Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: 11 P-656/2021-19
Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: 11 P-656/2021-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, a prema prijedlogu odluke više sudske savjetnice Tamare Mandić, u pravnoj stvari tužitelja C. J. iz B. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici Ž. P.., odvjetnici iz O.. društva K., H. i V. j.t.d. iz V., protiv prvotuženika B. S. iz S. …, OIB: …, drugotuženika Š. J. iz K. V. …, OIB: …, trećetuženika Š. mlljt. M. iz K. V. …, OIB: …, četvrtotuženice Š. mlljt. M. iz K. V. …, OIB: … i petotuženice Š. J. iz K. V. …, OIB: …, a treće do peto tuženici zastupani po punomoćniku K. I., odvjetniku u O. uredu K. D., odvjetnika iz I., radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 07. prosinca 2022. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Ž. P., odvjetnice u O. društvu K., H. i V., j.t.d. iz V., prvotuženika S. B., te punomoćnika trećetuženika, četvrtotuženika i petotuženice I. K., odvjetnika u O. uredu D. K. iz I., a u odsutnosti drugotuženika J. Š., na ročištu za objavu i uručenje presude održanom 05. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Utvrđuje se da je tužitelj C. J. iz B. …, OIB: … vlasnik čkbr. … Vrt sa … m2, upisana u z.k. ul. br. … k.o. K., te da su tuženi B. S., OIB:… iz S. …, Š. J., OIB:… iz K. V. 44, mlljt. Š. M., OIB:…, iz K. V. …, mlljt. Š. M., OIB:…, iz K. V. …, i Š. J., OIB:… iz K. V. …, kao zakonski nasljednici pok. C. A., OIB:… iz K. V. … pok. Š. J. i pok. Š. M., dužni trpjeti upis u zemljišne knjige prava vlasništva tužitelja na čkbr. … vrt sa … m2 upisana u zk.ul.br. …, k.o. K.."
odbija se u cijelosti kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju C. J. iz B. …, OIB: …, da trećetuženiku Š. mlljt. M. iz K. V. …, OIB: …, četvrtotuženici Š. mlljt. M. iz K. V. …, OIB: … i petotuženici Š. J. iz K. V. …, OIB: … solidarno naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.209,83 Eur /16.650,00 kn[1] (dvijetisuće dvjestodevet eura i osamdesettri centi/šesnaest tisuća šestopedeset kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 05. siječnja 2023. kao danom donošenja presude pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja se primjenjuje za svako naredno polugodište prema referentnoj stopi koja je važeća na dan 01. siječnja, odnosno 01. srpnja tekuće godine, u roku od 15 dana.
.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnijetoj 05. ožujka 2019. u bitnome navodi da je nekretnina čkbr. … Vrt od …m2, upisana u z.k. ul. br. … k.o. K. kao suvlasništvo pok. Š. J. iz K. V. … u ¼ dijela, pok. Š. M. iz K. V. … u ¼ dijela i pok. C. A. iz K. V. … u 2/4 dijela. Navodi da je vanknjižna vlasnica ove nekretnine bila pok. C. A., a sve do svoje smrti …. kolovoza 2016. Pok. Š. J. da je umrla 1993., a Š. M. 1995., a da su za života svu svoju imovinu darovale pok. C. A., tako da su njihovi ostavinski postupci obustavljeni zbog pomanjkanja ostavinske imovine. Ostavinski postupak iza pok. C. A., a koji je vođen kod Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu pod brojem O-./16 da je obustavljen rješenjem javnog bilježnika N. Š.-B. u postupku ovoga suda br. O-./16-14, UPP-OS Ivanec-./16 od 17. listopada 2016. Pok. C. A. da je raspolagala svojom imovinom i na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a koji je potvrđen po ovome sudu pod brojem R2-./14 od 29. svibnja 2014., ali da ni u jednom ugovoru pok. C. A. nije raspolagala nekretninom čkbr…. Vrt od …m2, upisanoj u z.k. ul. … k.o. K.. U ostavinskom postupku iza pok. A. da su kao nasljednici utvrđeni tuženici. Tužitelj da je s pok. C. A. kao primateljicom uzdržavanja zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju kod javnog bilježnika N. Š.-B. pod brojem OU../07-1 od 27.09.2007., a temeljem kojeg ugovora je C. A. dala u vlasništvo tužitelju nekretnine upisane u pl. br. … k.o. K. I., dok se tužitelj istu obvezao uzdržavati. U izvršenju svoje obveze da je tužitelj izveo i znatne građevinske radove na kući pok. C. A., a da stranke nisu znale da predmetna nekretnina nije predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nakon zaključenja ovog ugovora da je tužitelj bio u suposjedu sporne nekretnine zajedno s pok. C. A. do mjeseca studenog 2014., a kada je ista preselila u D. K., a nakon čega je bio sam u posjedu iste nekretnine. Tužitelj navodi koja sredstva je uložio u uređenje kuće i dvorišta tužiteljice, a navodeći da je ukupna vrijednost tih radova 100.000,00 kn. Nadalje tužitelj izjavljuje da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju zaključenog ugovora, a isto tako i na temelju dosjelosti, jer da predmetnu nekretninu uživa odnosno posjeduje preko 10 godina, pa da je na temelju odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao vlasništvo predmetne nekretnine, a ujedno i ulaganjima u istu.
