REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU                              

    Stalna služba u Pakracu

  Pakrac, Trg pape Ivana Pavla II br.1                                                        

 

Poslovni broj: Ref 33 P-648/2021.-23. 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R  V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu po sucu ovog suda Dobrili Krajnović, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja H. Z. Z. M. O., P. služba u V., K. 20c, O.: ..., protiv tuženog E. O. d.d. Z., U. grada V. 282, O.: ..., kojeg zastupaju punomoćnici O. društva G. & P. d.o.o. Z., P. V., Z. 63, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 23. studenog 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. siječnja 2023. uz objavljivanje, 

 

p r e s u d i o      j e

 

I              Odbija se tužbeni zahtjev:

Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z., U. grada V. 282, O.:..., isplatiti tužitelju H. zavodu za  mirovinsko osiguranje, Z., A. M. 3, O.:... iznos od 89.323,11 kn na račun broj: H. , D. proračuna R. H. model HR26, poziv na broj odobrenja .. sa zateznom zakonskom kamatom tekućom za navedeni iznos od 22.srpnja 2021.  do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi  na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu  uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje  H. narodna banka, sve u roku od 15 dana."    

 

II              Nalaže se tužitelju H. zavodu za mirovinsko osiguranje, Z., A. M. 3, O.:... da tuženiku E. osiguranje d.d. Z., U. grada V. 282, O.:..., nadoknadi parnične troškove u iznosu od 497,71 eura1 / 3.750,00 kn sa zateznom tekućom od dana donošenja presude 9.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište  uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita  odobrenih na razdoblje  dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje  koje prethodi  tekućem polugodištu  uvećanoj za tri postotna poena u roku  u roku od 15 dana.

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Ref 33 P-648/2021.-23. 

-2-

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj H. zavod za mirovinsko osiguranje, S. služba, A. M. 3, Z. putem P. službe u V., K. 20c podnio  je tužbu protiv tuženika E. osiguranja d.d. Z., U. grada V. 282, radi naknade štete.

 

2. U tužbi navodi da se 23.7.2009. oko 13,35 sati u D. dogodila prometna nesreća u kojoj je  osiguranik  tužitelja  H. O. rođen 1.1.1960.  iz K. stradao u prometnoj nesreći u kojoj je teško ozlijeđen  upravljajući teretnim vozilom  marke I. D. reg. oznake broj K. 260 D. kamionom za vrijeme redovitog radnog vremena. P. nesreću je prouzročio I. P. koji je upravljao osobnim automobilom  marke O. M. reg. oznake  D. 917 B. koje vozilo u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika, broj police: 0808277418 za koju nesreću je vozač I. P. proglašen krivim te osuđen na temelju pravomoćne presude O. suda u D. broj: K-354/09-6 od 20.10.2009. Z. teških ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi rješenjem H.- P. ureda u B. K.:141-02/10-01/OIB:..., broj spisa: 115577 od 20.12.2020. H. O. priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane 60% ozljedom na radu i 40 % bolesti s 9.8.2010., a s pravom na isplatu od 16.9.2010. U. samom obrazloženju M. stručnog povjerenstava za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 10.8.2010. navedeno je da je kod osiguranika H. O., vještak prilikom pregleda utvrdio profesionalnu nesposobnost za rad s kontraindikacijama (navedenim po vještaku) osnovom otežane plantarne fleksije te nemoguće dorzifkelsije  lijevog stopala  po prometnoj nezgodi s prijelomom lijeve potkoljenice uz degenerativne promjene kralježnice s vertebrogenom simptomatologijom, osteoartroze oba koljena i metaboličkog sindroma, a u obrazloženju nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 9.8.2010. navedeno je da  je osiguranika tužitelja specijalist medicine rada proglasio nesposobnim za vozača C. i E. kategorije trajno. K. je isplatama invalidske mirovine navedenom korisniku tužitelj trpio štetu, podnio je tužbu za naknadu štete T. sudu u B. za razdoblje isplate od 16.9.2010. do 30.11.2010. u iznosu od 8.021,30 kn nakon čega je donijete presuda broj: 7 P-442/12 od 20.6.2013. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. T. je podnio žalbu na navedenu presudu V. trgovačkom sudu koji je vratio predmet T. sudu u B. koji je ponovo donio presudu broj:7 P-74/2017-70 od 25.1.2021. kojom je usvojio tužbeni zahtjev. T. se na navedenu presudu žalio te je postupak po žalbi u tijeku. T. je zbog pretrpljene štete za razdoblje od 1.12.2011.do 31.10.2014. podnio tužbu 28.11.2014. kod T. suda u B.. T. postupka tužitelj je povisio tužbeni zahtjev na iznos od 19.956,54 kn zbog čega je presudom T. suda u B. broj: 5 P-300/2014-9 od 9.6.2015. tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom. T. je podnio žalbu V. trgovačkom sudu te je daljnji postupak u tijeku. T. je zbog daljnje pretrpljene štete za razdoblje od 1.1.2014. do 30.9.2017. podnio tužbu kod  T. suda u B. radi isplate iznosa od 63.723,54 kn nakon čega je donijeta presuda  broj: P-133/2017-29 od 9.10.20202. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti. N. navedenu presudu tuženik je podnio žalbu V. trgovačkom sudu te je postupak u tijeku. T. u tužbi nadalje

