1

                            Poslovni broj: 17 P-1117/2019-43

               

       Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

           Veliki kraj 48

     OIB: 77561654785

                                                                                                         Poslovni broj: 17 P-1117/2019-43                                             

                                                                                                                                                                                                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

                                                                                   

                Općinski sud u Vinkovcima,  Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja  J. T. iz P., OIB: …,  zastupanog po punomoćnici I. J., odvjetnici iz V.,  protiv tuženika P.b. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 22. studenog 2022. u nazočnosti tužitelja osobno s punomoćnicom I. J., odvjetnicom iz V., te T. K., odvjetnicom iz Ž., kao zamjenicom punomoćnika tuženika M. Č., odvjetnice iz Z., a koja presuda je donesena i objavljena  5. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj: …, sklopljenog ... između tužitelja J. T. kao korisnika kredita i tuženika P.b. d.d. Z. kao kreditora, potvrđenog kod javnog bilježnika M. K. iz V., 16. lipnja 2006., pod brojem: …, kojom tuženik bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora.

 

II. Nalaže se tuženiku P.b. d.d. Z.,  OIB: …, da isplati tužitelju J. T. iz P., OIB: …, na ime preplaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog promjene kamatne stope tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu  iznos od 961,56 eura¹ (slovima: devet stotina šezdeset jedan euro i pedeset šest centi)/7.245,31 kn (slovima: sedam tisuća dvije stotine četrdeset pet kuna i trideset jednu lipu) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to: 

- na iznos od 9,22 eura¹/69,50 kn od 31. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 9,22 eura¹/69,50 kn od 30. rujna  2007. do isplate,

- na iznos od 9,22 eura¹/69,50 kn od 31. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 9,22 eura¹/69,50 kn od 30. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 9,22 eura¹/69,50 kn od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 9,22 eura¹/69,50 kn od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 29. veljače 2008. do isplate,

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 31. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 30. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 16,13 eura¹/121,53 kn od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. prosinca 2009. do isplate, 

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 16,57 eura¹/124,88 kn od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 13,90 eura¹/104,76 kn od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 13,90 eura¹/104,76 kn od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 13,90 eura¹/104,76 kn od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 13,90 eura¹/104,76 kn od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 13,90 eura¹/104,76 kn od 31. ožujka  2011. do isplate,

- na iznos od 13,90 eura¹/104,76 kn od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 12,09 eura¹/91,10 kn od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 12,09 eura¹/91,10 kn od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 12,09 eura¹/91,10 kn od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 10,33 eura¹/77,82 kn od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 10,33 eura¹/77,82 kn od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 10,33 eura¹/77,82 kn od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 10,33 eura¹/77,82 kn od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 10,33 eura¹/77,82 kn od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 29. veljače 2012. do isplate,

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 30. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 28. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 30. travnja 2013. do isplate, i

- na iznos od 11,35 eura¹/85,48 kn od 31. svibnja 2013. do isplate,

i to za razdoblje od 31. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana. 

 

III. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj: …, sklopljenog … između tužitelja J. T. kao korisnika kredita i tuženika  P.b. d.d. Z. kao kreditora, potvrđenog kod javnog bilježnika M. K. iz V., od 16. lipnja 2006., pod brojem: …, kojima je određeno da se kamata obračunava i kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan plaćanja.

 

IV. Nalaže se tuženiku P.b. d.d. Z., OIB: …, da isplati tužitelju J. T. iz P., OIB: …, na ime preplaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu iznos od 5.607,38 eura¹ (slovima: pet tisuća šest stotina sedam eura i trideset osam centi)/42.248,76 kn (slovima: četrdeset dvije tisuće dvije stotine četrdeset osam kuna i sedamdeset šest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to: 

- na iznos od 8,75 eura¹/65,92 kn od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 9,40 eura¹/70,80 kn od 30. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 10,99 eura¹/82,84 kn od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,68 eura¹/88,04 kn od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 9,52 eura¹/71,70 kn od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 9,86 eura¹/74,30 kn od 30. travnja 2009. do isplate,

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

- na iznos od 7,04 eura¹/53,02 kn od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 4,63 eura¹/34,86 kn od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5,17 eura¹/38,93 kn od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 6,56 eura¹/49,39 kn od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 6,40 eura¹/48,22 kn od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 5,07 eura¹/38,23 kn od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 7,55 eura¹/56,92 kn od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 9,36 eura¹/70,55 kn od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 12,27 eura¹/92,46 kn od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 11,52 eura¹/86,76 kn od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 15,27 eura¹/115,06 kn od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 14,45 eura¹/108,87 kn od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 16,16 eura¹/121,78 kn od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 27,54 eura¹/207,47 kn od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 25,11 eura¹/189,16 kn od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 31,66 eura¹/238,55 kn od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 29,55 eura¹/222,67 kn od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 25,09 eura¹/189,04 kn od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 33,16 eura¹/249,83 kn od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 43,73 eura¹/329,46 kn od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 36,44 eura¹/274,58 kn od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 39,09 eura¹/294,49 kn od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 35,53 eura¹/267,73 kn od 31. ožujka  2011. do isplate,

- na iznos od 36,07 eura¹/271,76 kn od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 49,61 eura¹/373,81 kn od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 50,55 eura¹/380,88 kn od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 62,60 eura¹/471,65 kn od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 56,11 eura¹/422,79 kn od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 49,75 eura¹/374,82 kn od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 48,95 eura¹/368,83 kn od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 48,39 eura¹/364,57 kn od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 51,18 eura¹/385,65 kn od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 54,49 eura¹/410,53 kn od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 54,71 eura¹/412,21 kn od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 52,72 eura¹/397,25 kn od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 53,71 eura¹/406,65 kn od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 54,64 eura¹/411,65 kn od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 53,16 eura¹/400,55 kn od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 53,66 eura¹/404,28 kn od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 52,83 eura¹/398,02 kn od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 50,72 eura¹/382,13 kn od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 52,95 eura¹/398,92 kn od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 54,17 eura¹/408,17 kn od 30. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 53,74 eura¹/404,94 kn od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 48,97 eura¹/369,00 kn od 31. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 53,04 eura¹/399,62 kn od 28. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 53,24 eura¹/401,10 kn od 31. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 51,53 eura¹/388,22 kn od 30. travnja 2013. do isplate, i

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- na iznos od 46,97 eura¹/353,93 kn od 31. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 3.750,37 eura¹/28.257,20 kn od 13. lipnja 2013. do isplate,

i to za razdoblje od 30. rujna 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.   

