1

Poslovni broj: 13 Povrv-32/2022-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 13 Povrv-32/2022-10

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, po sutkinji Jasni Bratek, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja  E.-S. d.o.o. OIB…, V., zastupanog po odvjetnicima I. G. i D. S. iz N. G., protiv tužene E. G. kao nositeljice OPG E. G. OIB…, iz N.G., zastupane po odvjetnicima O.d. J. i dr. j.t.d. iz N. G., radi isplate, 22. studenoga 2022. nakon dokončane javne glavne rasprave u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja M. B. uz  punomoćnika tužitelja I. G., tužene i njezina punomoćnika R. D. te objave odluke 5. siječnja 2023. istoga dana

p r e s u d i o     j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. B., poslovni broj Ovrv-965/2021 od 27. prosinca 2021.  kojim je naloženo tuženoj E. G. kao nositeljici  OPG E. G., OIB…iz N. G. da tužitelju E.-S. d.o.o. OIB…,  isplati ukupan iznos od 8.638,66 €1/65.088,00 Kn (osam tisuća šest stotina trideset osam eura šezdeset šest centa/ šezdeset pet tisuća osamdeset osam kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 2.879,55 €1 /21.696,00 HRK od 13. veljače 2021. pa do isplate

-na iznos od 2.879,55 €1 /21.696,00 HRK  od 14. veljače 2021. pa do isplate

-na iznos od 2.879,55 €1 /21.696,00 HRK od 15. veljače 2021. pa do isplate

kao i u dijelu kojim bi se naložilo tuženoj da tužitelju isplati troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama.

II  Nalaže se tužitelju E.-S. d.o.o. OIB… da tuženoj E. G. kao nositeljici  OPG E. G.,   OIB… iz N. G. naknadi trošak  ovog parničnog postupka  u iznosu od 1.119,84 €1 /8.437,50 Kn  zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od presuđenja 5. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od  roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi izdanom od strane Javnog bilježnika Z. B.  iz  S. B., poslovni broj Ovrv-965/2021 od 27. prosinca 2021. određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate novčane tražbine u iznosu od ukupno 65.088,00 kn zajedno sa kamatama i troškovima postupka.

2. Protiv citiranog rješenja  ovršenica je po punomoćniku u otvorenom zakonskom roku izjavila prigovor kojim pobija navedeno Rješenje o ovrsi u cijelosti, stoga je temeljem odredbe čl. 58. st. 3. u svezi s odredbom čl. 287.st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj  112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20-dalje: OZ) sud stavio izvan snage Rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, time da je ovrhovoditelj/tužitelj u smislu odredbe čl. 461.a. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka  USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19–dalje: ZPP) pozvan da u roku od 15 dana iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica

3. U tužbi se između ostalog navodi da tužena duguje tužitelju i to  na temelju računa 21-Pj1-1, iznos od 21.696,00 HRK uvećan  za zakonske zatezne kamate od 13.02.2021. pa do isplate,  temeljem računa  broj 22-Pj1-1  iznos od 21.696,00 HRK uvećan  za zakonske zatezne kamate koje teku od 14.02.2021. pa do isplate te temeljem računa broj 23-Pj1-1 iznos od 21.696,00 HRK uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.02.2021. pa do isplate da je tražbina dospijela a tužena nije istu isplatila po njenom dospijeću.

4. U odgovoru na tužbu tužena po punomoćniku osporava osnov i visinu zahtjeva te ističe da dug za koji je tereti tužitelj ne egzistira.

4.1. Navodi se u nastavku da tužitelj svoje  potraživanje temelji na vjerodostojnoj ispravi - računu br.21-Pj1-1 od 9.02.2021, u iznosu od 21.696,00 kuna s dospijećem na dan 12.02.2021, zatim računu br.22-Pj1- 1 od 10.02.2021. u iznosu od 21.696,00 kuna s dospijećem na dan 13.02.2021,  i računu br.23-Pj1-1 od 11.02.2021. u iznosu od 21.696,00 kuna s dospijećem na dan 14.02.2021.