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Ref 33 P-648/2021.-23. 

-3-

 

obrazlaže da se radi o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju, da tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne prometne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja koja u predmetnom postupku (regresno) potražuje od tuženika kao osiguravatelja. N. temelju priznatog prava  na invalidsku mirovinu, isplatama mirovine, tužitelj trpi i daljnju štetu pa je u razdoblju od 1.10.2017. do 30.6.2021. na ime invalidske mirovine tužitelj isplatio korisniku  H. O. iznos od 148.871,85 kn, a budući je temeljem citiranog rješenja   H.-a uzrok nastanka invalidnosti osiguranika tužitelja 60% ozljeda na radu, tj. navedena prometna nesreća, a 40% bolest, tužitelj potražuje od tuženika 60% od navedenog iznosa štete i to ukopan iznos od 89.323,11 kn. N. iznos predstavlja za tužitelja štetu  za koju odgovara  tuženik  na temelju odredbi čl.161. i 164 Z. o mirovinskom osiguranju (N. novin", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 115/18 i 102/19). T. odbija platiti štetu za razdoblje od 1.10.2017. do 30.6.2021.  u iznosu od 89.323,11 kn isplaćene invalidske mirovine  za navedeno razdoblje pa  tužitelj predlaže da sud donese presudu: N. se tuženiku E. osiguranje d.d. Z., U. grada V. 282, OIB:.., isplatiti tužitelju H. zavodu za mirovinsko osiguranje, Z., A. M. 3, O.:... iznos od 89.323,11 kn na račun broj: H., D. proračuna R. H. model H., poziv na broj odobrenja ... sa zateznom zakonskom kamatom tekućom za navedeni iznos od 22.srpnja 2021. do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu  uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje H. narodna banka, sve u roku od 15 dana.   

 

3. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. T. ističe prigovor zastare potraživanja s obzirom da je  od isplate mirovine  1. listopada  2017. do 1. kolovoza 2018. protekao rok od tri godine. T. navodi da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila pa se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti  primjenom materijalno pravnih  normi  koje se odnose na osiguravajuća društva, a to su odredbe  Z./05  i to čl. 27. Z. /05. T. ističe  da se kao osiguratelj  vozila štetnika ne nalazi  u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. O. tuženika regulirana je preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju  od automobilske odgovornosti  i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza koje su propisane Z. o obveznim osiguranjima u prometu. O. društva nisu štetnici  nego samo odgovaraju za štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih  ugovorom o osiguranju. Č. 8. st.1. Z. određeno D. za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju  sukladno ovome Z. i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. S. navedenog odluku u ovoj pravnoj stvari  treba donijeti primjenom odredbi Z. i to čl.27. Z. koji uređuje S. zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja. T. tvrdi  (nakon što citira čl.27. Z.) da obveza društva za osiguranje postoji u slučaju kada postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja u odnosu na onu koja

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Ref 33 P-648/2021.-23. 

