1

 

Poslovni broj 13 P-1/2022-25

 

 

 

   U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

              Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja zavoda, Z.,  OIB: … protiv tuženika D. E.1 iz K., B., vlasnika obrta E. E. sa sjedištem u K., B. kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z.,  radi regresnog potraživanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. studenoga 2022. i nakon objave 5. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o    j e :

 

              Nalaže se tuženiku D. E.1 iz K., B., vlasniku obrta E. E. da tužitelju zavodu, Z., OIB: … naknadi štetu u ukupnom iznosu od 6.520,28 € / 49.127,05 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

              - na iznos od 70,00 kuna / 9,29 € obveznog osiguranja od 24. travnja 2009. pa do isplate

              - na iznos od 151,50 kuna / 20,11 € obveznog osiguranja od 22. svibnja 2009.  pa do isplate

              - na iznos od 147,00 kuna / 19,51 € obveznog osiguranja od 22. svibnja 2009. pa do isplate

              - na iznos od 81,66 kuna / 10,84 € obveznog osiguranja od 5. lipnja 2009. pa do isplate

              - na iznos od 7.193,52 kuna / 954,74 € obveznog osiguranja od 3. srpnja 2009. pa do isplate

              - na iznos od 33.369,94 kuna /4.428,95 € obveznog osiguranja od 3. srpnja 2009. pa do isplate

              - na iznos od 387,05 kuna / 51,37 € obveznog osiguranja od 3. srpnja 2009.  pa do isplate

              - na iznos od 40,83 kuna / 5,42 € obveznog osiguranja od 5. srpnja 2009. pa do isplate

 

 

 

 

 

 

______________________________

¹ Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,53450 kn

              - na iznos od 40,83 kuna / 5,42 € obveznog osiguranja od 17. srpnja 2009. pa do isplate

              - na iznos od 39,61 kuna / 5,26 € obveznog osiguranja od 22. kolovoza 2009. pa do isplate

              - na iznos od 138,23 kuna / 18,35 € obveznog osiguranja od 1. rujna 2009. pa do isplate

              - na iznos od 881,28 kuna / 116,97 € obveznog osiguranja od 3.rujna 2009. pa do isplate

              - na iznos od 2.154,24 kuna / 285,92 € obveznog osiguranja od 3. rujna 2009. pa do isplate

              - na iznos od 2.154,24 kuna / 285,92 € obveznog osiguranja od 3.rujna 2009. pa do isplate

              - na iznos od 1.200,00 kuna / 159,27 € obveznog osiguranja od 17.rujna 2009. pa do isplate

              - na iznos od 1.077,12 kuna / 142,96 € obveznog osiguranja od 6. listopada 2009. pa do isplate

 

              po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

                                                                          Obrazloženje

 

1. Tužbom od 16. veljače 2012. tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 51.183,37 kuna koju je platio s naslova liječenja radnika tuženika A. J. zbog ozljeda zadobivenih na radnom mjestu 17. veljače 2009. Tužitelj tvrdi da su zapisnikom o provedenom inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2009. utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu te da se radni postupak osposobljavanja šumskog traktora za rad koji je bio zakočen zbog zaleđene ručne kočnice nije obavljao sukladno pravilima struke i zaštite na radu. Tužitelj ukazuje da je odredbom članka 122 stavka 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja propisano da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana, a odredbom članka 127 istog Zakona da naknada štete koju tužitelj u slučajevima iz članka 122 ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod. Budući da se tuženik nije očitovao na poziv tužitelja na plaćanje, tužitelj predlaže da sud sukladno odredbi članka 131 Zakona donese presudu kao u izreci. Uz tužbu tužitelj je dostavio zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područna jedinica Zagreb od 20. veljače 2009. (list 3-8 spisa), izjavu radnika A. J. od 18. veljače 2009. (list 9 spisa), zahtjev za naknadu štete s povratnicom (list 10-11 spisa), prijavu ozljede na radu (list 12-16 spisa), ispis troškova po ozljedi na radu i izvješće o bolovanju (list 17-35 spisa).

 

 

_________________________________

¹ Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,53450 kn

 

2. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja tvrdeći da ne postoji njegova regresna odgovornost kao poslodavca jer je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran radnik A. J. koji prije nastanka štetnog događaja nije postupio u skladu sa svojom osposobljenošću već je svojim radnjama za koje mu nitko nije izdao nalog doveo do svog ozljeđivanja. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata prije 9. studenog 2011. jer se tužitelj tada prvi put obratio tuženiku s regresnim zahtjevom. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio svjedodžbu o osposobljenosti za rad na siguran način radnika A. J. (list 47 spisa) i uvjerenje o osposobljenosti radnika A. J. za rukovatelja motornom pilom (list 48 spisa).

 

3. U očitovanju na navode iz odgovora na tužbu tužitelj navodi kako iz zapisnika o inspekcijskom nalazu jasno proizlazi da je radni postupak oko osposobljavanja šumskog traktora izveden protivno pravilima struke i zaštite na radu te da je takav postupak svakako u uzročno-posljedičnoj vezi s radnjom koju je obavljao ozlijeđeni radnik. Tužitelj ističe da su sve bitne činjenice utvrđene tijekom inspekcijskog nadzora o čemu je sačinjen zapisnik koji se sukladno odredbi članka 76 stavka 5 Zakona o općem upravnom postupku smatra javnom ispravom, a tuženik ga nije osporio. Navodi da zaposlenici tuženika kao rukovatelji traktorima nisu smjeli pokušavati riješiti nastali problem zastoja traktora na način da jednim traktorom povlače drugi. Smatra da rukovatelji traktora nisu smjeli poduzimati radnje stavljanja sajle na traktore i pokušati na taj način pokretanje drugog stroja. Tužitelj tvrdi da je do ozljede radnika A. J. došlo iz razloga što tuženik nije proveo sve potrebe mjere zaštite na radu.

 

              4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile uz tužbu i odgovor na tužbu. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. B., D. E.2, A. J. i dokaz saslušanjem tuženika D. E.1. Provedena su vještačenja po vještacima zaštite na radu kako bi se utvrdilo je li tuženik kao poslodavac mogao i bio u mogućnosti utjecati na izbjegavanje nastanka štetnog događaja i da ozlijeđeni radnik ne poduzme radnju koju je poduzeo, a koja je dovela do ozljeđivanja odnosno je li u konkretnom slučaju bilo propusta u odnosu na primjenu pravila zašite na radu.

