1

                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž-817/2021-5.

 

                         

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                                      

                                                                               Poslovni broj: 7 Gž-817/2021-5.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                                                                                                                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Š., OIB …, zastupan po punomoćnici T. M.-P., odvjetnici iz Z., protiv I. tuženika U. O. d.d., Z., OIB …, zastupan po punomoćniku M. R., odvjetniku u O. D. P., R. & L. iz Z. i II. tuženika B. R. iz Z.,  OIB …, zastupan po punomoćniku A. H., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja, I. i II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2021., poslovni broj: 1 Pn-2599/2015-98., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I. Žalba tužitelja B. K. se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni  broj: 1 Pn-2599/15-98. od 30. travnja 2021. pod točkom IV. izreke.

 

II. Odbija se tužitelj B. K. sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

III. Žalba II. tuženika B. R. se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 1 Pn-2599/15-98 od 30. travnja 2021., pod točkama I., II. i VI. izreke.

 

IV. Odbija se II. tuženik B. R. sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

V. Žalba I. tuženika U. O. d.d. Z. djelomično se prihvaća, te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2021., poslovni broj: 1 Pn-2599/15-98. pod  točkom V. izreke, na način da se nalaže tužitelju B. K. da I. tuženiku U. O. d.d. Z. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.918,18 EUR/52.125,00 kn [1], u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju B. K. da I. tuženiku U. O. d.d. Z. nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 32,35 EUR/243,75 kn[2], u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

 

"I Nalaže se 2. tuženiku B. R. iz Z.,  OIB …, isplatiti tužitelju B. K. iz Š., OIB …, iznos od 121.934,12 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2000. do isplate, te iznos od 5. 996,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2014. do isplate, a koje zatezne kamate se do 31. prosinca 2007. obračunavaju u skladu s čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se 2. tuženiku B. R. iz Z., OIB …, nadoknaditi tužitelju B. K. iz Š., OIB …, troškove parničnog postupka u iznosu od 43.759,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 4. svibnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana. 

 

III  Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 5. 996,25 kn za razdoblje od 20. veljače 2014. do zaključno 22. studenog 2014. kao neosnovanim.

 

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženika u cijelosti.

 

V Nalaže se tužitelju B. K. iz Š., OIB …, nadoknaditi 1. tuženiku U. O. d.d., Z., OIB …, trošak parničnog postupka u iznosu od 49.625,00 kn u roku od 15 dana.

 

VI Odbija se zahtjev 2. tuženika B. R. iz Z., OIB …, za naknadom troškova postupka."

 

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbe su podnijeli tužitelj, te I. i II. tuženik.

 

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu pod točkama IV. i V. izreke, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je u pobijanom dijelu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su u tom dijelu razlozi presude proturječni. Tvrdi da II. tuženiku B. R. u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju učinjene pogreške u obavljanju odvjetničke djelatnosti nisu bile poznate. Tvrdi da je II. tuženik B. R. učinjene pogreške postao svjestan tek kada je zaprimio rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: P-9243/09. od 24. kolovoza 2012., kojim je odbijen s prijedlogom za nastavak parničnog postupka. Smatra da je osiguranjem i to policom od odgovornosti odvjetnika koju je II. tuženik sklopio s I. tuženikom 12. travnja 2012. za obračunski period do 13. travnja 2013. obuhvaćena i predmetna šteta od odgovornost za propust II. tuženika da stavi prijedlog za nastavak sudskog spora. Iz navedenih razloga mišljenja je i da nije dužan naknaditi troškove parničnog postupka I. tuženiku, a mišljenja je i da troškovi nisu utvrđeni u skladu s člankom 154. ZPP-a. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa navodima žalbe. Traži trošak sastava žalbe.

 

4. I. tuženik U. O. d.d. Z. pobija presudu u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom V. izreke, jer je mišljenja da su mu troškovi parničnog postupka dosuđeni u preniskom iznosu. Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka pod točkom V. izreke počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je u izreci presude dosudio troškove parničnog postupka u iznosu od 49.625,00 kn, a prema obrazloženju odluke o troškovima trebalo mu je dosuditi iznos od 51.187,50 kn. Nadalje, tvrdi da mu je prvostupanjski sud priznao manji trošak zastupanja za ročišta održana 3. listopada 2018. i 2. listopada 2019. Slijedom navedenog predlaže da se žalba usvoji i pobijani dio odluke o troškovima parničnog postupka preinači u skladu sa navodima žalbe. Traži trošak sastava žalbe.

