1              Poslovni broj Gž-125/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-125/2022-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i mr. sc. Dražana Penjaka, u pravnoj stvari tužiteljice N. Č. iz D. S., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika J. R. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. T., odvjetnici iz Z. K. 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-5796/17-28 od 6. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   je

 

Uvažava se žalba tužiteljice N. Č. kao osnovana, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-5796/17-28 od 6. prosinca 2021. pod točkom I., II. i III. izreke i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice N. Č. iz D. S., OIB: …, koji glasi: "Nalaže se tuženiku J. R. iz Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici N. Č. iz D. S., OIB: …, iznos od 64.218,75 kuna (slovima: šesdesetčetiritisućedvjestoosmanaest kuna i sedamdesetpet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, 7. studenog 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici N. Č. iz D. S., OIB: …, nadoknaditi parnične troškove tuženiku J. R. iz Z., OIB: … u iznosu 1.000,00 kuna (slovima: tisuću kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 6. prosinca 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica N. Č. iz D. S., OIB: …, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 8.750,00 kuna (slovima: osamtisućasedamstopedeset kuna).“

 

2. Tužiteljica pravovremenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP). Drži da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posljedično kojoj je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe kako iz predmetna presude uopće nije razvidno niti jasno što je sporno, ne sadrži obrazloženje osim faktografskog nabrajanja izvedenih dokaza te ne sadrži ni ocjenu izvedenih dokaza pošto je sud je zahtjev tužiteljice odbio prihvaćajući po tuženiku istaknut prigovor zastare, što je prema stavu tužiteljice neutemeljeno.

 

2.1. Predloženo je žalbu uvažiti, ukinuti u cijelosti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno uvažiti žalbu i preinačiti odluku te u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uz dosudu tužiteljici troškova postupka i žalbe.

 

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koje žalba upire, jer to što nakon što je smatrao prigovor zastare osnovanim, sud nije ocjenjivao ostale provedene dokaze i utvrđivao činjenice odlučne za osnovanost zahtjeva ne predstavlja povredu zbog koje se presuda ne može ispitati. Nisu počinjene niti druge bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete u visini od 64.218,75 kn/8.523,30 EUR za koji iznos smatra da bi ga ostvarila u radnom sporu vođenom sa svojim poslodavcem V. S. G. Z. d.o.o. pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem. Pr-3338/12 u kojem bi uspjela sa zahtjevom upravljenim na utvrđenje da je tuženikov izvanredni otkaz ugovora o radu od 27. kolovoza 2012. nedopušten, sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude, kao i sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu na ime 15 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih joj u posljednja 3 mjeseca, s pripadajućim kamatama koju bi u istom postupku ostvarila prihvaćanjem njezinog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, u čemu nije uspjela isključivo zbog propusta tuženika koji ju je kao odvjetnik zastupao u toj parnici te tužbu podnio istekom prekluzivnog roka.

 

6. Prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio:

- kako je tužiteljica (tada pod prezimenom D.) bila u radnom odnosu s V. stanicom S. Z. d.o.o. i da joj je poslodavac dao izvanredni otkaz dana 27. kolovoza 2012. protiv kojega je blagovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava o kojem poslodavac u zakonskom roku nije odlučio,

- kako je tužiteljica dana 2. listopada 2012. ispustila tuženiku kao odvjetniku punomoć za zastupanje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u parničnom postupku radi nedopuštenosti otkaza V. S. G. Z. d.o.o. (na str. 5. spisa Pr-3338/12), s ovlastima da je zastupa u svim pravnim poslovima u sudu i izvan suda i kod svih drugih državnih tijela te da radi ostvarenja njezinih prava i interesa poduzima sve pravne radnje i upotrijebi sva u zakonu predviđena sredstva, a naročito da podnosi tužbe i ostale podneske da sklapa nagodbe, da daje nasljedničke izjave, te prima novac i novčane vrijednosti,

- kako je dana 18. listopada 2012. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu zaprimljena tužba ovdje tužiteljice zastupane po punomoćniku J. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. S. G. Z. d.o.o. radi: utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza od 27. kolovoza 2012; utvrđenja da radni odnos tužiteljice zasnovan kod tuženika Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 18. studenog 2009. prestaje danom donošenja presude; na isplatu plaće za mjesec rujan u bruto iznosu od 3.975,41 kn te izgubljene plaće u bruto iznosu za svaki slijedeći mjesec od 4.281,25 kn počevši od mjeseca listopada 2012., pa nadalje mjesečno sa zakonskim zateznim kamatama te nalaganjem tuženiku isplatiti joj na ime naknade štete iznos od 64.218,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate i troškovima postupka, koja je istog dana proslijeđena i zaprimljena u Općinskom radnom sudu u Zagrebu,