 

              5. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

 

              - da je osiguranik tužitelja A. J. za vrijeme radnog odnosa kod tuženika, dana 17. veljače 2009. zadobio tešku tjelesnu ozljedu - višestruki prijelom lumbalne kralježnice i zdjelice

 

              - da je troškove liječenja radnika tuženika kao i troškove refundacije bolovanja snosio tužitelj

 

              - da je očevidom na licu mjesta i temeljem izjava očevidaca u zapisniku Državnog inspektorata o inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2009. utvrđeno da su se na radilištu izvodili radovi na osposobljavanju zakočenog šumskog traktora protivno pravilima struke i zaštite na radu na improvizirani način povlačenjem zakočenog traktora drugim traktorom; da za rukovatelje traktorom D. E.2 i M. B. nije osigurana provjera zdravstvene sposobnosti nakon proteka roka u kojem je istu trebalo osigurati; da za djelatnost obrta tuženika nije izrađena procjena opasnosti sukladno propisima zaštite na radu kao temeljni akt za provođenje zaštite na radu; da je radnik A. J. osposobljen za rad na siguran način za poslove i radne zadatke rukovatelja motornom pilom lančanicom i da u vrijeme štetnog događaja nije radio na poslovima sječe odnosno rukovanja motornom pilom već je pomagao radnim kolegama na osposobljavanju zakočenog traktora na način da je vezao i odvezivao sajle s noža traktora; da su radnici po dolasku na rad na privremeno radilište Šumarije R., mjesto M. zamijetili da je na jednom od traktora zaleđena ručna kočnica jer su prethodne noći bile niske temperature te su da su pokušali improviziranim načinom odlediti kočnicu tako da su zakočeni traktor vezali preko noža sajlom za drugi traktor te ga povlačili naprijed-natrag kako bi otpustili zaleđenu kočnicu; da je zaleđenim traktorom upravljao D. E.2, a drugim traktorom M. B.; da su imenovani radnici osposobili traktor i isključili motor te je trebalo skinuti sajle s noža nakon čega se radnik A. J. podvukao pod nož traktora koji je bio na visini oko 1,20 m i u tom trenutku došlo je do spuštanja noža i pada istog na vrat i ramena radnika A. J. te je isti pao i ostao pritisnut nožem; da je radnik A. J. zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma kosti pete desne noge i ozljedu kralježnice; da su očevidom na licu mjesta utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu jer se radni postupak osposobljavanja šumskog traktora za rad koji je bio zakočen zbog zaleđene ručne kočnice nije provodio sukladno pravilima struke i zaštite na radu kako je to propisano člankom 44 stavka 1 i 2 Zakona o zaštiti na radu vezano uz članak 8 stavak 1 Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme

 

              - iz iskaza svjedoka M. B. da je bio zaposlen na radnom mjestu vozača traktora kada je došlo do ozljeđivanja radnika A. J. koji je obavljao poslove sjekača; da je jedan traktor bio zaleđen te su on i radnik D. E.2 zakačili sajlu za zaleđeni traktor; da su htjeli odustati od te radnje, međutim u tom trenutku radnik A. J. podvukao se ispod prednjeg dijela traktora nakon čega ga je poklopio nož zaleđenog traktora; da su u obavljanju poslova koristili zaštitnu opremu; da im nitko nije dao konkretnu uputu što smiju odnosno ne smiju raditi u ovakvoj situaciji; da su on i radnik D.E.2 sami odlučili pokrenuti traktor, a naknadno je došao radnik A. J.; da nijedan od njih nije spriječio A. J. da se zavuče pod traktor odnosno da to nisu stigli jer su obojica bili u traktoru; da nitko od njih nije A. J. rekao da se zavuče pod traktor već je to odlučio sam napraviti

 

              - iz iskaza svjedoka D.E.2 da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača traktora; da je zajedno s M. B. pokušao pokrenuti zaleđeni traktor drugim traktorom na način da je M. B. zakačio sajlu za zaleđeni traktor; da je potom došao radnik A. J. otkačiti sajlu iako to nije smio jer to nije njegov posao; da je potom nož pao po radniku A. J. i ozlijedio ga; da su u takvoj situaciji trebali naložiti vatru kako bi se traktor odledio; da su svi radnici osposobljeni za rad na siguran način u posebnim uvjetima: da radniku A. J. nitko nije naredio da se zavuče ispod traktora

 

              - iz iskaza svjedoka A. J. da se spornog dana traktor nije mogao upaliti te se približio traktoru kako bi otkačio sajlu; da je nakon toga na njega pao nož i da se poslije toga ničega ne sjeća; da je samovoljno otkačio sajlu i da ga nitko na to nije uputio niti mu rekao da to radi; da je imao liječničku dokumentaciju za posao sjekača i zaduženu zaštitnu opremu

 

              - iz iskaza tuženika D. E.1 da je vlasnik obrta čija je djelatnost sječa, vožnja i izvlačenje trupaca; da je pribavio svu potrebnu dokumentaciju kako bi se rad odvijao na siguran način odnosno da su svi radnici osposobljeni za rad na siguran način; da je radnik A. J. u vrijeme ozljeđivanja imao svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti; da su svi zaposleni radnici imali zaduženu potrebnu zaštitnu opremu i da je po ozljeđivanju radnika prijavio ozljedu na radu

 

              - iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka iz područja zaštite na radu I. R. da je sjekač A. J. bez izrečenog naloga, samoinicijativno obavljao poslove za koje nije stručno osposobljen niti je osposobljen iz oblasti zaštite na radu za te poslove; da tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju nije mogao niti je bio u mogućnosti utjecati da ozlijeđeni radnik A. J. ne poduzme radnju koju je poduzeo, a koja je dovela do ozljeđivanja; da su utvrđeni propusti tuženika kao poslodavca prema Zakonu o zaštiti na radu, a prema zapisniku o inspekcijskom nadzoru i to po članku 18 iz razloga što za djelatnost obrta tuženika nije izrađena procjena opasnosti (iako to ne bi spriječilo ozlijeđenog radnika da poduzme radnju koju je učinio) i po članku 36 jer tuženik kao poslodavac nije posjedovao važeće uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za rukovatelje traktorom D. E.2 i M. B. (što isto tako ne bi spriječilo ozlijeđenog radnika da poduzme radnju koju je učinio); da ozlijeđeni radnik A. J. nije obavljao posao sukladno pravilima struke i propisanim uputama te se nije nalazio na radnom mjestu koje mu je određeno ugovorom o radu.