4.2. Tražbine evidentirane  u naprijed navedenim računima da ne postoje, niti da je tužena bilo što dužna tužitelju, da tužena  nikada nije bila u poslovnom odnosu sa ovrhovoditeljem niti je preuzimala ikakvu robu ili koristila ikakve usluge od strane ovrhovoditelja, a napose ne u vrijeme kada su izdavani sporni transakcijski računi, na a ukupan iznos od 65.088,00 kuna, odnosno za ukupnu količinu  od 1200 kg baliranog sjena. Navodi se da tužena  nikada nije preuzela od tužitelja balirano sjeno u ukupnoj količini  od 1200 kg niti za isto postoje otpremnice koje da bi potpisala tužena.

4.3.Tužitelj da uopće nije uopće tuženoj isporučio ikakvu robu ili usluge tako da nije jasno temeljem čega tužitelj potražuje isplatu novčanog iznosa od tužene. Navedeni računi  da se ne temelje na poslovnom događaju između stranaka.

4.4. Stoga je predloženo odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženoj naknadi trošak postupka.

5.Podneskom od 23. veljače 2022. tužitelj ističe da su netočni navodi istaknuti u prigovoru i podnesku tužene da tužena  kao nositeljica OPG-a nije preuzela robu koja je označena u računima. Računi da predstavljaju vjerodostojnu ispravu. Ovršenik je kao nositeljica OPG-a da je bila u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem.

6. Stoga je predloženo platni nalog održati na snazi.

7. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl.  220.st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 –Odluka  USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) proveo dokaze uvidom u  račune (str. 9-12), u račun broj 1415/2/1, u račun broj 1561/2/1, u otpremnice (str. 46-48 spisa), u rješenje Agencije za plaćanje u poljoprivredi od 23. listopada 2018., u preslik osobne iskaznice za tuženu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka Z. G., dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja M. B. te dokaz saslušanjem tužene kao stranke u svrhu dokazivanja.             

8. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da  tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Analizirajući provedene dokaze tijekom ovoga postupka a:

-uvidom u račun broj  21-Pj1-1 od 9.02.2021 utvrđeno je da isti račun izdan od strane tužitelja da glasi na kupca tuženu, da se radi o prodaji baliranog sijena  400 kg te je u istom naznačen iznos od 21.696,00 kuna s dospijećem računa 12. veljače 2021.,

-uvidom u račun broj 22-Pj1- 1 od 10.02.2021.  utvrđeno je da isti račun izdan od strane tužitelja da glasi na kupca tuženu, da se radi o prodaji baliranog sijena  400 kg te je u istom naznačen iznos od  21.696,00 kuna s dospijećem na dan 13.02.2021.,

-uvidom u  računu broj 23-Pj1-1  od 11.02.2021. utvrđeno je da isti račun izdan od strane tužitelja da glasi na tuženu kao kupca, da se radi o prodaji baliranog sijena  400 kg te je u istom naznačen iznos u iznosu od 21.696,00 kuna s dospijećem na dan 14.02.2021.,

- uvidom u otpremnice (str. 46-48 spisa) br. 14, 15 i 16 utvrđeno je da je istima konstatirana predaja robe  (baliranog sijena) tuženoj  kao kupcu   u tri navrata, od 9. veljače 2021. do 11. veljače 2021., a pri čemu stranke čine nespornim da potpis na otpremnicama nije potpis tužene E. G.,

- uvidom u  rješenje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, podružnica Brodsko-posavske županije od 23. listopada 2018. utvrđeno je da se istim rješenjem dopušta promjena kod poljoprivrednika upisanog u Upisnik pod nazivom G. G. sa sjedištem u N. G. na način da se  u Upisnik upisuje član gospodarstva E. G. koja da postaje novi nositelj obiteljskog gospodarstva te da novi naziv obiteljskog gospodarstva glasi G. E., a dosadašnji nositelj G. G. ostaje član gospodarstva.

10. Dakle, iz računa i otpremnica priloženih u spisu nedvojbeno je utvrđeno da isti glase na tuženu kao kupca, da je u računima konstatiran poslovni događaj kupoprodaje baliranog sijena u tri navrata i na tri računa od kojih svaki glasi na iznos od 21.696,00 Kn, da je otpremnicama konstatirana predaja kupljene robe u razdoblju od 9. do 11. veljače  2021. tuženoj kao kupcu.

10.1. Između stranaka tijekom postupka učinjeno je nesporno da potpis kupca na otpremnicama ne pripada i nije potpisan od strane tužene.