 

5. II. tuženik B. R. pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke, te u dijelu u kojem je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka pod  točkom VI. izreke, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. ZPP-a. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer smatra da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, te da su razlozi o odlučnim činjenicama u suprotnosti sa provedenim dokazima. II. tuženik je mišljenja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je prigovor zastare neosnovan, jer je po mišljenju II. tuženika zastara počela teći 8. ožujka 2012., kada je eventualno nastala šteta, a da je tužba podnesena 30. lipnja 2015., te da je stoga u trenutku podnošenja tužbe protekao trogodišnji zastarni rok. II. tuženik također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega, pri čemu tvrdi da je prvostupanjski sud iznio nevaljane razloge i dokaze ocijenio selektivno kada nije prihvatio iskaz svjedoka S. D. vezano za punomoć koju je tužitelj dao S. D., a ne njemu. II. tuženik također tvrdi da tužitelj nije dokazao da bi uspio u postupku poslovni broj: P-9243/09. da nije bilo navedene štetne radnje. II. tužitelj također smatra da prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti dokumentaciju koja je dostavljena u spis podneskom od 31. siječnja 2020., dakle 4 i pol godine nakon zaključenja prethodnog postupka. Također je mišljenja da se iz dostavljene dokumentacije ne može utvrditi tko ju je potpisao, da li je potpisana od ovlaštene osobe, kada je izvršena provjera radova i je li uopće izvršena provjera, da li su navedene cijene i iznosi točni i odobreni od naručitelja. II. tuženik je također mišljenja da je tužitelj trebao dokazati da bi u ovršnom postupku uspio namiriti svoje potraživanje od tuženika utuženo u predmetu poslovni broj: P-9243/09. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka, jer odluka nema razloga o odlučnim činjenicama. Traži trošak sastava žalbe.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

O žalbi tužitelja

 

7. Suprotno navodima žalbe tužitelja, prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je  tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom  u odnosu na I. tuženika (točka IV. izreke) sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, u tom dijelu, nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede parničnog postupka  iz točaka 2, 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354 ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

8. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe tužitelja se ne osporava:

 

- da je II. tuženik B. R., kao odvjetnik, bio osiguran policom osiguranja od odgovornosti odvjetnika broj 11-7002114858 kod I. tuženika, te da je ova polica sklopljena 12. travnja 2012. i da je vrijedila u razdoblju od 12. travnja 2012. do 12. travnja 2013.;

- da je II. tuženik B. R. prije toga bio osiguran kod prednika I. tuženika B. O. d.d. Z. u razdoblju od 17. lipnja 2010. do 17. lipnja 2011.;

- da za razdoblje od 18. lipnja 2011. do 11. travnja 2012. II. tuženik B. R. nije bio osiguran kod I. tuženika, ni njegovog pravnog prednika B. O. d.d. Z. po osnovi odgovornosti odvjetnika;

- da je u članku 16. stavku 1. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, koji su sastavni dio police, propisano da osiguranjem nisu obuhvaćene štete od odgovornosti za propuste ili pogreške u obavljanju djelatnosti koje su bile poznate u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju ili nisu mogle ostati nepoznate, a propust ili pogreška se smatra poznatim kada ih osiguranik sam utvrdi ili za njih dozna, a da još nije postavljen odštetni zahtjev, a niti najavljen odštetni zahtjev treće osobe, te da je u stavku 2. istog članka propisano da se u slučaju sumnje smatra da je propust ili pogreška učinjena onoga dana kada se neki od oblika pravne pomoći trebao najkasnije poduzeti, odnosno pogreška ispraviti, da se spriječi nastajanje štete, osim u slučaju uskrate pravne pomoći zbog razloga koje propisuje zakon, statut komore ili kodeks sudačke etike.;

- da je 8. studenog 2011. u predmetu poslovni broj: P-9243/09. II. tuženik kao punomoćnik sada tužitelja, propustio pristupiti na ročište, pa je prvostupanjski sud 8. studenog 2011. donio rješenje poslovni broj: P-9234/09-60.(list 144 spisa poslovni broj: P-9243/2009.), kojim je utvrđeno mirovanje postupka i u kojem je II. tuženik kao punomoćnik upozoren da ukoliko ne predloži nastavak postupka u roku od četiri  mjeseca od kada je nastupilo, da će se smatrati da je tužba povučena, te je II. tuženik B. R. navedeno rješenje primio 16. studenog 2011.;

- da je II. tuženik kao punomoćnik tužitelja stavio prijedlog za nastavak postupka 12. ožujka 2012.;

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-9243/09-62. od 24. kolovoza 2012. odbačen prijedlog za nastavak postupka kao nepravovremen i da je utvrđeno da je tužba povučena, te je ovo rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 11 Gžx-127/13-3. od 5. lipnja 2013.

 

8.1. Suprotno navodima žalbe tužitelja, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je II. tuženik B. R. kao punomoćnik koji je odvjetnik, znao za svoj propust u zastupanju u trenutku kada je propust nastao 8. ožujka 2012., odnosno najkasnije 12. ožujka 2012. kada podnosi prijedlog za nastavak postupka poslovni broj: P-9243/09-62. Naime, II. tužitelj je odvjetnik koji po svojoj profesiji zna propise, pa zna računati  od kada teče rok od 4 mjeseca i kada istječe, a na što ga je jasno i upozorio prvostupanjski sud u rješenju od 8. studenog 2011., poslovni broj: P-9243/2009., kao i na posljedicu propuštanja roka za nastavak postupka.

 

8.2 Dakle, u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti 12. travnja 2012. II. tuženiku B. R. je kao odvjetniku bilo poznato da je u predmetu poslovni broj: P-9243/09. prijedlog za nastavak postupka stavio nakon proteka zakonskog  roka od 4 mjeseca i bilo mu je poznato što je posljedica takvog propuštanja, dakle bio mu je poznat predmetni propust u zastupanju tužitelja prilikom sklapanja ugovora o osiguranju sa I. tuženikom.

 

8.3 Pravilno prvostupanjski sud pri tome zaključuje da je šteta tužitelju nastala od trenutka kada je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 11 Gžx-127/13-3. od 5. lipnja 2013., potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: P-9243/09-62. od 24. kolovoza 2012., u koje vrijeme II. tuženik B. R. više nije bio osiguranik I. tuženika, i na koje vrijeme se nije protezala polica osiguranja.

 

8.4. Međutim, ta okolnost nije bitna za osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije I. tuženika, kao ni tvrdnja u žalbi tužitelja, ali i II. tuženika, da je II. tuženik  B. R. učinjene pogreške bio svjestan tek 24. kolovoza 2012. kada je doneseno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: P-9243/09-62., kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom. Naime, II. tuženik B. R. kao odvjetnik poznaje pravo jer mu je to struka, zna što su zakonski rokovi, od kada se isti računaju i kada istječu, a u podnesku u kojem predlaže nastavak postupka poslovni broj: P-9243/2009. jasno navodi da je mirovanje postupka nastupilo 8. studenog 2011.

 

8.5. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno protumačio i Uvjete ugovora za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, te je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da policom osiguranja nije pokriven predmetni slučaj, jer se propust II. tuženika u zastupanju desio prije sklapanja osiguranja između I. i II. tuženika i II. tuženik je kao odvjetnik za ovaj propust znao u trenutku sklapanja Ugovora o osiguranju.

 

9. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena pod točkom IV. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

10. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

O žalbi I. tuženika

 

11. Pravilno I. tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka koje mu je tužitelj dužan nadoknaditi (točka V. izreke) počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer zbroj bodova za poduzete radnje koje se priznaju I. tuženiku ne iznosi 3950 bodova, već 4075 bodova.

 

12. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude u dijelu kada je odlučivao o troškovima parničnog postupka koje je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju troškovnika i isprava koji se nalaze u spisu.

 

13. Suprotno navodima žalbe I. tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada mu je za zastupanje na ročištu 2. listopada 2019. priznao 125 bodova, prema Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: Tarifa), ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za ročište 3. listopada 2018. priznao za zastupanje po punomoćniku iznos od 50 bodova, jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, pa mu je za navedeno ročište trebalo priznati 125 bodova, prema Tbr. 9/2 Tarife.

 

14. Slijedom navedenoga I. tuženiku je trebalo priznati za zastupanje po punomoćniku 4150 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kn i PDV od 25% na iznos od 5.508 EUR/ 41.500,00 kn[3] (PDV iznosi 1.377 EUR/10.375,00 kn[4]), ukupno iznosi 6.885 EUR/ 51.875,00 kn[5], uvećano za pristup vještaka 33,18 EUR/250,00 kn[6], što ukupno iznosi 6.918,18 EUR/52.125,00 kn[7].

 

15. Iz navedenih razloga žalba I. tuženika je prihvaćena i prvostupanjska presuda je preinačena u odluci o troškovima parničnog postupka, u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da I. tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka (točka V. izreke), tako da je naloženo tužitelju da I. tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.918,18 EUR/52.125,00 kn[8] u iznosu od 6.586,37 EUR/49.625,00 kn[9], sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

 

16. Obzirom je I. tuženik djelomično uspio sa žalbom, razmjerno uspjehu sa žalbom,  a prema vrijednosti predmeta spora za žalbu od 638,73 EUR/4.812,50 kn[10] i uspjehu sa žalbom od oko 52%, I. tuženiku je priznat i trošak za sastav žalbe u iznosu od 25,88 EUR/195,00 kn[11], prema Tbr. 10/5 Tarife, te PDV u iznosu od 6,47 EUR/48,75 kn, što ukupno iznosi 32,35 EUR/243,75 kn[12], te je odlučeno kao pod II. izreke presude.

 

O žalbi II. tuženika B. R.

 

17. Suprotno navodima žalbe II. tuženika, prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je  II. tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 16.183,44 EUR/121.934,12 kn[13], te iznos od 795,84 EUR/5.996,25 kn[14], sve sa zakonskom zateznom kamatom, te nadoknadi troškove parničnog postupka (točka I. i II. izreke), sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud  prilikom donošenja pobijane presude, u tom dijelu, nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe.

 

17.1. Suprotno navodima žalbe 31. siječnja 2020.  tužitelj je  uz podnesak dostavio u spis poziv II. tuženika kao punomoćnika tužitelja da se javi u njegov odvjetnički ured     (list 147-154), a ne dokumentaciju  o stolarskim  radovima koji su izvršeni  u predmetu poslovni broj: P-9243/2009., obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda, a imajući u vidu razloge koje je tužitelj naveo kada je dostavio ove podneske, prvostupanjski sud je opravdano prihvatio ove podneske kao dokazne prijedloge, sukladno članku 299. stavku 2. ZPP-a. Naime, tužitelj u podnesku od 31. siječnja 2020. nije iznosio nove činjenice, a ne prilaganje ovih dopisa, prije okončanja prethodnog postupka, zaista se ne može pripisati u krivnju tužitelja, jer u vrijeme kada ih je tužitelj primio od II. tuženika nije mogao znati da će doći do ovog sudskog spora i da će II. tuženik osporavati da je bio punomoćnik tužitelju, te je stoga uvjerljiv navod tužitelja da su ovi dokazi naknadno pronađu na način kako to opisuje tužitelj, jer se ovakvi dopisi često puta niti ne čuvaju, budući se radi o pozivima koji se po redovnom tijeku stvari ne smatraju ispravama koje treba čuvati.

 

17.2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. stavkom 2. i 3. ZPP-a, kada je ove dokaze uzeo u obzir prilikom ocjene neosnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije kojeg je isticao II. tuženik, a prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio ni bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

18. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi za donošenje zakonite odluke, koji su pravilno ocijenjeni. Navodima žalbe II. tuženika nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

 

18.1.  Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je II. tuženik bio punomoćnik tužitelja u predmetu poslovni broj: P-9243/09.

 

18.2. Naime, opravdano prvostupanjski sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka S. D., te svjedokinje M. V., u dijelu u kojem su iskazivali da je tužitelj za zastupanje u predmetu poslovni broj: P-9243/09. opunomoćio odvjetnika S. D., a ne II. tuženika B. R. i to iz razloga što se u predmetu poslovni broj: P-9243/2009. (list 110-111 navedenog predmeta) nalazi dopis od 2. prosinca 2009. potpisan od strane II. tuženika B. R., kao odvjetnika, u kojem on dostavlja punomoć za zastupanje tužitelja u tom predmetu u kojoj je navedeno da se ovlašćuje  II. tuženik da zastupa tužitelja u tom predmetu, te da II. tuženik pristaje da ga u slučaju spriječenosti zamjeni odvjetnik S. D.. Na dopisu od 2. prosinca 2009. je naznačen kao punomoćnik samo II. tuženik, dok je na punomoći na štambilju II. tuženika potpis II. tuženika, a štambilj odvjetnika S. D. kao punomoćnika  nije potpisan, a što sve je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je također pravilno uvidom u dopis od 17. lipnja 2011. i 30. rujna 2012. utvrdio da je ovim dopisima II. tuženik kao punomoćnik pozvao tužitelja da se javi njemu u njegovom  odvjetnički uredu. Pregledom predmeta poslovni broj: P-9423/2009. ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud također pravilno utvrdio da je II. tuženik bio nazočan na raspravama u predmetu poslovni broj: P-9243/09. kao punomoćnik (u spisu poslovni broj: P-9243/09. list 129, zapisnik od 15. ožujka 2010.), dok je odvjetnik S. D. nazočan u navedenom predmetu na raspravama kao zamjenik punomoćnika (u spisu poslovni broj:P-9243/09. list 130, rasprava zapisnik od 19. svibanj 2010.). Navedeni materijalni dokazi su prvostupanjski sud doveli do pravilnog zaključka kada je ocijenio iskaz svjedoka S. D. i M. V. kao neuvjerljiv i kada je poklonio vjeru iskazu tužitelja da ga je u predmetu poslovni broj: P-9243/2009. zastupao II. tuženik B. R. kao punomoćnik, pri čemu je pravilno zaključio da je za ovaj spor irelevantno je li i odvjetnik S. D. bio punomoćnik ili zamjenik punomoćnika u predmetu poslovni broj: P-9243/09., jer time nisu isključene obveze II. tuženika kao punomoćnika prema tužitelju.

 

18.3. U predmetu poslovni broj: P-9423/2009. tuženici su osporavali tužbeni zahtjev, jer su tvrdili da su dugovanje prema tužitelju izmirili u pretežitom dijelu, te da su mu ostali dužni platiti iznos oko 2.389,01 EUR/18.000,00 kn[15], jer u toj vrijednosti tužitelj nije izvršio radove koji su bili ugovoreni, te je osporavao činjenicu da je s tužiteljem sklopio Prvi aneks troškovniku stolarskih radova od 8. prosinca 1999. i da su radovi po tom aneksu izvršeni.

 

18.4. Tužitelj je putem građevinskog dnevnika i nalaza i mišljenja vještaka M. Š. dokazivao koje radove je izvršio i koja je njihova cijena bila u vrijeme izvođenja. Prvostupanjski sud je saslušao kao svjedoka M. P., koji je bio nadzorni inženjer na izvođenu radova u lokalu R. i koji je potvrdio u svom iskazu da je potpisao građevinski dnevnik, te da je njegova uloga kao nadzornog inženjera bila da svojim potpisom potvrdi da su radovi koji su uneseni u građevinskom dnevniku doista i izvršeni. Prvostupanjski sud je opravdano prihvatio iskaz ovog svjedoka, jer imenovani nema interes za uspjeh bilo koje strane u postupku. Pri tome okolnost što je tužitelj kontaktirao sa svjedokom M. P. prije ročišta na kojem je ovaj saslušan, ne dovodi u sumnju istinitost iskaza ovoga svjedoka, jer je njegov iskaz bitan samo u djelu potpisivanja građevinskog dnevnika od strane ovog svjedoka, budući svjedok sam zna je li nešto njegov potpis ili ne. Osim toga, ovaj svjedok je na raspravi sasvim iskreno iskazao o razgovoru sa tužiteljem prije ročišta na kojem je saslušan i rekao je da se osobno obratio tužitelju, jer nije mogao stupiti u kontakt s II. tuženikom, obzirom da nije znao razlog zbog kojega je pozvan na saslušanje kod suda.

 

18.5. Na navedeni način otklonjen je navod vještaka M. Š. da je vjerojatno građevinski dnevnik potpisan od nadzornog inženjera, jer je sa sigurnošću dokazano da je nadzorni inženjer M. P. doista potpisao građevinski dnevnik i potvrdio izvršene radove.

 

18.6. Kako bi utvrdio koji su radovi dosita izvršeni i koja je cijena izvršenih radova, prvostupanjski sud je proveo i vještačenje po vještaku za drvnu tehnologiju M. Š. koja je temeljem građevinskog dnevnika utvrdila koji su radovi izvedeni i koja je bila vrijednost izvedenih radova u vrijeme njihovog izvođenja, te je utvrdila da je vrijednost izvedenih radova prema podatcima u građevinskom dnevniku iznosila 34.941,60 EUR/263.267,51 kn[16] sa PDV-om u tom periodu.

 

18.7. Vještak M. Š. je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da su u računu od 25. kolovoza 2000. pojedini radovi dva puta navedene i utvrdila je i krivi zbroj, te je tu činjenicu imala u vidu prilikom utvrđivanja iznosa radova koje je naručitelj radova ostao dužan platiti tužitelju.

 

18.8. II. tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka drvne tehnologije M. Š., ali nije predložio provođenje vještačenja po drugom vještaku.

 

18.9. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je pravilno utvrdio vrijednost radova koje je tužitelj izvršio J. Ć.. 

 

19. Suprotno navodima žalbe II. tuženika iznos od 15.380,58 EUR/115.885,00 kn[17] nije iznos koji je II. tuženik platio tužitelju 18. prosinca 2000., već navedeni iznos prvostupanjski sud navodi kao kunsku protuvrijednost od 30.997,88 DEM koji iznos je  J. Ć. nesporno platio tužitelju (20.000,DEM 18. listopada 1999., 10.100 DEM 18. travnja 2000. i 877,88 DEM kompenzacija 2. lipnja 2000.), a kako je to navedeno i u podnesku  kojega je sastavio punomoćnik tužitelja u spisu poslovni broj: P-9423/09. Nigdje u predmetu poslovni broj: P-9243/2009. tuženik J. Č., a ni njegovi pravni prednici nisu tvrdili da je dana 18. prosinca 2000. isplaćen tužitelju iznos od 15.380,58 EUR/115.885,00 kn[18] od stane tuženika J. Č., niti za takvo što postoje dokazi.

 

20. U tijeku postupka poslovni broj: P-9243/09. nasljednici J. Ć. i on kao stranka su tvrdili da je tužitelju isplatio pored nespornog iznos od 15.380,58 EUR/115.885,80 kn[19] i iznos od 7.963,37 EUR/60.000,00 kn[20], što je tužitelj osporavao i u predmetu poslovni broj: P-9243/09. i u ovom predmetu. J. Ć. je kao tuženik u predmetu poslovni broj: P-9243/09. dostavio presliku računa kojim je dokazivao da je platio daljnje iznose tužitelju, a tužitelj je osporavao račun tvrdeći da ga on nije izdao i da potpis na računu nije njegov. 

 

20.1. Provedeno je i grafološko vještačenje potpisa tužitelja na računu po grafološkom vještaku L. Z. koja je u svom nalazu i mišljenju zaključila da potpisnik spornog potpisa na računu vjerojatno nije tužitelj, ali da vještačenjem to nije mogla sa sigurnošću utvrditi, jer nije imala izvornik spornog računa.

 

20.2. II. tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka grafološke struke, ali nije predložio da se vještačenje provede po drugom grafološkom vještaku.

 

20.3. Po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka grafološke struke L. Z. kao stručan logičan i uvjerljiv, jer je isti izrađen u skladu sa pravilima struke. Samo se na osnovu izvorne isprave može sa sigurnošću utvrditi da je neka osoba osobno potpisala ili da nije osobno potpisala ispravu, a teret dostavljanja izvornog računa u predmetu poslovni broj: P-9423/09. je bio na J. Ć., koji je tvrdio da je taj račun tužitelj izdao i koji je i presliku toga računa predao u spis.

 

20.4. U prvostupanjskom postupku sud je od Hrvatske lutrije pribavio račun kojeg je tužitelj izdao Hrvatskoj lutriji, pa je s obzirom na činjenicu da je tužitelj osporavao vjerodostojnost računa i činjenicu da je tužitelj pod tim brojem izdao račun Hrvatskoj lutriji i da vještačenjem po vještaku L. Z. nije utvrđeno da je potpis na računu tužiteljev, pravilno zaključio da tužitelj nije izdao J. Č. račun i da J. Č. nije isplatio tužitelju novac naveden u tom računu dana 27. ožujka 2000.

 

20.5. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužbeni zahtjev kojim tužitelj od J. Ć., a kasnije od njegovih pravnih slijednika potražuje iznos od 16.183,44 EUR/121.934,12 kn[21] bio osnovan.

 

20.6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da je ostavinska imovina pokojnog J. Ć. veća od iznosa kojeg je tužitelj utužio u predmetu poslovni broj: P-9243/09., jer naslijeđenu imovinu predstavljaju nekretnine (poslovno stambeni objekt u Z.). II. tuženik do zaključenja prethodnog postupka, a ni do zaključenja glavne rasprave u prvostupanjskom postupku uopće nije tvrdio da tužitelj u ovršnom postupku ne bi mogao namiriti svoje potraživanje od tuženika u predmetu poslovni broj: P-9243/09., već tek u žalbi tvrdi da je imovina J. Ć. zadužena i da se tužitelj ne bi uspio namiriti u ovršnom postupku protiv pravnih slijednika J. Ć., a nove činjenice i novi dokazi ne mogu se iznositi u žalbi, sukladno članku 352. stavku 1. ZPP-a.

 

20.7. Obzirom da je potraživanje tužitelja iz predmeta poslovni broj: P-9243/09. u iznosu od 16.183,44 EUR/121.934,12 kn[22]  bilo dospjelo za naplatu prema tuženicima 25. kolovoza 2000. i da u trenutku podnošenja tužbe u tom predmetu 4. travnja 2001.  nije bilo u zastari, a da se nakon donošenja pravomoćnog rješenje poslovni broj: P-9243/09-62. od 24. kolovoza 2012. radilo o potraživanju za koje je nastupila zastara, jer je protekao petogodišnji zastrani rok, pa tužitelj protiv pravnih slijednika J. Ć. ne bi uspio u sporu s novim tužbenim zahtjevom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je zbog propusta II. tuženika da pravovremeno podnese prijedlog za nastavak postupka nastala šteta za tužitelja i to u visini postavljenog tužbenog zahtjeva u predmetu poslovni broj: P-9243/09., ali i u visini troškova postupka koje tužitelj temeljem rješenja poslovni broj: P-9243/09. od 19. veljače 2014. morao platiti tuženicima u tom postupku.

 

20.8. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud primjeni materijalno pravo kad je zaključio da prigovor zastare u ovom postupku u odnosu na II. tuženika neosnovan. Naime, tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. lipnja 2015., a šteta je za tužitelja nastala danom pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja poslovni broj: P-9234/09-62. od 24. kolovoza 2012. kojim je utvrđeno da je tužba povučena, dakle 5. lipnja 2013. kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, pa u trenutku podnošenja tužbe nije protekao rok zastare od 5 godina, sukladno članku 230. stavku 3. u vezi s člankom 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,  63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO).

 

20.9. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da kontrola zakonskih rokova, u što spada rok u kojem se mora predložiti nastavak postupka spada među temeljne odvjetnikove obaveze, te da se propuštanje ovakvog roka od strane II. tuženika kao punomoćnika tužitelja u predmetu poslovni broj: P-9243/09. ne  može smatrati savjesnim pružanjem pravne pomoći. Ovakav propust II. tuženika kao odvjetnika je gruba nepažnja u zastupanju, jer on kao odvjetnik nije postupao s pažnjom dobrog stručnjaka u smislu članka 10. stavka 2. ZOO, budući kao odvjetnik, dakle stručnjak zna da se na zakonske rokove mora paziti, a na što je i upozoren u rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj: P-9243/09. od 8. studenog 2011., te je morao znati da u slučaju propuštanja zakonskog roka za nastavak postupka dolazi do povlačenja tužbe, čime tužitelj gubi mogućnost namirenja svog potraživanja od tuženika u postupku poslovni broj: P-9243/09. zbog zastare potraživanja prema svojim dužnicima.

 

21. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužitelju za štetu koja mu je nastala odgovoran II. tuženik. Naime, II. tuženik u trenutku propuštanja poduzimanja pravne radnje nije bio osiguran kod I. tuženika, niti je dostavio dokaz da je u to vrijeme bio osiguran kod nekog drugog osiguravajućeg društva, a šteta tužitelju je nastala zbog grube nepažnje u zastupanju II. tuženika, pa II. tuženik sukladno članku 44. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine"  9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) u vezi s člankom 8., te člankom 10. stavkom 2. i člankom 765. stavkom 1. ZOO odgovora za štetu nastalu tužitelju i u obvezi mu je istu nadoknaditi.

 

22. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na obvezu II. tuženika da nadoknadi troškove parničnog postupka tužitelju, pravilno je donesena u skladu s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

23. Obzirom na navedeno, žalba II. tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda pod točkom I. i II. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

24. II. tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio, sve sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 9. siječnja 2023.

 

                                                                                               Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                               Dubravka Šimić