 

              6. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka tvrdeći da vještak svoj nalaz temelji isključivo na iskazima svjedoka i tuženika zanemarujući činjenice utvrđene u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2009. i ne uzima u obzir činjenicu da je tuženik sukladno odredbama članka 13 i članka 44 Zakona o zaštiti na radu odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim radnim procesima, a ukoliko ne može sam provoditi sve potrebne mjere zaštite na radu, poslodavac je sukladno odredbi članka 73 Zakona dužan odgovornim radnicima dati ovlaštenje za poduzimanje mjera u okviru njihovog djelokruga kojima se osigurava provedba ovog zakona i drugih propisa iz zaštite na radu. Tužitelj je predložio da se vještak očituje o tome kako je tuženik organizirao i provodio zaštitu na radu na privremenom radilištu 17. veljače 2009. prije štetnog događaja te ukoliko tuženik nije organizirao provedbu zaštite na radu na privremenom radilištu, u kakvoj je vezi taj propust s nastankom ozljede radnika A. J.; na koga je tuženik prenio svoju zakonsku obvezu da se brine o primjeni mjera zaštite na radu obzirom da nije osobno bio prisutan pri obavljanju radnih zadataka odnosno tko je u trenutku ozljeđivanja bio odgovoran za organiziranje i provedbu mjera zaštite na radu; jesu li radnici M. B. i D. E.2 smjeli traktore odnosno radnu opremu upotrebljavati za radne zadatke za koje oni nisu namijenjeni; da li bi došlo do spuštanja noža na radnika A. J. da radnici M. B. i D. E.2 kao upravitelji traktora nisu prethodno pokušali pokrenuti traktor na način kako su to obavljali te je li D. E.2 kao upravitelj traktora bio ovlašten poduzeti radnje da spriječi ozlijeđenog radnika da se približava njegovom traktoru.

 

              7. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka budući da iz nalaza proizlazi da tuženik kao poslodavac nije imao mogućnost utjecati na izbjegavanje štetnog događaja i utjecati da ozlijeđeni radnik A. J. ne poduzme radnju koju je poduzeo, a koja je dovela do ozljeđivanja.

 

              8. U odgovoru na primjedbe tužitelja sudski vještak I. R. iz O. naveo je da je iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru vidljivo da je tuženik prijavio radilište nadležnoj inspekciji rada u S. i dostavio plan uređenja radilišta čime je postupio u skladu s odredbom članka 56 Zakona o zaštiti na radu; da je ozljeda na radu nastala zbog samovoljne radnje ozlijeđene osobe koju on nije smio obavljati; da je radom na privremenom radilištu rukovodio poslovođa D. E.2 čime je tuženik postupio u skladu s odredbom članka 13. Zakona o zaštiti na radu; da ozlijeđeni radnik nije smio bez znanja poslovođe pristupiti radnom stroju tj. zglobnom traktoru niti obavljati poslove za koje nije ovlašten niti osposobljen; da nije obavljen očevid na traktorima pa nije moguće utvrditi je li zaleđeni traktor bio prilagođen za pokretanje vučom od strane drugog traktora; da je očevidom na mjestu događaja i temeljem izjava očevidaca utvrđeno da su se na radilištu izvodili radovi na osposobljavanju zakočenog šumskog traktora protivno pravilima struke i zaštite na radu kojom prilikom su radnici M. B. i D. E.2 smjeli traktore odnosno radnu opremu upotrebljavati samo za radne zadatke prema uputama proizvođača i uputama poslodavca; da je ozlijeđeni radnik neovlašteno i samovoljno izvršio zabranjenu radnju bez naloga poslovođe i ušao u zabranjenu zonu mimo svih pravila struke iako je bio dužan javiti se poslovođi prije ulaska u opasnu zonu i obavljanja opasne radnje.

 

9. U očitovanju na dopunu nalaza i mišljenja tužitelj je istaknuo da je tuženik u skladu s odredbom članka 13 Zakona o zaštiti na radu odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim radnim procesima pa na njegovu objektivnu odgovornost nema utjecaja činjenica je li aktivnost zaštite na radu prenio na druge osobe jer su upravo te osobe sastavni dio mjera zaštite na radu koje je dužan provoditi tuženik kao poslodavac. Stoga tužitelj smatra da je tuženik mogao i bio u mogućnosti utjecati na izbjegavanje štetnog događaja odnosno utjecati da radnik A. J. ne poduzme opasnu radnju koju je poduzeo te je očito da radnika A. J. u tome nitko nije spriječio. Iz navedenog tužitelj zaključuje da je sa sigurnošću utvrđeno da je tuženik mogao i bio u mogućnosti utjecati na izbjegavanje nastanka štetnog događaja i utjecati da ozlijeđeni radnik A. J. ne poduzme radnju koju je poduzeo, a koja je dovela do ozljeđivanja, dakle da je bilo propusta u odnosu na primjenu pravila zaštite na radu. Obzirom na navedeno tužitelj je predložio provođenje novog vještačenja budući da je vještak I. R. u svom nalazu zanemario obveze poslodavca iz Zakona o zaštiti na radu te je svoj nalaz utemeljio na činjenici da je radnik A. J. samoinicijativno poduzeo opasnu radnju što po mišljenju tužitelja nije logično obzirom da su u operaciji odleđivanja traktora sudjelovali radnici D. E.2 i M. B. s time da je radnik D. E.2 kao poslovođa trebao i mogao predvidjeti opasnost od ozljeđivanja.

 

10. Rješenjem suda poslovni broj P-73/2012-45 od 27. veljače 2020. određeno je provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu iz društva E. d.o.o. sa sjedištem u Z. sa zadatkom da se je li tuženik mogao i bio u mogućnosti utjecati na izbjegavanje nastanka štetnog događaja i utjecati da ozlijeđeni A. J. ne poduzme radnju koju je poduzeo, a koja je dovela do ozljeđivanja odnosno da li je u konkretnom slučaju bilo propusta u odnosu na primjenu pravila o zaštiti na radu.

