1

Poslovni broj: 26 Gž Ob-36/2022-3

 

 

Poslovni broj: 26 Gž Ob-36/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S., OIB:..., iz S., s boravištem u Z., kojeg zastupa punomoćnik R. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. B., OIB:..., iz S., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., radi uzdržavanja izvanbračnog druga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-39/2020-28 od 10. kolovoza 2022., u sjednici vijeća 5. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama od 10. kolovoza 2022. poslovni broj P Ob-39/2020-28.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Obvezuje se M. B. Z. S., da na ime uzdržavanja svog izvanbračnog supruga tužitelja S. S., OIB:... iz Z.,  sada na adresi u Z., plaća iznos od 1.000,00 kn mjesečno do dana podnošenja ove tužbe pa sve dok ta obveza bude trajala i to za svaki mjesec unaprijed najkasnije do 15-og u mjesecu na ruke tužitelju pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženoj tužitelju naknaditi trošak postupka u roku od 15 dana.“

 

II Svaka stranka snosi svoj dio parničnog troška."

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao bivšeg izvanbračnog supruga tuženice, za isplatu iznosa od 1.000,00 kn mjesečno s osnova uzdržavanja.

 

6. Polazeći od nesporne činjenice da su tužitelj i tuženica živjeli u izvanbračnoj zajednici od 2000. i da je u toj zajednici rođeno troje zajedničke djece, od kojih je u trenutku podnošenja tužbe jedno dijete punoljetno, a dvoje maloljetno, a da je sporno kada je prestala izvanbračna zajednica o čemu ovisi je li tužba za uzdržavanje podnesena u prekluzivnom roku od 6 mjeseci, kao i da su sporne činjenice o potrebama tužitelja i mogućnostima tuženice za uzdržavanje tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju materijalne dokumentacije sadržane u spisu, iskaza stranaka i svjedoka ocjenu neosnovanosti zahtjeva utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je izvanbračna zajednica stranaka prestala 31. listopada 2019. i da je tužitelj podnio tužbu sa zahtjevom za uzdržavanje protiv tuženice unutar roka propisanog čl. 303. st. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., u daljnjem tekstu: ObZ);

 

- da je tužitelj narušenog zdravstvenog stanja radi kojeg nije u mogućnosti zasnovati stalni radni odnos i da nema imovine iz koje bi mogao stjecati sredstva potrebna za uzdržavanje, da od G. Z. prima naknadu u mjesečnom iznosu od 800,00 kn, da mu sestra daje mjesečno iznos od 200,00 kn, da povremenim radom kod prijatelja može ostvariti dnevnicu od 200,00 kn, te pomaganjem župniku u iznosu od 100,00 kn, čime može mjesečno ostvariti 2.100,00 kn koliko mu je potrebno za uzdržavanje, time da je u iskazu istakao da mu je za uzdržavanje mjesečno dostatan iznos 2.000,00 kn;

 

- da tuženica nema u vlasništvu nepokretnu imovinu, da otplaćuje kredit u mjesečnom iznosu od 1.275,72 kn koji je podigla radi kupnje osobnog automobila, koji je sada u vlasništvu punoljetnog sina i na korištenju cijele obitelji, te da će otplata kredita trajati do 1. lipnja 2028., da ostvaruje pravo na naknadu kao roditelj odgojitelj u iznosu od 4.390,79 kn za koju nije izvjesno do kada će trajati, da prima dječji doplatak od 1.100,00 kn, porodiljnu naknadu od 2.200,00 kn i naknadu za uzdržavanje troje djece od 1.000,00 kn, te da internetskom prodajom dodatno zarađuje prosječno 250,00 kn mjesečno, a da punoljetni sin (koji je zaposlen) doprinosi domaćinstvu prosječno 500,00 kn mjesečno, pa tuženica ostvaruje za sebe i uzdržavanje troje maloljetne djece ukupno 9.440,00 kn, od čega za uzdržavanje djece, prehranu, školovanje i režijske troškove izdvaja 6.800,00 kn cijeneći potrebe za uzdržavanje mlljt. djece u skladu s Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 37/22.);