(Tužba sa prilozima nalazi se na listu 1-11 spisa).
2. Prvotuženik B. S. u svojem podnesku od 18. ožujka 2019., navodi kako ne polaže nikakva prava na nekretninu čkbr. … upianu u ZK. ul. br. …, k.o. K. i priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti te se protivi snašanju bilo kakvih troškova postupka jer ih on nije izazvao. (Podnesak prvotuženika nalazi se na listu 13 spisa).
2.1. Drugotuženik Š. J. u svojem podnesku od 11. travnja 2019. koji imenuje "prigovor na tužbu" navodi kako C. J. ne poznaje niti ga je ikad u životu sreo, niti je s istim komunicirao, slijedom čega mu nije jasno potraživanje tužitelja u iznosu od 1.800,00 kn. Isti nadalje navodi kako zna gdje se nalazi čkbr. … za koju tužitelj navodi da je uložio oko 100.000,00 kn, ali da mu nije vidljiv taj iznos ulaganja u objekat pošto se isti nalazi u istom stanu kakav je bio za života pokojne C. A.. (Podnesak drugotuženika nalazi se na listu 22 spisa).
2.1.1. Drugotuženik Š. J. u podnesku od 28. rujna 2022. ističe kako nema saznanja o kupoprodaji nekretnine koja je predmet spora, kako ne polaže nikakva prava na predmetne nekretnine i priznaje tužbeni zahtjev. (Podnesak drugotuženika nalazi se na listu 79 spisa).
2.2. Trećetuženik, četvrtotuženik i petotuženik u svojem odgovoru na tužbu od 11. travnja 2019. u bitnome navode da pok. C. A. ni u jednom od sklopljenih ugovora nije raspolagala predmetnom nekretninom tako da ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između tužitelja i pok. A. C. nije obuhvaćena sporna nekretnina čkbr.. Vrt od 277m2, upisana u z.k. ul. . k.o. K., a budući da se u tom ugovoru taksativno navedene nekretnine koje su bile predmetom ugovora. Međutim, isti nadalje ukazuju da je ista nekretnina obuhvaćena ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljenom između pok. C. A. i pok. Š. S., prednika tuženika koji je ovjeren od strane ovoga suda pod posl. br. 26 R2-./14 od 29. svibnja 2014., a u kojem je navedeno da C. A. daruje i predaje u posjed i vlasništvu Š. S. kao davatelju uzdržavanja sve svoje nekretnine, a naročito nekretnine koje su navedene u spomenutom ugovoru, te da je Š. S. postao vlasnik predmetnih nekretnina, a da je umro .. rujna 2016., te da su trećetuženik, četvrtotuženik i petotuženik postali vlasnici, odnosno suvlasnici predmetne nekretnine, u času njegove smrti, a u smislu članka 5. Zakona o nasljeđivanju. Tuženici navode kako tužitelj nikada nije stupio u posjed sporne nekretnine i da nije izvršavao obveze iz sklopljenog Ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da je to upravo bio razlog što je pok. C. A. bila prisiljena sklopiti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s prednikom tuženika Š. S., a koji je stupio u posjed predmetnih nekretnina danom ovjere ugovora tj. 29. svibnja 2014. Nadalje navode da je tužitelj samoinicijativno smjestio pokojnu C. A. u D. K., a da nije točno da bi od zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju do danas tužitelj uložio znatna sredstva u nekretninu pok. C. A., te da nije točno da bi tužitelj na temelju zaključenog ugovora stekao vlasništvo predmetne nekretnine po članku 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjeduje navedenu nekretninu. Osim toga da građenjem na tuđem zemljištu po. članku 152. i izvršenim ulaganjem po članku 156. istog Zakona tužitelj nije mogao steći vlasništvo navedene nekretnine. (Odgovor na tužbu trećetuženika, četvrtotuženika i petotuženika nalazi se na listu 15-21 spisa).