 

11. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak I. J. iz društva E. d.o.o. utvrdio je da je tuženik mogao i bio u mogućnosti utjecati na izbjegavanje nastanka štetnog događaja i utjecati da ozlijeđeni radnik A. J. ne poduzme radnju koju je poduzeo, a koja je dovela do ozljeđivanja; da je tuženik trebao osigurati da se svi poslovi pa tako i poslovi oslobađanja ručne kočnice izvode u skladu s pravilima zaštite na radu odnosno u skladu s uputama proizvođača traktora te da u tom slučaju ne bi došlo do ozljeđivanja stradalog radnika; da je voditelj radova trebao dati radnicima upute o postupanju u slučaju oslobađanja kočnice na način kako je to odredio voditelj radova i odrediti tko će i na koji način sudjelovati u radovima sukladno radnom mjestu radnika te udaljiti na dovoljnu udaljenost radnike koji ne sudjeluju u radovima; da je voditelj radova trebao spriječiti podvlačenje radnika A. J. pod nož budući da je postupak istog bio protivan pravilima zaštite na radu; da se radnici ne smiju nalaziti pod predmetom koji može pasti, a da se prije toga ne spriječi mogućnost pada tog predmeta; da je u konkretnom slučaju bilo propusta u odnosu na primjenu pravila o zaštiti na radu jer tuženik nije osigurao da se radni postupak provodi na način da se njime ne utječe štetno na sigurnost radnika, a što je u suprotnosti s odredbama članka 44 i članka 55 Zakona o zaštiti na radu; da voditelj radova nije obavijestio radnike o svim opasnostima koje bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika vezano za obavljanje poslova što je u suprotnosti s odredbom članka 31 Zakona o zaštiti na radu niti je spriječio radnika A. J. da se podvuče pod nož traktora što je u suprotnosti s odredbom članka 73 Zakona o zaštiti na radu; da ozlijeđeni radnik A. J. nije obavljao posao s dužnom pozornošću jer se podvukao pod nož koji nije bio osiguran od pada što je u suprotnosti s odredbom članka 77 Zakona o zaštiti na radu; da tuženik kao poslodavac nije imao izrađenu procjenu opasnosti kojom se analiziraju sve opasnosti na radnom mjestu s ciljem njihovog uklanjanja ili smanjivanja na prihvatljivu razinu i koja je temeljni akt za izradu programa osposobljavanja radnika za rad na siguran način i da ozlijeđeni radnik A. J. nije bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto sjekača u skladu s propisima.

 

              12. Na ročištu održanom 25. ožujka 2021. radi usuglašavanja nalaza i mišljenja oba vještaka izjavila su da u cijelosti ostaju kod svog nalaza i mišljenja.

 

              12.1. Sudski vještak I. R. ustrajao je na tvrdnji da tuženik kao poslodavac nije bio u mogućnosti spriječiti nastanak štetnog događaja odnosno radnju radnika A. J. jer nije bio na licu mjesta, a osim toga da je i bio na šumskom radilištu, mišljenja je da poslodavac nije mogao predvidjeti radnju radnika A. J..

 

              12.2. Sudski vještak I. J. ustrajao je na mišljenju da ozlijeđeni radnik A. J. nije bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto sjekača u skladu s propisima već je bio osposobljen za rad na siguran način za rad na radnom mjestu rukovatelja motornom pilom; da je tuženik kao poslodavac mogao utjecati da se štetni događaj ne dogodi jer je osobno ili imenovanjem ovlaštenika trebao biti na mjestu događaja; da se posao oslobađanja traktora organizacijski nije trebao obavljati na način na koji se obavljao te da je svaki radnik trebao dobiti uputu na koji način treba postupati, a radnici koji nisu sudjelovali u samom postupku trebali su biti upozoreni da ne pristupaju mjestu događaja i da budu udaljeni na dovoljnu udaljenost da se onemogući njihovo ozljeđivanje; da je točno da poslodavac ne može uvijek spriječiti iznenadnu radnju svog radnika koju ovaj izvodi na svoju ruku, ali je prije svake opasne radnje dužan radnicima dati pisane ili usmene upute kako moraju postupati dok se opasna radnja odvija; da je poslodavac prema Zakonu o zaštiti na radu odgovoran za zaštitu na radu bio on prisutan na mjestu događaja ili ne, a ako nije u mogućnosti biti prisutan na mjestu događaja poslodavac ima pravo ovlastiti određenog radnika odnosno poslovođu koji će biti odgovoran za poslove zaštite na radu; da u konkretnom slučaju radnja pokretanja traktora nije izvedena u skladu s propisima; da je prilikom izvođenja te radnje poslovođa trebao dati usmene upute o ponašanju svim radnicima koji su bili na radilištu; da je voditelj radova nakon što postupak pokretanja traktora nije uspio trebao dovesti mjesto događaja u bezopasno stanje, tj. radnici su trebali spustiti nož traktora, maknuti vučno uže i tek nakon toga pozvati druge radnike da pristupe mjestu izvođenja radova.

 

              12.3. Odgovarajući na pitanje tuženika da li prilikom organizacije svakog posla odnosno rada mora biti prisutan poslodavac odnosno njegov ovlaštenik, sudski vještak I. R. navodi da smatra da ne mora biti prisutan dok sudski vještak I. J. navodi da je prema Zakonu o zaštiti na radu poslodavac odgovoran za zaštitu na radu te da može, ali ne mora ovlastiti ovlaštenike na koje prelazi dio odgovornosti u vezi zaštite na radu, ali da je za svaku ozljedu ili propust u vezi zaštite na radu odgovoran poslodavac. Po mišljenju sudskog vještaka I. J. poslodavac je mogao spriječiti radnju radnika A. J. tako da voditelj poslova udalji radnike od mjesta događaja otprilike za 50 metara. U trenutku kada je voditelj poslova utvrdio da ne mogu pokrenuti traktor isti je trebao spustiti nož, odspojiti čelično uže od istog, a u slučaju da vidi da se radnici koje je udaljio s mjesta događaju približavaju, zaustaviti ih i upozoriti da se vrate na početnu udaljenost sve dok se nož ne spusti, a sajla ne odspoji. Radnik A. J. je neposredno prije štetnog događaja bio udaljen od traktora, ali u spisu ne nalazi podatak na kojoj udaljenosti.

 

              13. Obzirom da sudski vještaci nisu usuglasili svoja mišljenja o tome je li poslodavac mogao utjecati da se štetni događaj izazvan iznenadnom i samovoljnom radnjom radnika ne dogodi, a ovo utvrđenje je bitna pretpostavka u ovoj pravnoj stvari jer se radi o regresnom potraživanju tužitelja prema tuženiku kao osobi odgovornoj za nastalu štetu, tuženik smatra da je potrebno zatražiti mišljenje novog vještaka o tome je li poslodavac mogao utjecati da se štetni događaj ne dogodi. Tužitelj se protivio provođenju trećeg vještačenja jer smatra da je stvar potpuno razjašnjena i da treće vještačenje dovodi do odugovlačenja i poskupljenja ovog postupka koji se vodi već devet godina, a neprestano isticanje iskaza svjedoka od strane tuženika sud treba zanemariti jer se radi o radnicima koji i dalje rade kod tuženika i u strahu su od poslodavca, a s njim su i u rodbinskim odnosima. Raspravnim rješenjem suda odbijen je kao nepotreban prijedlog tuženika da se u ovom postupku provede novo vještačenje.

