1

Poslovni broj: 5 Pr-596/21-11

      

         Republika Hrvatska

  Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci                                                                    

Poslovni broj: 5 Pr-596/21-11

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785, po sucu Ivici Raguž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. J., OIB: …, V., I. G. K. .., zastupana po punomoćniku K. K., odvjetnici iz V., protiv tuženika D. D. S. A., OIB: ., V., A. .., zastupan po punomoćniku A. D., odvjetniku iz V., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 28. studenog 2022. u nazočnosti odvjetnice K. K., punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika tuženika odvjetnika A. D., 5. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Nalaže se tuženiku D. D. S. A. OIB: …, V., A. .., da tužiteljici S. J., OIB: …, V., I. G. K. .., na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 756,97 eura / 5.703,36 kuna1, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 62,61 eura / 471,72 kuna1 od 16. ožujka 2016. godine do isplate

- na iznos od 62,58 eura / 471,54 kuna1 od 16. travnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 62,73 eura / 472,66 kuna1 od 16. svibnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 62,62 eura / 471,81 kuna1 od 16. lipnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 62,62 eura / 471,81 kuna1 od 16. srpnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 60,96 eura / 459,31 kuna1 od 16. kolovoza 2016. godine do isplate

- na iznos od 63,78 eura / 480,53 kuna1 od 16. rujna 2016. godine do isplate

- na iznos od 62,62 eura / 471,81 kuna1 od 16. listopada 2016. godine do isplate

- na iznos od 66,43 eura / 500,55 kuna1 od 16. studenoga 2016. godine do isplate

- na iznos od 62,62 eura / 471,81 kuna1 od 16. prosinca 2016. godine do isplate

- na iznos od 63,22 eura / 476,35 kuna1 od 16. siječnja 2017. godine do isplate

- na iznos od 64,17 eura / 483,46 kuna1 od 16. veljače 2017. godine do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te naknadi trošak postupka u iznosu od 452,09 eura / 3.406,25 kuna1, sa zateznom kamatom počevši od 5. siječnja 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

 

              II Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 756,97 eura / 5.703,36 kuna1.

             

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do 31. siječnja 2017. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica kod tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama. Dana 23. studenog 2005.g. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Međutim, zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku 3. Dodatka Sporazuma. Odredbom članka 4. i članka 5. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi usklađenja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe, a Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je pet godina. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka 4. st. 5. u vezi s člankom 7. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U podnesenoj tužbi tužiteljica dalje navodi da je člankom III. Izmjene Dodatka Sporazumu ugovorena osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz članka 3. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Tužiteljica smatra da se od prosinca 2015. osnovica povećala na iznos od 5.415,37 kn, a kako je tuženik nastavio u utuženom razdoblju obračunavati tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn to tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku plaće. Tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.703,36 kuna / 756,97 eura1.

              2. Tuženica u odgovoru na tužbu priznaje da je tužiteljica zaposlena kod tuženice temeljem ugovora o radu, zatim da nije sporno da bi 25. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja s druge strane bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, te da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kao i da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Smatra, međutim, da je pogrešna tvrdnja da bi 13. svibnja 2009. bio sklopljen Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, te 26. listopada 2011. da su sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanje i znanosti, a što je vidljivo i iz naslova istih.  Nadalje tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obvezatnost, a potom i sadržaj navedenog, a prije svega da je sporna pravna valjanost navedenih pravnih izvora, odnosno da treba utvrditi jesu li Izmjene i dopune Dodatku Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn. Nadalje, u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. navodi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Odnosno da iste jest parafirao, ali nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, pa smatra kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, te tvrdi da to Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. čini pravno nevaljanim, odnosno da zbog navedenoga ne postoji nikakva utuživa obveza temeljem istih, pa niti ona na uvećanje iznosa osnovice za plaće u javnim službama. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost Sporazuma, Dodatka Sporazumu te Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, stoga što sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata – nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko – socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi čl. 186. Zakona o radu, odnosno čl. 254. Zakona o radu. Dakle, tuženik smatra da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan. U tu svrhu navodi i kako Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. u članku 51. st. 4. navode kako "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima", a što je različito u odnosu na odredbu čl. 49. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. prema kojem "Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog ugovora". Sukladno tome, tuženica smatra kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza vraćanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama i drugih usklađivanja plaće iz navedenog razloga. U odnosu na pozivanje tužiteljice na čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tuženica ističe da se plaće u javnim službama uređuju, prije svega, Zakonom o plaćama o javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, te nadalje citira odredbe čl. 4. odnosno čl. 2. navedenih Zakona i ističe da iste predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Navodi da je nesporno kako je na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u iznosu od 5.211,02 kn bruto, te se primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja je isplaćena u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora niti odluke Vlade, te se primjenjivala osnovica plaća utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. od 5.108,84 kn bruto. Tuženica tvrdi i da tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto jer da tužiteljica previđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje istog tako da se u točci 1. istog članka navodi kako: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.". Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini – "realni tromjesečni BDP" – u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to iz gore navedenog, tvrdi tuženica, nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III do V Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počev od siječnja 2016. pa nadalje. To znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica nisu nastupile, a kako Izmjene i dopune Dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., to implicira kako do "uskladbe" osnovice plaća u javnim službama ne bi došlo u razdoblju važenje i primjene istih. Osim toga, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Sukladno navedenom, tuženica predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Tužiteljica se u svom očitovanju na odgovor na tužbu tuženika u cijelosti protivila svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika, te je istaknula kronološki tijek sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, pa tako navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, da je 13. svibnja 2009. između istih stranaka sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, da su 26. studenog 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a da je 12. prosinca 2012. sklopljen Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama objavljen u Narodnim novinama broj 141/2012. S tim što su 28. prosinca 2012. iste stranke usvojile Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