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu i to u: izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine opisanu kao čk.br. . u naravi vrt sa 277 m2, koja je upisana u zk.ul.br. ., k.o. ., K. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Ivanec na listu 6 spisa, izvod iz katastarskog plana za čk.br. ., k.o. K. na listu 7 spisa, rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 19. rujna 1995. na listu 8-9 spisa, ugovor o doživotnom uzdržavanju od .. rujna 2007. na listu 10-11 spisa, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od .. svibnja 2014. na listu 20-21 spisa, prijepis posjedovnog lista-posjedovni list . na listu 26-27 spisa, dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Policijska postaja Ivanec, broj: 511-14-06/2-./2019 od .. srpnja 2019. na listu 33 spisa i podnesak Zagrebačke banke d.d. od 28. listopada 2022. na listu 92-94 spisa. Nadalje, u dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka N. V., N. D., Š. I., Š. I., Š. M., G. I., F. J., C. Z., K. S., kao i dokaz saslušanjem tužitelja C. J. kao stranke u postupku. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u ostavinski spis ovog suda poslovni broj O-./2016 koji je bio vođen iza pokojne C. A..
3.1. Također, valja ukazati kako je punomoćnik treće, četvrto i petotuženika odustao od provođenja dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka V. V. na ročištu održanom 07. prosinca 2022., kao i od dokaznog prijedloga za saslušanjem tuženice J. Š. kao stranke u postupku, slijedom čega ovaj sud takve dokazne prijedloge nije provodio. Nadalje, sud je odbio provesti dokazni prijedlog tužitelja za provođenje građevinskog vještačenja raspravnim rješenjem poslovni broj P-656/2021-17 od 07. prosinca 2022. kao nepotreban, jer prema mišljenju ovog suda provođenje takvog dokaznog prijedloga ne bi bilo od odlučne važnosti za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom postupku s jedne strane, dok bi s druge strane provođenje građevinskog vještačenja nepotrebno otegnulo postupak i njegovo okončanje, a svakako ne bi bilo niti u skladu s načelom ekonomičnosti parničnog postupka.
4. Valja također istaknuti da je u ovom postupku donesena prvostupanjska presuda i to poslovni broj P-./2019-16 od 13. studenog 2019., a koja odluka je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž ./2020-2 od 23. rujna 2021., koji upućuje prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku utvrdi postoje li pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja pravnim poslom, građenjem ili dosjelošću.
5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022.; dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.
7. Tijekom postupka spornim se nije ukazalo da je tužitelj sa pokojnom C. A. .. rujna 2007. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran u uredu javnog bilježnika N. Š.-B. poslovni broj OU-./2007-1 .. rujna 2007. godine. Također, nesporno je da su prvotuženik B. S. i Š. J. priznali tužbeni zahtjev tužitelja. Također, nesporno je kako su treće-petotuženici kao nasljednici iza pokojnog Š. S., koji pak je sa pokojnom C. A. .. svibnja 2014. sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kod Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: R2-./2014 i koji se temeljem istog ugovor uknjižio kao vlasnik nekretnine u zemljišne knjige.