 

              14. Presudom ovog suda poslovni broj P-73/2012-65 naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade regresnog potraživanja isplati iznos od 51.183,37 kuna zajedno sa zateznim kamata i troškovima postupka.              

 

              15. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Zadru ukinuo je navedenu presudu rješenjem poslovni broj 6 Gž-851/2021-2 od 27. prosinca 2021. s obrazloženjem da sud proturječnost u mišljenjima vještaka nije otklonio njihovim saslušanjem, a odbio je izvesti dokaz novim vještačenjem koje je predložio tuženik smatrajući ga nepotrebnim iako ne raspolaže stručnim znanjem koje bi mu omogućavalo da analizom uočenih nesuglasnosti ocijeni koji je nalaz i mišljenje pravilan što je bilo od utjecaja na zakonitost pobijene odluke. Uputa je drugostupanjskog suda da sud u ponovljenom postupku odredi izvođenje po tuženiku predloženog dokaza nadvještačenjem po trećem vještaku koji će dati nalaz i mišljenje o odlučnim činjenicama nakon čega će o tužbenom zahtjevu donijeti novu odluku.

 

              16. U ponovljenom postupku sud je prihvatio dokazni prijedlog tuženika i odredio provođenje novog vještačenja po stalnom sudskom vještaku iz područja zaštitite na radu Z. P. iz društva A. H. S. j.d.o.o. sa sjedištem u R., sa zadatkom vještaku da utvrdi da li je i kako tuženik kao poslodavac mogao spriječiti iznenadnu i ničim najavljenu i ničim naloženu radnju svog radnika A. J. koja je dovela do njegovog ozljeđivanja te je li ozljeđivanje radnika A. J. posljedica propusta u primjeni pravila zaštite na radu od strane radnika koji su na nepropisan način pokušavali pokrenuti traktor zaleđenih kočnica.

 

              17. Nakon provedenog vještačenja mišljenje je sudskog vještaka Z. P. da poslodavac nije u cijelosti ispunio svoju obvezu osposobljavanja za rad na siguran način ozlijeđenog radnika obzirom da je ozlijeđeni radnik osposobljen za rad na siguran način sa motornom lančanom pilom, ali nije osposobljen za radno mjesto sjekača. Vještak napominje da je rad traktorom stalna opasnost po traktoristu i radnike koji se neposredno nalaze u njegovoj blizini, a čim su nepovoljne terenske i vremenske prilike to su opasnosti veće. Nadalje, vještak navodi da je prije polaska na rad traktorist obavezan pogledati oko traktora kako bi provjerio nalaze li se u neposrednoj blizini drugi radnici. U konkretnom slučaju neodgovarajuća je organizacija rada na šumskim radilištima i nedostatan nadzor neposrednih rukovoditelja (poslovođe i revirnika) u svim aspektima zaštite koje trebaju kontrolirati. Također zaposlenici nisu vodili računa o vlastitoj sigurnosti što ukazuje na nedostatnu osposobljenost u zaštiti na radu i pomanjkanju znanja o štetnim posljedicama koje mogu nastati za njih osobno, njihovu obitelj i poduzeće u kojemu ostvaruju egzistenciju. Nadalje, popravljanje tereta i otkopčavanje drvnih sortimenata, u ovom slučaju drugog traktora, može se obavljati samo kad je traktor isključen iz brzine, zaštitna daska spuštena na tlo, vitlo otkočeno, vučna užad olabavljena i prethodno utvrđeno da teret stabilno leži na tlu. Vještak je istaknuo da poslodavac treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika što je u  skladu sa člankom 44 stavkom 2 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 116/08 i 75/09). Poslodavci koji obavljaju građevinske ili montažne radove, radove na iskorištavanju šuma ili radove u brodogradilištima dužni su prije početka radova na privremenom radilištu urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu što je propisano člankom 55 Zakona o zaštiti na radu. Motor traktora smije staviti u pogon samo vozač traktora te je vozač traktora dužan prekinuti rad ako u toku rada utvrdi neispravnost traktora ili njegovih priključaka što je pripisano člankom 65 Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu (Narodne novine broj 10/86). Zaključak je sudskog vještaka da se obavljanja radnih postupaka mora osigurati na način da se njima ne ugrožava sigurnost radnika, a u konkretnom slučaju nije se vodilo dovoljno pozornosti u razradi radnog procesa tj. loša je organizacija rada u smislu obavljanja radnog postupka popravka traktora. Ovlaštenik poslodavca, u ovom slučaju neposredni rukovoditelj koji rukovodi radom jednog ili više radnika, dužan je osigurati provedbu Zakona i drugih propisa o zaštiti na radu. Neposredni rukovoditelj u ovom slučaju je morao organizirati obavljanje navedenih radova te koordinirati i kontrolirati rad radnika kako bi spriječio i/ili zabranio rad radnika ukoliko radi suprotno propisima zaštite na radu i uputama poslodavca. Prilikom rada sa šumskim traktorom tj. prilikom popravka ili bilo kakve intervencije na stroju mora se isključiti motor. Ukoliko dođe do kvara stroja, a rukovatelj ga sam ne može otkloniti, mora prekinuti sa radom te kvar odmah prijaviti neposrednom rukovoditelju. Dok poslodavac ne nadgleda radnike radnici najčešće ne obavljaju posao sukladno pravilima zaštite na radu te se izlažu opasnostima koje mogu imati teške posljedice za radnike. Prema svemu navedenom, u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac mogao je zbog specifičnosti poslova koji su se obavljali u trenutku nastanka ozljede u potpunosti utjecati na slijed događaja koji su uzrokovali nastanak ozljede radnika A. J. prilikom obavljanja poslova u svom redovnom radu na način da su se radnici pridržavali uputa proizvođača pri održavanju i popravcima radne opreme (šumskog traktora) i pri obavljanju radne operacije popravka dok je radna oprema u pogonskom stanju kao i da je poslove popravka trebalo obavljati na siguran način. Posebno vještak naglašava da poslodavac nije smio niti započeti radove na spomenuti improvizirani način što je upravo iz tih razloga i nastao štetni događaj. Zbog sklonosti improvizacijama pri obavljanju poslova popravaka i sličnih radnih operacija često dolazi do teških pa i smrtnih ozljeda. Zaključno, vještak je da naveo da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu koje se prethodno opisuju kao propusti, vjerojatnost nastanka ovakvog štetnog događaja bila bi minimalna ili gotovo nikakva.