4. U dokaznom dijelu postupka pročitan je Ugovor o radu, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatku sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku za 2. i 3. tromjesečje za 2015., priložene obračune plaće za tužiteljicu, priloženi obračun plaće po osnovici 5.415,37 kuna, zapisnik od 08. veljače 2018. i 18. prosinca 2017. u predmetu Pr-36/17 Općinskog suda u Zlataru, arbitražna odluka od 7. prosinca 2011.

4.1. Sud nije proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem, obzirom je povučen prijedlog za provođenje istog.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP)  sud je utvrdio slijedeće:

6. Tijekom postupka nesporna je činjenica da je tužiteljica je u razdoblju za koje potražuje razliku plaće bio u radnom odnosu kod tuženice; da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine - Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati javnih službi su 13.5.2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. 3. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. 4. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj; da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi 26.10.2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. 3. Dodatka te čl. 4. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. 7. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. 3. do 5. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao; da je 7.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano, da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. 4. u vezi s čl. 7. Dodatka Sporazumu, da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.12.2015.; da je Vlada Republike Hrvatske 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017., te da razlika plaće temeljem odredbe iz čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. za razdoblje od ožujka 2016. do zaključno siječnja 2017. iznosi bruto 5.084,34 kuna.

6.2. Među strankama sporna je činjenica je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kn, na temelju odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

6.3. Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka M. M., B. M. i P. Č.., saslušani pred Općinskim sudom u Zlataru u predmetu poslovni broj Pr-36/17.

6.4. Iz iskaza svjedoka M. koji je kao ministar rada i mirovinskog sustava i predsjednik pregovaračkog odbora Vlade Republike Hrvatske potpisao Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012., ali i Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. proizlazi da se pitanje prave valjanosti Sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama te njegovih Dopuna i izmjena uopće nije postavljalo prilikom sklapanja TKU-a niti prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja, niti u razdoblju dok je obnašao dužnost u Vladi RH. Također proizlazi da se prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja nije raspravljalo o odgodi primjene članka III u vezi članka VII Izmjena Dodatka Sporazumu.

6.5. Svjedok P. Č., u spornom razdoblju ministar u Vladi Republike Hrvatske, također je iskazao da mu se čini da nitko nije postavljao pitanje niti dovodio u pitanje pravnu valjanost Dodatka Sporazumu.

6.6. Svjedok B. M. je bio zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Republike Hrvatske i sudjelovao je u predmetnim pregovorima, pa i u vezi povećanja osnovice za plaće u javnim službama. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama regulirano je povećanje iste do kojega treba doći automatski, nakon što u dva uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a prosječno 2% ili više, a regulirani su i uvjeti za usklađivanje pariteta s ostalim plaćama u zemlji. Svjedok je iskazao da je bila ugovorena mogućnost eventualnog sniženja osnovice, odnosno revizije Sporazuma ukoliko se gospodarski pokazatelji pogoršaju, ali ne jednostrano, već kroz kolektivno pregovaranje. Ništa nije bilo dogovoreno u vezi odgode primjene povećanja osnovice. Bilo je pregovarano da nakon što DZS objavi službene podatke o rastu BDP-a i kad ti uvjeti budu ispunjeni, Vlada je trebala donijeti odluku u povećanju osnovice u skladu sa Sporazumom. No, to u Sporazumu i u Izmjenama i dopunama nije napisano. Svjedok je sudjelovao i pridonošenju Vjerodostojnog tumačenja prilikom kojeg se nije dovodila u pitanje pravna valjanost Sporazuma o osnovici plaća, kao ni njegovih Izmjena i dopuna. Vjerodostojnom tumačenju pristupilo se upravo zato da se jasno regulira povećanje osnovice, neovisno o usklađivanju pariteta, a to što se povećanje osnovice nije spominjalo u Vjerodostojnom tumačenju bilo je stoga što je to bilo nesporno. Svjedok je sudjelovao u pregovorima oko sklapanja Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i poznato mu je da Vlada RH ni na koji način nije osporavala valjanost Sporazuma i njegove kasnije dopune i izmjene i dopune.