 

V. Nalaže se tuženiku P.b. d.d. Z., . OIB: …, da tužitelju J. T. iz P., OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od  1.525,62 eura¹ (slovima: tisuću pet stotina dvadeset pet eura i šezdeset dva centa)/11.494,78 kn (slovima: jedanaest tisuća četiri stotine devedeset četiri kune i sedamdeset osam lipa) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku počev od 5. siječnja 2023. pa do isplate,  a sve to u roku od 15 dana.

 

VI. Odbija se tužitelj J. T. iz P., OIB: …, sa zahtjevom za isplatom iznosa od 0,02 eura¹/0,12 kn  zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. rujna 2006. do isplate.

 

VII. Utvrđuje se da ne postoji postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u visini od 120,31 eura¹/906,55 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi i to:

-1,30 eura¹/9,86 kn od 31. srpnja 2006. do namirenja,

-0,15 eura¹/1,15 kn od 31. kolovoza 2006. do namirenja,

-0,57 eura¹/4,34 kn od 31. listopada 2006. do namirenja,

-0,65 eura¹/4,91 kn od 30. studenoga 2006. do namirenja,

-2,29 eura¹/17,29 kn od 31. prosinca 2006. do namirenja,

-3,32 eura¹/25,03 kn od 31. siječnja 2007. do namirenja,

-3,39 eura¹/25,56 kn od 28. veljače 2007. do namirenja,

-2,98 eura¹/22,46 kn od 31. ožujka 2007. do namirenja,

-4,73 eura¹/35,66 kn od 30. travnja 2007. do namirenja,

-6,24 eura¹/47,05 kn od 31. svibnja 2007. do namirenja,

-6,67 eura¹/50,28 kn od 30. lipnja 2007. do namirenja,

-6,11 eura¹/46,08 kn od 31. srpnja 2007. do namirenja,

-5,78 eura¹/43,60 kn od 31. kolovoza 2007. do namirenja,

-8,34 eura¹/62,87 kn od 30. rujna 2007. do namirenja,

-8,25 eura¹/64,22 kn od 31. listopada 2007. do namirenja,

-6,51 eura¹/49,11 kn od 30. studenoga 2007. do namirenja,

-7,56 eura¹/57,03 kn od 31. prosinca 2007. do namirenja,

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

-5,06 eura¹/38,13 kn od 31. siječnja 2008. do namirenja,

-0,13 eura¹/24,40 kn od 29. veljače 2008. do namirenja,

-0,51 eura¹/3,85 kn od 31. ožujka 2008. do namirenja,

-4,96 eura¹/37,38 kn od 30. travnja 2008. do namirenja,

-5,94 eura¹/44,76 kn od 31. svibnja 2008. do namirenja,

-4,49 eura¹/33,83 kn od 30. lipnja 2008. do namirenja,

-7,37 eura¹ /55,55 kn od 31. srpnja 2008. do namirenja,

-7,20 eura¹/54,32 kn od 31. kolovoza 2008. do namirenja,

-5,50 eura¹/41,50 kn od 30. rujna 2008. do namirenja,

-0,86 eura¹/6,53 kn od 30. studenoga  2008. do namirenja,

sve  zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31. prosinca 2007. bila uređena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 25. svibnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj: … (dalje u tekstu: ugovora o kreditu) a kojim mu je odobren kredit u iznosu od 31.126,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita. Nadalje navodi da predmetni ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u čl. 4. toč. 1. ugovora o kreditu, a prema kojoj odredbi da se korisnik kredita obvezuje plaćati kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, kao i odredbu kojom se otplata kredita veže uz valutu u CHF, a što je regulirano čl. 7. toč. 2. ugovora o kreditu na način da se kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečaja banke važećeg na dan plaćanja. Tijekom razdoblja trajanja ugovora o kreditu navodi da je tečaj CHF vrlo brzo porastao u odnosu na kunu i konstantno se povećavao, što je dovelo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta i tužitelju u velikoj mjeri otežalo plaćanje kredita, a isto tako tijekom trajanja ugovorne obveze tuženik je u više navrata jednostrano mijenjao ugovorenu kamatnu stopu. Posebno tužitelj navodi da ga tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije obavijestio u općem riziku vezanosti kredita za valutnu klauzulu odnosno o činjenici da je rizik valutne klauzule vezanu uz valutu CHF neusporedivo veći u odnosu na valutnu klauzulu vezanu uz euro, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjivost kamatne stope. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj se poziva i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, a koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, a kojom presudom je i pravomoćno utvrđeno da je između ostalih i tuženik koristio nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica   CHF i ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja

je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, pa se stoga tužitelj u tužbi pozivao na pravna utvrđenja iz naprijed navedene presude, a sve to temeljem odredbe čl. 502. c Zakona o parničnom postupku. Zbog svega naprijed navedenog tužitelj je najprije deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva zahtijevao da se utvrdi ništetnom i bez pravnog učinka odredba ugovora o kreditu kojom tuženik bez dozvole i suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope, kao i odredbu kojom se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika.

 

1.1. Kako tužitelj nije raspolagao odgovarajućom dokumentacijom o načinima promjene kamatnih stopa, tečajnim listama banke, kao ni drugim podacima da bi mogao utvrditi točnu visinu iznosa koji mu tuženik mora vratiti temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zbog čega nije mogao u tom dijelu postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, tužitelj je najprije protiv tuženika podnio tzv. stupnjevitu tužbu kojom je zahtijevao da mu tuženik temeljem ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli isplati iznos koji će odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke i po provođenju financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja.

