1

Poslovni broj:12  Gž-624/2022-3

 

 

 

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

           STALNA SLUŽBA U POŽEGI

 

                                                                                   

Poslovni broj:12  Gž-624/2022-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja J. U. iz V., OIB: …, i drugo tužitelja A. U. iz V., OIB: …, obojica zastupani po punomoćniku N. D., odvjetniku u I. G., protiv tuženika H. m. d.o.o. iz Z., OIB …, zastupanog po predsjedniku uprave M. S. i članu uprave A. H., a oni po punomoćniku V. V., odvjetniku iz O. društva H. & partneri d.o.o. u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj: 20 Pn-7/2019-15, od 20. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tuženika H. m. d.o.o., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj: 20 Pn-7/2019-15, od 20. lipnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj: 20 Pn-7/2019-15, od 20. lipnja 2022., presuđeno je:

 

I Nalaže se tuženiku H. m. d.o.o. iz Z., OIB …, da u roku od 15 dana isplati tužitelju J. U. iz V., OIB …, iznos od 7.500,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja na navedeni iznos teče počev od 24. prosinca 2016. godine pa do isplate.

 

II Nalaže se tuženiku H. m. d.o.o. iz Z., OIB …, da u roku od 15 dana isplati tužitelju A. U. iz V., OIB …, iznos od 7.500,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja na navedeni iznos teče počev od 24. prosinca 2016. godine pa do isplate.

 

III U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom I. ove presude odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja J. U. za naknadu štete za iznos od 7.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i tužbeni zahtjev tužitelja A. U. za naknadu štete za iznos od 7.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

IV Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

2. Protiv ove presude žalbu je uložio  tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelost, uz naknadu tuženiku troškova postupka, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. i 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i u tome što je sud saslušao drugo tužitelja A. U. iako je prije toga isti bio uredno pozvan na ročište za saslušanje, a svoj izostanak s predmetnog ročišta nije opravdao.

 

2.2. U sadržaju žalbe tuženik navodi da tužitelji nisu dokazali da im je nastala šteta, a pogotovo nije dokazana uzročno posljedična veza između štete i štetne radnje ukoliko je do štete uopće došlo, budući se u spornom tekstu imena tužitelja uopće ne spominju. Osim toga drugo tužitelj je iskazao da je kupio sve primjerke novina na kiosku, pa tuženik smatra da treće osobe nisu zbog toga mogle doći u doticaj s utuženim člankom, pa tužiteljima nije mogla nastati nikakva šteta.

 

2.3. Vezano uz visinu dosuđene novčane naknade tuženik napominje da i iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da tužiteljima nije nastala nikakva šteta, jer svjedoci nisu sadržaj teksta uzeli za ozbiljno, a za dosuđenu pravičnu naknadu u razlozima presude nisu dani valjani parametri, dok je visina naknade previsoko određena i u neskladu sa postojećom praksom sudova.

 

2.4. Uz navedeno u žalbi se ističe da postoje okolnosti koje ekskulpiraju nakladnika od odgovornosti za štetu propisane člankom 21. st. 4. toč. 3. Zakona o medijima pa je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

3.  Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.  Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.

 

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

6.1. Okolnost što je prvostupanjski sud saslušao drugo tužitelja A. U. iako je prije toga isti bio uredno pozvan na ročište za saslušanje, a svoj izostanak s predmetnog ročišta nije opravdao, po mišljenju drugostupanjskog suda nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

7. Iz uvida u spis (strana lista 5-6), proizlazi da je tužitelj ispunio procesne pretpostavke za podizanje ove tužbe jer se obratio tuženiku za objavu ispravka informacije, sukladno članku 22. st. 2. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13; dalje ZM), dok pasivna legitimacija tuženika nije sporna.

 

8. U konkretnom slučaju tuženik smatra spornim da li je sadržaj informacije mogao kod tužitelja dovesti do povrede prava osobnosti koja bi opravdala isplatu novčane satisfakcije i ako je u kojem iznosu, te da li postoje okolnosti koje ekskulpiraju nakladnika od odgovornosti za štetu.