8. Spornim se međutim ukazalo je li tužitelj stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom temeljem pravnog posla, temeljem građenja i/ili temeljem dosjelosti.
9. Prvotno ovaj sud ukazuje kako iz dokumentacije u spisu ne može utvrditi takvo pravo prvotuženika B. S. i drugotuženika Š. J. iz kojih bi proizlazilo eventualno njihovo vlasničko pravo na nekretnini koja je predmetnom ovog postupka, a što bi posljedično dalo pravo istima i da vrše određena raspolaganja na temelju takovih svojih prava, kao što je npr. i priznavanje tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu opisanu kao čk.br. . u naravi vrt sa . m2, koja je upisana u zk.ul.br. ., k.o. ., K. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Ivanec ne proizlazi da bi prvotuženik i drugotuženik polagali na istu vlasnička prava. Sve i pod pretpostavkom da su u zemljišne knjige ili pak vanknjižno upisani kao (su)vlasnici sporne nekretnine, valja ukazati na odredbu članka 201. ZPP-a, kojom je određeno da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog posla spor može riješiti na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi parničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Obzirom na predmet spora, i pod pretpostavkom da bi prvotuženik i drugotuženik polagali vlasnička prava na spornoj nekretnini, ovaj je sud mišljenja kako bi svi tuženici u ovom sporu bili nužni jedinstveni suparničari. Posljedica navedenog očituje se u tome da se u procesno pravnom smislu isti imaju smatrati jednom strankom, dok se u materijalno pravnom smislu spor u odnosu na njih može riješiti samo na jedan način prema svima njima.
9.1. U tom smislu, u odnosu na priznanje tužbenog zahtjeva prvotuženika i drugotuženika ovaj sud nije ovlašten donositi zasebnu odluku na temelju priznanja sukladno odredbi članka 331. ZPP-a, a uzevši u obzir sukladno odredbi članka 3. stavka 3. ZPP-a i raspolaganja istih koja nisu u skladu s prisilnim propisima.
10 U odnosu na navode tužitelja kako je predmetnu nekretninu stekao na temelju pravnog posla, ovaj sud ne može prihvatiti takav stav tužitelja kao osnovan. Naime, prvotno valja ukazati kako uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužitelja i pokojne C. A. .. rujna 2007. proizlazi da sporna nekretnina nije bila predmetom ovog ugovora, jer nije bila taksativno navedena u popisu nekretnine. No s druge strane, istim je ugovorom određeno da osim taksativno navedenih nekretnina, primateljica uzdržavanja, odnosno pokojna C. A. ostavlja u vlasništvo i pripadajuće pokretnine kao i prava te druge nekretnine koje bi eventualno stekla u vlasništvo do svoje smrti (članak 1. Ugovora, zadnji stavak- list 10 spisa). Prema navedenoj odredbi, moglo bi se eventualno zaključiti kako bi Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, po smrti pokojne C. A., tužitelj mogao biti ovlašten tražiti upis prava vlasništva i na spornoj nekretnini. Međutim, prema mišljenju ovog suda kasniji poduzeti pravni posao i to Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iz 2014. sklopljen između pokojne C. A. i pokojnog Š. S., svakako ukazuje na izmijenjene okolnosti i stvarnu volju pokojne C. A. da raskine raniji poduzeti pravni posao sa tužiteljem i to sklapanjem novog pravnog posla.
10.1. Sukladno odredbi iz članka 579. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu ZOO) ugovorom o doživotnom (kao i dosmrtnom uzdržavanju iz članka 586. ZOO-a) davatelj se obvezuje uzdržavati primatelja, a primatelj zauzvrat izjavljuje da će davatelju u vlasništvo prenijeti svu ili dio svoje imovine. S obzirom da je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos prava vlasništva odgođen do trenutka smrti primatelja, davatelj do tog trenutka nije ovlašten zahtijevati predaju imovine. No, on je ovlašten predložiti upis zabilježbe postojanja ugovora u odgovarajući upisnik, odnosno u zemljišne knjige, a što pak tužitelj nije učinio. Naime, prema aktualnoj sudskoj praksi utvrđenoj npr. u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3021/2011 proizlazi kako “Zabilježba postojanja ugovora služi kao obavijest svima da je navedena nekretnina predmet ugovora i da je vlasnik nekretnine sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju.” S druge stane, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prijenos imovine događa se za života primatelja uzdržavanja (danom sklapanja ugovora ili u drugom roku oko kojeg su se stranke sporazumjele. Slijedi da je nesporno kako se pokojni Š. S. upisao na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kao vlasnik sporne nekretnine još za vrijeme života C. A., te da su ga po njegovoj smrti, temeljem zakona naslijedili ovdje trećetuženik, četvrtotuženik i petotuženik. Dakle, u trenutku smrti A. C. (.. kolovoza 2016.), vlasnik sporne nekretnine nije bila A. C., već Š. S. temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz 2014. Prema tome, tužitelj spornu nekretninu nije mogao steći temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od .. rujna 2007. nakon smrti pokojne C. A..