-4-

 

bi bila isplaćivana da je riječ o ozljedi na radu, odnosno kada je utvrđena mirovina veća od one koja bi bila isplaćivana u slučaju ozljede na radu pa postoji razlika između te dvije mirovine, a društvo za osiguranje u obvezi je naknaditi štetu  H.-u koja se ogleda u razlici više ispaćenog iznosa.

U. odnosu na pravno pitanje mjerodavnog prava tuženik ističe da obveza tuženika postoji samo temeljem U. o osiguranju koji je sklopljen 20.10.2008, a čiji sadržaj i predmet tog U. se ne može mijenjati niti jednim zakonskim aktom, a posebno ne Z. o mirovinskom osiguranju. T. smatra da u konkretnom slučaju postoje dvije zakonske norme koje određuju pojam stvarne štete, čl.27. Z. (propisuje što je stvarna šteta), čl.161 Z. (propisuje što je stvarna šteta, ne daje pravo tužitelju da potražuje naknadu od društva za osiguranje već mu to pravo daje čl.27. Z.). T. nema status treće osobe, niti ima status neposrednog oštećenika, svoje pravo ne izvodi iz prava osiguranika već je njegovo pravo na naknadu štete izvorno, utemeljeno na zakonskoj odredbi. T. se poziva na odredbu čl.164. Z. koja propisuje da tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete od društva za osiguranje  kod kojeg je  bilo osigurano  vozilo kojim je počinjena šteta osiguraniku tužitelja, njegovo pravo da potražuje naknadu štete od društva  za osiguranje utemeljeno je na polici osiguranja od automobilske odgovornosti. P. i sadržaj police osiguranja od automobilske odgovornosti kao obvezno osiguranje  regulirano je Z. o obveznom osiguranju  u prometu (N. novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/2013 i 152/2014). T. Z. zakonodavac je odredio  što je predmet osiguranja. Z.-om nije uređen  U. o osiguranju kao što nije uređen  ni predmet osiguranja. T. ističe da svaki ugovor o osiguranju ima ono što određuju  odredbe Z. o obveznim odnosima, kogentne norme te Z. o obveznom osiguranju u prometu i na kraju ugovaratelj osiguranja i osiguratelj kao ugovorne strane. T. tvrdi da H. nema nikakve mogućnosti utjecati na taj ugovor o osiguranju, posebno nema ovlasti određivati što je predmet osiguranja  po U. o osiguranju. T. tvrdi da pravilnim tumačenjem zakonskih normi se mora zauzeti stav na temelju slijedećih činjenica: da je društvo za osiguranje  pasivno legitimirano samo u slučaju da je štetniku izdalo valjanu  policu osiguranja  od automobilske odgovornosti, da je izdalo policu osiguranja od automobilske odgovornosti u skladu sa Z. budući se radi o obveznom, a ne dobrovoljnom osiguranju, da društvo za osiguranje za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti za štetu koju vlasnik, vozač ili imatelj vozila počini štetu trećim osobama preuzima obvezu po ugovoru o osiguranju, a ne prema zakonskim  propisima, da je ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti  sastavljen u skladu  s odredbama  Z.-om, a koji regulira opseg i predmet osiguranja, da je predmet osiguranja  između ostalog i šteta koju pretrpi  društvo za osiguranje, da je stvarna šteta koja je predmet osiguranja po polici osiguranja  od automobilske odgovornosti  određena odredbama čl.27. Z., da su odredbom čl.27. Z. određene granice  obveza  preuzetih ugovorom o osiguranju, a da je ta granica određena  na način  da je društvo za osiguranje je obvezno zavodima  koji obavljaju  poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da je granica obveza preuzetih  ugovorom o osiguranju  u odnosu na zavode koji obavljaju  poslove mirovinskog osiguranja određena na način da je društvo za osiguranje  takvom zavodu obvezno naknaditi stvarnu štetu, a da je stvarna šteta  definirana na

Poslovni broj: Ref 33 P-648/2021.-23. 