 

9. U postupku je utvrđeno da je sporni tekst objavljen u tiskovini N. J. od 25. rujna 2016. na stranicama 14 i 15 (dvije cijele stranice), s nadnaslovom koji glasi: „Učiteljice i njihove obitelji u okolici P. žive u smrtnom strahu“, i naslovom velikim slovima koji glasi: „Zapalili su nam štalu, prerezali kočnice na autu i prijete smrću“.

 

9.1. Ispod naslova su dva podnaslova. Jedan (većim slovima) glasi: „U. su banda koja hara, ne želimo ni pomisliti što su još kadri učiniti zbog te četiri jedinice“ objavljen je sa znakovima navodnika, a drugi podnaslov (manjim slovima) glasi: „Dvije učiteljice Osnovne škole L. i njihove obitelji već tri mjeseca proživljavaju pravu noćnu moru, a prvoosumnjičena je J. U. O., majka dvojice nestašnih dječaka od 13 i 14 godina, od kojih je stariji zbog negativnih ocjena pao razred“.

 

9.2. Analizom sadržaja teksta događaji se lociraju u „pitoreskna mjestašca“ L., P. i V. u okolici P.. Novinarka koja je sastavila članak poziva se na službeno postupanje policijskih službenika prema osumnjičenoj J. U. O., objavljeno na stranicama Policijske uprave Sisačko-moslavačke od 22. rujna 2016.  da se nad 35-godišnjom ženom provodi kriminalističko istraživanje zbog rezanja gumenog crijeva kočionog sustava, telefonske prijetnje i paljenja štaglja, zbog čega je osumnjičena uz kaznenu prijavu predana pritvorskom nadzorniku, te na razgovor sa njezinim bratom R. i njezinom majkom, koja je (među ostalim) spomenula da je na ulici čula kako djeca viču „U. su banda koja hara“, a članak završava strahovanjem od mogućeg nastavka slijeda kaznenih djela postavljanjem pitanja „Što je iduće? Tko je slijedeći?“

 

10. Svjedokinja H. K. J. iskazala je da je kao novinarka J. lista zajedno s fotoreporterom R. Š. upućena istražiti jednu objavu na službenoj stranici MUP-a, prema kojoj je jedna žena u dobi od približno 35 godina navodno podmetnula požar jednog gospodarskog objekta i prerezala kočnice na jednom automobilu. S fotoreporterom Š. došla je u L. ili V. gdje je u mjesnom kafiću saznala ime i prezime osumnjičene ženske osobe i osobe čiji je gospodarski objekt izgorio. Razgovarala je sa suvlasnicom izgorjelog objekta čija je kćerka učiteljica, te sa mlađim bratom i majkom osumnjičenice, dok nije došao tužitelj A. U., koji ih je uz prijetnje istjerao. Navela je da nije autor podnaslova, jer naslov, podnaslove, i cijeli izgled teksta određuje urednik.

 

10.1. Tužitelji saslušani kao stranke iskazali su da ih je sadržaj članka jako pogodio jer su ih nakon objavljivanja spornog članka ljudi nazivali pa ih je to sve pogodilo, a A. U. je donio kući sve primjerke novina koje je kupio u trgovinama i po kioscima.

 

10.2. Iz iskaza svjedoka M. M., Đ. D., D. D., G. G. V., A. J., K. M., M. B. i M. J. proizlazi da su upoznati sa sadržajem spornog članka i da su znali da se članak odnosi na obitelj U., koja im je poznata i da je tužitelje povrijedio sadržaj članka.

 

11. Temeljem provedenog dokaznog postupka drugostupanjski sud smatra da se sporni tekst, bez obzira na činjenicu da imena tužitelja nisu eksplicite navedena, jasno odnosi na tužitelje kao članove obitelji U., jer je događaj jasno geografski pozicioniran i na tom prostoru nema druge obitelji istog prezimena. Sam naslov članka sa nadnaslovom koji glasi: „Učiteljice i njihove obitelji u okolici P. žive u smrtnom strahu“, i naslovom velikim slovima koji glasi: „Zapalili su nam štalu, prerezali kočnice na autu i prijete smrću“, te podnaslovi  „ U. su banda koja hara, ne želimo ni pomisliti što su još kadri učiniti zbog te četiri jedinice“ i drugi podnaslov (manjim slovima) „Dvije učiteljice Osnovne škole L. i njihove obitelji već tri mjeseca proživljavaju pravu noćnu moru, a prvoosumnjičena je J. U. O., majka dvojice nestašnih dječaka od 13 i 14 godina, od kojih je stariji zbog negativnih ocjena pao razred“, jasno daju članku veliku dozu senzacionalnosti  koju dodatno dramatizira završetak članka pitanjem „Što je iduće? Tko je slijedeći?“.