 

              18. U očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je u podnesku od 23. svibnja 2022. naveo da zaključak vještaka da je tuženik zbog specifičnosti poslova koji su se obavljali u potpunosti mogao utjecati na slijed događaja koji su uzrokovali ozljeđivanje J. A. nije logičan i u suprotnosti je s izvedenim dokazima. Naime, tuženiku je nejasno kako bi poslodavac koji ne može biti na svakom mjestu obavljanja rada mogao utjecati i biti odgovoran za radnju radnika J. A. koju on poduzima iznenadno, samoinicijativno i isključivo svojom namjerom i voljom bez da mu je itko rekao da to napravi, niti bi itko očekivao da će to radnik napraviti. Ističe da tuženik kao poslodavac niti uz bilo kakvu poduzetu radnju, organizaciju ili dokumentaciju ne može predvidjeti što će radnik poduzeti na svoju ruku. Smatra da sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima u konkretnom slučaju ne postoji objektivna odgovornost tuženika kao poslodavca jer je štetna posljedica odnosno ozljeđivanje radnika nastala isključivo radnjom oštećenika koju tuženik nije mogao predvidjeti, a što proizlazi iz iskaza svjedoka i tuženika, a posebno priznanja samog oštećenika. Stoga tuženik predlaže, ukoliko to sud smatra potrebnim, radi usuglašavanja nalaza i mišljenja na ročište pozvati sudske vještake I. R. i Z. P..

 

              19. U podnesku od 26. svibnja 2022. tužitelj je naveo da je u potpunosti suglasan s vještačenjem sudskog vještaka Z. P. iz R. i nema nikakvih primjedbi i prigovora na nalaz i mišljenje. Tužitelj ističe da su u ovom postupku provedena tri vještačenja te da je i treće vještačenje pokazalo da je za ozljeđivanje radnika A. J. odgovoran poslodavac jer je i sudski vještak Z. P. jasno utvrdio da je tuženik kao poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu koje se prethodno opisuju kao propusti, vjerojatnost nastanka štetnog događaja bila bi minimalna ili gotovo nikakva. Stoga tužitelj smatra da više nema nikakve dvojbe da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da nema potrebe pozivati sudske vještake na ročište radi usuglašavanja nalaza i mišljenje jer bi to značilo samo dodatne troškove i odugovlačenje postupka koji traje više od 10 godina.

 

              20. Raspravnim rješenjem suda od 27. srpnja 2022. određeno je da će se provesti dokaz saslušanjem sudskih vještaka radi pokušaja usuglašavanja pisanih nalaza i mišljenja.

 

              21. Na ročištu održanom 6. listopada 2022. sudski vještak I. R. izjavio je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

 

              21.1. Sudski vještak Z. P. ustrajao je na svom nalazu i mišljenju te je odgovarajući na pitanja stranaka naveo da je prilikom izrade nalaza i mišljenja pročitao izjave svjedoka M. B. i D. E.2 što je i naveo u nalazu, a isto tako i iskaz ozlijeđenog radnika A. J.. Za potrebe izrade pisanog nalaza i mišljenja sudski vještak pročitao je cijeli sudski spis, a poseban naglasak stavio je na izjave svjedoka M. B. i D. E.2 jer je smatrao da su njihovi iskazi dovoljni za davanje nalaza. Sudski vještak napomenuo je da su vrlo često iskazi svjedoka u sudskim postupcima vrlo kontradiktorni pa se u takvim situacijama nalaz temelji na zakonskoj regulativi i propisima koji su na snazi  u trenutku nastanka štetnog događaja. Na pitanje je li iskaz radnika A. J. kontradiktoran iskazima radnika M. B. i D. E.2 sudski vještak naveo je da njegov iskaz nije kontradiktoran iskazu svjedoka M. B. koji je također izjavio da nije znao što smije odnosno što ne smije raditi kao što je to u svojoj izjavi izjavio A. J.. Na pitanje je li tuženik kao poslodavac mogao spriječiti ishitrenu, iznenadnu i neočekivanu radnju ozlijeđenog radnika koji i sam priznaje da ju je poduzeo na svoju ruku vještak je odgovorio da je poslodavac to mogao spriječiti, a na pitanje kako odgovara da na radnom mjestu pa tako i na ovom vrijede zakoni i propisi koje su radnici i poslodavci dužni poštovati, a upravo poslodavac radnika mora u cijelosti upoznati s radnjama koje treba obaviti što u ovom slučaju nije učinjeno ili udaljiti radnika s radnog mjesta ukoliko se na bilo koji način ne ponaša sukladno uputama poslodavca i ostalim propisima s obzirom na sigurnost radnika. U konkretnom slučaju, prije započinjanja radne operacije koju je trebalo obaviti tj. radne operacije osposobljavanja šumskog traktora poslodavac je trebao radnicima objasniti što, tko i kako je trebao obaviti tu radnju i gdje se tko trebao nalaziti u trenutku obavljanja radne operacije, a to sve se obavlja neposredno prije početka radova i traje 5 do 10 minuta što nije gubitak vremena za trajanje operacije, a sprječava moguće samoinicijativne operacije radnika. Vještak navodi da je zaključio da radnika A. J. kada je krenuo samoinicijativno obavljati radnu operaciju nitko nije uputio da to ne smije učiniti, a to zaključuje upravo iz izjave svjedoka M. B. koji je izjavio da im nitko nije dao konkretnu uputu što smiju odnosno ne smiju raditi u situaciji kad je traktor zaleđen.

 

              21.2. Sudski vještak I. R. naveo je da je u konkretnom slučaju poslodavac radnike rasporedio na sasvim druge poslove i nije znao da će radnici obavljati radnju odleđivanja traktora i da će radnik A. J. samoinicijativno otpuštati sajlu između dva traktora odnosno podvlačiti se pod nož.