-5-

 

način da ista predstavlja razmjerni iznos mirovine. S. iznijetog tuženik zaključuje da tuženik odgovora po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti  unutar granica  obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. S. sveg navedenog  tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu  u cijelosti.  T., ne spori činjenicu da je rješenjem tužitelja od 20.12.2010. H. O. priznato pravo  invalidsku mirovinu  zbog ozljede na radu, međutim ističe , da bi šteta postojala, a imajući u vidu čl.27., st.3. Z. potrebno je da je mirovina  koju tužitelj isplaćuje  H. O. veća od one koja bi  istom pripadala  uslijed povrede na radu ,  ali da u konkretnom slučaju  nije veća jer se i radi o ozljedi na radu i nema obveze tuženika na naknadi štete  (T. se poziva  na stavove iznijete u odlukama   Ž. suda u B. broj: G.-1674/2015 od 23.2.2018., V. suda R. H. broj: R.-x388/2018 od 25.8.21015, Ž. suda u Š. broj: G.-928/2012 od 10.3.2014. i dr.). T. osporava i uzročnu vezu umirovljenja osiguranika tužitelja i posljedica prometne nezgode, umirovljenje niti u bilo kojem postotku nije posljedica predmetnog štetnog događaja. N. sporno da je osiguranik tužitelja  zadobio teške tjelesne povrede, međutim iste nisu bile takvog opsega  i intenziteta da bi bile  uzrok profesionalne nesposobnosti  za rad i to u omjeru od 60% kako to tvrdi tužitelj. T. ističe  da je u postupku na naknadu neimovinske štete  tužitelja O. H. protiv ovdje tuženika koji postupak se vodio kod O. suda u D. broj: P-665/10  provedeno medicinsko vještačenje  po spec. opće kirurgije i ortopedije na okolnost težine povrede, odnosno posljedica prometne nezgode te je vještak utvrdio da ozljede u prometnoj nezgodi nisu dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti pa je stoga neprihvatljivo da ozljede koje nisu  ostavile trajne posljedice imaju za posljedicu  invalidnost  O. H. i da budu razlog odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu. T. navodi da sumnja u objektivnost rada vještaka, ali ističe i da mišljenje vještaka ne obvezuje tuženika. R. H.-a  pa i predmetno kojim je  tužitelju odobrena invalidska mirovina  su upravni akti i tim odlukama su vezane jedino stranke koje su sudjelovale u postupku donošenja tih odluka. T. nije sudjelovao niti je ikako mogao sudjelovati u postupku umirovljenja osiguranika tužitelja pa je tuženiku dopušteno pobiti u predmetnoj parnici  utvrđenja vještačenja  liječničkog povjerenstva  tužitelja. T. ističe i da iz dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi da je kod osiguranika tužitelja  nastupila profesionalna nesposobnost za rad, pa je u tom slučaju prema Z. o mirovinskom osiguranju  potrebno utvrditi  i preostalu radnu sposobnost  osiguranika. O. ima pravo na profesionalnu rehabilitaciju  kod poslodavca (Z.), a iz priložene dokumentacije  ne proizlazi da su poštovane odredbe Z.. T. osporava i visinu tužbenog zahtjeva  i obračun iznosa mirovine. P. čl.27. Z.-a obveza tuženika postoji samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine  koja se isplaćuje  osiguraniku  H.-a bio veći od razmjernog  iznosa mirovine  koja se isplaćuje  zbog umirovljenja zbog povrede na radu pri čemu je postojanje razlike dužan dokazati tužitelj koji u tužbi nije ponudio nikakve dokaze  o tome, a kako se u konkretnom slučaju  i radilo o ozljedi na radu  te razlike niti nema. T. ničim nije dokazao ni da je izvršio plaćanje  mirovine, odnosno da mu je isplatama mirovine nastala šteta. T. navodi  i da  je uz tužbu priložena interna dokumentacija tužitelja koja nije adekvatno ni ovjerena, a nije dostavljena nikakva potvrda o izvršenom platnom prometu pa nije jasno s kojih su računa i na koje račune navodna plaćanja  izvršena. N. vidljivo ni na što se odnose iznosi za koje se tvrdi da su