11. O tome da je tužena nositeljica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (u nastavku OPG) koji posluje pod nazivom G. E. te da je kao član gospodarstva upisan raniji nositelj G. G. potvrđuje rješenje  Agencije od 23.listopada 2018., a što je između stranaka i nesporno.

12. Tužena osporava osnov potraživanja tužitelja koji se temelje na spomenutim računima, osporava postojanje bilo kakvog poslovnog događaja slijedom toga i pasivnu legitimaciju.

13. Kako bi se utvrdile sporne okolnosti i to je su li izdani računi i otpremnice utemeljene na poslovnom događaju i pravnom poslu sklopljenom između parničnih stranaka, ako je sklopljen pravni posao s kime , kada i pod kojim uvjetima , tko je preuzeo robu isporučenu  od strane tužitelja ... proveden je dokaz saslušanjem svjedoka Z. G. te dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i dokaz saslušanjem tužene kao stranke u svrhu dokazivanja.

13.1. U svom iskazu svjedok  Z. G. navodi da je otac tuženice, da ima saznanja  da OPG kojeg je nositeljica tužena nikada nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem. Svjedok potvrđuje da je  2018. on osobno od tužitelja za svoje potrebe kupovao preuzimao bale sijena. Navodi da nije član OPG-a  kojeg je nositeljica njegova kćerka. Nakon 2018., dakle 2020. i 2021. nikakve bale nije preuzimao niti je išta potpisivao.

Vezano uz otpremnice  (str. 46-48 spisa), svjedok osporava da bi potpis na otpremnicama bio njegov te je istakao da ne zna tko je u ime i za račun OPG-a potpisao otpremnice. Navodi da  se OPG njegove kćerke bavi uzgojem koza i ovaca, a da koze jedu strave i sijeno te da OPG ima potrebu za sijenom. Navodi da dok je bio zdrav da je pomagao svojoj kćerki u vođenju OPG-a, a da to sada ne čini zbog zdravstvenog stanja.

Ponavlja da je posljednji puta poslovno surađivao sa tužiteljem 2018., kupovao je sijeno u svoje ime i za svoj račun i ne sjeća se je li za to dobio račun ii otpremnicu.

Navodi da nikada sa kćerkom nije bio kod tužitelja. Svjedok ponavlja da mu na otpremnicama nije poznat rukopis, a autentičnost njegovog potpisa da može samo utvrditi grafološki vještak.             

13.2. Zakonski zastupnik  tužitelja M. B. suprotno iskazu svjedoka Z. G. ističe da su i tužena i njezin otac Z. G. kontaktirali tužitelja vezano za prodaju sijena. Nakon njihovih dogovora on da je izdao fakture. Kako godinu dana nisu platili račune to je pokrenuo ovaj postupak.

Tužena da je zajedno sa svojim ocem Z. G. došla kod njega u V. te da su se dogovorili vezano za isporuku baliranog sijena. On da je osobno odradio utovar i istovar u G. na farmi OPG-a kojeg je nositeljica tužena, da je u tri navrata isporučivao balirano sijeno koje da je na farmi u G. preuzeo Z. G .

Nakon što mu računi nisu plaćeni da je odlazio kod njih u N. G. ih pozivao da ispune svoje obveze, da mu je obećano da će platiti, no da do toga nije došlo. Ne zna je li u obiteljskoj kući u N. G. bio još netko, uglavnom da je bio Z. s kojim je razgovarao.

Nakon što je obavljena ova kupoprodaja da nije bio u kontaktu sa tuženom. Ističe da je prije 2021., davno prije bio u poslovnom odnosu sa Z. G. te ističe da nije bilo nikakvih problema oko plaćanja, odnosno misli da nije. Inače, sa strankama ne radi nikakav pisani ugovor o kupoprodaji.

Isti navodi da zna da Z. G. živi na adresi u N. G., a da je po nalogu E. G. kupljenu robu odnosno balirano sijeno istovario na farmi u G., gdje da je zapravo farma od OPG-a tužene i gdje je i ranije vozio sijeno dok je sijeno kupovao Z. G. Podatke za fakture da mu je dala osobno E. G. Ponavlja da na farmi nije bilo nikoga osim Z.  G. koji je tada bio u radnoj robi jer on inače i  tamo radi. Navodi da mu nitko nikada od 2021. nije vratio račune niti osporio osnovanost tih računa.