 

1.2. Po provođenju financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja tužitelj je najprije podneskom od 9. svibnja 2022. (list 204 do 208 spisa) postavio točno određeni kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, a kojim je od tuženika na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zahtijevao isplatu iznosa od 7.245,31 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, a na ime preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 42.248,88 kn također zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, s tim što je nakon stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a temeljem dopune nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužitelj podneskom od 22. rujna 2022. naprijed navedene iznose iskazao i u eurima.

 

2. U odgovoru na tužbu tužitelj se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu i to prije svega je isticao prigovor na tužbu koja je postavljena sukladno čl. 186. b Zakona o parničnom postupku smatrajući da tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe tražio bilo kakve podatke od tuženika a da ih tuženik nije želio predati, pa je iz tog razloga, a kako u tužbi nema postavljenog zahtjeva za isplatu, prije svega isticao prigovor zastare i predlagao da se tužba odbaci kao neuredna. Također se tuženik protivio navodima tužitelja u tužbi gdje se on poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., i to iz razloga jer zahtjev koji su isticali podnositelji kolektivne tužbe nije identičan zahtjevu tužitelja, pa s obzirom da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača i ugovorne odredbe iz konkretnog ugovora o kreditu, smatra da se tužitelj niti na koji način ne može pozivati na istu presudu. Smatra da mu niti odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ne daje pravo da se poziva na pravna shvaćanja iz presude donesene povodom kolektivne tužbe i to iz razloga jer smatra da se na ta pravna shvaćanja mogu pozivati samo fizičke i pravne osobe u parnicama za naknadu štete, a s obzirom da je tužitelj podnio tužbu radi isplate, to iz tog razloga ne postoji pravni osnov na  pozivanje na predmetnu presudu. Isto tako tuženik je isticao prigovor da je predmetni ugovor o kreditu u potpunosti konzumiran i zatvoren odnosno da je prestao, pa da stoga ne postoje nikakve povrede koje je potrebno ukloniti.

 

2.1. Protivio se i navodima tužitelja da bi iz tog razloga bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli i to iz razloga jer je ugovaranje valutne klauzule izrijekom dogovoreno zakonom, a i stranke ugovora su jasno i nesumnjivo izrazile volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa koja je bila također izrijekom dopuštena zakonom, a tijekom razdoblja otplate kredita ona se mijenjala sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika.

 

2.2. Tuženik je prigovarao i da bi tužitelj bio potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a isticao je opreza radi i prigovor prijeboja.

 

2.3. Posebno je tuženik isticao prigovor zastare smatrajući da su sva eventualna potraživanja tužitelja zastarjela i pri tome se pozivao na odredbu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj odredbi se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a u konkretnom slučaju ističe da tužitelj nije pokrenuo niti jednu radnju, te se stoga zastara ne može prekinuti podnošenjem tužbe od strane treće osobe koja nije sudionik konkretnog obveznog odnosa.

 

2.4. Posebno je još isticao prigovor da je ugovor koji je predmet ovog postupka sklopljen 25. svibnja 2006., dakle prije stupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, te da se stoga Direktiva 93/13 ne primjenjuje na konkretni ugovor o kreditu. Protivio se i načinu na koji je tužitelj predlagao da se utvrdi eventualna visina preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi smatrajući da bi se na taj način konkretni ugovor o kreditu pretvorio u kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom, čime bi tužitelj bio doveden u znatno povoljniji položaj u odnosu na sve druge korisnike kredita koji takve kredite tada nisu mogli ugovoriti na tržištu.

 

2.5. Nakon što je tužitelj podneskom od 9. svibnja 2022. po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju postavio točno određeni tužbeni zahtjev tuženik se istom protivio smatrajući da to predstavlja preinaku tužbe koja nije dopuštena, a isto tako ponovno je isticao prigovor zastare smatrajući da je u pogledu tih zahtjeva parnica počela teći 24. svibnja 2022. kada je podnesak sa tako postavljenim tužbenim zahtjevom uručen tuženiku, a također je po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tuženik istaknuo i prigovor prijeboja predlažući da se utvrdi da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od 906,55 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i koji iznos je tuženik stavio u procesno pravnu kompenzaciju s tražbinom tužitelja. Smatra da u konkretnom slučaju tražbina koju stavlja u  prijeboj nije zastarjela i to iz razloga jer u trenutku kada su se tražbine susrele one nisu bile u zastari bez obzira na trenutak isticanja izjave  o prijeboju.

 

3. Tužitelj se protivio svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika kao neosnovanima i to kako prigovoru da nisu postojali uvjeti za podnošenjem tužbe temeljem odredbe čl. 186. b Zakona o parničnom postupku, a isto tako posebno se protivio prigovoru zastare, pri čemu se pozivao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u presudi poslovni broj Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., i to na način da je podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, a koja je podnesena 4. travnja 2012., prekinuta zastara koja je ponovno počela teći od pravomoćnosti presude poslovni broj P-1401/12.

 

3.1. I nadalje je tužitelj isticao da je dopušteno da se u on u ovoj parnici poziva na utvrđenja iz presude donesene  postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pozivajući se pri tome na odredbu čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, kao i na odredbu čl. 502. c Zakona o parničnu postupku.

 

3.2. Protivio se i prigovoru tuženika da isti ne bi imao status potrošača smatrajući da je iz samog ugovora o kreditu vidljivo da je on taj ugovor zaključio kao fizička osoba na način da mu je kredit odobren kao namjenski kredit za izgradnju i dovršenje stambenog objekta, te smatra da mu upravo iz tog razloga pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

 

3.3. Protivio se i isticanju prigovora radi prebijanja smatrajući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za isto jer plaćanje anuiteta po tečaju nižeg od početno ugovorenog tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji niti obveza tužitelja da platio ono što nije primio, a smatra da nije niti utvrđeno da tuženik ima prema tužitelju nepodmireno potraživanje po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Također u odnosu na eventualno potraživanje tuženika iz prigovora radi prebijanja tužitelj je isticao i prigovor zastare jer je tuženik taj prigovor istaknuo tek u odgovoru na tužbu koja je podnesena 2. srpnja 2020., a na isto potraživanje smatra da se ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina, odnosno da se na takvo potraživanje tuženika ne može primjenjivati shvaćanje da bi podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu imalo utjecaj na prekid zastare.