 

 

 

Poslovni broj: Ref 33 P-648/2021.-23. 

-6-

 

plaćeni ( mirovine, troškovi) jer ukoliko se isti odnose i na neke paušalne troškove  isl. tužitelj niti u tom slučaju nema pravo iste potraživati od tuženika T. ističe i da je ukupno isplaćeni iznos mirovine veći od iznosa mjesečne mirovine  u visini od 2.266,59 kn  koji iznos je utvrđen rješenjem od 20.12.2010., a osporava i zatraženi tijek kamate jer iste mogu teći od dana donošenja presude .( list 76-97)                    

 

4. Tijekom daljnjeg postupka stranke su u podnescima ponavljale u bitnom iste činjenice koje su navele u tužbi i u odgovoru na tužbu.

 

5. Izveden je dokazni postupak u kojem je izvrše uvid u presudu O. suda u D. broj: P-354/09-6 od 20.10.2009., u podnesak P. postaje D. s zapisnikom o očevidu, u prijavu o ozljedi na radu, rješenje H. P. u B. od 20.12.2010., u mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju H. – P. B. broj 99/10/10305, u nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, u obračun isplate na teret H. od 5.7.2021., podatke doznačenih mirovinskih primanja (list 60-73), u policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 87), medicinsku dokumentaciju po vještaku B. S. .

 

6. Sve izvedene dokaze sud je cijenio temeljem čl.8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 - dalje ZPP).

 

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8. U postupku nisu  sporne slijedeće  činjenice  jer ih ne spori ni sam  tuženik:

- da se 23. srpnja 2009. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao  I. P. upravljajući motornim vozilom D. 917 B. osiguran kod tuženika policom broj: ...,

- da je u naprijed navedenoj nezgodi osiguranik tužitelja O. H. zadobio teške tjelesne ozljede upravljajući teretnim vozilom za vrijeme radnog vremena,

- da je za prometnu nesreću vozač P. I. proglašen krivim  presudom O. suda u D. broj: K-354/09-6 od 20. listopada 2009.,

- da je zbog ozljeda zadobivenih u naprijed navedenoj prometnoj nesreći, a koja se dogodila za vrijeme redovitog radnog vremena O. H., osiguraniku O. H. rješenjem tužitelja klasa:141-02/10-01/O.:... od 20. prosinca 2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane 60 % ozljedom na radu s 9. kolovozom 2010., a s pravom na isplatu od 16. rujna 2010.

 

9. Sud je nadalje utvrdio, na temelju priložene financijske dokumentacije tužitelja (obračuna isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2021., ispis podataka banke o doznačenim mirovinskim primanjima za O. H.) da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2021. na ime invalidske mirovine isplatio korisniku O. H. iznos od 148.871,85 kn, te da s obzirom na ustanovljenu invalidnost  osiguranika tužitelja od 60 % ozljede na radu,  tužitelj potražuje 60 %  od navedenog iznosa, odnosno  89.323,11 kn .

 

 

 

Poslovni broj: Ref 33 P-648/2021.-23. 

-7-

 

10. Između parničnih stranaka sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, odnosno sporna je primjena pravnog propisa  i to da li u konkretnom slučaju primijeniti  Z. o mirovinskom osiguranju  (N. n., broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 35/08 - dalje u tekstu Z.) ili čl.27 Z. o obveznim osiguranjima u prometu (N. n., broj 151/05, 36/09, 75/09 – dalje u tekstu  Z.). 

