1
Poslovni broj: Kž-270/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-270/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Zorana Čengije kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Ucović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv V.O. zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi opt. V.O. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem 2 K-381/2022-28 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. V.O. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju odredbe članka 554. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), utvrđeno je da je opt. V. O. u stanju neubrojivosti ostvario dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, činjenično opisana izrekom te presude, te mu određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci.
2. Na temelju odredbe čl. 554 stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1.-5. ZKP/08, te nagrade i nužne izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv presude žalbu je podnio opt. V. O. putem bra. D. G. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
6. Žalba optuženog V.O. nije osnovana.
7. Opt. V. O. presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da svjedok S. Dž. u odnosu na inkriminirani događaj iz veljače 2022. nije bio nazočan istom što proizlazi iz njegovog iskaza a što izravno opovrgava dio iskaza svjedoka J. K. u kojem isti navodi da je on bio prisutan događaju iz veljače 2022. Kad je optuženik prijetio da će ubiti oštećenog D. O. kao psa i da je tom prilikom bio nazočan i svjedok S. Dž.. Nadalje optuženik u svojoj žalbi ističe da je svjedok M. Š. u odnosu na inkriminirani događaj iz srpnja 2022. naveo da je tom prilikom optuženik prijetio smrću oštećenom D. O. te da je i tom događaju bio nazočan svjedok S. Dž. što međutim opovrgava svjedok S. Dž. u svom iskazu u kojem navodi da on nije čuo nikakve riječi prijetnje inkriminirane zgode. Za očekivati je po žalitelju da bi taj svjedok morao čuti riječi prijetnje da su one bile doista i upućene oštećeniku imajući u vidu da je kritične zgode došlo do svađe između optuženika i oštećenika te je za očekivati da je svaki od svjedoka dobro čuo i zapamtio izgovorene riječi zbog čega smatra kako suda nije s dovoljno pažnje i kritičnosti cijenio sve naprijed navedene činjenice i okolnosti uslijed čega je činjenično stanje u ovom predmetu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
8. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenog V.O., prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okri. V. O. u stanju neubrojivosti počinio dva protupravno djela iz članka 139. st. 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
8.1. Iako okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, navodeći da je u obje inkriminirane zgode samo povisio glas u razgovoru s oštećenim D. O. ali da mu nije prijetio, iz iskaza svjedoka oštećenika D.O. te svjedoka M. Š. i J.K. proizlazi da je optuženik 28. srpnja 2022. rekao oštećenom D.O. da ga mora ubiti i da neće imati mira da ga ubije, te da je 24. veljače 2022. rekao istom oštećeniku da će ga ubiti kao svog crnog psa. U odnosu na navode iz žalbe da svjedok S.ĐŽ. nije vidio prvi inkriminirani događaj iz veljače 2022. te da nije čuo riječi prijetnje za vrijeme drugog inkriminiranog događaja iz srpnja 2022. ističe se da sud prilikom citiranja iskaza svjedoka S.ĐŽ. u točki 8. obrazloženja na stranici 4. presude nije niti naveo da bi taj svjedok drugačije iskazivao. U točki 13. obrazloženja na stranici 5. presude je uopćeno navedeno da iz suglasnih iskaza svjedoka D.O., S.ĐŽ. i M. Š. proizlazi da je kritične zgode optuženi ušao u dvorište oštećenog tražeći od njega da mu vrati poštu, te nakon što mu je oštećeni odgovorio da nema njegovu poštu i da se smiri, isti počeo galamiti, vikati, psovati Boga te rekao oštećenom da će ga istući, da ga mora ubiti i da neće imati mira dok ga ne ubije, te se radi o nepreciznoj i uopćenoj formulaciji čiji se jedan dio se ne odnosi na svjedoka S.ĐŽ..
8.2. Unatoč tome, a suprotno navedenim tvrdnjama prvostupanjski sud je pravilno analizirao sve provedene dokaze, posebno je cijenio iskaz oštećenog D.O., svjedoka J.K., S.ĐŽ. i M. Š., te samu obranu okrivljenika, te je suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenog V.O., prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljeni V. O. u stanju neubrojivosti počinio dva protupravna djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
8.3. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirana mu kaznena djela prijetnje.
8.4. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu opisuje radnja događanja i situacije kako ih je opisao u svojoj obrani okrivljenik, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne vjeruje i ne poklanja vjeru obrani okrivljenika, te zašto prihvaća iskaz oštećenika D.O. te iskaze svjedoka M. Š., S.ĐŽ. i J.K. , a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8.5. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na način kako ga se tereti, te je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona zaključivši da se u ponašanju okrivljenika S. B., M. K. i M. J. stječu sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. KZ/97, pa tako nije povrijeđen ni kazneni zakon.
10. Nadalje, iz nalaza i mišljenja dr. med. V. T. P. utvrđeno da okrivljeni V. O. zbog sumanutih ideja koje upućuju na psihotično doživljavanje i reagiranje nije mogao razumjeti značenje svojih postupaka niti upravljati svojom voljom, a zbog duševne bolesti proizlazi da postoji vjerojatnost zbog počinjenja novog težeg kaznenog djela, zbog čega su ispunjeni uvjeti za izricanje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u bolničkim okvirima.
10.1. Zbog navedenog je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljeni V. O. u stanju neubrojivosti počinio dva protupravna djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, te je ispravno, na temelju odredbe članka 544. ZKP/08, donio pobijanu presudu o čemu je u cijelosti iznio valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10.2. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, obzirom da je utvrđeno da okrivljeni V. O. u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bio u stanju upravljati svojom voljom, zbog potpunog izostanka uvida u svoju bolest i kritičnost, te kako postoji visoka vjerojatnost počinjenja novog težeg kaznenog djela, a stoga i potreba izricanja mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja u bolničkim okvirima, pravilno je prvostupanjski sud odredio prisilni smještaj okrivljenom V. O. u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju 6 (šest) mjeseci i o tome iznio u cijelosti valjane razloge, a sve temeljem odredbe članku 554. stavak 1. ZKP/08.
11. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljeni V. O. pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Dubrovniku 5. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Pero Miloglav
