
nedopuštenosti ovrhe. Ovršenik niti jednim navodom nije učinio vjerojatnim da ako bi
parnica i bila pokrenuta pa ovrha proglašena nedopuštenom, ne bi bilo moguće
namiriti se protuovrhom od ovrhovoditelja, a niti je učinio vjerojatnim da bi provedbom
ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se
spriječilo nasilje. Ovršenik se u svom prijedlogu za odgodu nije niti pozvao na
ispunjenje prvog od dva obvezna uvjeta za odgodu ovrhe, čime je sud prvog stupnja
samovoljno ovrhu odgodio. Nadalje, ističe da činjenica što ovršenik obavlja
gospodarsku djelatnost u nekima od nekretnina ne može nikako biti valjan razlog za
odgodu ovrhe, te isto ne može ujedno značiti da bi prodajom ovršenik trpio
nenadoknadivu štetu, jer prodaja nekih od nekretnina ne znači ujedno prestanak
obavljanja gospodarske djelatnosti, koja se može obavljati i u drugim prostorijama.
Navodi kako je upravo ovrhovoditelj taj zbog kojeg je ovršeniku i omogućeno
obavljanje gospodarske djelatnosti u konkretnim nekretninama, jer ovrhovoditelj u
predmetnom postupku pokušava naplatiti svoje potraživanje prema ovršeniku koje je
nastalo zbog radova koje je ovrhovoditelj obavio na nekretninama u korist ovršenika.
Napominje kako je ovršenik osporio tražbinu ovrhovoditelja u stečajnom postupku te
je ovrhovoditelj tražio nastavak parnice, što je nadležni parnični sud rješenjem utvrdio
te u konačnici osporavanje ovršenika nije uspio jer je Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske udovoljio žalbi ovrhovoditelja. Navodi kako mu se ovakvim ponašanjem
krše temeljna ljudska prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i
temeljenih sloboda, kojom se štiti pravo vlasništva pojedinca, jer je ovrhovoditelj
bezrazložno onemogućen u namirenju potraživanja prema ovršeniku.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik je osporio žalbene navode ovrhovoditelja ističući kako je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, čime je ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona. Nadalje, ističe kako je u predmetnoj nekretnini sjedište obrta ovršenika i jedini poslovni prostor u kojem se obavlja kompletna ugostiteljska djelatnost ovršenikovog obrta koja bi u slučaju pljenidbe nekretnine i njezine prodaje prestala, svi radnici bi ostali bez posla, ovršenik ne bi mogao ispunjavati svoje obveze i došlo bi do nemogućnosti daljnjeg poslovanja. Sama tražbina ovrhovoditelja više ne postoji pa se stoga više ne može provoditi ovrha niti nad imovinom stečajnog dužnika niti nad D. Š., kao fizičkom osobom. Stečajni postupak nad imovinom dužnika pojedinca, ovdje ovršenika, je zaključen, jer je rješenje o potvrdi stečajnog plana steklo svojstvo pravomoćnosti i tim planom su ovrhovoditelj i ovršenik u potpunosti utvrdili svoja prava i obveze, koje obveze je ovršenik podmirio u cijelosti tri godine prije roka definiranog stečajnim planom, čime se u cijelosti ovršenik oslobodio svojih obveza, kako su iste bile utvrđene predmetnim stečajnim

3 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-378/2022-2

planom. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po
službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP),
koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama
ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a sve u vezi čl. 21. st. Ovršnog zakona
("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ) na bitne povrede
odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga
Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred
sudom prvog stupnja.

6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odgodio je ovrhu određenu rješenjem o
ovrsi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1061/2017 od 4. srpnja 2017. do
pravomoćnog okončanja parnice na koju je ovršenik upućen zaključkom istog
prvostupanjskog suda od 27. rujna 2022. smatrajući kako su za to ispunjene
pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ.