- kako je tužiteljica osobno u predmetu Pr-3338/12 nazočila ročištu održanom 17. prosinca 2013. na kojemu je glavna rasprava zaključena i stranke primile na znanje da se ročište za objavu presude određuje za dan 27. siječnja 2014., kojemu nije nazočila ona ni punomoćnik,

- kako je presudom i rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-3338/12 od 27. siječnja 2014. odbačena tužba radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza od 27. kolovoza 2012. i utvrđenja da radni odnos tužiteljice zasnovan kod tuženika Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 18. studenog 2009. prestaje danom donošenja presude zbog proteka propisanog roka za podnošenje tužbe iz čl. 129. Zakona o radu („Narodne novine" 149/09 i 61/11) te je odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva,

- kako je, prema obavijesti FINE od 7. svibnja 2018. (list 51 ovog spisa), kod iste dana 16. lipnja 2014. zaprimljen i u Očevidnik o redoslijedu plaćanja ovršenice Č. N. evidentiran zahtjev za izravnu naplatu podnesen od TD V. S. G. Z. temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pr-3338/12 od 27. siječnja 2014.

7. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u bitnome ocjenjujući kako je time što je tužiteljica u predmetu Pr-3338/12 Općinskog radnog suda u Zagrebu nazočila ročištu na kojemu je zaključena rasprava i primila na znanje datum ročišta za objavu presude (27. siječnja 2014.), što iz dopisa Fine od 7. svibnja 2018. (list 51 spisa) proizlazi kako je Fina dana 16. lipnja 2014. zaprimila i evidentirala u Očevidnik o redoslijedu plaćanja ovršenice N. Č. (sada N. D.) zahtjev za izravnu naplatu podnesen od V. S. G. Z. d.o.o. temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-3338/12 od 27. siječnja 2014. (parnični trošak) a pošto je tužba u ovom predmetu podnesena 7. studenog 2017., tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu štete protekom  više od 3 godine od saznanja za štetu i osobu koja je štetu počinila, radi čega je primjenom odredbe iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), smatrao osnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare potraživanja.

 

8. U hrvatskom pravu građanskopravna odgovornost odvjetnika nije regulirana posebnim pravilima koja bi vrijedila samo za odvjetnike i odvjetničke vježbenike.

 

8.1. Na to upućuje odredba iz čl. 33. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 99/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11,126/21, dalje: ZO) prema kojoj za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnici u odvjetničkim društvima odgovaraju po općim pravilima o odgovornosti.

 

8.2. To znači da se građanskopravna odgovornost odvjetnika za štetu određuje prema općim pravilima građanskog prava o odgovornosti za štetu odnosno prema pravilima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 dalje ZOO)

 

8.3. Međutim, specifičnosti svake profesionalne, a posebno odvjetničke djelatnosti, otvaraju niz pravnih pitanja.

 

8.4. Stoga je profesionalna odgovornost uopće, pa tako i odgovornost odvjetnika, bez obzira temelji li se na povredi ugovora, ako je riječ o obvezi koja je obuhvaćena valjanim ugovorom sa strankom, ali isto tako i na deliktu, ako nije riječ o ugovornoj obvezi gdje je odvjetnik svojim ponašanjem nanio štetu trećoj osobi, uvijek subjektivna odgovornost.

8.5. Prema odredbi iz čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta),sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

9. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao (članak 214. ZOO).

 

10. Po ocjeni ovog suda, izdavanjem punomoći za zastupanje odvjetniku, stranka i odvjetnik zapravo sklapaju ugovor o nalogu iz čl. 763. ZOO-a te se odgovornost odvjetnika kao nalogoprimca prosuđuje prema odredbama ZOO-a koje reguliraju ugovor o nalogu, pa je tako u izvršenju naloga dužan postupati u skladu s odredbom iz čl. 763. do 771. ZOO.