6.7. Sud je prihvatio iskaze naprijed navedenih svjedoka kao uvjerljive i istinite, budući su na strani Vlade ili sindikata sudjelovali u pregovorima pri sklapanju Sporazuma i njegovih Dodataka i Izmjena, te Temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, pri čemu su ti iskazi u bitnome međusobno suglasni. Iskaz svjedoka B. M. potvrđuje iskaze svjedoka M. M. i P. Č. da se pravna valjanost Sporazuma i njegovih Izmjena i dopuna nije osporavala niti od strane Vlade Republike Hrvatske, te potvrđuje da je Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26. listopada 2011. bilo utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji DZS Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDPa za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

7. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj naprijed navedenog, ovaj sud utvrđuje da ne bi bile pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao.

7.1. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama / 2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga, po mišljenju ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje u tekstu: Zakona o radu) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama.

7.2. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.

7.3. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

7.4. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice.

7.5. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS Republike Hrvatske, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.414,37 kn bruto.

7.6. Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade RH da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama po mišljenju ovog suda ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada Republike Hrvatske sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze pri tome uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti, a što je u konkretnom i bio slučaj. Naposljetku valja istaći da je stajalište ovog suda izneseno u brojnim presudama prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova, a u konačnici, isto stajalište je potvrđeno i detaljno argumentirano u revizijskoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koje u bitnom glasi: „Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

7.7. Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a).“ Pored svega navedenog, ističe se i da su se prema čl. 6. st. 1. TKU od 12. prosinca 2012., a kojim je potvrđena valjanost Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema st. 2. tog članka ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale, niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti izmjenu, a osim toga, prema općoj odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima) o zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja, a s obzirom na izneseno Vlada Republike Hrvatske očito tako nije postupala, pa zbog navedenog tužiteljica ima pravo da joj se u utuženom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kn bruto.

7.8. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, te je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju pravno osnovan. Ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

7.9. Tuženik je dostavio simulirani obračun plaće po uvećanoj osnovici, koji obračun plaće je prihvatio tužitelj i prema kojem je tužiteljica specificirala svoje potraživanje.

7.10. Stoga je sud prihvatio obračun tuženika, s kojim se tužiteljica suglasila, te je tužiteljici dosudio iznos iz izreke presude sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne bruto iznose, jer tuženik iste nije isplatio do 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, a po stopi zatezne kamate određenoj po članku 29. stavak 2. ZOO.

7.11. U odnosu na prigovor zastare sud isti cijeni neosnovanim. Naime, sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Člankom 215. stav 1. ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve što drugo propisano, a nastupa, sukladno članku 216. ZOO-a, kad istekne posljednji dana zakonom određenog vremena. Kako je tužiteljica razliku plaću za mjesec veljaču 2016. mogla zahtijevati od 16. ožujka 2016.g., te je imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica tužbu podnijela 8. ožujka 2021. to je tužiteljica tužbu podnijela pravovremeno unutar zastarnog roka od 5 godina, te je stoga neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

8. U odnosu na odbijeni dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sud navodi da sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno odredbi čl.24. st.4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl.23. st.1. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava kumulativno pri svakoj isplati u tijeku jednog kalendarskog mjeseca, te se obračunava od primitka kojeg čini razlika između isplaćenog i propisanog neoporezivog iznosa. Dakle, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa se na te iznose zatezne kamate ne mogu obračunati, te je stoga sud tužitelju dosudio zatezne kamate za bruto iznose od kojih je izuzeo iznos poreza i prireza za svaki pojedini mjesec.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku. Sud je tužiteljici za sastav tužbe priznao 75 bodova sukladno Tbr.7. toč.1., za pristup na ročište od 28. studenog 2022. priznato je 75 bodova sukladno Tbr.9. toč.1., te za pristup na ročište za objavu presude priznato je 37,50 bodova sukladno Tbr.9. toč.3., za sastav podneska od 30. kolovoza 2022. priznato je 75 bodova sukladno tbr.8. toč.1., a za sastav podneska od 28. studenog 2022. priznato je 18,75 bodova sukladno tbr.8. toč.3., time da je  za radnje od 8. ožujka 2021. i 30. kolovoza 2022. vrijednost boda priznata u visini od 10,00 kuna, a za preostale radnje u visini od 15,00 kuna za 1 bod, time da je za ročište za objavu presude tužiteljici priznato traženih 500,00 kuna, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

10. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

 

Vinkovci, 5. siječnja 2023.

                                                                                                                             Sudac

                                                                                                                                    Ivica Raguž v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku te se žalba podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana, u dovoljnom broju primjeraka. Žalba ne odgađa ovrhu, osim ako sud obrazloženim rješenjem odredi drukčije.

 

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćniku odvjetnica K. K., Vinkovci 

2. Tuženik po punomoćniku odvjetnik A. D., Vinkovci

3. Porezna uprava, Ispostava V. – po pravomoćnosti

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450