 

- da bi tuženica mogla ostati bez većine prihoda ukoliko G. Z. ukine mjeru roditelj odgojitelj i kada mlljt. D. navrši tri godine (17. rujna 2022.) jer će prestati ostvarivati naknadu za nezaposlene majke, čime bi izgubila 6.690,00 kn mjesečnih prihoda i može se naći u situaciji da nije u mogućnosti osigurati egzistencijalne potrebe mlljt. djece i potrebe vlastitog uzdržavanja;

 

- da tužitelj ne doprinosi za uzdržavanje mlljt. djece unazad tri godine iz razloga što nema mogućnosti, te brigu i skrb za mlljt. djecu samostalno vodi tuženica.

 

7. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da u situaciji kada tuženica samostalno uzdržava i brine o zajedničkoj maloljetnoj djeci i kada je od tužitelja pretrpjela nasilje, da bi usvajanje zahtjeva za uzdržavanje tužitelja kao bivšeg izvanbračnog supruga predstavljalo očitu nepravdu za tuženicu u smislu čl. 299. ObZ-a  te je zahtjev tužitelja odbijen, dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom čl. 366. st. 1. ObZ-a.

 

8. U žalbi tužitelj ističe da presuda ne sadrži valjane razloge i da su izneseni razlozi proturječni sami sebi i ispravama u spisu. Smatra neprihvatljivim utvrđenje suda o visini prihoda koje može ostvariti iz razloga što vozeći viljuškar ne može zaraditi baš svaki mjesec 800,00 kn, te smatra da su izostali razlozi na temelju kojih sud utvrđuje da je iznos od 2.100,00 kn mjesečno dovoljan za njegovo uzdržavanje. Nasuprot tome za potrebe tuženice preostaje iznos od 3.655,00 kn. Smatra da iako je automobil zaista nužna potreba, nije nužno da bude marke "Mercedes", te u vezi navedenog osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava.

 

9. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja kojima sadržajno ukazuje na počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da navedena bitna povreda nije počinjena jer je presuda jasna i dostatno obrazložena, te obrazloženje nije u protivnosti sa sadržajem provedenih dokaza i presuda nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Ispitujući presudu i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a.

 

10. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovana primjena materijalnog prava.

 

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ukupan iznos potreban za uzdržavanje, potrebe tužitelja kao uzdržavane osobe i mogućnosti tuženice kao osobe koja je dužna uzdržavati u smislu čl. 307. ObZ-a, na temelju iskaza stranaka i svjedoka, te materijalne dokumentacije o visini prihoda koje stranke ostvaruju, kao i obveze uzdržavanja mlljt. djece koje terete isključivo tuženicu, obzirom tužitelj ne doprinosi uzdržavanju mlljt. djece, niti izvršava obveze roditeljske skrbi.

 

10.2. Uzimajući u obzir da tužitelj ne skrbi o mlljt. djeci niti doprinosi za njihovo uzdržavanje unazad tri godine, kao i činjenicu da je tuženica žrtva obiteljskog nasilja koje je počinio tužitelj, a što nedvojbeno proizlazi - iz presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajnog odjela broj: PpJ-853/2019 od 17. prosinca 2019., potvrde Policijske postaje S. od 3. i 4. rujna 2020., nalaza Kliničke bolnice D. od 1. studenog 2019. i presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 10. ožujka 2021. broj Ppž-2441/2021., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi plaćanje tužitelju s osnova uzdržavanja u toj situaciji predstavljalo očitu nepravdu za tuženicu, pa je zahtjev odbijen pravilnom primjenom čl. 299. ObZ-a.

 

11. Kako je iz navedenih razloga prvostupanjska presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava, te da odluka o troškovima postupka nije donesena na štetu tužitelja, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a potvrdio u cijelosti prvostupanjsku presudu.

 

U Varaždinu 5. siječnja 2023.