11. Također, prema stavu ovoga suda neosnovani su i navode tužitelja kako je spornu nekretninu stekao i na temelju građenja i građevinskih ulaganja u istu. Jedan od zakonom propisanih načina stjecanja prava vlasništva određen je i odredbom iz članka 156. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu: ZV), kojom je propisano kako se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, no za takav način stjecanja (su)vlasništva potrebno je da je tako odredio vlasnik nekretnine ali i sporazum sa vlasnikom nekretnine kojim se jasno određuje koji dio nekretnine se prenosi (na što ukazuje i sudska praksa npr. u odluci Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-634/05-2 od 29. rujna 2005.). Dakle, mišljenje je ovog suda kako tužitelj nije mogao eventualnim ulaganjem u spornu nekretninu, steći pravo na postavljanje stvarnopravnog zahtjeva već samo zahtjeva za isplatu uloženog od vlasnika nekretnine, odnosno od ovdje trećetuženika, četvrtotuženika i petortuženika.
11.1. Sve i da je tužitelj vršio određena ulaganja u spornu nekretninu, a koju činjenicu je posvjedočila većina ispitanih svjedoka (K. S., Z. C., F. J., G. I., Š. M., Š. I., D. N., I. Š., N. V.) u ovome postupku, tužitelj u spis predmeta nije dostavio niti jedan materijalni dokaz o istome, kao što su ponude, računi, otpremnice i slično. Zbog navedenog, ovaj sud ne može sa sigurnošću utvrditi da li je tužitelj ulaganja vršio u svoje ime i u svoju korist ili pak u korist pokojne C. A., niti pak posljedično iskaze svjedoka u tom dijelu može ocijeniti kao istinite i relevantne obzirom su prema mišljenju ovog suda svjedoci iskazivali pristrano u korist tužitelj. Također, valja ukazati kako ispitani svjedoci nisu imali odlučna saznanja o tome tko financira ulaganja. Da je upitno i s čijim novčanim sredstvima su vršena određena ulaganja u spornu nekretninu može se zaključiti i iz dopisa Ministarstva financija, Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ivanec, poslovni broj; 511-14-06/2-./2019 od 23. prosinca 2019. (list 33-34 spisa) iz kojeg proizlazi kako je pokojna C. A. za izvođenje određenih radova (popravak krovišta na kući) osobno dala novčani iznos od 19.000,00 kuna V. V.. No, sve i da je dio radova financirao tužitelj osobno, stav je ovog suda kako ulaganjem u nekretninu nije mogao, odnosno ne može steći pravo vlasništva nad istom, zbog čega je ovaj sud naposljetku odbio i dokazni prijedlog za provođenje građevinskim vještačenjem u ovom predmetu, obzirom da ni provođenje takvog dokaznog prijedloga ne bi dovelo do drugačije odluke suda.
12. Nadalje, i u odnosu na navode da bi predmetnu spornu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, sud takove navode tužitelja ne može prihvatiti kao osnovane. Odredbom članka 159. ZV-a određeno je da se dosjelošću, kao stjecanje vlasništva na temelju zakona, stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, stavkom 3. istog članka pa je propisano kako samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom članka 160. stavkom 1. ZV-a pa je propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.