Napominje i ponavlja  da je ranije bio u poslovnom odnosu sa Z. G. koji je imao farmu u Z. kod S.B. gdje mu je vozio sijeno. Poznato mu je da je Z. G. uvijek imao ovce i stado i da je znao da je to njegovo, ali govori o periodu od prije 20 godina.

Što se tiče sadržaja otpremnica da je on osobno ispunjavao iste, time da dodaje da je Z. G. pred njim potpisao popunjene otpremnice u G. na licu mjesta prilikom primopredaje sijena.

13.3. U svom iskazu tužena  E. G. navodi da je točno je da je nositeljica OPG-a E. G. Međutim, ističe da tužitelja vidi prvi puta u životu, da sa istim nikada u životu nije bila u poslovnom odnosu niti od istoga kupovala bilo kakvu robu, a napose predmetnu. Točno je da je njen otac 2018. kupovao sijeno od tužitelja. Međutim, isto je plaćeno i tužitelj nigdje ne spominje da je za naplatu preuzetog sijena od njenog oca preuzeo u vlasništvo jedan tarup.

Računi temeljem kojih je pokrenut ovaj postupak njoj osobno nisu predani na uvid te stoga nije ni mogla reagirati na način da bi stavila prigovor na sadržaj istih. Jednako tako cijeli protekli period da se nalazi u N. G. na adresi B. T. i nikada da nije vidjela da bi tužitelj došao i opominjao bilo koga da izvrši platež nekakvih dugovanja.

Navodi da je točno je da OPG ima farmu u G. Međutim, na farmi da radi nekoliko radnika koji su tamo zaposleni te bi ti radnici, u krajnjem slučaju, vidjeli ako je tužitelj nešto dovezao i što je i kada dovezao.

Dakle, ponavlja OPG kojeg je ona nositelj, nikada nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem. Ona osobno nikada nije išla kod tužitelja sa ocem oko pregovara kupnje sijena, a što se tiče podataka OPG-a koji se nalaze na fakturi ističe da su svi podaci OPG-a javno dostupni na internet stranicama stoga ih svako može i koristiti.

Vezano uz otpremnice (str. 46-48 spisa) tužena iskazuje da ih je primila uz tužbu te ističe da na istima nije niti njezin potpis, a niti njezinog oca Z. G.

Napominje i ponavlja da je njen otac 2018. imao poslovni odnos s  tužiteljem i kupovao sijeno od istog i odvozio ga na njenu farmu u G., ali za svoju stoku, a ne za stoku koje je vlasnik njezin OPG. Te 2018. stoka da je bila i njena i očeva na farmi u G. Njezin otac je  bio vlasnik ovaca, njen OPG vlasnik koza. Te su životinje bile međusobno razdvojene prostorom od oko 2 km. Međutim, danas, a niti 2021. na farmi nema životinja i stoke kojih bi vlasnik bio njezin otac, da se radi o stoci koje je ona isključivi vlasnik.

Tužena ne isključuje mogućnost da je tužitelj vidio njenog oca u radnoj odjeći na farmi u G. njen otac da je samo pripomagao u poslu, ali da nikada nije imao ovlaštenje da vodi farmu ili da sklapa poslove u njeno ime. Isti da nije niti vlasnik niti član OPG-a pa niti po zakonu da nema pravo zastupati OPG ili odlučivati o nekakvim poslovnim odlukama.

Tužena navodi da je nositeljica OPG-a od 2018., da je točno da je u vrijeme kada je postala nositeljica OPG-a bila student i da je većinu vremena provodila u Z. ali da su većinu poslova obavljali radnici koje je imala zaposlene u OPG-u, a što se ne kosi sa načinom obavljanja poljoprivredne djelatnosti. U to vrijeme je vjerojatno njen otac znao navratiti na farmu u G., ali niti on niti bilo koji uposleni radnik OPG-a nisu imali prava ni ovlaštenja da sklapaju poslovne odnose sa drugim osobama. Navodi da i dok je studirala da je cijelo ljeto vodila OPG, da je svaki vikend kada god je to mogla obzirom na studentske obveze, dolazila u N. G. i odrađivala poslove za OPG, a definitivno da se preselila i fizički živi u N. G. od veljače 2022.Navodi da je vjerojatno u veljači 2021. dolazila i bila na farmi i da je vjerojatno vidjela sijeno koje je osnovna prehrana stoke na farmi. Ponavlja da isto nije kupljeno niti nabavljeno od tužitelja, ali da su u to vrijeme nešto sami proizvodili, a u posljednje vrijeme da kupuje sijeno i da je u pregovorima za kupnju istoga.

14. Analizirajući iskaz svjedoka Z. G. utvrđeno je da isti osporava da bi nakon 2018. imao bilo kakav poslovni odnos sa tužiteljem bilo u svoje ili ime tužene. Isti osporava da bi u ime i za račun tužene potpisao otpremnice kako to tvrdi tužitelj i preuzeo kupljenu robu, te predlaže i grafološko vještačenje potpisa na otpremnicama.

15. Jednako tako tužena, osporava da bi ikada bila u kontaktu sa tužiteljem, da nikada nije bila u poslovnom odnosu sa istim, da nikada nije preuzela robu –balirano sijeno a osporava i mogućnost da bi to učinio njezin otac, a svjedok Z. G. koji da nije imao niti ovlaštenje da u njezino ima i za njezin račun djeluje prema trećim osobama.

16. S druge strane tužitelj tvrdi da je od strane tužene i njezina oca kontaktiran vezano za prodaju sijena, da su ga u V. posjetili oboje, da je u tri navrata isporučio sijeno na farmu u G., da je robu preuzeo otac tužene Z. G. koji da je na licu mjesta potpisao otpremnice.

17. Tužitelj ne posjeduje i ne osporava da  sa tuženom nije sklopio pravni posao iz kojega bi bilo razvidno tko kupuje i pod kojim uvjetima sijeno, ne posjeduje eventualnu ponudu iz koje bi se vidjelo da su stranke bile u međusobnim pregovorima, ne predlaže dokaze kojima bi se utvrdilo da je izvršio isporuku robe i kome.

Naime, izvjesno je i nesporno između stranaka da otpremnice nisu potpisane od strane tužene. Stoga se opravdano postavlja pitanje je li tužitelj, a pod pretpostavkom da je robu isporučio i izdao račune i otpremnice, prethodno provjerio je li osoba koja preuzima robu ovlaštena to učiniti, je li te iste račune i otpremnice dostavio  nositelju OPG na plaćanje…i u konačnici kome je predao račune, jer tvrdi da ih je predao.

Izvjesno je da tužitelj nema nikakav pisani trag  o postojanju poslovnog događaja (ponuda, ugovor) na kojemu se temelje izdani računi,   no nejasno i neživotno da pored činjenice da je rok dospjeća u navedenim računima istekao tri dana nakon svakog  izdanog računa, i pod pretpostavkom da je tužitelj doista isporučio robu tuženoj, da  od 14.veljače 2021. kada je dospio posljednji od tri izdana računa , nije tuženu pozvao na ispunjenje obveze, nije tuženoj kao nositeljici OPG-a ispostavio račune i zahtijevao njihovu isplatu.

Pri tome se neživotnim čini objašnjenje tuženika da je osobno odlazio na adresu tužene u N. G., da je sa ocem tužene Z. G. razgovarao i ovoga pozivao na plaćanje računa, ako je znao da njegov dužnik nije otac tužene nego tužena.

 

18. Drugim riječima tužitelj nema dokaza niti pismenih niti personalnih kojima bi potvrdio da je došlo do zaključenja usmenog ugovora između njega i tužene, nije dokazao da je doista  i isporučio robu navedenu u otpremnicama, nema dokaza da je tuženu opominjao na ispunjenje obveze, ne osporava da tuženoj nije dostavio račune, drugim riječima tužitelj tijekom ovoga postupka nije dokazao, a sud iz provedenih dokaza nije došao do utvrđenja da je između stranaka došlo do sklapanja ugovora, da je tužitelj svoje obveze iz ugovora ispunio, a da tužena iako je preuzela ispunjenje od tužitelja svoju obvezu plaćanja dogovorene cijene nije izvršila.

19. U smislu odredbe čl.  219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. U smislu odredbe čl. 376.st.1.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

21. Iz iskaza tužitelja razvidno je da isti tvrdi da je sa tuženom sklopljen usmeni ugovor o kupoprodaji te da je isti svoju obvezu predaje stvari u vlasništvo kupcu ispunio dok da tužena  iako je stvar preuzela u vlasništvo nije ispunila svoju obvezu-plaćanja cijene Tužitelj se pri tome poziva na račune i otpremnice koje tužena uopće nije potpisala. Tužena osporava vjerodostojnost računa, postojanje poslovnog događaja kao i svoju obvezu da kao nositeljica OPG izvrši plaćanje računa za robu za koju tvrdi da niti osobno nije preuzela a niti je itko dobio ovlaštenje od nje kao nositeljice OPG da istu preuzme.

22. Prvenstveno je potrebno istaći da je Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (dalje OPG) prema definiciji u odredbi čl. 3. st.1. toč. 1. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ – broj: 118/18, 42/20, 127/20, 52/21 dalje: ZP) samostalna fizička osoba ili skupina fizičkih osoba koja obavlja poljoprivrednu djelatnost na području Republike Hrvatske. Radi se  dakle o gospodarska i socijalnoj jedinici temeljenoj na vlasništvu i/ili uporabi i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti.

OPG se upisuju u posebne upisnike poljoprivrednih gospodarstava prema odredbama Pravilnika o upisu u upisnik poljoprivrednih gospodarstava ("Narodne novine" broj: 62/19 dalje: Pravilnik), a prema odredbama Pravilnika u upisnik se upisuju podaci o nositelju poljoprivrednog gospodarstva (dalje: nositelj gospodarstva) i njegovim članovima.

OPG predstavlja entitet koji ima zasebnu imovinsku masu, ali s druge strane nema takvu organizacijsku strukturu koja bi OPG činila pravnom osobom, odnosno osobom sposobnom biti nositeljem prava i obveza. Nositelj prava i obveza je fizička osoba koju članovi OPG biraju među sobom i koja se upisuje kao nositelj u Upisnik OPG.

Ako OPG ima samo jednog člana koji je ujedno i nositelj OPG, jasno je da je samo on nositelj svih prava i obveza i da odgovara osobno i neograničeno za obveze nastale u obavljanju poljoprivredne djelatnosti OPG. Kada OPG pored nositelja OPG ima i drugih članova upisanih u odgovarajući upisnik, tada OPG ima dvije kategorije članova: one koji su u OPG unijeli stvari, prava, rad i drugo, i koji nisu ovlašteni sklapati pravne poslove u ostvarivanju obiteljske poljoprivredne djelatnosti, i nositelja OPG koji (pored prava koja imaju i svi drugi članovi) ima i pravo zastupati i predstavljati interese svih članova OPG u odnosu na imovinsku cjelinu OPG koja predstavlja zajedničku imovinu svih članova OPG.

Članovi OPG prenose na nositelja OPG fiducijarno, isključivo za potrebe obavljanja poljoprivredne djelatnosti, imovinsku cjelinu koja predstavlja zajedničku imovinu članova, (onu koju unose u OPG i onu koja se stekne u obavljanju poljoprivredne djelatnosti), a nositelj OPG je jedini od članova koji nastupa kao trgovac u pravnom prometu prema trećima u svoje ime a za račun svih članova, on preuzima obveze i stječe prava, odnosno on predstavlja subjekt prava. Već i sam zakonski termin "nositelja" za fizičku osobu koja preuzima prava i obveze u vezi sa obavljanjem poljoprivredne djelatnosti istoga kućanstva ukazuje da OPG nije subjekt građanskog prava, dakle da nije nositelj prava i obveza, niti su to u odnosu prema trećima oni njegovi članovi koji nisu nositelji OPG.

Dakle, nositelj prava i obveza je osoba koju su izabrali članovi obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i koji je pod nazivom NOSITELJ upisan u Upisnik OPG, pa on odgovara za obveze osobno, pri čemu se ističe da članovi obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva nisu nositelji prava i obveza u odnosu na OPG pa ne odgovaraju osobno za obveze obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, ali su dužni trpjeti da se obveze nastale u obavljanju poljoprivredne djelatnosti namire iz posebne imovinske mase koja čini zajedničku imovinu OPG.

23. Sve prednje navedeno ističe se kako bi se naglasilo da tužitelj, pa čak i pod pretpostavkom da je kupljenu robi isporučio Z. G., a što tijekom postupka nije dokazao, nije prethodno provjerio kome može ispuniti obvezu, je li osoba koja preuzima ispunjenje ovlaštena preuzeti ispunjenje i tko je zapravo nositelj OPG E. G. i tko su članovi OPG kojega je ista nositeljica, jer je konačno izvjesno utvrđeno da je pored tužene kao nositeljice OPG, član OPG – G. G. (str. 51 spisa).

24. Dakle, tužitelj je tijekom ovoga postupka bio dužan i na njemu je teret dokazivanja da je ugovor o kupoprodaji zaključio upravo sa tuženom, da je upravo tužena kao nositelj OPG E. G. bila kupac baliranog sijena te da je ista ovlastila svoga oca Z. G. da u njezino ime i račun preuzme kupljenu robu i konačno da je otac tužene Z. G. potpisnik otpremnica.

25. Nadalje, tužitelj svoje potraživanje temelji na računima 21-Pj1-1 od 9.02.2021., broj 22-Pj1- 1 od 10.02.2021., 23-Pj1-1  od 11.02.2021. od kojih svaki glasi na iznos od  21.696,00 kuna.

25.1.Sporni računi kao jednostrane isprave predstavljaju samo poziv dužniku na plaćanje, a ne i dokaz o izvršenoj usluzi, jer u konačnici tužena, a što je nesporno između stranaka, nije potpisala otpremnice o navodnoj isporuci robe, a osporava i primitak spornih računa.

26. Naime, račun je   jednostrani akt poslovnog subjekta - knjigovodstvena isprava iz članka 8. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15 i 120/16,  116/18, 42/20, 47/20), a ne javna isprava iz članka 230. stavka 1. ZPP-a, kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Dakle, zaključno računi su jednostrane isprave kojima vjerovnik novčane obveze poziva dužnika na plaćanje. Međutim, premda oni predstavljaju vjerodostojne isprave, kad tuženik kao dužnik osporava postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem kao vjerovnikom, tužitelj mora dokazati postojanje tog odnosa i ispunjenje svoje ugovorne obveze.

27. Imajući u vidu izneseno te činjenično stanje spisa, valja zaključiti da je teret dokazivanja postojanja poslovnog odnosa iz kojeg proizlazi utužena tražbina bio na strani tužitelja jer, kako je rečeno - svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne i na kojima zasniva svoje zahtjeve ( čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a).

28. Sukladno iznesenom, a kako tužitelj nije dokazao istinitost tvrdnji da je sa tuženom bio u poslovnom odnosu, da je sa tuženom sklopio usmeni kupoprodajni ugovor, da je izvršio usluge opisane u utuženim računima tuženoj, dakle, kako tužitelj nije dokazao postojanje poslovnog događaja između njega i tužene, to je  zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan odnosno u smislu odredbe čl. 451.st.3.ZPP-a odlučeno je kao u st. I izreke ove presude.

29. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154.st.1. u vezi s odredbom čl.155.ZPP-a.

29.1. S obzirom na visinu vrijednosti  spora, priloženi troškovnik te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:  69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa) tuženoj   su kao potrebni priznati trošak  sastava prigovora/odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 Eura1/1.500,00 Kn (Tbr.7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 8.3.2022. u iznosu od 199,08 Eura1/ 1.500,00 Kn (Tbr.8/1Tarife), trošak zastupanja na ročištima 21.9.2022. i 22.11.2022. u iznosu od 398,16 Eura1/3.000,00 Kn (Tbr.9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 99,54 Eura1/750,00 Kn (Tbr. 9/3 Tarife) te trošak PDV u iznosu od 223,96 Eura1/1.687,50 Kn (Tbr.42 Tarife) dakle ukupno 1.119,84 Eura1/ 8.437,50 Kn.

29.2. Tuženoj nije priznat trošak konferencije sa strankom obzirom da se za sam sastanak stranke sa odvjetnikom radi zastupanja u pojedinom predmetu ne priznaje kao trošak za sudjelovanje na konferencijama, obzirom na potrebu dosljedne primjene odredbe Tbr.31  Tarife.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Nova Gradiška, 5. siječnja 2023.

Sutkinja

Jasna Bratek v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana  ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

.

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450