 

11.1. Intonacija članka u cjelini ostavlja jasan dojam da se radi o opasnoj porodici čije problematično ponašanje čini jedan kontinuitet, što je po mišljenju drugostupanjskog suda u svakom slučaju narušilo njihovu čast i ugled i dovelo je do povrede prava osobnosti iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

 

11.2. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je članak doveo do niza neugodnosti koje su tužitelji doživljavali vezano s objašnjavanjima i odgovorima na velik broj upita poznatih ljudi, a djeluje cinično tvrdnja da tužitelji nisu pretrpjeli štetu jer su pokupovali sve primjerke tiskovine u kojoj je članak objavljen.

 

12. Pravni okvir ovoga spora drugostupanjski sud vezao je uz primjenu odredbi članka 7. i 21. ZM-a, te odredbe članka 19. i 1100. st. 2. ZOO-a i članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr. 14/02).

 

13. Pri tome treba imati u vidu da se neimovinska šteta sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZM-a, u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Objava ispravka predstavlja jedan od vidova naknade pretrpljene štete objavljenom informacijom, a naknada štete isplatom u novcu sukladno općim propisima dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti objavom informacije. 

 

14. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi. Stavkom 4. istog članka propisani su slučajevi kada nakladnik ne odgovara za štetu, između ostalog ako je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

 

14.1. Člankom 7. st. 1. ZM-a propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, dok je člankom 8. propisano da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

 

14.2. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori" br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02.) - s izmjenama i dopunama iz PROTOKOLA BR. 14. uz Konvenciju (NN 1/06., dalje u tekstu Konvencija), u članku 10. st. 1. određuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. U st. 2. određuje se da ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

 

15. Zakon o medijima usklađen je s odredbama Konvencije kroz sadržaj odredbe članka 3. Zakona o medijima kojim se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija, uz uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, te autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke, jer svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

 

16. Što se tiče konkretnog slučaja drugostupanjski sud smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji ni jedan ekskulpacijski razlog iz članka 21. st. 4. ZM-a na strani tuženika i da tužitelji imaju pravo na naknadu štete sukladno odredbi članka 1100. st. 2. ZOO-a srazmjerno jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, a da se pri tome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi.

 

16.1. Naime, tuženik prije objave članka nije provjerio u kakvoj su vezi tužitelji kao članovi obitelji U., i osoba na koju se odnosi kriminalističko istraživanje, nego je objavom članka u negativnom kontekstu prozvao cijelu obitelj, na način da su tužitelji mogli zaključiti da se taj negativni kontekst odnosi upravo na njih. S druge strane tuženici su imali mogućnost objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika ili dodatnim objašnjenjem sanirati štetu, međutim to su propustili učiniti i na taj način snose odgovornost za posljedice objavljenog članka kojim je u negativnom kontekstu označena obitelj U..

 

17. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da tužitelj imaju pravo na naknadu štete sukladno odredbi članka 1100. st. 2. ZOO-a srazmjerno jačini i trajanju duševnih boli i cilju kojemu služi ta naknada, a da se pri tome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi.

 

18. Vezano uz visinu primjerene novčane satisfakcije, činjenica je da su tužitelji trpjeli intenzivne posljedice zbog narušenog ugleda kod sumještana, ali treba s druge strane imati u vidu da je doseg netočne informacije ograničio ipak na uži krug ljudi koji su mogli ocijeniti da li se radi o istinitom sadržaju, pa je po mišljenju drugostupanjskog suda dosuđeni iznos od 7.500,00 kn svakom tužitelju u cijelosti dovoljna satisfakcija za pretrpljene duševne boli.

 

19. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud temeljio na odredbama članka 154. st. 2. i članku 155. ZPP-a, budući su stranke podjednako uspjele u postupku, pa je pravilna odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

20. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud  temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude.

 

 

U Požegi 9. siječnja 2023.