7. Iz stanja spisa proizlazi kako je 4. srpnja 2017. doneseno rješenje o ovrsi kojim je
u predmetu određena ovrha na nekretninama ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 592.436,32 kn sa zateznim kamatama, koje nekretnine se nalaze na čest. br. 1367/3 k.o. K., u naravi restoran T. u kojoj ovršenik obavlja ugostiteljsku gospodarsku djelatnost, koje rješenje o ovrsi je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-1143/2017 od 8. svibnja 2019.

7.1. Zaključkom donesenim dana 27. rujna 2022. ovršenik je upućen da u roku od 15
dana od dostave istoga pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja
predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, koji postupak je
ovršenik pokrenuo i predmet se vodi pred Općinskim sudom u Karlovcu pod
poslovnim brojem P-518/2022.

8. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik
učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu
štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti
ili djelomice odgoditi ovrhu iz razloga propisanih u toč. 1. do 10. navedenog stavka.

9. Nije sporno da je ovršenik, kao tužitelj, pred istim prvostupanjskim sudom, podnio
tužbu Općinskom sudu u Karlovcu protiv ovrhovoditelja, kao tuženika, radi
proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, koji postupak se vodi pod poslovnim
brojem P-518/2022, čime je ostvaren jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za
odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ.

10. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pogrešno sud prvog stupnja
zaključuje kako je ispunjena i druga pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ. Naime,
nesumnjivo je da bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpio štetu, budući

4 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-378/2022-2

da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti
na njegovo dostojanstvo i prava (članak 6. OZ-a), međutim, isti je nužan kako bi se
mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da ju ovršenik odbija ostvariti
dobrovoljno. Zbog toga je zakonodavac i ostavio na ocjenu sudu da "može" odgoditi
ovrhu kada su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ.

11. U konkretnom slučaju šteta na koju se poziva ovršenik nije pravno relevantna te
je ocjena ovog drugostupanjskog suda da ovo nije slučaj u kojem bi odgoda ovrhe
bila opravdana.

11.1. Naime, upravo su ovršne radnje u ovom postupku, utvrđenje vrijednosti
nekretnine i njezina prodaja, ono što ovršenik subjektivno doživljava kao gubitak
poslovnog prostora, pa kada bi taj vid štete bio relevantan bilo bi nemoguće uopće
provesti ovrhu u ovakvim slučajevima.

12. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, gubitak vlastite nekretnine za
poslovanje ne predstavlja sam po sebi razlog nastanka nenadoknadive odnosno
teško nadoknadive štete, jer se nužni poslovni prostor može osigurati i na druge
načine osim vlasništvom.

13. Osim toga, valja reći da se ovrha provodi na temelju ovršne isprave prema kojoj
je ovršenik dužan platiti ovrhovoditelju određeni novčani iznos, pa provođenje ovrhe
kojom se prisilno ostvaruje ovrhovoditeljeva tražbina na koju ovrhovoditelj ima pravo
nije štetna radnja provedbom koje ovršenik trpi materijalnu štetu u vidu umanjenja
svoje imovine. Time ovršenik plaća ono što je dužan platiti.

14. U odnosu na navode ovršenika da je u cijelosti podmirio obvezu definiranu
stečajnim planom, a koju ovrhovoditelj sada potražuje, za istaći je da iz stanja spisa
proizlazi da je ovršenik zaključkom istog prvostupanjskog suda od 27. rujna 2022.
upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom predmetne ovrhe zbog
žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

15. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu
ovrhovoditelja, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao pod toč
I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 14. st. 4. OZ, u koji trošak
je ovrhovoditelju, koji je zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika, za sastav
žalbe priznato zatraženih 2.965,00 kn, odnosno 393,52 EUR sukladno Tbr. 10. toč. 5.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj
142/12, 103/14,118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa), što uz PDV od 25%
iznosi 480,10 EUR, odnosno 3.617,31 Ovrhovoditelju je valjalo priznati i uplaćenu
sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 331,81 EUR, odnosno 2.500,00 kn, sveukupno
811,91 EUR, odnosno 6.117,33 kn.

Zadar, 9. siječnja 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov