Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 3303/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 S. K. pok. A. iz K. S.,
O.: …, tužitelja ad. 2 I. I. pok. J. iz T.,
, O.: …, tužitelja ad. 3 S. I. pok.
J. iz T., B, O.: …, tužitelja ad. 4
J. I. pok. J. iz T., B, O.:
…, tužitelja ad. 5 Ž. K. p.. J. iz K. S.,
O.: …, tužitelja ad. 6 M. K. pok.
J. iz K. S.: …, tužitelja ad. 7 V. B. pok.
I. iz K. S., O.: …, tužitelja ad. 8
M. B. pok. I. iz Z., O.: …, tužitelja
ad. 9 B. K. B. iz Z., O.:
…, tužitelja ad. 10 N. B. A. iz A., O.: …, tužitelja ad.
11 N. B. A. iz A., O.:
…, tužitelja ad. 12 J. B. iz Z., O.:
…, tužitelja ad. 13 L. B. iz Z., O.: …, tužitelja ad. 14 B. B. iz S. D., O.: …, tužitelja ad. 15 N. M. iz K.
S., O.: …, tužitelja ad. 16 I. B. iz O., O.: … i tužitelja ad. 17 P. B. M. iz
T., O.: …, svi zastupani po pun. Z. S.,
odvjetniku u T., protiv tuženika ad. 1 M. M. iz
S., O.: …, tuženika ad. 2 M. M. iz
S., O.: … i tuženika ad. 3 M. M. iz
K. S., …, svi zastupani po odvjetnicima iz
od H. & P. d.o.o., P. S., uz sudjelovanje
umješača na strani tužitelja M. P. iz K. S., S.. J. 33, O.:
…, zastupane po pun. A. B., odvjetnici u T., L. 2, radi
utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. studenog
2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja, zamj. pun. tuženika i pun. umješača na
strani tužitelja, dana 5. siječnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužitelji ovlaštenici prava stvarne služnosti staze i
kolnika na teret čest.zem.1011/3 put k.o. K. S. i to baš preko
onog dijela čest.zem.1011/3 k.o. K. S. u širini od 3,5 metara
prema istoku od trase odnosno linije označene slovima O-V-U-T-S u
vještvu stalnog sudskog vještaka geometra N. B. od
24.srpnja 2009.godine koje vještvo čini sastavni dio ove presude, a u
korist čest.zem. 1007, 1011/1, 1025, 1006/1 i 1006/2 sve k.o. K.
S., pa se ovlašćuju tužitelji temeljem ove presude izvršiti
zemljišnoknjižni upis prava stvarne služnosti staze i kolnika na teret
čest.zem.1011/3 put k.o. K. S. kao poslužnog dobra i to baš
preko onog dijela čest.zem.1011/3 k.o. K. S. u širini od 3,5
metara prema istoku od trase odnosno linije označene slovima O-V-U-
T-S. u vještvu stalnog sudskog vještaka geometra N. B. od
24.srpnja 2009.godine koje vještvo čini sastavni dio ove presude, a u
korist čest.zem. 1007, 1011/1, 1025, 1006/1 i 1006/2 sve k.o. K.
S. kao povlasnih dobara; dok se za više zatraženo (veću širinu puta
od utvrđene) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da su tuženi uznemirili tužitelje u vršenju sadržaja prava
stvarne služnosti staze i kolnika na teret čest.zem.1011/3 put k.o.
K. S. i to baš preko onog dijela čest.zem. 1011/3 k.o. K. S.
kao poslužnog dobra koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka za
geodeziju dipl.jur.geodet N. B. U. K. S. " označen slovima A-O-V-U-T-S-I-J-K-L-M-N-A, a koje
vještvo je sastavni dio ove presude, a u korist čest.zem. 1007, 1011/1,
2015, 1006/1 i 1006/2 sve k.o. K. S. kao povlasnih dobara na
način da im osporavaju vršenje naprijed navedenog sadržaja prava
stvarne služnosti staze i kolnika na način da na dijelu čest.zem. 1011/3
k.o. K. S. i to na onom dijelu koji je u vještvu stalnog sudskog
vještaka za geodeziju dipl.jur.geodet N. B. "U K.
S., 24.07.2009.g." označen slovima A-O-V-U-T-S-I-J-K-L-M-N-A
parkiraju osobna vozila i verbalno osporavaju tužiteljima vršenje
naprijed navedenog sadržaja prava stvarne služnosti i staze, pa se
zabranjuje tuženima ubuduće svako takovo daljnje i slično
uznemiravanje tužitelja u vršenju sadržaja prava stvarne služnosti staze
i kolnika na teret čest.zem.1011/3 put k.o. K. S. i to baš preko
onog dijela čest.zem.1011/3 k.o. K. S. i to baš onog dijela
čest.zem.1011/3 k.o. K. S. kao poslužnog dobra koji je u vještvu
stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl.jur.geodet N. B.
U. K. S. 24.07.2009.g." označen slovima A-O-V-U-T-S-I-J-K-
L-M-N-A, a koje vještvo je sastavni dio ove presude, a u korist
čest.zem.1007, 1011/1, 1025, 1006/1 i 1006/2 sve k.o. K. S. kao
povlasnih dobara pod prijetnjom ovrhe i izricanja novčane kazne."
III. Nalaže se tuženicima ad.1, ad. 2 i ad.3 da tužiteljima u roku od 15 dana
i pod prijetnjom ovrhe naknade parnični trošak u iznosu od 9.686,84 /
1.285,66 eura 1 sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena.
IV. Nalaže se tuženicima ad.1, ad.2 i ad.3 naknaditi umješaču na strani
tužitelja parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn / 398,17 eura sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
V. Odbija se zahtjev tuženika ad.1, ad.2 i ad.3 za naknadu parničnog
troška kao neosnovan.
Obrazloženje
Dana 6. svibnja 2008. godine zaprimljena je tužba tužitelja ad. 1 S.
K., tužitelja ad. 2 I. I., tužitelja ad. 3 S. I., tužitelja ad. 4 J.
I., tužitelja ad. 5 Ž. K., tužitelja ad. 6 M. K.,
tužitelja ad. 7 M. B., tužitelja ad. 8 V. B., tužitelja ad. 9 M. B.,
tužitelja ad. 10 K. B. i tužitelja ad. 11 J. B., protiv tuženika ad. 1 M.
M., ad. 2 S. M. i ad. 3 M. M., radi utvrđenja, u tužbi
se navodi da su na čest. zem. 1011/3 Z. 4358 k. o. K. S. uknjiženi tuženici
kao suvlasnici i to svaki od njih za po 1/3 dijela cjeline. Tužitelji da su vlasnici
nekretnina do kojih se dolazi preko predmetnog puta i to tužitelj ad. 1 čest. zem.
1007/1, tužitelji ad. 2, ad. 3 i ad. 4 za po 1/3 dijela čest. zem. 1011/1, tužitelji ad. 5 i
ad. 6 svaki za po ½ dijela čest. zem. 1025, tužitelji ad. 7, ad. 8 i ad. 9 svaki za po 1/3
dijela čest. zem. 1006/1 i tužitelji ad. 10 i ad. 11 svaki za po ½ dijela čest. zem.
1006/2, sve k. o. K. S.. Prednici tužitelja ad. 1 A. K., I. K.,
prednik tužitelja ad. 5 i ad. 6 J. K., prednik tužitelja ad. 7, ad. 8 i ad. 9
I. B., tužitelj ad. 10, te prednici tužitelja ad. 2, ad. 3 i ad. 4 te tuženika ad. 1, ad.
2 i ad. 3 A. I. i I. I. da su sklopili Ugovor o provođenju puta "U
K. S., 9. 10. 1989. g.". Citiranim ugovorom stranke da su ugovorile da će
proširiti postojeći stari put na širinu od 3,5 m i to trasom kako je to opisano u
predmetnom ugovoru: "Od M. kuće do poljske kućice K. J., zatim
preko nekretnine u vlasništvu braće I. do nekretnine braće K., pa preko
nekretnine B. K. do jugozapadnog dijela nekretnine B. I. označene kao
čest. zem. 1006/1 k. o. K. S.". Citirani ugovor o provođenju puta da je
realiziran na način naveden u istom te ucrtan u katastarskim mapama kao pripadnost
čest. zem. 1011/3 k. o. K. S. površine 305 m2 s tim što isti nije dobio posebnu
katastarsku i zemljišnoknjižnu oznaku. Od sklapanja citiranog ugovora pa do
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
podnošenja ove tužbe prednici tužitelja i tužitelji da su se nesmetano služili
predmetnim putem za pristup svojim nekretninama. Nekretnina označena kao čest.
zem. 1011/3 k. o. K. S. preko koje prolazi predmetni put, da je nastala
parcelacijom čest. zem. 1011/2 koja je cijepana na čest. zem. 1011/2/3/4/5/6 k. o.
K. S., a matična nekretnina označena kao čest. zem. 1011/2 k. o. K. S.
da je nastala parcelacijom čest. zem. 1011 na čest. zem. 1011/1 i 1001/2 k. o. K.
S.. Potpisniku Ugovora o provođenju puta od 9. listopada 1989. godine i to
I. I. – I. pok. I. da je prema Ugovoru o diobi zaključenom u T.
11. siječnja 1996. godine u vlasništvo pripala čest. zem. 1011/2 k. o. K. S., za
cijelo, dok je prednici tužitelja ad. 2, ad. 3 i ad. 4 – njihovoj majci M. I. pok. I.
pripala čest. zem. 1011/1 k. o. K. S., za cijelo. I. I. pok. I. da je
prodao čest. zem. 1011/2 k. o. K. S. B. B., a ovaj pak tuženicima ad.
1, ad. 2 i ad. 3 kao i D. B.. Naknadno da je izvršena parcelacija čest.
zem. 1011/2 na čest. zem. 1011/2/3/4/5/6 k. o. K. S. te da je tuženiku ad. 1
pripala čest. zem. 1011/4 i 1/3 dijela čest. zem. 1011/3 k. o. K. S., tuženiku ad.
2 čest. zem. 1011/6 i 1/3 dijela čest. zem. 1011/3 k. o. K. S., te D.
B. čest. zem. 1011/2 k. o. K. S.. Tuženik ad. 1 da je neposredno prije
podnošenja ove tužbe počeo osporavati tužiteljima pravo služnosti staze i kolnika
preko predmetnog puta označenog kao dio čest. zem. 1011/3 k. o. K. S. na
način da je na istom počeo parkirati osobno vozilo i verbalno osporavati tužiteljima
pravo služnosti staze i kolnika predmetnim putem. Tužitelji da su stekli stvarno pravo
služnosti kolnika i staze preko dijela čest. zem. 1011/3 k. o. K. S. i to baš
preko onog dijela predmetne nekretnine na kojoj je put označen u katastarskim
mapama, a u korist svojih nekretnina označenih kao čest. zem. 1007/1, 1011/1,
1025, 1006/1 i 1006/2 sve k. o. K. S., dosjelošću kroz zakonit, pošten,
savjestan i istinit posjed prava stvarne služnosti staze i kolnika kroz period duži od 10
godina. Kako tužitelji imaju pravni interes da se upiše pravo stvarne služnosti staze i
kolnika na teret čest. zem. 1011/3, a u korist navedenih nekretnina tužitelja, isti
predlažu da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su dosjelošću stekli pravo
stvarne služnosti staze i kolnika na teret čest. zem. 1011/3 – put k. o. K. S. i to
baš preko onog dijela naprijed navedene čestice zemlje koji je kao takav ucrtan u
katastarskom planu za k. o. K. S., a u korist čest. zem. 1007/1, 1011/1, 1025,
1006/1 i 1006/2 sve k. o. K. S. pa se nalaže zemljišnoknjižni upis prava
stvarne služnosti staze i kolnika na teret čest. zem. 1011/3 k. o. K. S. kao
poslužnog dobra, a u korist nekretnina tužitelja. Tužbi je priložena i citirana
katastarska skica koja bi činila sastavni dio tužbenog zahtjeva.
U svom odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivili tužbenom zahtjevu u
cijelosti, predložili su da sud isti odbije uz osudu tužitelja na snašanje parničnog
troška. Tvrdnje tužitelja kako su dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti staze i
kolnika na teret čest. zem. 1011/3 k. o. K. S. da nisu točne. Tim dijelom da
tužitelji nikada nisu prolazili niti je tim dijelom bilo moguće fizički prolaziti. Kada su
tuženici stupili u posjed svojih kupljenih nekretnina, predmetna nekretnina da je bila
obrasla u travu i brnistru, tuda da nije bilo moguće prolaziti. Naknadno da su baš
tuženici pristupili čišćenju i krčenju predmetne nekretnine koja je njihovo vlasništvo,
da nikada nisu vidjeli tužitelje da bi tu prolazili bilo pješice, a pogotovo ne motornim
vozilom. Ugovor o provođenju puta kojeg spominju tužitelji da nikada nije realiziran, a
da isti nije niti potpisan od sviju stranaka navedenih u tom ugovoru.
Svojim podneskom od 22. kolovoza 2019. godine tužitelji su precizirali svoj
tužbeni zahtjev, preinačili tužbu na način da isti postavljaju glavni i podredni tužbeni
zahtjev, glavnim tužbenim zahtjevom traže da sud utvrdi kako su tužitelji ovlaštenici
prava stvarne služnosti staze i kolnika na teret čest. zem. 1011/3 put k. o. K.
S. i to baš preko onog dijela čest. zem. 1011/3 k. o. K. S. koji je u vještvu
stalnog sudskog vještaka geometra N. B. koje je sačinjeno 24. srpnja
2009. godine označen slovima A-O-V-U-T-S-I-J-K-L-M-N-A, a koji je sastavni dio
zahtjeva, a u korist nekretnina vlasnosti tužitelja (čest.zem. 1007, 1011/1, 1025,
1006/1 i 1006/2 sve k.o. K. S. kao povlasnih dobara) te traže da se temeljem
ove presude ima izvršiti to pravo kako je opisano. Postavljaju i podredni tužbeni
zahtjev kojim traže da isti bude prihvaćen ukoliko sud nađe da glavni tužbeni zahtjev
nije osnovan te traže utvrđenje kako su tuženici uznemirili tužitelje u vršenju sadržaja
prava stvarne služnosti staze i kolnika na teret čest. zem. 1011/3 put k. o. K.
S. i to baš opisanog dijela, pa da im se zabranjuje svako takvo daljnje i slično
uznemiravanje tužitelja u vršenju sadržaja prava stvarne služnosti staze i kolnika
kako je to opisano, pod prijetnjom izricanja novčane kazne. Tužitelji traže i naknadu
parničnog troška od tuženika. Tužitelji u ovom podnesku navode kako sud nije vezan
za pravni osnov, da su se tužitelji u tužbi pozvali na dosjelost kao osnov za stjecanje
prava stvarne služnosti staze i kolnika, to da tužitelji mijenjaju osnov zasnivanja
prava stvarne služnosti staze i kolnika te ističu da je ista zasnovana temeljem
pravnog posla i to baš Ugovora o provođenju puta koji je zaključen 9. listopada 1989.
godine. Kako je u to vrijeme bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim
odnosima (ZOVO) tužitelji se pozivaju na čl. 51. u svezi sa čl. 52., 56. i 57. ZOVO-a.
Također se pozivaju na odredbe čl. 232., 233. st. 1. i 235. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima (ZV), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj
pravnoj stvari. Da su tuženici uznemiravali tužitelje u vršenju sadržaja prava stvarne
služnosti staze i kolnika da je razvidno iz rješenja ovog suda Psp-200/16, radi
smetanja posjeda.
Sud je rješenjem na ročištu dopustio preinaku tužbe postavljanjem ovakvog
glavnog i podrednog tužbenog zahtjeva.
Dana 13. kolovoza 2020. godine zaprimljen je podnesak M. P. kojim
ista prijavljuje svoje miješanje u ovom postupku na strani tužitelja navodeći da je u
tijeku ovog postupka ona stekla nekretninu označenu kao čest. zem. 1006/1 k. o.
K. S. te da ima pravni interes da tužitelji uspiju u ovoj parnici. Sud je prihvatio
prijedlog M. P. za miješanje na strani tužitelja u ovoj pravnoj stvari, dakle,
ista je umješač na strani tužitelja jer ima pravni interes da isti uspiju u ovom
postupku.
Svojim podneskom od dana 21. listopada 2021. godine tuženici navode kako
su tužitelji u tijeku postupka priznali da dosjelošću nisu stekli pravo služnosti i zahtjev
preinačili. Vezano za pravni posao na koji se tužitelji pozivaju, tuženici ističu kako taj
pravni posao nije valjan i da u tijeku postupka nije dokazano da se pravni posao
odnosi na čest. zem. 1011/3, da ugovor nije potpisan od svih pravnih prednika
tužitelja i da nije niti pokušan upis istog u zemljišne knjige. U skladu sa čl. 220. st. 1
ZV-a pravo služnosti na nekretnini da se osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj
knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini. U svezi s tim tuženici ističu prigovor zastare
jer se na temelju pravnog posla, da je valjan, pravo služnosti u zemljišne knjige
moglo upisati najkasnije 1994. godine, a tužba da je podnesena 2008. godine.
Navode da se ne radi o stvarnoj već osobnoj služnosti u korist određenih ljudi te
ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer bi osobna služnost
prestala smrću ovlaštenika, a ovdje da nije niti postojala. Tuženici da su svoje
nekretnine stekli postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u skladu s tim da
služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne
osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost. Tuženici da nisu znali niti
morali znati da na parceli postoji služnost, svakako, zahtjevi tužitelja da su
neosnovani.
U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom predmeta ovog suda broj
Psp-200/16; predmeta ovog suda broj O-4440/16; izvadaka iz zemljišnih knjiga za
sve predmetne nekretnine koji su predani uz tužbu; posjedovnih listova za nekretnine
predanih uz tužbu; prerisa katastarskog plana od 20. ožujka 2007. godine i 8.
studenog 1995. godine; Ugovora o provođenju puta od 9. listopada 1989. godine;
Ugovora o diobi zaključenog između I. I. pok. I. i M. I. pok.
I. dana 11. siječnja 1996. godine; tužbe u predmetu Općinskog suda u Kaštel
Lukšiću P-126/07 sa prvostupanjskom odlukom tog suda od 16. srpnja 2007. godine;
rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Kaštel Lukšiću broj O-259/06 iza pok.
I. B. od 8. siječnja 2007. godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u
Kaštel Lukšiću iza pok. J. K. broj O-213/05 od 30. studenog 2005.
godine; saslušanjem svjedoka I. P., M. M., J. M. i P.
D.; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru N. B. i
pisanog nalaza i mišljenja tog vještaka od 24. srpnja 2009. godine; saslušanjem
svjedoka A. I. pok. I.; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u
Splitu, SS u K. L. broj O-2299/11 od 15. rujna 2011. godine iza
pok. M. B.; smrtovnice za J. B. od 7. listopada 2013. godine; rješenja o
nasljeđivanju ovog suda broj O-1685/16 od 17. listopada 2016. godine iza pok.
S. M.; uknjižbenog očitovanja B. B., I. B., P.
B. i N. M. od 28. rujna 2015. godine; rješenja o nasljeđivanju ovog suda
broj O-6/87 od 24. prosinca 1991. godine iza pok. I. B.; rješenja o
nasljeđivanju ovog suda, S. S u K. L. broj O-3030/13 od 23. rujna
2014. godine iza pok. J. B.; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. 1006/2
na dan 27. listopada 2015. godine i 18. veljače 2018. godine; Ugovora o kupoprodaji
nekretnine zaključenog dana 21. listopada 2015. godine između K. B. i
S. P.; situacije terena za čest. zem. 1006/2 geometra A. S. od 6.
listopada 2015. godine; Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog dana 7. lipnja
2019. godine između V. B. i M. B. kao prodavatelja i M. G. kao
kupca; rješenja ovog suda Z-22057/19 od 28. lipnja 2019. godine; vjenčanog lista za
M. P. i M. G. od 1. srpnja 2019. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga
za čest. zem. 1006/1 k. o. K. S. od 12. kolovoza 2020. godine; saslušanjem
svjedoka D. B., B. B. i B. B.; Ugovora o kupoprodaji
nekretnina zaključenog 13. veljače 2002. godine između B. B. i D.
B.; Ugovora o prodaji nekretnine zaključenog dana 14. svibnja 1996. godine
između I. I. pok. I. i B. B. sa dodatkom od 28. listopada
2003. godine; prerisa katastarskog plana od 21. kolovoza 1997. godine; U. o
prodaji zaključenog između B. B. te M. M., S. M. i
M. M. 6. kolovoza 2003. godine; kupoprodajnog ugovora sastavljenog
između B. B. i D. B. 14. kolovoza 1997. godine; fotografija
podnesenih uz podnesak tuženika od 21. listopada 2021. godine; saslušanjem
tužitelja ad. 1 i tužene ad. 2; skice izmjere iz srpnja 2003. godine; uvjerenja
PU za katastar S. od 14. svibnja 2008. godine; saslušanjem
svjedoka Z. M..
Stranke i umješač na strani tužitelja popisali su parnični trošak.
Glavni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan, podredni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Među strankama nije sporno, a što je dokazano svom priležećom
dokumentacijom, da su tuženici suvlasnici predmetne nekretnine čest. zem. 1011/3
ZU 4358 k. o. K. S.. Raniji tuženik ad. 2 bio je S. M., kojeg je
naslijedila sadašnja tužena ad. 2 M. M.. Tijekom postupka utvrđena je
činjenica smrti na strani određenih tužitelja, postupak su preuzeli njihovi nasljednici,
tako da su sada vlasnici nekretnina za koje tužitelji navode da predstavljaju povlasna
dobra upravo tužitelji navedeni u uvodu ove presude. Dakle, tužitelji su vlasnici i
suvlasnici čest. zem. 1007, čest. zem. 1011/1, čest. zem. 1025, čest. zem. 1006/1 i
čest. zem. 1006/2. Tužitelji se kao pravni temelj stjecanja predmetnog prava stvarne
služnosti na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1011/3 k. o. K. S. pozivaju na
pravni posao i to Ugovor o provođenju puta koji je zaključen dana 9. listopada 1989.
godine između I. B., K. B. (ranijeg tužitelja ad. 10), A. K. i I.
K., J. K., A. I. i I. I.. Dakle, tužitelji navode da
bi njihovi prednici taj ugovor zaključili i da je tim ugovorom precizno utanačeno
uspostavljanje puta, trasa puta, širina istog, stupanj uspona tog puta i svi uzajamni
odnosi ugovornih stranaka. Već sada treba navesti da je razvidno kako na ovom
ugovoru nema potpisa I. K. i J. K., prednika određenih tužitelja,
ali prema stavu ovog suda, ova okolnost nema utjecaja na valjanost ovog pravnog
posla i on po pitanju prava i obveza vezano za predmetni put proizvodi pravne
učinke, jer isti, bez obzira na potpise predstavlja pravu volju ugovornih stranaka i u
cijelosti je izvršen jer je iz izvedenih dokaza proizašlo kako je zaista put probijen
bagerom, a ugovoreno je kako će troškove izrade snositi I. B., K. B. i J.
K.. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je put probijen i to upravo ovako
kako je ugovoreno, preko sadašnje čest. zem. 1011/3, a tada tuženici nisu bili
suvlasnici te nekretnine jer su istu tek kasnije stekli temeljem pravnih poslova sa
prodavateljem (2003.godine). Naime, I. I. u vrijeme zaključenja Ugovora o
provođenju puta bio je vlasnik čitave čest. zem. 1011/2, tužitelji su već u tužbi
precizno naveli kako je ta čestica cijepana i od koje je čestice nastala, to je dokazano
i priloženom dokumentacijom. Dakle, kasnije je, nakon zaključenja Ugovora o
provođenju puta čest. zem. 1011/2 koja je u to vrijeme bila isključive vlasnosti I.
I. pok I., cijepana na čest. zem. 1011/2/3/4/5/6. Dakle, I. I. je
kasnije čitavu čest. zem. 1011/2 prodao B. B., a ovaj tuženicima ad. 1, ad.
2 i ad. 3 kao i D. B.. Točno i precizno je nakon što su tuženici i D.
B. stekli površine od one ranije čest. zem. 1011/2, svaki od njih postao vlasnik
svoje posebne čestice, a tuženici suvlasnici predmetne čest. zem. 1011/3, za 1/3
dijela svaki od tuženika. Dakle, I. I. pok. I. je u vrijeme zaključenja
Ugovora o provođenju puta dana 9. listopada 1989. godine bio isključivi vlasnik
sadašnje čest. zem. 1011/3 preko koje prolazi predmetni put, pa je on zaista mogao
jedini opteretiti tu svoju površinu kao isključivi vlasnik pravom služnosti puta i kolnika
u korist vlasnika drugih nekretnina, što je i napravio i Ugovor o provođenju puta od 9.
listopada 1989. godine je upravo on vlastoručno potpisao i time je ovaj ugovor u
odnosu na predmet spora valjan, izvršen, proizveo je i proizvodi pravne učinke jer ga
je potpisao i to je predstavljalo pravu volju vlasnika sadašnje čest. zem. 1011/3.
Dakle, ovaj prigovor tuženika nije osnovan, vezano za okolnost da ne postoje potpisi
I. K. i J. K., svi koji su navedeni kao ugovorne stranke su taj
ugovor željeli, zaključili, ovaj pravni posao je bio proizvod stvarne volje svih
navedenih ugovornih stranaka i svih vlasnika sadašnjih poslužnih nekretnina, zaista
je više nego jasno preko koje nekretnine sporni put treba biti napravljen i koje su
karakteristike tog spornog puta. Posebno je važno da je ugovoreno da širina tog
puta treba iznositi 3,5 m (iako tužitelj ad.1 u iskazu navodi 3 m), to je ono što je
važno vezano za tužbeni zahtjev jer je zaista utanačenje karakteristika spornog puta
više nego jasno i po pitanju trase, nekretnine kojom prolazi i po pitanju karakteristika i
nagiba tog puta. Nema nikakve logike da bi predmetni pravni posao bio zaključen,
sve precizno utanačeno i da se onda to ne bi izvršilo, upravo suprotno, svi izvedeni
dokazi ukazuju na okolnost da je neposredno nakon zaključenja ovog pravnog posla
došlo do probijanja puta bagerom i uređenja istog upravo u ugovorenoj širini, trasi i
njegovim karakteristikama. U to vrijeme niti prodavatelj tuženika B. B.,
dakako, niti tuženici, nisu bili vlasnici svojih nekretnina pa ni predmetne nekretnine
čest. zem. 1011/3, tako da su oni postali vlasnicima zemljišta nakon što je put
napravljen od strane prednika tužitelja odnosno nakon što je Ugovor o provođenju
puta od 9. listopada 1989. godine zaključen, u potpunosti izvršen, a radi se o
valjanom pravnom poslu. S obzirom da ovaj sud smatra da je predmetni pravni posao
zasnivanja služnosti puta valjan pravni posao i da zaključeni ugovor proizvodi pravne
učinke jer je tim ugovorom stvarnu služnost na svojoj nekretnini zasnovao upravo
tadašnji isključivi vlasnik i to I. I. pok. I. koji je ugovor uredno i potpisao,
prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja radi navedenog nije
osnovan.
Dakle, tužitelji navode da su stvarnu služnost staze i kolnika preko poslužne
nekretnine stekli temeljem pravnog posla, a s obzirom na okolnost da je to bilo 1989.
godine za primijeniti je odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
(S. list SFRJ 6/1980, 36/1990, NN 53/1991 i 91/1996), ovaj propis stupio je na
snagu 1980. godine, a istim je u čl. 49. propisano da je stvarna služnost pravo
vlasnika jedne nekretnine (povlasno dobro) da za potrebe te nekretnine obavlja
određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (poslužno dobro) ili da zahtijeva od
vlasnika poslužnog dobra da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi
inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini. Čl. 51. propisuje da se stvarna
služnost zasniva pravnim poslom, odlukom državnog organa i dosjelošću. Prema
odredbi čl. 52. na temelju pravnog posla stvarna se služnost stječe upisom u javnu
knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Čl. 56. propisuje da vlasnik
povlasnog dobra može zahtijevati da se prema vlasniku poslužnog dobra utvrdi
postojanje stvarne služnosti. Dakle, predmetna stvarna služnost staze i kolnika preko
nekretnine tuženika zasnovana je valjanim pravnim poslom još 1989. godine i
činjenica jest da do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari vlasnici povlasnog dobra,
prednici tužitelja i tužitelji nisu zatražili upis stvarne služnosti u zemljišnim knjigama.
To je činjenica, a pitanje je pripada li im pravo na zatraženo utvrđenje iz glavnog
tužbenog zahtjeva. Ugovor iz 1989.godine je jasan i predstavlja pravni posao kojim
se zasniva služnost staze i kolnika, trasa tog puta odgovara sadašnjoj, što je
identifirano na dva očevida na licu mjesta, od strane svjedoka u postupku i od strane
sudskog vještaka geometra B..
Na okolnosti izvršavanja sadržaja predmetne služnosti staze i kolnika preko
nekretnine tuženika sud je izveo brojne dokaze, a prvenstveno je izveden dokaz
očevidom na licu mjesta dana 24. srpnja 2009. godine i tada je tužitelj ad. 1 predočio
sudu i vještaku geometru N. B. prijeporni put i nekretninu koja je u
njegovom vlasništvu, tuženici ad. 1 i ad. 2 su se tome usprotivili i naveli da to nije put
iz onog ugovora iz 1989. godine, a tuženik ad. 3 naveo je da se ne protivi
pokazanom od strane tužitelja, kada je on kupio nekretninu 2003. godine, predmetni
put da je postojao, u početku da se njime nije prolazilo, da je trebalo pokositi travu, a
kasnije da se prolazilo. Uredujući sudac je neposrednim opažanjem utvrdio da je
sporni put pokazan od strane tužitelja ad. 1 u stvarnosti utabani put dijelom
izbetoniran i takav da je od M. z. pa do sjevernog zida pokazanog od
strane tužitelja ad. 1. Sudski vještak geometar N. B. je izradio pisani
nalaz i mišljenje dana 6. rujna 2010. godine, izradio je pisani nalaz i skicu mjerenja
koja je predočila predmetne nekretnine stranaka i sporni put, iskazao je u vještvu
kako je tužitelj ad. 1 pokazao put širine cca 4 m, u obliku luka položen na čest. zem.
1011/3, označeno na skici mjerenja slovima A-O-V-U-T-S-I-J-K-L-M-N-A. Predmetno
vještvo je stručno, logično i uvjerljivo, vještak je odradio zadatak vještačenja te je
vještvo valjalo prihvatiti kod presuđenja. Međutim, vještak je u skici mjerenja i vještvu
predočio sporni put i naveo da je isti širine cca 4 m, točno je da je očito put proširen
na sadašnju širinu i to prolaženjem, što je utvrđeno i prilikom drugog očevida suda na
licu mjesta, međutim, kako je služnost zasnovana pravnim poslom i to Ugovorom iz
1989. godine gdje je precizno navedeno da je put koji će se napraviti i služnost koja
će se zasnovati u širini od 3,5 m, tako sud drži da se ne može prihvatiti utvrđenje da
postoji pravo stvarne služnosti puta iz tužbenog zahtjeva tužitelja sukladno skici
mjerenja u točkama A-O-V-U-T-S-I-J-K-L-M-N-A, jer ono što je ugovoreno i
zasnovano ugovorom 1989. godine nije površina tih oznaka nego se radi o putu
širine 3,5 m koji prolazi uz točke prikazane na skici mjerenja vještaka B. O.-V-U-
T-S pa zapadno od tih točaka. Dakle, služnost staze i kolnika je precizno zasnovana
pravnim poslom u širini od 3,5 m i radi se o putu u obliku luka koji počinje sa istoka
prema zapadu i u širini od 3,5 m prolazi uz navedene točke iz vještva uz samu
parcelu D. B. čest. zem. 1011/2, u toj širini. To je ono na što tužitelji
imaju pravo, pod uvjetom da su se ispunile ostale pretpostavke za zatraženo
utvrđenje. Za navesti je da je baš zbog ovog puta sami oblik parcele D.
B. prema zapadu takvog oblika, međa je zaobljena jer uz među prema zapadu
prolazi upravo predmetni put i tako je trebalo biti, a B. je dio svoje parcele
prodao upravo B. B. koji ju je kupio od onog I. I. pok. I. kao
isključivog vlasnika. Kada se sagleda sama skica mjerenja sudskog vještaka B.,
razvidno je da je predočeni put pokazan od strane tužitelja ad. 1 u većoj širini na
svom početku sa južne strane nekretnine D. B., sa zapadne strane te
nekretnine i da se isti prema sjeveroistoku sužava, a put je od parcele tužitelja ad. 1
pa nadalje uži, tako da je jasno kako tužiteljima ne pripada ono što je tužitelj ad. 1
prikazao vještaku na predmetnoj nekretnini tuženika, nego ono što je ugovoreno u
širini od 3,5 m. Očito je ta ugovorena širina odgovarala ugovornim stranama vezano
za služnost staze i kolnika, radi prolaska osobnih vozila, tako da nisu tuženici u pravu
kada navode da služnost kolnika vozilima nije ugovorena, upravo je tome bilo tako
1989. godine. Dakle, skica mjerenja sudskog vještaka B. je sudu orijentir kod
presuđenja, u korelaciji sa ugovorom iz 1989. godine i ugovorenom širinom puta od
3,5 m, a sami tužitelji su svojoj tužbi priložili kopije katastarskog plana iz 2007.
godine i 1995. godine u mjerilu 1:2880 i iz istih je razvidno da je širina predmetnog
puta manja od one koju je tužitelj ad. 1 pokazao na očevidu i koji je u svom vještvu u
skici mjerenja prikazao sudski vještak B., a temeljem čega su tužitelji uredili
svoj zahtjev. Predmetni put ukoliko na utvrđenje prava stvarne služnosti tužitelji imaju
pravo je isključivo u širini od 3,5 m i u trasi kako to prikazuju kopije katastarskog
plana odnosno 3,5 m od međe nekretnine D. B. prema zapadu.
Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaz saslušanjem brojnih
svjedoka kao i tužitelja ad. 1 i tužene ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka.
Na ročištu održanom dana 24. srpnja 2009. godine sud je izveo dokaz
saslušanjem svjedoke I. P. (nesrodnog sa strankama), M. M.
(nesrodnog sa strankama), J. M. (daljnjeg rođaka tuženika ad. 1) i P.
D. (koji je u tazbinskom srodstvu sa tuženicima ad. 1 i ad. 2).
Svjedok I. P. iskazao je da je za dogovor znao, da je dogovor postojao,
ali da o ugovoru ne zna ništa, nakon što mu je sud predočio ugovor iz 1989. godine.
Naveo je kako mu je poznato da je put pokazan od strane tužitelja ad. 1 probijen
moguće 1988. godine, da on u blizini ima svoju nekretninu, a stari put da se više ne
koristi od kada je probijen predmetni. Za navesti je da je sudu ovaj iskaz logičan i
uvjerljiv.
Svjedok M. M. iskazao je da su mu poznate okolnosti iz predmetnog
postupka jer u susjedstvu ima zemlju i kuću, da živi ispred M. z..
Predmetni put koji je predočen od strane tužitelja da je napravio I. B., da ne zna
točno kada, prije 90-ih godina, tim putem da je prolazio I. B. i ostali koji na
sjeveru imaju zemlje, da su tim putem prolazili i članovi obitelji K., I. K. i
otac tužitelja ad. 1 da su prolazili automobilom i traktorom. Ovaj put da se koristi, da
je on tu doselio 1979. godine, put da je bio širok na način da je njime mogao prolaziti
osobni automobil i da su upravo M. za pola metra do metar proširili predmetni
put. I. B. da je preminuo i da je njemu i K. ustupio zemlju za put, trošak za
proširenje puta i gradnju zida da su plaćali M. i M.. I ovaj iskaz je
sudu logičan i uvjerljiv.
Svjedoci J. M. (daljnji rođak tuženika M. M.) i P. D.
(u tazbinskom srodstvu sa tuženikom ad.1 i ad.2), su slabo upoznati sa bitnim
okolnostima, koje su postojale prije nego su tuženici kupili nekretnine, a njihovim
iskazima se ne može pokloniti vjera jer nisu logični i uvjerljivi, nisu u skladu sa
ostalim dokazima.
Tužitelj ad.1 S. K. u svom iskazu navodi da se njegova nekretnina
nalazi sjeverno od predmeta spora, više prema istoku od predmetnog puta, prije
njega da su vlasnici ove nekretnine bili otac A. i njegov brat I., stric tužitelja ad.1,
da je to njihova djedovina, njih dvojica da su diobom između sebe dogovorili da to
pripadne A. K., ocu tužitelja ad.1, kojeg je naslijedio tužitelj ad.1 i da je to
zasadio masline i to kultivira. Što se tiče predmetnog puta, ranije da se za pristupanje
do njegove nekretnine i ostalih nekretnina sa sjevera prolazilo tzv. prtećim putem koji
je bio širine 1 metar i tuda da se moglo proći pješke, ravno iz smjera juga prema
sjeveru i da to nije ova trasa kojom sada i čitavo vrijeme ide predmetni put. Navodi da
to nije bilo adekvatno i I. B., koji je inače bio sudac, a vlasnik je nekretnine na
sjeveroistoku da je potencirao da se napravi širi put i adekvatni put do svih njihovih
nekretnina, da je predložio da svi daju zemlju kako bi se put napravio, a da će on
financirati izgradnju samog puta. U tom dogovoru da su sudjelovali I. kao
vlasnik predmetne nekretnine, K., tužitelj ad.1 osobno, K. B. te
navedeni I. B. i da zaista ništa po tom pitanju nije bilo sporno, kako je
dogovoreno tako da je i realizirano, I. B. da je isfinancirao čitav put i to da se
radilo bagerom, da je angažirao neku firmu iz T. i negdje 1985. godine do 1987.
godine put da je napravljen, da je ugovoreno da put bude širine 3 metra i to da je ono
što je između svih dogovoreno i tako je napravljeno, I. B. da je s obzirom na
svoju struku sastavio i ugovor i to da je sve navedeno kako je dogovoreno. Uredno
da se put koristio, a da je I. kao vlasnik i predmetne nekretnine i kasnije ovoga
što je prodao B. i tuženicima bio suglasan da put širine 3 metra pređe preko
njegove nekretnine. I. da je negdje 1993. ili 1994. godine čitavu tu zemlju
prodao B. B., B. B. da je bio dobro upoznat sa pravom tužitelja na
put, da je za sve to znao i da ništa od toga nije sporio. Godine 2003. B. da je
B. prodao površinu zemlje, B. da je tu napravio kasnije kuću i to da je ovaj
dio uz koji sa južne strane, zapadne i dijelom sjeverne prolazi predmetni put. Kasnije
da je, 2006. godine B. M. i M. prodao preostalu površinu,
M. da su napravili kuću, a M. poljsku kuću. Dakle, čitavo vrijeme da
je tu bio predmetni put i ništa od toga da nije bilo sporno. Upitan zašto nije sa ostalim
tužiteljima izvršio upis služnosti u zemljišnim knjigama, navodi da nije išao za tim i da
da je mislio da su to već riješili njegovi otac i stric. Negdje 2007. ili 2008. godine da
su započeli problemi sa S. M., on da je jednostavno verbalno počeo
iskazivati negodovanje da se tim putem prolazi prema sjeveru, da je naveo kako je
on to kupio i da je to njegovo i tražio da mu se to plati navodeći da je on platio porez
na tu površinu. Kasnije da je došlo do puno većih problema, u konačnici da su ustali
ovom tužbom, da su već tada M. kazali ovo što tvrde čitavo vrijeme da imaju
pravo na ovaj put i da je to ono što je bitno. Navodi da mu je otac preminuo 2000.
godine, nakon završetka ostavinskog postupka iza njegove smrti da je naslijedio
svoju nekretninu. Isti je naveo da je zapadno od njegove nekretnine nekretnina
obitelji I., a da oni nemaju drugi put do svoje nekretnine. On osobno da ima
sa sjevera pristup do svoje nekretnine, ali samo do 1/3 svog zemljišta, jer je kraj
suhozid, a da se radi o javnom putu. Navodi da nema teorije da sa tog javnog puta
dođe vozilom na svoju zemlju, da postoji visinska razlika koja to onemogućava i da
sa tog puta do svog zemljišta može doći samo pješice. Netom nakon što je
predmetni put napravljen od strane I. B., tim putem da su nadalje I. B. i
I. prolazili svojim automobilima, a otac i stric tužitelja ad. 1 traktorom jer tada
automobil nisu imali. Navodi da se predmetnim putem prolazilo do sjevera autom i
traktorom od početka, od kada se put napravio put nikada nije prestao koristiti i da se
uvijek prolazilo tuda prema sjeveru na taj način.
Tužena ad.2 M. M. iskazala je da ne stanuje na predmetnoj lokaciji,
da ona i suprug nisu bili starosjedioci na tom području, da je njen brat A.
M. radio kod B. B. i čuo da B. B. prodaje zemljište, na taj
način da je došao do tih podataka, uglavnom, 2003. godine da su ona, njen suprug i
A. M. došli tamo sa B. i da može kazati da je čitava površina zemlje
na kojoj nije bilo apsolutno ništa napravljeno bila u potpunosti obrasla, zarasla
šikarom, to žbunje da je bilo velike visine i apsolutno da se nije moglo na zemlju
skoro ni pristupiti. Puta da nije bilo, jer ovaj put pored kuće A. M. da nije bio
takav, da se radilo o jednoj uskoj stazi i situacija da je bila takva da su oni imali
namjeru ovo kupiti ukoliko budu čisti papiri odnosno ukoliko B. dokaže da je
vlasnik za 1/1. B. da je godinu ili dvije prije prodao dio zemlje odnosno površinu
zemlje B., B. da je bio iz BiH, da nije tada napravio kuću niti bilo što počeo
raditi. Tvrdi da predmetnog puta tada nije bilo i da nije postojao. Navodi da je B.
njima pokazao papire odnosno dokumentaciju i da je to pogledala i odvjetnica, papiri
da su bili uredni i on da je bio vlasnik onoga što prodaje. Kupoprodajni ugovor da je
zaključen, vezano za ovi jako uzak put između M. i K., njen suprug
da je molio A. M. da mu ustupi svoje zemlje kako bi mogao proširiti ovaj put, i
A. M. da je na to pristao, da je M. njenom suprugu kazao da uzme koliko
treba. Dakle, neposredno nakon 2003. godine, 2004. godine, njen muž da je proširio
ovaj put odnosno put napravio sa strane M. i on da je takav kakav je danas.
Navodi da je na svom dijelu M. M. napravio kuću, ostali tuženici ne, da su
napravili poljsku kuću, a neposredno nakon kupnje da su počeli čistiti šikaru i
ponovno tvrdi da ni nakon čišćenja šikare predmetnog puta nije bilo. Tuda da nitko
nije prolazio prema sjeveru, to da je napravio njen suprug, dakle, ono što je put koji
vodi oko B. prema sjeveru da je napravio upravo njen muž i tuda da nitko nije
prolazio nekoliko godina, sve do trenutka kada je samo tužitelj ad. 1 tuda počeo
prolaziti, kao i K., K. da je to činio iz dišpeta jer ovaj put od juga
pored M. da vodi sve do njegove zemlje, a on da je predmetnim putem počeo
kružiti oko B., namjerno. Navodi da im se njen suprug suprotstavio i da oni
nemaju pravo tuda prolaziti jer se radi o zemljištu tuženika. B. da je na svom
dijelu napravio kuću i ogradio dio koji je on kupio od B., da ne zna kada je to
bilo, uglavnom, navodi da je od B. kupljeno u površini sve ono što on nije prodao
B.. S. B. da nemaju nikakvog spora niti problema, oni da su točno
ogradili ono što im pripada. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li odvjetnica koja je
provjeravala papire prije kupnje upozorila nju i njenog supruga da je na zemljištu
ucrtan nekakav put, tužena ad. 2 navodi da nije niti im je to kazao B. B..
Svjedok D. B. (nesrodna sa strankama) iskazala je da su ona i suprug
svoje zemljište kupili od B. B., kao i tuženici, B. da je kazao da kupe
odnosno uzmu površinu koja im paše. Navodi da su ona i suprug prvi kupili i da je
površina njihovog dijela cca 630 m2, a nakon što su joj predočene od strane sutkinje
fotografije lica mjesta i skica mjerenja koja čini sastavni dio vještva, da je čitavo ovo
područje pa i njihova parcela bila šikara, potpuno zarasla i obrasla, a nakon njih da
su tuženici kao kupci od istog prodavatelja kupili parcele. Navodi da je od nekretnine
M., pa do njene kuće postojao mali pristupni put i to sa istoka, a nakon što joj je
predočen sporni put na fotografijama i skici lica mjesta navodi da on u vrijeme njihove
kupnje nije postojao odnosno da je sve bilo zaraslo pa da se ništa nije niti vidjelo.
Zbog iznimno loše kvalitete pristupa do njihove nekretnine u to vrijeme, odnosno, da
se moglo doći automobilom smo do M. i onda da su pješke mogli pristupiti na
njihovu nekretninu, u prvo vrijeme da su odustali od gradnje na ovoj parceli i na
drugom mjestu da su gradili obiteljsku kuću. Tek negdje prije 2006. godine, kada su
vidjeli da se sada može proći i to općinskim putem, da su počeli sa izgradnjom
objekta i taj objekt da je vidljiv djelomično na fotografiji, a u potpunosti na ovoj skici.
Navodi da je ovaj sporni put očistio odnosno raščistio teren S. M., i taj put
da je on uredio i napravio za svoje potrebe, kako je on smatrao kako je to njegovo, a
za nju i supruga da je postojala mogućnost pristupa do njihove nekretnine sa istoga
puta i sa ovog općinskog puta, to da su oni sa te strane probili pristup do svoje
parcele i spornim putem da se nisu niti koristili. Spornim putem da je od ovih tužitelja
da je pristupao samo S. K., za nekog drugog da ne zna da je uopće tuda
prolazio, a da M. i M. drže da je to njihovo. Sud u bitnom ovom iskazu
ne poklanja vjeru, svjedokinja očito ne želi probleme za sebe i svoju obitelj kada
navodi da u vrijeme kupnje svoje nekretnine (2002.godine) predmetnog puta nije bilo,
da se isti nije vidio jer je sve bilo obraslo, ovaj iskaz nije niti uvjerljiv niti je u skladu sa
izvedenim dokazima kojima sud poklanja vjeru.
Svjedok B. B. (nesrodan sa strankama) u svom iskazu je naveo da je
on bio raniji vlasnik predmeta spora, negdje otprilike 90-ih godina početkom 90-ih
godina da je kupio površinu od 4000 m2, parcelu od vlasnika gospodina I., da ne
zna kako se zvao, uglavnom, da ništa nije bilo sporno među njima, da je zaključen
kupoprodajni ugovor i nakon što je platio tu nekretninu, istu da je upisao na sebe kao
vlasnika, prije toga platio kupoprodajnu cijenu i porez na promet nekretnine. Sa juga
da je do te parcele pristupao ranije makadamskim putem, a sada da je taj dio
asfaltiran, prema sjeveru, pored nekretnine M. i navodi, nakon što je pregledao
skicu lica mjesta koja mu je predočena iz spisa, da točno zna što je kupio i što je
predmet spora. U trenutku kada je postao vlasnik ove nekretnine navodi da je zemlja
bila obrasla brnistrom, visokim raslinjem, ta brnistra da je imala jako čvrsto korijenje i
protezala se u visinu, do metar i po i time da je bila prekrivena kupljena površina, s
tim da je i tada postojao bagerom probiveni bijeli put koji je vijugao preko predmetne
nekretnine, od ove nekretnine M., prema zapadu i ponovno prema istoku put
sjevera. U trenutku kupnje taj put da nije bio prekriven brnistrom, taj put da je već bio
probiven i da je postojao. Navodi da je sa ovog preostalog dijela površine očistio
brnistru i otprilike nekoliko godina nakon toga da mu je pristupio D. B. sa
namjerom da kupi jedan dio ukupne površine, da mu je prodan ovaj otok odnosno na
skici lica mjesta da je razvidno to što je B. kupio, a to da je do spornog puta
prema zapadu. To da je odredio geometar, da ima nekoliko stotina kvadrata, nakon
toga da je preostali dio svoje parcele prodao M. M. i M. M., oni
da su uredno kupili preostali dio i da je svjedok vlasnikom parcele prestao biti prije 13
ili 14 godina, od tada da nema ništa sa predmetom spora i sa ovim područjem.
Navodi da je sporni put kao površina prodan upravo M. M. i M.
M., da su oni to uredno kupili.
Ovaj prodavatelj, gospodin I. I. da mu je kazao da je trošak probijanja puta
bagerom dijelio sa nekoliko ljudi, a koji su to ljudi bili da on osobno ne zna. Isti da mu
je kazao i to da se tim putem, spornim putem koriste svi koji su vlasnici nekretnina sa
sjevera. Navodi da je ovaj I. od kojeg je kupio parcelu imao još jednu zemlju
koja je bila točno poviše predmetne parcele koju je od njega kupio, sa sjevera i da se
on također do te parcele služio za pristup spornim putem i do te parcele. Navodi da
ne zna kome bi i je li I. tu parcelu kasnije prodao, isti da mu je kazao da je to
(put) svačije i da se to može slobodno i normalno koristiti od bilo koga. Navodi
dodatno, a što je već prije iskazao da on u trenutku kupnje svoje parcele od
prodavatelja I. nije mislio da kupuje sporni put kao površinu, da je tek
naknadno sa geometrom ustanovio da je očito i tu parcelu kupio, da je on poslije tu
parcelu prodao M. i M. sa ostatkom površine, u biti da im je
darovao ovu površinu, a da ih nije posebno upozoravao po pitanju statusa te parcele
odnosno puta, tko je sve tuda prolazio i što mu je I. prilikom njihove
kupoprodaje kazao vezano za korištenje tog puta od strane vlasnika sjevernih
nekretnina.
Sud drži da je ovaj svjedok, iznimno bitan svjedok, svojim iskazom i kasnije
priloženom dokumentacijom potvrdio da je predmetni put napravljen, da je postojao u
vrijeme kada je on kupio čitavu parcelu od I. I., da je isti išao baš
sadašnjom trasom, da je već u to vrijeme postojao, prodavatelj ga je uredno o svemu
pa i o svim okolnostima toga puta obavijestio i sa svime upoznao, a svjedok B.
iskazuje da je tuženicima u biti darovao ovu površinu (čest.zem. 1011/3) koju su
tuženici stekli kao vlasnici na tri jednaka dijela, za put do posebnih čestica tuženika
koje su nastale cijepanjem temeljne čestice (kao i B.). Sud drži da je ovaj
svjedok potvrdio postojanje predmetnog puta ovom trasom u vrijeme kada je on od
I. kupio parcelu i znao je za sve okolnosti slučaja u pogledu predmetnog
puta, a sa tim je sigurno upoznao i tuženike, kao i B.. Ovaj svjedok je bitan
svjedok i životno je da se sada mnogo godina nakon što je čitavu površinu prodao i
više nema ništa sa tim, ne osjeća ugodno u poziciji svjedoka, vezano za probleme
koji su nastali između stranaka, sud je kod ocjene ovog iskaza i o tome vodio računa,
dakle, kako sud drži, kratko rečeno, ovaj svjedok je u biti iskazom i priloženom
dokumentacijom potvrdio sve navode tužitelja tijekom postupka.
Dakle, za navesti je da je svjedok B. B. pozvan od strane suda
dostaviti kupoprodajne ugovore o kojima je iskazivao tijekom saslušanja, B.
B. je pristupio sudu i dostavio zatraženo, dakle, priložio je Ugovor o kupoprodaji
nekretnina zaključen između njega i D. B. 13. veljače 2002. godine za
površinu od 612 m2 od čest. zem. 1011/2 k. o. K. S.. Precizirano je u tom
ugovoru da se ta površina koju B. prodaje B. nalazi na istočnom dijelu čest.
zem. 1011/2 k. o. K. S., a isti da je omeđen sa istočne strane podzidom, a
ostale međe da čini put oko tog dijela zemljišta. U to vrijeme B. B. je bio
vlasnik čitave čest. zem. 1011/2 koju je stekao od I. I. pok. I., a
upravo iz opisa predmeta citiranog pravnog posla jasno je da je B. B.
prodao ono čega je sada B. vlasnik i na čemu je sagradio svoju kuću, a to je
razvidno i na skici mjerenja vještaka B., B. je vlasnik sadašnje čest. zem.
1011/2, nakon cijepanja ranije čestice i upravo je iz ovog ugovora razvidno da je
predmetni put već prije toga bio položen u obliku luka oko površine koja se prodaje
B. prema istoku. Dakle, ovaj ugovor svjedoči o postojanju predmetnog puta kao
međe oko dijela B. površine. Upravo je logično da je B. prodana
površina čitave čestice oko koje ide predmetni put, da je prvi kupac izabrao tu
površinu, ona je jasno omeđena tim putem koji "obilazi" B. sadašnju parcelu
sa istoka, prema zapadu i ponovno prema istoku sa sjevera B. parcele. Sve
ovo utvrđeno je svim izvedenim dokazima i na licu mjesta, a navedeno je upravo u
ovom ugovoru sa B., precizno je identificiran predmetni put u tom ugovoru iz
2002.godine, dakle, ta okolnost nije bila nepoznata B. (tako ni D. B.
– supruzi D. B.), a niti samim tuženicima.
Nadalje, B. je predao Ugovor o prodaji nekretnine koji je dana 14. svibnja
1996. godine zaključio sa I. I. pok. I. za čitavu tadašnju čest.
zem. 1011/2 k. o. K. S. površine 3833 m2. Tom ugovoru zaključen je dodatak
dana 28. listopada 2003. godine, ispravljena je površina na 4138 m2 i navedeno je
da prodavatelj I. I. prodaje, a kupac B. B. kupuje pravo vlasništva
čest. zem. 1011/2 sa svim pripadnostima i služnostima. B. je predao i preris
katastarskog plana od 21. kolovoza 1997. godine u kojem je točno ucrtan predmetni
put oko B. nekretnine prema istoku. Nadalje, predao je i Ugovor o prodaji
zaključen između njega te kupaca S. M. (prednika tužene ad. 2),
tuženika ad. 3 i tuženika ad. 1 dana 6. kolovoza 2003. godine. Već tada je ranija
čest. zem. 1011/2 k. o. K. S. bila parcelirana, a B. je tuženicima prodao
čest. zem. 1011/3 (svakome za 1/3 dijela) čest. zem. 1011/4/5/6 k. o. K. S..
Dakle, to je bilo 2003. godine i svako od tuženika je postao isključivi vlasnik svoje
čestice, a predmetne čest. zem. 1011/3 za po 1/3 dijela, ranije je već B.
prodana sadašnja čest. zem. 1011/2 k. o. K. S., a to je sve zajedno ranije bila
čest. zem. 1011/2 k. o. K. S.. Dakle, tuženicima koji su predmetnu i svoje
nekretnine kupili od B. 2003. godine nije moglo ostati nepoznato postojanje
predmetnog puta i zasnovanog prava stvarne služnosti predmetnog puta, jer je to već
bilo navedeno u ugovoru koji je 2002. godine B. zaključio sa B..
Predmetna nekretnina čest. zem. 1011/3 je tuženicima prodana 2003. godine za po
1/3 dijela i trebala im je služiti kao put do čestica koje su stekli u isključivo vlasništvo
od B., predmetni put je tu već postojao i proizlazi iz svih izvedenih dokaza da su
tuženici kao kupci dobro znali što kupuju i dobro znali da je pravnim poslom
zasnovano pravo stvarne služnosti preko čest. zem. 1011/3. Kada se analiziraju
iskazi svih svjedoka, saslušanih stranaka i svi ostali izvedeni dokazi, za zaključiti je
da je predmetni put napravljen odmah nakon zaključenja Ugovora iz 1989. godine,
da je taj put napravljen bagerom i da je taj put u biti napravio svojim sredstvima Ivo
B., sada pokojni. Napravljen je upravo radi toga da bi se tuda prolazilo i nije se
radilo o nekakvoj utabanoj stazi nego o putu širine 3,5 m za prolazak vozilima.
Karakteristike puta su već precizirane u potpunosti ugovorom iz 1989. godine i pravo
pravne služnosti staze i kolnika preko poslužne nekretnine čest. zem. 1011/3 u korist
povlasnih nekretnina tužitelja sa sjevera je zasnovano i taj ugovor je izvršen i
izvršavan u cijelosti dok se tome prije podnošenja tužbe i u odgovoru na tužbu nisu
suprotstavili tuženici, neosnovano. Ovaj sud drži da pravo tužitelja nije prestalo
nevršenjem, da je čitavo vrijeme od 1989. godine odnosno od kada je put napravljen
– probijen, put i korišten i to u korist povlasnih nekretnina sa sjevera. Iako ovo pravo
nije bilo upisano u zemljišnim knjigama u vrijeme stjecanja nekretnina od strane
tuženika, oni su i za pravo zasnovano pravnim poslom i za korištenje puta znali i
morali znati i nije točno da im je ta činjenica bila nepoznata te da su stekli čest. zem.
1011/3 u cijelosti, kao česticu slobodnu od svih prava i tereta. Sam je B. sudu u
spis dostavio preris katastarskog plana od 21.kolovoza 1997.godine u kojem je
ucrtan predmetni put (uredno je to imao u svojoj dokumentaciji); a tužitelji su priložili
skicu izmjere iz srpnja 2003.godine u kojoj je ucrtan predmetni put na povlasnoj
nekretnini u suvlasništvu tuženika, na toj skici je potpis B. B. uz potpise
M. M., S. M. i M. M., pa je i time nepobitno
dokazano da su svi oni znali za ucrtani predmetni put i za pravo služnosti na zemlji
koju kupuju, uostalom, radi toga je i logično ono što je svjedok B. iskazao pred
sudom da im je de facto tu zemlju "darovao", misleći očito da je to uračunao u manju
kupoprodajnu cijenu, vezano za okolnost da je čest.zem.1011/3 k.o. K. S.
opterećena pravom stvarne služnosti staze i kolnika, onako kako je put i ucrtan,
upravo tom trasom i u tom obliku, a zato su i postali suvlasnici te čestice za 1/3 dijela,
jer je ista u budućnosti njima – tuženicima trebala služiti za pristup, a na istoj je već
postojao predmetni put – za vlasnike povlasnih nekretnina sa sjevera.
Jako bitan je iskaz svjedoka A. I. (nesrodnog sa strankama), isti
iskazuje da je on potpisnik predmetnog Ugovora o provođenju puta, prije ovog
ugovora da je postojao dogovor svih strana, godinu dana prije potpisivanja, tim
ugovorom raniji tzv. prteći put da se prebacuje od tzv. M. kuće ulijevo te ide u
obliku luka. Svjedok je potvrdio da je predmetni put onaj identificiran na očevidu i od
strane vještaka B., navodi da je na to područje dolazio još nekih 6-7 godina
nakon ugovora, upravo predmetnim putem i traktorom, da se kasnije sa svojim
bratom podijelio i da je zemljište pripalo bratu. Predmetni put da je napravio u cijelosti
I. B., da je doveo bager, navodi da se predmetnim putem mogao služiti i J.
K., isti da je bio prisutan predmetnom dogovoru. Dakle, za navesti je da
sudionik i tada suvlasnik sadašnjeg povlasnog dobra, kao svjedok iskazuje logično i
uvjerljivo, potvrđuje sve okolnosti pravnog posla, izgradnje puta, trasu i da je to bila
prava volja svih ugovornih strana, svih na ugovoru navedenih osoba.
Svjedok B. B. (nesrodan sa strankama) iskazuje da je moguće jako
jako daleko rod sa ovim B., navodi da je I. B., koji ima svoju nekretninu
koja je položena sa sjevera spornog puta, njega angažirao još tamo 1985. ili 1986.
godine, plaćao ga po satu, da je I. bio financijer odnosno investitor probijanja
predmetnog puta, a da mu je kazao kako su mu vlasnici odnosno ljudi dali zemlju da
bi probio taj put prema svojoj nekretnini na sjeveru, ovaj sporni put da probija preko
I. zemlje i preko zemlje K. B., da on to financira, a da probija taj put
i za ljude koji na sjeveru imaju svoje nekretnine, a da taj put probija i preko
K. zemljišta, taj K. da je otac S. K., a i njegov stric, da su
bila dva brata K. - I. i A., a da je ovaj S. K. nećak odnosno sin tih
K.. Te godine da je pristupio tim poslovima za koje je plaćen, da su počeli
raditi I. i on nakon bagera, odnosno bager da je očito prije nas probio taj put i
poravnao ga, on bager da nije vidio kako radi, da su oni poravnavali ono što je iza
bagera ostalo i radili betonske staze. Navodi da je taj bager probio put u širini od
sigurno 3 metra, minimum, to da je bio zaista širok put, da je radio to ljeto, a površina
oko ovog puta da je bila šikara. Što se tiče I. B., sa sjevera i zapada na svoju
nekretninu da nije imao drugog puta nego predmetni put, s tim što je sa te strane
imao samo prteći put, put kojim se tovarom može doći do neke nekretnine. Navodi da
je i ovom B., kako je poslije imao mali bager, kopao temelje za kuću koja je tu
sagrađena. Upitan o nekretnini M. navodi da je ona sa juga tog spornog puta i
da zna da je zaista izbio problem u pogledu spornog puta, od kada sam čuo za taj
problem da nije tamo više htio niti prolaziti niti dolaziti. Posljednji put na licu mjesta da
je bio prije otprilike 8-9 godina, da je on kada je radio taj put, i nakon toga, vidio da
tim putem prolazi I. K., A. manje, I. K. da je tuda prolazio traktorom,
odnosno frezom, da su tuda prolazili još u vrijeme kada su radili ovaj put 1985.
odnosno 1986. godine. Navodi da je posljednji put kada je tamo bio prije 8-9 godina,
kopao rupe za masline S. K. i da je vidio kako je predmetni put zagrađen
nekim kamenjem, da je bilo neko kamenje po putu, svjedok navodi da je on prošao
bagerićem po tom putu, a da mu je tada S. M. kazao da on brani K.
prolazak tim putem i ovim drugima sa sjevera, da je tada svjedok čuo za problem i od
tada da se više u to nije dirao. Navodi da zaista nema apsolutno nikakvih spoznaja o
tome da su vlasnici nekretnina oko spornog puta i spornog puta zaključivali kakav
pisani ugovor, o tome nikada nije čuo, ali poznavajući I. B. i njegovu preciznost
navodi da bi mu bilo čudno da on to nije tako regulirao.
Sud prihvaća i ovaj iskaz svjedoka, u svjetlu svih izvedenih dokaza, drži ga uvjerljivim iskazom.
Svjedok Z. M. (nesrodna sa strankama, inače nevjesta sada pokojnog
I. M.) navodi da se za svog supruga udala 1997. godine i da je tada došla u
svekrovu kuću, te na ovo područje, čitavo vrijeme od tada da živi u ovoj kući. . Moj
suprug mi je kazao da je to zadnja kuća i tada kada sam se ja udala zaista je tako i
bilo, a od dana od kada sam u kuću doselila više se nisam nigdje selila i čitavo
vrijeme sam tu, do danas. Njena pokojna svekrva I. da je preminula 2004. godine,
A. M. da je bio brat njenog pokojnog svekra, a navodi da njihova okućnica tada
nije bila ograđena. Što se tiče ovog puta ravnog koji je vodio i danas vodi od juga
prema sjeveru, u to vrijeme kada je tamo došlo, da se to samo naziralo da je bio neki
put, tuda da nije prolazilo nikakvo vozilo i navodi da je tuda prolazila samo stara
K. odnosno K.. Dakle, da nije bilo nikakvog provoza
automobila niti tehnike, M. da su svoj dio zemljišta kupili 2003. godine,
netko od njih da je došao kod njene svekrve I., da joj je kasnije svekrva ispričala da
su joj tražili da im svekrva da dio svoje površine odnosno okućnice i to da se M.
uvuku sa istočne strane odnosno ovog ravnog puta koji vodi prema sjeveru. Dakle,
M. da je to trebalo radi puta odnosno proširenja ovog ravnog puta i tvrdi da
je njena svekrva to dala bez naknade, na to pristala uz dogovor da M.
naprave zid. Što se tiče predmetnog puta, zbog čega se sada stranke spore, navodi
da u vrijeme kada se ona tamo doselila pa sve do trenutka kada je M. kupio
svoj dio zemljišta i pitao njenu svekrvu može li proširiti put nauštrb svekrvine
okućnice, sporni put da nije postojao odnosno da ga ona nije vidjela jer je to bilo
prekriveno područje brnistrom, dakle, ovo što je sa sjevera M. kuće i gdje
sada postoji predmetni i sporni put da je bilo prekriveno brnistrom. Tek da je ovaj
M. da bi napravio sebi put prema zapadu do kupljenog dijela napravio ovaj
put, a M. da je napravio i sporni put odnosno ovaj koji ide prema zapadu do
njegove nekretnine, a S. M. da je napravio ovaj put koji prolazi uz kuću
odnosno okućnicu B. pa se nastavlja dalje prema istoku. Dakle, onoliko koliko
ona zna, da su ovo napravili M. i M., a što se K. tiče navodi da
je on tek nakon što je ovo napravio počeo tuda prolaziti i da ga nikada prije nije
vidjela da tu prolazi. Prema stavu ovog suda, točno tužitelji nakon ovog iskaza
navode da je iskaz ove svjedokinje u suprotnosti sa iskazom njenog supruga M.
M., a u konačnici i B. B. (čijem iskazu sud u bitnom poklanja vjeru),
iskaz ove svjedokinje u bitnom nije niti logičan niti uvjerljiv.
U pregledom predmetu ovog suda Psp-200/16 po tužbi tužitelja ad.1 S.
K. protiv tuženika M. M., A. M., M. M. i
M. M. dana 26.travnja 2019.gopdine doneseno je meritorno rješenje u toj
posjedovnoj parnici, utvrđeno je da su tuženici dana 1.listopada 2016.godine i
3.listopada 2016.godine zasmetali tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti kolnika
u nesmetanom prolazu vozila po poslužnoj nekretnini – ćest.zem.1011/3 k.o. K.
S., te im je naloženo vratiti tužitelju oduzeti posjed prava predmetne stvarne
služnosti kolnika. Ovo rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj
Gž-1526/19 od 9.kolovoza 2019.godine. U tom postupku izveden je dokaz
saslušanjem svjedoka M. M., D. M., D. B., Ž.
K., J. D., I. P. i P. D., kada se svi ti iskazi dovedu u
vezi sa iskazima svjedoka i stranaka iz ovog postupka, sva utvrđenja u toj
posjedovnoj parnici, za zaključiti je ono što tvrde i navode tužitelji, temeljem svih
izvedenih dokaza u oba postupka, sud drži da je glavni tužbeni zahtjev osnovan
vezano za zatraženo utvrđenje, a za širinu puta odnosno kolnika od 3,5 metara.
Dakle, za navesti je, kako to točno navode tužitelji, da su zaista iskazi
prvenstveno B. B., B. B., I. P., M. M. i A.
I. (kao jedinog živog potpisnika Ugovora o provođenju puta) objektivni i
nepristrani, u biti uvjerljivi i životni, u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima i
iskazom tužitelja ad.1 koji je za prihvatiti kod presuđenja. Svjedoci M. i D.
nisu dali iskaze koji utječu na presuđenje, niti iskazali ni o čemu važnom za
presuđenje, a iskaz same tužene ad.2 je neuvjerljiv u bitnom i sud zaista drži
utvrđenim da je predmetni put odnosno pravo služnosti puta i kolnika u širini od 3,5 m
i to trasom u obliku luka od M. kuće oko B. čestice pa sa sjevera
prema istoku, što je identificirano na očevidima i od strane vještaka B.,
zasnovano valjanim pravnim poslom, da je put probiven i napravljen bagerom,
odmah nakon toga uređen i poravnan, da je sve te troškove pravljenja puta snosio
I. B. i da je odmah počelo korištenje puta od strane vlasnika povlasnih dobara i
ljudi koji su imale nekretnine na sjeveru istog. Sadržaj tog prava se uredno izvršavao,
sve okolnosti puta, pravo služnosti u punom opsegu, bilo je poznato kako B.
B. tako i njegovim kupcima, 2002. i 2003.godine – tuženicima (predniku tužene
ad.2) i B.. Put je postojao od kada je napravljen, isti se koristio i za prolazak
ljudi, traktora i osobnih vozila, korišten je čitavo vrijeme do trenutka kada su tuženici
počeli ometati tužitelje i ostale u izvršavanju svog prava. U trenutku stjecanja
nekretnina, pa i suvlasništva na poslužnoj nekretnini, tuženici su za sve znali i morali
znati, na njih su prenesena sva prava ali i obveze, služnost, vezano za nekretnine
koje su stekli, a ne radi se ni o kakvoj osobnoj služnosti kako to sada navode
tuženici, nego isključivo o stvarnoj služnosti i tu nema nikakve dileme, ista je
zasnovana valjanim pravnim poslom vezano za poslužno dobro i povlasna dobra, za
svakodobne vlasnike tih nekretnina, u odnosu na poslužno dobro, za I.,
nakon njega B. i sada tuženike kao suvlasnike poslužnog dobra. Sam B.
navodi da je u biti tuženicima čest.zem. 1011/3 kod prodaje "darovao", dakle, to je i
za njih trebala biti čestica koja im služi za pristup do posebnih i odvojenih čestica,
nastalih cijepanjem. Prije stjecanja od strane B. i tuženika predmetni put bio je
ucrtan u katastarskim mapama, upravo predmetnom trasom i ova okolnost je bila
poznata B., a nije mogla ostati nepoznata njegovim kupcima. Sve ovo ukazuje
na okolnost da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu puta predmetnom trasom ali u
širini od 3,5 metara, dakle, vezano za širinu puta zahtjev tužitelja (glavni) je
djelomično osnovan.
Dakle, zahtjev je valjalo prihvatiti u odnosu na utvrđenje da su tužitelji
ovlaštenici prava stvarne služnosti staze i kolnika na teret čest. zem.1011/3 put k.o.
K. S., preko onog dijela te čestice u širini od 3,5 m prema zapadu od linije
označene slovima O-V-U-T-S na skici mjerenja sudskog vještaka geometra N.
B. od 6.rujna 2010.godine (koja čini sastavni dio presude), u korist čest.zem.
1007/1, 1011/1, 1025, 1006/1 i 1006/2 k.o. K. S. te pravo tužitelja izvršiti upis u
zemljišnim knjigama ovog prava na teret poslužnog dobra u opisanim
karakteristikama. Glavni tužbeni zahtjev je u najvećoj mjeri prihvaćen, podredni
zahtjev sud je odbio, iako glavni zahtjev sud nije prihvatio u cijelosti, vezano za
zaštitu pravomoćnu odluku u posjedovnoj parnici ovog suda Psp.200/16, sud drži da
je podredni zahtjev valjalo odbiti, zbog presuđenja u posjedovnoj parnici i okolnosti da su u glavnom zahtjevu u najvećoj mjeri uspjeli.
Prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan, naime, pravo
služnosti predmetne staze i kolnika u širini od 3,5 m zasnovano je valjanim pravnim
poslom, isti je izvršen i izvršavan u cijelosti i bez obzira što tužitelji to svoje pravo
nisu upisali u zemljišnim knjigama do smetanja od strane tuženika, sud drži da na to
imaju svakodobno pravo, pod pretpostavkom da je pravni posao valjan (a jest) i da se
sadržaj prava izvršavao kontinuirano (a jest). Dakle, radi se o stvarnom pravu i ono je
zasnovano valjanim pravnim poslom na teret poslužnog dobra, u korist povlasnih
dobara, izvršava se i izvršavao se sadržaj te služnosti sve do pred podnošenje ove
tužbe, pa vlasnici poslužnih dobara u svako doba mogu zatražiti ovo utvrđenje i
slijedom toga upis prava u zemljišnim knjigama, prigovor zastare nije osnovan jer se
radi o provedbi postojećeg stvarnog prava, što ne zastarijeva.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.3 . i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22,
dalje: ZPP), sud je odlučio da tuženici naknade tužiteljima sav trošak potreban za
vođene parnice jer tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu glavnog
zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužiteljima odnosi
se na trošak jednokratne nagrade za čitav prvostupanjski postupak u iznosu od 200
bodova kn jer je radi o predmetima u pogledu služnosti sa uvećanjem od 50% na ime
zastupanja više osoba što ukupno iznosi 4.500,00 kn po vrijednosti boda od 15,00
kn; troškova sudskog dostavljača, izlazaka suda na lice mjesta i troška vještačenje,
sve u ukupnom iznosu od 4.386,84 kn (ostatak u iznosu od 49,08 kn biti će vraćen
tužiteljima); trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 400,00 kn i sudske pristojbe
presude u istom iznosu, što ukupno zbrojeno daje iznos od 9.686,84 kn / 1.285,66
eura, pa su ovaj iznos tuženici obvezani isplatiti tužiteljima na ime naknade parničnih
troškova, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Sud je i umješaču na strani tužitelja dosudio parnični trošak od tuženika, u
iznosu od 200,00 bodova po vrijednosti boda od 15,00 kn, tako da su obvezani
tuženici na ime naknade parničnog troška isplatiti umješaču na strani tužitelja iznos
od 3.000,00 kn sa kamatama od presuđenja do isplate, uz isto obrazloženje kao i za
zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Tuženicima sud naknadu parničnog
troška nije dosudio, jer u biti nisu uspjeli u glavnom zahtjevu, pravo na naknadu
parničnih troškova im ne pripada.
U Splitu, 5. siječnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja 2. Pun. tuženika
3. Pun. umješača na strani tužitelja