 

11. U konkretnoj pravnoj stvari za donošenje odluke relevantne su  odredbe Z. koji je bi na snazi u vrijeme nastanka štete i kada je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu i izvršena isplata mirovine. (pravno shvaćanje  V. suda u odluci broj: R.-5292/2019 od 16. lipnja 2020., R.-x 38872018-2 od 25. kolovoza  2020., R.-3660/2018 od 12. siječnja 2022., R. 1354/2016 od 18. svibnja 2021.)

 

12. Odredbom čl.27. st.1. Z. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju,  stavak 2. istog članka Z. određuje  da se stvarnom štetom  u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju  kao i razmjerni iznos mirovine  oštećene osobe, odnosno  članova njezine obitelji, a stavka 3. istog članka Z. određuje da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine  utvrđenje rješenjem H. zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila  utvrđena u slučaju povrede na radu.

 

13. Prema rješenju tužitelja, tužiteljevom osiguraniku O. H. priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu (60 %) te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu u visini od 1767,97 kn mjesečno. S. polazeći od odredbe čl.27., st.3. Z. tužitelju ne pripada naknada štete koju potražuje jer je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu  zbog nesposobnosti za rad pa ne postoji razlika koju bi u smislu odredbe čl.27. Z. tuženik bio dužan nadoknaditi tužitelju. M. koju tužitelj isplaćuje osiguraniku O. H. nije veća od one koje koja bi istom pripadala uslijed povrede na radu jer se u konkretnom slučaju i radi o ozljedi na radu. K. stoga tužitelju nije nastala šteta, a što predstavlja jednu od pretpostavki  odgovornosti za štetu sukladno čl.1045. Z. o obveznim odnosima (N. n., broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126721,114/22 i 156/22), to ne postoji ni odgovornost tuženika da istu naknadi tužitelju. S. iznijetog sud je donio odluku kao u  točki I. izreke ove presude.

 

14. Sud s obzirom na ovakvu odluku nije analizirao ostale istaknute prigovore tuženike (vezane kako za osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva), a nije izvodio ni  daljnje dokaze (medicinsko vještačenje i dr.) cijeneći da isti nisu potrebni za donošenje odluke u predmetnom postupku te da bi njihovo izvođenje bili neekonomično.

 

 

 

Poslovni broj: Ref 33 P-648/2021.-23. 

-8-

 

15. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio temeljem odredbe čl.154. st.1. Z., odnosno uspjehu stranka u parnici. S. je tuženiku priznao troškove zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na raspravi 23. studenog 2022. (za svaku radnju po 1.500,00 kn), trošak pdv-a (750,00 kn), odnosno ukupno 3.750,00 kn. (točka II. izreke presude)

 

16. Sud tuženiku nije priznao trošak za sastav podneska od 24. rujna 2021. jer u istom tuženik ponavlja u bitnom sve ono što je već iznio u odgovoru na tužbu, za sastav podneska 25. veljače 2022.  jer istim tuženik  opravdava nedolazak na ročište pa je taj trošak nastao slučajem koji tereti tuženika, za sastav podnesaka od 1. ožujka 2022. i 17. studenog 2022. u kojima  se  tuženik poziva na  odluke V. suda R. H. u odnosu na pravno pitanje vezano za primjenu materijalnog prava u konkretnom predmetu jer taj trošak nije bio neophodan za vođenje postupka.    

 

 

     U Pakracu, 9. siječnja 2023.

 

                                                                                                                              S U D A C :

 

DOBRILA KRAJNOVIĆ,v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem  ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude u odnosu na one stranke koje su o tom ročištu obaviještene, dostave prijepisa presude u odnosu na one stranke koje o tom ročištu nisu obaviještene.

 

 

DNA:

1/ H. zavod za mirovinsko osiguranje, P. služba u V., K. 20c, V.

2/ odvjetničko društvo G. & P., P. V., Z. 63