12.1. Naime, iz provedenog dokaznog postupka ovaj je sud utvrdio kako tužitelj nije bio samostalni posjednik predmetne sporne nekretnine, a što proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka. Tako npr. svjedok K. S. navodi kako "tužitelj nije živio na predmetnom gruntu", dok svjedok Z. C. također ukazuje kako tužitelj ne živi na predmetnoj nekretnini, ali da je na istoj planirao živjeti i da ju je zato i financirao. Dakle, nesporno iz iskaza svih ispitanih svjedoka proizlazi kako je tužitelj dolazio u posjetu pokojnoj C. A. na spornu nekretninu, i brinuo se o njoj, međutim to sud ne može ocijeniti kao udovoljenoj pretpostavki postojanja kvalificiranog posjeda kojim bi isti mogao steći nekretninu u svoje vlasništvo.
13. Zaključno, ovaj je sud mišljenja kako tužitelj spornu nekretninu nije stekao u vlasništvu ni temeljem pravnog posla sklopljenog sa pokojnom C. A., niti na temelju građenja, niti pak na temelju stjecanja dosjelošću, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Međutim, ovaj sud smatra da ukoliko je isti imao ili ima određena ulaganja u predmetnu spornu nekretninu ili pak troškove, svoja prava može ostvarivati (materijalnopravni zahtjev protiv vlasnika nekretnine) i/ili ih je mogao ostvarivati (npr. u ostavinskom postupku iza pokojne C. A. i/ili pokojnog Š. S.) drugim pravnim sredstvima, a ne na način na koji je to pokušao u ovoj parnici.
14. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavkom 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022. i 126/2022, dalje u tekstu: Tarifa). Trećetuženiku, četvrtotuženiku i petotuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.500,00 kn po Tbr. 8.1. Tarife. Nadalje, tuženicima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 27. svibnja 2019., 03. srpnja 2019., 04. listopada 2019., 07. travnja 2022., 04. listopada 2022., 03. studenog 2022 i 07. prosinca 2022. u iznosu od po 1.500,00 kn temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife, dok je za zastupanje na ročištu održanom 05. rujna 2019. priznati trošak u iznosu od 375,00 kn temeljem Tbr. 9.5. Tarife. Tuženicima je za zastupanje na ročištu održanom 13. studenog 2019. i 05. siječnja 2023. priznati trošak za zastupanje na ročištu povodom objave i uručenja presude u iznosu od po 750,00 kn temeljem Tbr. 9.3. Tarife. Tuženicima nije priznati zatraženi trošak za sastav podneska od 27. svibnja 2019. obzirom je isti predan na ročištu održanom 27. svibnja 2019., te je kao takav i nepotreban budući je punomoćnik stranaka navode iz podneska mogao navesti i direktno u zapisnik pred sudom. Također, tuženicima nije priznati ni zatraženi trošak u iznosu od 375,00 kn za pregled i razmatranje spisa radi pripreme za davanje odgovora na tužbu, obzirom u tom trenutku, odnosno u toj fazi postupka u spisu predmeta nije bilo druge dokumentacije osim tužbe sa prilozima koji su tuženicima uredno dostavljeni i koji su mogli potrebnu dokumentaciju predati svojem punomoćniku. Dakle, tuženicima je ukupno priznat trošak od 13.875,00 kn, a koji iznos je uvećan sukladno Tbr.36. Tarife za 20% iznosu se pridodaje pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 2.775,00 kn. Dakle, tuženiku je priznat ukupni trošak od 16.650,00 kn, odnosno 2.209,83 Eur obračunato prema fiksnom tečaju konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/2022. i 88/2022.), te je na priznati i dosuđeni trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude sukladno odredbi iz članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.) u vezi sa odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II/ presude.
15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.
Ivanec, 05. siječnja 2023.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 (petnaest) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Dostaviti:
1. tužitelj po punomoćnici Ž. P., odvjetnici iz O. društva K., H. i V. j.t.d. iz V.
2. prvotuženik B. S. iz S. .
3. drugotuženik Š. J. iz K. V. .
4. trećetuženik, četvrtotuženik i petotuženica po punomoćniku K. I., odvjetniku u O. uredu K. D., odvjetnika iz I.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7.53450