 

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: zaključeni ugovor o kreditu između parničnih stranaka od 25. svibnja 2006., plan otplate te po zaključenom ugovor u o kreditu s lista 126 do 128 spisa, knjigovodstvenu karticu po zaključenom ugovoru o kreditu, pregled uplata po ugovoru o kreditu, nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka M. I., dipl. oec. iz Ž., od 29. travnja 2022., izvršen je uvid u iskaz navedenog vještaka s raspravnog zapisnika od 29. rujna 2022., te u dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 9. rujna 2022.

 

5. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o   kreditu broj: …, od 25. svibnja 2006.,  nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 31.126,00 CHF, s tim da se isti kredit isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja,  da je kredit zaključen na rok otplate od 180 mjeseci, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila  4,15%, s tim da je člankom 4. toč. 1. istog ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i to sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a da je čl. 7. istog ugovora o kreditu određeno da se kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, a da je isti kredit odobren u svrhu izgradnje i dovršenja stambenog objekta.  

 

5.1. Među strankama je također nesporno da je podignuti iznos temeljem zaključenog ugovora o kreditu u cijelosti otplaćen.                                        

 

5.2. Utvrđeno je i to uvidom plan otplate po  kreditu (list 126 do 128 spisa) da se u nekoliko navrata mijenjala početno ugovorena kamatna stopa sa 4,15% godišnje i to na više, te da je u jednom razdoblju ista kamatna stopa iznosila 5,95% godišnje, zbog čega se mijenjala i visina anuiteta na više, a da je istovremeno tijekom tog razdoblja dolazilo i do kontinuiranog porasta tečaja CHF u odnosu na kunu, zbog  čega je rastao i mjesečni iznos anuiteta  koji je tužitelj morao otplaćivati, tako da je isti sa početnih 1.070,00 kn u jednom razdoblju narastao i do 1.600,00 kn.

 

5.3. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa  potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim  brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

 

5.4. Također je nesporno da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je  koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima  o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

5.5. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetnu poslovni broj Rev- 2221/18, od 3. rujna 2019., te da je u ovom postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ocjenjivano da li su tužene banke, pa tako i ovdje konkretni tuženik, potrošačima objasnili razloge i iznijeli točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe nije utvrđivano da li je pojedini potrošač dobio sve relevantne informacije za donošenje informirane odluke hoće li ugovor s takvim odredbama sklopiti ili ne.

 

6. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog ugovora o kreditu, i to konkretno dio članka 4. i 7., a kojima je ugovoren način promjene kamatne stope i primjena valutne klauzule.

 

6.1. Sporno je nadalje da li tužitelj uopće ima svojstvo potrošača, te je sporna i visina odnosno način na koji tužitelj predlaže da se utvrdi eventualna preplata temeljem odredbi ugovora o kreditu za koje on tvrdi da su ništetne.

 

6.2. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja  i tuženika, kao što je sporno da li je u ovom postupku nužno provoditi "test poštenja" odnosno utvrđivati da li je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope bila tužitelju jasna, uočljiva i razumljiva.

 

6.3. Sporno je također da li je tuženik u ovom postupku ovlašten dokazivati, a s obzirom na postojanje pravomoćne presude u kolektivnom sporu, da je tužitelj prilikom pregovaranja o sklapanju konkretnog ugovora o kreditu predočio sve relevantne informacije i dao joj odgovarajuća upozorenja vezana uz valutnu klauzulu i način promjene kamatne stope.

 

6.4. Sporan je i tijek zakonskih zateznih kamata na eventualno preplaćene iznose, te da li je prilikom utvrđivanja preplate potrebno uzeti u obzir i tzv. "negativne iznose", odnosno iznose koje je tužitelj tijekom razdoblja otplate kredita platio manje u odnosu na početni anuitet, a s obzirom da promjene tečaja tijekom razdoblja otplate kredita.

 

7. Uzimajući u obzir zauzeto shvaćanje Ustavnoga suda Republike Hrvatske u njegovoj odluci poslovni broj U-III/3581/2021, od 30. lipnja 2022., o dosegu pravomoćnosti presude koja je donesena u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača, odnosno da su u tom sporu pravomoćno utvrđene okolnosti o nerazumljivosti ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima o općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne informacije davale banke; o nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te je posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama, odnosno da predmet dokazivanja u tom postupku nije bilo utvrđivanje da li su  točno određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu davane odgovarajuće obavijesti o odredbama toga ugovora, to je iz tog razloga a s obzirom da je  tuženik u odgovoru na tužbu navodio da je tužitelj  prilikom ugovaranja kredita upozoravan  na valutni rizik i na mogućnost promjene kamatne stope, ali da je unatoč tome pristao na sklapanje takvog ugovora o kreditu, na iste okolnosti saslušan  tužitelj kao parnična stranka,  te svjedok predložen od strane tuženika Ž. M.

 

8. Svjedok Ž. M., a koja je po zanimanju osobni bankar kod tuženika, navodi da poznaje tužitelja s obzirom da je on dugogodišnji klijent P.b. d.d. Z., a nakon što je upoznata sa točnim datumom ugovora o kreditu nije se mogla sjetiti nikakvih pojedinosti koje su prethodile sklapanju istog ugovora, već je samo općenito govorila o načinu na koji su se u to vrijeme odobravali ugovori o kreditu. Tako navodi da su u pravilu klijenti sami određivali vrstu kredita koju žele uzeti, a u to vrijeme je bila niža kamatna stopa na kredite vezane uz valutu CHF nego na eurske kredite, zbog čega je i mjesečni anuitet za te vrste kredita bio niži. Prilikom pregovaranja o pojedinoj vrsti kredita navodi da su klijenti prije svega bili upoznavani sa općim uvjetima za svaku vrstu kredita, dok ih ona nije posebno upozoravala koji su to parametri koji utječu da se kamatna stopa tijekom razdoblja otplate kredita povisi ili snizi jer smatra da su sve te informacije bila sadržane u Općim uvjetima kredita. Nadalje navodi da ih nije posebno upoznavala i upozoravala na stabilnost odnosno nestabilnost valute CHF  s obzirom da su klijenti kroz medijsku promidžbu bili upoznati s tom vrstom kredita, te su zbog takve promidžbe i dolazili i odlučivali se za istu vrstu kredita, a u to vrijeme navodi da ona od svojih nadređenih nije niti dobivala posebne upute na koji način bi trebalo upoznavati klijente sa pojedinim odredbama ugovora o kreditu vezanih uz valutu CHF. Nakon što bi klijent prikupio svu potrebnu dokumentaciju i nakon što bi mu se odobrio kredit navodi da se sastavljao ugovor o kreditu, s tim što je ona kao osobni bankar u programu imala unaprijed pripremljene obrasce za svaku pojedinu vrstu kredita, te je potom u tako pripremljene obrasce samo unosila podatke o klijentu, iznosu kredita, sredstvima osiguranja, dok su sve druge odredbe ugovora bile unaprijed pripremljene. Nakon što bi se na taj način sastavio i pripremio ugovor ona je taj ugovor davala klijentu i tada s njim nije prolazila posebno pojedine točke ugovora i to iz razloga jer je klijent uz taj ugovor dobivao i opće uvjete za pojedine vrste kredita o kojima se mogao informirati. Kada su se tijekom razdoblja otplate kredita mijenjale kamatne stope navodi da su klijenti iz središnjice dobivali obavijest o promjeni kamatnih stopa i da taj dio posla nije bio u njenoj nadležnosti.

 

9. Tužitelj saslušan kao stranka navodi da je u to vrijeme njemu trebao novac za izgradnju obiteljske kuće, te da se tada tuženiku obratio i to upravo kreditnom referentu Ž. M. sa zahtjevom za kreditom u iznosu od 30.000,00 eura. Međutim, prilikom prvog obraćanja u banku i nakon što je djelatnik banke vidio njegovu platnu listu i ostalo on je upoznat da on s obzirom na visinu svojih primanja nije u mogućnosti podići taj iznos kredita u eurima, te mu je upravo kreditni referent predložio da najprije zaključi jedan kredit i to u protuvrijednosti od 31.000,00 CHF, a kada potroši ta kreditna sredstva da podnese zahtjev za odobrenjem iste vrste kredita i to u identičnom iznosu, a što bi onda zajedno odgovaralo protuvrijednosti iznosa od 30.000,00 eura. Navodi da je on pristao na takav način kreditiranja, te je nakon utroška sredstava od kredita koji je predmet ovoga postupka i nakon što je građevinski vještak izašao i utvrdio da je on zaista utrošio kreditna sredstva na izgradnju obiteljske kuće, on je nakon nekoliko mjeseci podnio zahtjev i za odobrenjem dugog kredita u istoj valuti koji mu je također odobren. Prilikom prvog obraćanja u banku navodi da je točno da je on bio upoznat sa Općim uvjetima kreditiranja, a koja predviđaju potreban iznos plaće, vrstu osiguranja i slično, dok niti na koji način nije bio upoznat o čemu eventualno može ovisiti promjena visine kamatne stope, nije upoznat sa rizičnosti valute CHF, već se sve svodilo samo na to da ako je htio dobiti taj kredit da je morao ispuniti određene uvjete koje je banka propisivala, nakon toga je dobivao već unaprijed sastavljen ugovor o kreditu koji je potom ovjeravao kod javnog bilježnika.

 

10. Iskaz saslušanog tužitelja i svjedoka Ž. M. u pogledu radnji i informacija koje je tužitelj dobio prije zaključenja ugovora o kreditu sud je cijenio kao istinite i uvjerljive, a sve to iz razloga jer su njihovi iskazi u tom dijelu identični, odnosno da tuženik putem svojih djelatnika niti na koji način nije upozoravao tužitelja na eventualnu rizičnost podizanja kredita vezanog uz valutu CHF, niti ga je na bilo koji način upoznavao sa parametrima koji eventualno mogu utjecati na visinu kamatne stope, odnosno na to da ona tijekom razdoblja otplate kredita bude više ili niža, već je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat samo sa Općim uvjetima koje mora ispuniti da bi mu se odobrio ugovor o kreditu, a nakon toga je dobivao na potpis već unaprijed pripremljen ugovor sa svim odredbama na čiji sadržaj niti na koji način nije mogao utjecati.

 

11. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 25. svibnja 2006.

 

11.1. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje  značajnu  neravnotežu  u  pravima  i  obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

11.2. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.                                                          

11.3. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

11.4. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.              

 

12. Uzimajući u obzir sve provedene dokaze u ovom postupku, a posebno cijeneći činjenicu da tuženik niti na koji način, a posebno predloženim dokaznim sredstvom saslušanja svoga djelatnika, nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora ponudio sve potrebne informacije kako bi mogao donijeti informiranu odluku u pogled zaključenja konkretnog ugovora, ocjena je suda da u ovom postupku tuženik nije dokazao da je u konkretnom slučaju tužitelja kao potrošača obavijestio o rizicima fluktuacije tečaja CHF koji su mogli utjecati na donošenje njegove odluke, odnosno da je potrošač u potpunosti obaviješten o svim rizicima zaključivanja istog ugovora vezanog uz valutu CHF, kao i da ga je upoznao o svim parametrima o kojima može ovisiti promjena kamatnih stopa, ali da je unatoč tome svejedno pristao na zaključenje takvog ugovora, niti je tužena banka predočila bilo kakva druga dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja bi potvrđivala da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti.

 

13. Analizirajući spornu odredbu članka 4. toč. 1. ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o kreditiranju građana, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik  kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

 

14. Upravo iz  tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 4. toč. 1.  ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.

 

15. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.

 

15.1. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu  tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, te je i u  postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

 

15.2. S obzirom na navedeno utvrđeno je da su ništetne odredbe i to u dijelu čl. 7. toč. 2. gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja.

 

16. U pogledu prigovora tuženika da je u ovom postupku nužno provoditi "test poštenja" i utvrđivati da li je odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, potrebno je navesti da je u postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno  utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija, te stoga na ove okolnosti u ovom postupku nije potrebno provoditi nikakve dokaze budući je isto bilo predmet utvrđivanja u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe.

 

17. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i način promjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1.   Zakona o zaštiti potrošača  ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku    koji   potrošač   osobno   pokrene    radi    naknade    štete  koja  mu je uzrokovana postupanjem tuženika,  ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

 

17.1. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja  bude  donesena  u  tom  postupku  i  koja   kao  takva  obvezuje  sudove    u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj presudi  poslovni broj Rev-3142/18, od 19. ožujka 2019. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite,  potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.  

 

17.2. Ova presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i to upravo povodom podnese ustavne tužbe ovdje tuženika protiv presude  poslovni broj Rev-3142/18, od 19. ožujka 2019., te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom, te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda nije neobrazloženo niti je proizvoljno.

 

18. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:  35/05, 41/08, 125/11, 78/1, 29/18 i 126/21; dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima), tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih  odredbi  ugovora.

 

19.  Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku M. I.,   dipl. oec. iz Ž.   

 

19.1. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka M. I.,  od 29. travnja 2022., utvrđeno je da je vještak sukladno nalogu za vještačenje utvrđivao razlike u uplatama vršenim od strane tužitelja  u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu i sve naknadne promjene kamatnih stopa i to za cijelo razdoblje od odobrenja kredita pa do konačne otplate, te da je utvrđivao razliku u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na kretanje tečaja CHF i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF u vrijeme isplate kredita i sve naknade izmjene tečaja, te je pri tome iskazivao i iznose koje je tužitelj manje platio u odnosu na početni anuitet.

 

19.2. Temeljem takvog naloga vještak je utvrdio da je ugovorom o kreditu ugovoren iznos kredita od 31.126,00 CHF u protuvrijednosti kuna, na rok otplate od 15 godina, te sa početnom kamatnom stopom od 4,15% godišnje, da je primjenom iste kamatne stope i tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita odnosno na dan 30. lipnja  2006. mjesečni anuitet iznosio 232,58 CHF, što je uz primjenu tečaja 4,645791 kn za 1,00 CHF iznosilo 1.080,52 kn mjesečno. Vještak je također utvrdio da se tijekom razdoblja otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina kamatne stope i to sa početno ugovorenih 4,15% na čak 5,95% godišnje u jednom razdoblju, te da se zbog toga mijenjala i visina anuiteta.

 

19.3. Uzimajući u obzir sve naprijed gore navedeno vještak je u razdoblju od srpnja  2006. pa do lipnja 2013. utvrdio ukupnu razliku u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i sve njene naknadne promjene u iznosu od 7.245,31 kn, dok je za isto razdoblje utvrdio ukupnu razliku u uplatama u odnosu na povećanje tečaja i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja na više u iznosu od 42.248,88 kn, s tim što je u istom razdoblju utvrdio da je tužitelj uplatio i iznos od 906,55 kn manje u odnosu na početni anuitet, a sve to iz razloga jer je u jednom razdoblju otplate kredita došlo do smanjenja tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da po vještaku ukupna razlika u uplatama tužitelja u odnosu na promjenu tečaja CHF i to uzimajući u obzir kako promjene na više tako i na niže iznosi 41.342,33 kn.

 

19.4. Naknadno je vještak nakon stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22), dopunom svog nalaza i mišljenja, od 10. rujna 2022., sve iznose kako negativne tako i pozitivne iz svog nalaza i mišljenja od 29. travnja 2022. iskazao i u eurima.

 

20. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je sukladno tom nalazu i mišljenju i postavio točno određeni tužbeni zahtjev i to najprije podneskom od 9. svibnja 2022., i to na način da je kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zahtijevao isplatu iznosa od 7.245,31 kn, dok je s naslova povrata temeljem ništetne odredbe   o valutnoj klauzuli zahtijevao isplatu iznosa od 42.248,88 kn, odnosno zahtijevao je isplatu samo više plaćenih iznosa tijekom razdoblja otplate kredita, smatrajući da nema osnove za tzv. utvrđenu negativnu razliku u iznosu od 906,55 kn koju je vještak izvještačio smanjivati isti dio tužbenoga zahtjeva.

 

21. Tuženik je u cijelosti prigovarao nalazu i mišljenju vještaka smatrajući da se isti nalaz ne temelji na dokumentaciji koja prileži spisu, da je kontradiktoran materijalnim dokazima i sačinjen protivno pravilima struke, u bitnom ističući da se tako provedenim vještačenjem predmetni kredit zapravo pretvorio u kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom, iako je među strankama nesporno ugovorena promjenjiva kamatna stopa što je zakonom dopuštenom. Zapravo, iz svih prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka vidljivo je da zapravo tuženik prigovara nalogu koji je vještaku dan za vještačenje.

 

22. Radi otklanjanja primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje vještaka isti vještak je i usmeno saslušan, te je tom prilikom isti u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, posebno ističući da je nalaz  i mišljenje izradio u skladu sa nalogom suda koristeći jednu od tri metode koju je odobrilo Hrvatsko društvo sudskih vještaka i procjenitelja, te da je nalaz i mišljenje izrađivao uzimajući u obzir dokumentaciju koja se nalazila u sudskom spisu i to prije svega Ugovor o kreditu, realizirani Otplatni plan, knjigovodstvenu karticu, te pregled uplata po kreditu, a da je svu tu dokumentaciju temeljem koje je izrađivao svoj nalaz i mišljenje izričito naveo u istom. Smatra da se svi prigovori tuženika zapravo ne odnose na matematički izračun u nalazu i mišljenju, već da se zapravo isti odnose na nalog koji mu je dan u rješenju o određivanju vještačenja, pa se stoga isti nije mogao niti očitovati na prigovore da isti kredit treba uspoređivati sa eurskim kreditom odobrenim u to vrijeme. Posebno je naveo da preplatu temeljem tečajnih razlika u iznosu od 41.342,33 kn čini zbroj kako pozitivnih tako i negativnih iznosa tijekom razdoblja otplate kredita, a da je iznos od 42.248,88 kn iznos i zbroj samo pozitivnih razlika, a iznos od 906,55 kn iznos samo negativnih razlika.

 

23. Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan i sačinjen prema pravilima struke, posebno uzimajući u obzir da su i prigovori tuženika na isti nalaz prije svega bili pravne prirode i da su se odnosili na sam nalog za određivanje vještačenja, a ne na matematički izračun vještaka.   

             

24. Kako je u ovom postupku nesporno da je utvrđena ništetnom odredba o načinu promjene kamatne stope, te da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog takvog načina promjene kamatne stope tužitelj izvršio preplatu iznosa od 7.245,31 kn, to je stoga tuženik u obvezi temeljem pravila o stjecanju bez osnove da tužitelju vrati određeni novčani iznos temeljem tako ništetne odredbe.

 

25. S obzirom na to da je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na način promjene redovne kamate odredba o bitnom sastavnom dijelu ugovora, a koji je nesporno utvrđen ništetnim, potrebno je utvrditi može li se ugovor o kreditu  održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

25.1. Pri tome su mjerodavne odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., a prema kojoj odredbi je ništava nepoštena ugovorna odredba, dok prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, a podredno i opća odredba iz čl. 324. st. 1.  Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

 

25.2. Iste odredbe potrebno je tumačiti na način da predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez ništetne odredbe prema kojoj se redovna kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te se taj dio odredbe ugovora o kreditu ima smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

 

25.3. S obzirom na to da su stranke ugovora o kreditu iskazale volju da se na isti ugovorni odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 4,15%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 4,15% sve  dok se na zakonom pripisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatnih stopa. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti.

 

25.4. Stav je suda da u odnosu na predmetni ugovor o kreditu do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 112/12), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 2013., nije došlo do nikakvoga mehanizma promjene kamatne stope po nekoj od naprijed navedenih osnova kojom bi se dopunom ugovora nadomjestila ništetna odredba i na temelju kojeg bi tužena bila ovlaštena u razdoblju  nakon sklapanja  ugovora  pa   do  1. siječnja 2013.  obračunati  i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 4,15%. Naime, nesporno je da odlukom suda nije došlo do intervencije u predmetni ugovorni odnos na način da se presudom dopunjava ugovor o kreditu tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope, a takva mogućnost intervencije suda nije ni bila predviđena odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje na predmetni ugovor.

 

25.5. Nadalje, niti zakoni koji su uređivali ovu materiju od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i to počevši od Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03), te Zakona o potrošačkom kreditiranju, proizlazi da nije bilo nikakve zakonske intervencije u ugovorne odnose iz ugovora o potrošačkom kreditiranju bilo propisivanjem visine kamatne stope za određena razdoblja, propisivanjem najviše stope redovne kamate za određena razdoblja ili nekom drugom normom.

 

25.6. Zbog svega naprijed navedenog, a uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, smatra se da je nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 4,15% (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1172/18, od 19. ožujka 2019.).

 

25.7. Nesporno je da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim Zakonom je zakonodavac intervenirao u obvezne odnose zasnovane na već postojećim ugovorima o potrošačkim kreditiranjima, pa je tako čl. 5. istog Zakona dodan čl. 11. a, koji glasi: "1. Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanje istih parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojem se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope." Po istoj zakonskoj odredbi parametri koji utječu na korekciju promjenjive kamatne stope mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik RH i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane. Dakle, zakonom je naloženo banci da kod sklapanja ugovora definira parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope tako što će izabrati jedan od ponuđenih parametara promjenjivosti. Radi se o prisilnom propisu, pa su tuženik kao banka i tužitelj kao korisnik kredita nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. mogli u konkretnom slučaju nadomjestiti ništetnu odredbu o načinu promjene kamatne stope i to samo u skladu sa naprijed citiranim čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012., kojim se nadomješta ništetna odredba, i koji se primjenjuje na već postojeći ugovorni odnos samo za ubuduće dok traje isti ugovorni odnos.

 

25.8. Tijekom ovoga postupka tuženik uopće nije dostavio nikakve akte iz kojih bi bio vidljiv način formiranja kamatnih stopa sukladno čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a pogotovo niti na koji način nije dokazao kako je nakon 1. siječnja 2013. obavještavao tužitelja o načinu formiranja kamatnih stopa, osim što je slao jednostrane obavijesti o novoj visini kamatne stope.

 

26. Ovakav stav u pogledu načina utvrđivanja preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope utvrđen je i u nizu revizijskih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa tako između ostaloga i u odluci poslovni broj Rev-708/22 od 29. lipnja 2022.

 

27. Upravo je iz tog razloga odbijen kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika za provođenjem dopunskog vještačenja, a kojim bi se trebala utvrditi eventualna preplata i to uzimajući u obzir kamatnu stopu koja se u to vrijeme primjenjivala na kunske kredite.

 

28. Tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa od  42.248,76 kn na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama je u cijelosti usvojen, budući je neosnovanim ocijenjen prigovor tuženika da se ovakvim načinom utvrđivanja preplate temeljem ništetne odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule  predmetni ugovor o kreditu zapravo pretvara u kunski kredit, iako to nije bila volja ugovornih strana, a sve to iz razloga jer je kako u postupku koji je vođen radi kolektivne zaštite interesa potrošača, pa tako i u ovom postupku, utvrđeno da je odredba o načinu ugovaranja valutne klauzule ništetna i upravo iz tog razloga istu odredbu je nužno izuzeti iz primjene bez ikakve izmjene njenog sadržaja, osim one koja proizlazi iz ništetnosti takve odredbe, a što znači da sud nema mogućnosti na drugačiji način kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa, već ju je nužno u potpunosti izuzeti iz primjene, a što je moguće jedino na način da se preplata utvrđuje uzimajući u obzir tečaj kakav je bio na dan korištenja kredita a kako je to i utvrđeno u ovom postupku.

 

29. Upravo iz naprijed navedenih razloga tuženik je obvezan vratiti tužitelju  s osnova preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 42.248,76 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačno mjesečno više plaćeni iznos  i to od dana izvršenog plaćanja, s tim što je stopa zatezne kamate određena prema čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

 

30. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima i to iz razloga jer se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem koji je kao takav obvezan platiti tužitelju zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju  nastala šteta sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, a takav stav u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata zauzet je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1294/21, od 12. listopada 2021.

 

31. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

 

32. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da podnesak tužitelja kojim isti postavlja točno određeni tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i to svojim podneskom od 9. svibnja 2022. predstavlja preinaku tužbe, a sve to iz razloga jer je tužba kojom je pokrenut postupak postavljena temeljem odredbe čl. 186. b st. 3. Zakona o parničnom postupku tj. kao "stupnjevita tužba" kod  koje uopće nije bio određen kondemnatorni zahtjev, već je isti dio tužbenog zahtjeva postavljen sukladno zahtjevu suda temeljem odredbe čl. 186. b st. 4. Zakona o parničnom postupku i to u roku kojega je odredio sud i to još u fazi pripremnoga ročišta s obzirom da je pripremno ročište i prethodni postupak zaključen tek na ročištu održanom 29. rujna 2022. Isto tako je neosnovan prigovor tuženika da podnesak tužitelja u kojem on kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva iskazuje i u eurima i u kunama predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, a sve to iz razloga jer nije ispunjena niti jedna od pretpostavki iz čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku da bi se isto moglo smatrati preinakom, već tužitelj samo korigira tužbeni zahtjev sukladno važećim zakonskim propisima.

 

33. Odbijen je istaknuti prigovor zastare, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 0,12 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to upravo uzimajući u obzir pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., odnosno kako je nesporno da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a kojom je utvrđena ništetnost u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope, postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., i presude poslovni broj Pž-7129/13, od 14. lipnja 2014., a tužba u ovom predmetu je podnesena 13. lipnja 2019., to proizlazi da nije protekao petogodišnji zastarni rok za isticanjem restitucijskih zahtjeva temeljem tako utvrđenih ništetnih odredbi, a takav stav u pogledu početka računanja roka zastare kod ovakve vrste restitucijskih zahtjeva zauzet je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/22, od 31. siječnja 2022.

 

33.1. Prihvaćen je prigovor zastare samo u odnosu na isplatu iznosa od 0,12 kn, a koji se odnosi na iznos preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa pripadajućim kamatama od 30. rujna 2006., a sve to iz razloga jer je isti iznos zastario prije nego što je prekinuta zastara podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, a koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., te stoga tužitelju temeljem naprijed iznesenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne pripada isplata navedenog iznosa, zbog čega je i odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

 

34. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor radi prebijanja tuženika a koji se odnosi na tzv. "negativne iznose" tj. iznose koje je tijekom razdoblja otplate kredita tužitelj platio manje u odnosu na početni anuitet i to  iz razloga jer plaćanjem tih anuiteta tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa stoga niti ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio (tako u svojim odlukama i Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž-755/21 od 13. listopada 2021., poslovni broj Gž-200/22 od 2. ožujka 2022.), te je iz tog razloga odbijen kao neosnovan isti prigovor tuženika i odlučeno kao u točki VII. izreke ove presude.

 

35. Odbijen je prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača. Naime, prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 97/03; dalje u tekstu: ZZP/03), i  prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

 

35.1. Uvidom u zaključeni ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit određen kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 2. istog ugovora o kreditu određeno da se on odobrava za izgradnju i dovršenje stambenog objekta, a i saslušanjem samog tužitelja kao stranke utvrđeno je da je istim kreditnim sredstvima on gradio obiteljsku kuću u kojoj i trenutno živi.

 

35.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene, a tuženik tijekom postupka nije niti pokušavao dokazivati drugačije. 

 

36.  O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: OT), te su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova, trošak sastava 3 obrazložena podneska prema Tbr. 8. toč. 1. OT i to za svaki podnesak po 100 bodova odnosno sveukupno 300 bodova (podnesci od 21. travnja 2021., 9. svibnja 2022. i 22. rujna 2022.), trošak sastava 2 podneska prema Tbr. 8. toč. 3. OT i to za svaki podnesak po 25 bodova (podnesci od 17. siječnja 2022. i 1. veljače 2022.) odnosno  sveukupno 50 bodova, trošak zastupanja na sveukupno 3 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 300 bodova, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 800 bodova. Uzimajući u obzir ispostavljeni troškovnik tužitelja i to na način da je isti vrijednost boda računao uzimajući u obzir vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, to je tužitelju za ovako priznate radnje utvrđen trošak u iznosu od sveukupno 1.161,32 eura (8.750,00 kn). Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak predujmljenoga financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura (400,00 kn), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 112,13 eura (844,84 kn), tako da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.525,62 eura (11.494,78 kn).

 

36.1. Tužitelju nije priznat kao potreban i nužan trošak sastava podneska od 19. travnja 2022. a kojim isti dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja, trošak sastava podnesaka od 17. svibnja 2022. i 26. svibnja 2022. a u kojima tužitelj ponovno ponavlja sve navode iz prijašnjih podnesaka za koje mu je trošak priznat, dok mu je za sastav podnesaka od 17. siječnja 2022. i 1. veljače 2022. nagrada priznata prema Tbr. 8. toč. 3. OT a ne prema Tbr. 8. toč. 1. OT kako je to tužitelj zahtijevao, s obzirom da se ne radi  o podnescima koji su taksativno navedeni u Tbr. 8. toč. 1. OT.

 

U Županji 5. siječnja 2023.

                                                                                                                                               Sudac  

                                                                                                                                            Jelena Bušić,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

O tom obavijest:

 

1.  Tužitelj po punomoćnici I. J., odvjetnici iz V.,    

2. Tuženik po punomoćnici M. Č., odvjetnici iz Z.