 

10.1. Stoga su mjerodavne odredbe ZOO za odluku o zastari slijedeće:

-čl. 230. st. 3. ZOO prema kojemu potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze;

-čl.215. st. 1. ZOO: Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano;

-čl. 215. st. 2. ZOO: Ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je dužnik postupio protivno obvezi;

-čl. 216. ZOO: Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

 

10.2. U ovom slučaju bi se dalo zaključiti kako se šteta potražuje zbog povrede ugovorne obveze propustom odvjetnika da podnese tužbu u ime ovdje tužiteljice u skladu s nalogom u zakonskom roku, što je imalo za posljedicu odbačaj tužbe i odbijanje tužbenog zahtjeva radi naknade štete tražene zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, koji je zbog toga odbijen, a koja se sada u ovoj parnici potražuje, a u tom slučaju osnovanost prigovora zastare promatrati je primjenom odredbe iz čl. 230. st. 3. ZOO-a kojom je određeno da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, tako da je uvijek u pitanju opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, a ne rok od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, kako je pogrešno smatrao prvostupanjski sud, koji rok se primjenjuje kod izvanugovorne odgovornosti.

 

10.3. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj drugostupanjski sud je stajališta da je u konkretnom slučaju štetna posljedica povrede ugovorne obveze nastala kad je presudom i rješenjem pravomoćno odbačena tužba te odbijen tužbeni zahtjev u predmetu Pr-3338/12 Općinskog radnog suda u Zagrebu, od kada počinje teći petogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st.3. ZOO. (tako Vrhovni sud RH Rev-486/09 od od 21. travnja 2010. i Županijski sud u Splitu Gž-2747/2018 od 16. studenog 2020.)

 

10.4. Pri tome je ovaj sud imao u vidu da je sam sudski postupak po svojoj pravnoj naravi neizvjestan i kako je trajao od podnošenja tužbe 18.listopada 2012. do pravomoćnosti odluke Pr-3338/12 od 27. siječnja 2014., koju treba utvrditi, tek pravomoćnošću odluke kojom tužiteljici nije pružena pravna zaštita, nastupile su pravne posljedice povrede ugovorne obveze.

 

11. Kako prvostupanjski sud zbog svog pogrešnog pravnog stava nije utvrdio odlučne činjenice vezane za osnovanost prigovora zastare a s tim i svezi i tužbenog zahtjeva, proizlazi da činjenično stanje nije potpuno niti pravilno utvrđeno, zbog čega niti materijalno pravo nije pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen.

 

11.1. U nastavljenom postupku, provedenim dokazima, a po potrebi i onim koji su pravodobno predloženi, a nisu izvedeni, i njihovom ocjenom, sud prvog stupnja će utvrditi odlučne činjenice vezano za osnovanost prigovora zastare, pa ukoliko ga nađe neosnovanim, raspravit će i utvrditi je li tuženik skrivljeno povrijedio neko od pravila struke ili profesionalne etike.

 

11.2. Pri tome će imati u vidu obveze odvjetnika kao nalogoprimca iz čl. 765. ZOO-a te čl. 7. Zakona o odvjetništvu kojim je određeno kako su odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno zakonu, Ustavu RH, statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike, pri čemu imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što prema njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

 

11.3. U tom kontekstu promatrana obveza odvjetnika u pružanju odvjetničkih usluga jest da će upotrijebiti profesionalna znanja i vještine te da će postupiti s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima, dakle s pažnjom dobrog stručnjaka što od njega klijent očekuje jer je svrha i cilj odvjetništva prije svega zaštita interesa klijenta uz poštivanje načela zakonitosti.

 

11.4. Također će sud imati u vidu da tužiteljica mora dokazati da joj je propustom tuženika pričinjena šteta time što nije ostvarila zaštitu u radnom sporu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod br. Pr-3338/12, u kojemu bi inače uspjela da je tužba bila pravodobno podnesena.

 

11.5. Naime, samo u slučaju kad stranka izgubi parnicu zbog odvjetnikova (punomoćnikova) propusta kod podnošenja tužbe u zakonom propisanom roku, odštetna odgovornost odvjetnika zbog navedene pogreške (propusta) u zastupanju postoji samo ako bi stranka uspjela u izgubljenoj parnici da je tužba pravovremeno podnesena, jer se samo u tom slučaju može govoriti o postojanju uzročne veze između propusta odvjetnika i štete koja je nastala kao posljedica nepravilnog zastupanja.

 

12. Na izloženi način, prvostupanjskom presudom činjenično stanje za sada je ostalo nepotpuno utvrđeno, što osnovano i ističe tužiteljica svojom žalbom, pa nije niti moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

12.1. Budući su stoga ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužiteljice uvažiti kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, slijedom čega je riješeno kao u izreci (čl. 370. i čl. 380. toč. 3. sve ZPP-a).

 

12.2. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

12.3. U nastavku postupka, prvostupanjski sud otkloniti će ukazane mu propuste i nedostatke, postupit će u skladu s uputama ovog ukidnog rješenja, pa će potom moći, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.

 

U Splitu 5. siječnja 2023.