 

              21.3. Sudski vještak Z. P. naveo je da je poslodavac dužan imati uputu o mjerama sigurnosti pri radu s radnom opremom što ovdje nije slučaj niti je poslodavac imao izrađenu procjenu rizika. Po zakonu poslodavac je odgovoran, a o odgovornosti odlučuje sud. Stoga u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenje i ponavlja da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu, vjerojatnost nastanka ovog štetnog događaja bila bi minimalna ili gotovo nikakva. Ponavlja da je poslodavac osigurao ispitivanje strojeva i osposobljavanje radnika A. J. za rad s motornom pilom, ali ne i za popravak radne opreme što proizlazi iz svjedodžbe koja se nalazi u sudskom spisu. Ističe da postoje stručnjaci za procjenu rizika na svakom radnom mjestu. Na pitanje da li bilo kakva dokumentacija može spriječiti samoinicijativno poduzimanje radnje radnika koja dovodi do njegovog ozljeđivanja vještak je odgovorio da dokumentacija po pitanju zaštite na radu ne može spriječiti samoinicijativno ponašanje radnika.

 

              22. Budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sud je raspravnim rješenjem od 6. listopada 2022. zaključio glavnu i javnu raspravu i odredio ročište za objavu presude za dan 14. studenoga 2022.

 

              23. Rješenjem suda poslovni broj P-1/2022-18 od 7. studenoga 2022. sud je ponovo otvorio raspravu u ovoj pravnoj stvari te je pozvao tužitelja da sukladno odredbi članka 109 stavka 1 i 2 Zakona o parničnom postupku u roku od 8 dana ispravi tužbeni zahtjev na način da označi točan iznos glavnice odnosno pojedinačne iznose potraživanja tužitelja budući da iznos glavnice od 51.183,37 kuna ne odgovara pojedinačnim iznosima navedenim u tužbenom zahtjevu tužitelja. Istim rješenjem tužitelj je upozoren da će se smatrati da je tužba povučena ako ne bude ispravljena u roku, a ako bude vraćena bez ispravka da će se odbaciti.

 

              24. Podneskom od 9. studenoga 2022. tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev i označio točan iznos glavnice kao i pojedinačne iznose.

 

              25. Rješenjem suda poslovni broj P-1/2022-21 od 9. studenoga 2022. sud je odredio ročište za dan 25. studenog 2022. te uz poziv za ročište tuženiku dostavio podnesak tužitelja od 9. studenog 2022. radi eventualnog očitovanja u roku od 8 dana. Na raspravu je pristupila punomoćnica tužitelja koja je ustrajala na postavljenom tužbenom zahtjevu dok tuženik nije pristupio na raspravu niti se protivio konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 9. studenoga 2022.

 

              26. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

 

              27. Odredba članka 13 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08 i 116/08) propisuje da je za organiziranje i provedbu zaštite na radu odgovoran poslodavac neovisno o tome da li je u tu svrhu zaposlio stručnjaka za zaštitu na radu odnosno organizirao službu za zaštitu na radu ili je ugovorio suradnju s ovlaštenom fizičkom osobom za zaštitu na radu, ustanovom ili trgovačkim društvom za poslove zaštite na radu. Poslodavac može obavljanje poslova zaštite na radu prenijeti i na svojeg ovlaštenog predstavnika. To ovlaštenje poslodavac daje ugovorom o radu kojim utvrđuje i radno vrijeme u kojem će se obavljati ti poslovi.

              28. Poslodavac je dužan proces rada tako planirati, pripremiti i provoditi da se osigura što djelotvornija zaštita zaposlenika te da se osigura djelotvorna zaštita okoliša. S tim u svezi poslodavac je dužan razraditi tehnologiju rada s elementima sigurnosti te uzimajući u obzir organizacijske, tehničke i osobne čimbenike izraditi upute na hrvatskom jeziku. Poslodavac treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje zaposlenika (članak 44 stavak 1 i 2 Zakona o zaštiti na radu).

              29. Ukoliko poslodavac sam ne provodi mjere zaštite na radu, dužan je svojim ovlaštenicima dati ovlaštenja za poduzimanje mjera u okviru njihovog djelokruga kojima se osigurava provedba ovoga Zakona i drugih propisa iz zaštite na radu, a naročito za to da se na poslove ne rasporedi zaposlenik koji nije osposobljen za rad na siguran način, da se na poslove s posebnim uvjetima rada ne rasporedi zaposlenik za kojeg na propisani način nije utvrđeno da ispunjava tražene uvjete, odnosno da se zaposlenik koji tražene uvjete više ne ispunjava ne zadrži na poslovima s posebnim uvjetima za rad, da isključi iz uporabe strojeve i uređaje te osobna zaštitna sredstva koja nisu ispravna, da zaposlenici rade sukladno odredbama ovoga Zakona, propisa donesenih na temelju njega, drugih propisa zaštite na radu, uputa poslodavca, odnosno proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari i da koriste propisana osobna zaštitna sredstva te da se zaposleniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno od navedenog (članak 73 Zakona o zaštiti na radu).

              30. Provedenim vještačenjima nesporno je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radnja pokretanja zaleđenog traktora nije izvodila sukladno propisima o zaštiti na radu te da je poslodavac učinio propust jer nije imao izrađenu procjenu opasnosti sukladno odredbi članka 18. Zakona o zaštiti na radu; nije posjedovao važeće uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za rukovatelje traktorom D. E.2 i M. B.; ozlijeđeni radnik A. J. nije obavljao posao sukladno pravilima struke i propisanim uputama te se nije nalazio na radnom mjestu koje mu je ugovorom o radu određeno, a radnici M. B. i D. E.2 smjeli su  traktore upotrebljavati samo za radne zadatke prema uputama proizvođača i poslodavca.

 

              31. Provedenim nadvještačenjem po stalnom sudskom vještaku iz područja zaštitite na radu Z. P. iz društva A. H. S. j.d.o.o. sa sjedištem u R. nesporno je utvrđeno da u konkretnom slučaju

 

              - poslodavac nije u cijelosti ispunio svoju obvezu osposobljavanja za rad na siguran način ozlijeđenog radnika obzirom da je ozlijeđeni radnik osposobljen za rad na siguran način sa motornom lančanom pilom, ali nije osposobljen za radno mjesto sjekača

 

              - da zaposlenici nisu vodili računa o vlastitoj sigurnosti što ukazuje na nedostatnu osposobljenost u zaštiti na radu i pomanjkanju znanja o štetnim posljedicama koje mogu nastati za njih osobno, njihovu obitelj i poduzeće u kojem ostvaruju egzistenciju

 

              - da se otkopčavanje drvnih sortimenata, u ovom slučaju drugog traktora, može obavljati samo kad je traktor isključen iz brzine, zaštitna daska spuštena na tlo, vitlo otkočeno, vučna užad olabavljena i prethodno utvrđeno da teret stabilno leži na tlu

 

              - da se nije vodilo dovoljno pozornosti u razradi radnog procesa tj. loša je organizacija rada u smislu obavljanja radnog postupka popravka traktora

 

              - da je neposredni rukovoditelj u ovom slučaju  morao organizirati obavljanje navedenih radova te koordinirati i kontrolirati rad radnika kako bi spriječio i/ili zabranio rad radnika ukoliko radi suprotno propisima zaštite na radu i uputama poslodavca

 

              - da je tuženik  kao poslodavac mogao zbog specifičnosti poslova koji su se obavljali u trenutku nastanka ozljede u potpunosti utjecati na slijed događaja koji su uzrokovali nastanak ozljede radnika A. J. prilikom obavljanja poslova u svom redovnom radu na način da su se radnici pridržavali uputa proizvođača pri održavanju i popravcima radne opreme (šumskog traktora) i pri obavljanju radne operacije popravka dok je radna oprema u pogonskom stanju kao i da je poslove popravka trebalo obavljati na siguran način

 

              - da poslodavac nije smio niti započeti radove na spomenuti improvizirani način zato što je upravo iz tih razloga i nastao štetni događaj.

 

              32. Zaključno, vještak je utvrdio da bi vjerojatnost nastanka ovakvog štetnog događaja bila minimalna ili gotovo nikakva da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu koje su prethodno opisane kao propusti poslodavca. U konkretnom slučaju, prije započinjanja radne operacije osposobljavanja šumskog traktora poslodavac je trebao radnicima objasniti što, tko i kako je trebao obaviti tu radnju i gdje se tko trebao nalaziti u trenutku obavljanja radne operacije, a to sve se obavlja neposredno prije početka radova i traje 5 do 10 minuta što nije gubitak vremena za trajanje operacije, a sprječava moguće samoinicijativne operacije radnika. Vještak je zaključio da radnika A. J. kada je krenuo samoinicijativno obavljati radnu operaciju nitko nije uputio da to ne smije učiniti, a to zaključuje upravo iz izjave svjedoka M. B. koji je izjavio da im nitko nije dao konkretnu uputu što smiju odnosno ne smiju raditi u situaciji kad je traktor zaleđen.

 

              33. Dakle, u postupku je nesporno utvrđeno da je tuženik kao poslodavac mogao i bio u mogućnosti utjecati na izbjegavanje štetnog događaja i utjecati da radnik A. J. ne poduzme opasnu radnju koju je poduzeo i koja je dovela do njegovog ozljeđivanja. Tuženik je trebao osigurati da se poslovi oslobađanja ručne kočnice izvode u skladu s pravilima zaštite na radu odnosno u skladu s uputama proizvođača traktora. Da se postupak oslobađanja ručne kočnice na traktoru odvijao na odgovarajući način, do ozljeđivanja stradalog radnika ne bi došlo. Voditelj radova trebao je odrediti tko će i na koji način sudjelovati u radovima sukladno radnom mjestu svakog radnika tj. udaljiti na dovoljnu udaljenost radnike koji ne sudjeluju u radovima. Voditelj radova trebao je spriječiti podvlačenje radnika A. J. pod nož budući da je takav postupak protivan pravilima zaštite na radu. Nesporno je da tuženik kao poslodavac nije osigurao da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu odnosno da radni postupak bude tako pripremljen i organiziran i da se provodi na način da se njime ne utječe štetno na sigurnost radnika, a što je u suprotnosti s odredbama čl. 44. i čl. 55. Zakona o zaštiti na radu.  Poslodavac koji obavlja radove na iskorištavanju šuma dužan je prije početka radova na privremenom radilištu urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu (članak 55 stavak 1 Zakona o zaštiti na radu). U konkretnom slučaju, voditelj radova nije obavijestio radnike o svim opasnostima koje bi mogle utjecati na njihovu sigurnost i zdravlje što je u suprotnosti s odredbom članka 31 Zakona o zaštiti na radu niti je spriječio da se radnik A. J. podvuče pod nož traktora što je u suprotnosti s odredbom članka 73 Zakona o zaštiti na radu. U trenutku kada je voditelj poslova utvrdio da ne mogu pokrenuti traktor isti je trebao spustiti nož, odspojiti čelično uže od istog, a u slučaju da vidi da se radnici koje je udaljio s mjesta događaju približavaju, zaustaviti ih i upozoriti da se vrate na početnu udaljenost sve dok se nož ne spusti, a sajla ne odspoji. Radnik A. J. nije obavljao posao s dužnom pozornošću jer se podvukao pod nož koji nije bio osiguran od pada što je u suprotnosti s odredbom članka 77 Zakona o zaštiti na radu koja propisuje da je zaposlenik dužan obavljati poslove dužnom pozornošću sukladno pravilima zaštite na radu propisanim odredbama ovoga Zakona, propisima donesenim na temelju njega, drugim propisima, uputama poslodavca, odnosno njegovih ovlaštenika i uputama proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari. Zaključno, poslodavac u konkretnom slučaju nije imao izrađenu procjenu opasnosti kojom se analiziraju sve opasnosti na radnom mjestu s ciljem njihovog uklanjanja ili smanjivanja na prihvatljivu razinu i koja je temeljni akt za izradu programa osposobljavanja radnika za rad na siguran način, a ozlijeđeni radnik A. J. nije osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto sjekača u skladu s propisima.

 

              34. Dakle, u konkretnom slučaju radni postupak osposobljavanja šumskog traktora za rad koji je bio zakočen zbog zaleđene ručne kočnice nije se provodio sukladno pravilima struke i zaštite na radu kako je to propisano odredbom članka 44 Zakona o zaštiti na radu. Stoga je u konkretnom slučaju tužitelj ovlašten zahtijevati naknadu prouzročene štete od tuženika sukladno odredbi članka 116 stavka 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10 i 139/10)  jer je nesporno utvrđeno da je povreda radnika nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu.

 

              35. Tijek zateznih kamata određen je sukladno odredbi članka 124 stavka 3 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranja od dana nastale štete odnosno od dana plaćanja računa od strane tužitelja.

 

              36. Sukladno odredbi članka 154 stavka 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako tužitelj nije tražio da mu se dosude troškovi postupka sud o tome nije ni odlučivao.

 

              37. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

 

U Gospiću,  5. siječnja 2023.

 

Sudac:

 

  Mirjana Kosanović  v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

 

Dna:

1. zavod, Područni ured G., G.
2. Odvjetnik J. J., Z.