1                           Poslovni broj Kž-449/2022-6

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-449/2022-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Jukića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.R., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 9 K-146/2019-26 od 6. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba opt. M.R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 9 K-146/2019-26 od 6. srpnja 2022., opt. M.R. proglašen je krivim zbog počinjena kaznenog djela  protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11 te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 pa mu je na temelju istih zakonskih propisa utvrđena za kazneno djelo pod toč. 1/ na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 2/ na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 u svezi čl. 44. st. 1. i 2., čl. 41. i čl. 56. st. 1. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2., toč. 1. i 6.  Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je dužan platiti ovome sudu na ime troškova vještačenja iznos od 2.029,60  kuna, te za trošak kaznenog postupka paušalni iznos od 1.500,00 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. M.R., putem branitelja T.F., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor je podnio 14. rujna 2022. državni odvjetnik na žalbu optuženika, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjski presudu.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

5. Žalba opt. M.R. nije osnovana.

 

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik ističe da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi navedeni u presudi da su nerazumljivi, nejasni i dijelom proturječni sami sebi i drugima, jer nema nikakvih dokaza da bi počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, da svoju presudu sud temelji isključivo na iskazu samog oštećenika S.P., pa je tako ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

6.1. Međutim, osim što parafrazira dio zakonskog teksta odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navedenu povredu u nastavku žalbe ne obrazlaže, dok se ostalim navodima navedenim pod istom žalbenom osnovom osporava zaključak prvostupanjskog suda, pa se tako njegova žalba svodi na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.2. Ispitujući, po službenoj dužnosti, pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu opt. M.R. povrijeđen kazneni zakon.

 

7. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja opt. M.R. upire da je sud, potpuno krivo prihvatio iskaz ošt. S.P. kojem je poklonio vjeru, no da njegov iskaz nije vjerodostojan posebice i stoga jer nije odmah otišao liječniku, već nakon 4-5 sati, zbog čega nije mogao pouzdano utvrditi da li ta ozljeda potiče od sukoba s njim ili od nekog drugog događaja; da je sud prihvatio iskaze svjedoka Z.M., M.V. i L.S., koji iskazi nisu u suglasnosti s iskazom oštećenika i svjedokinje S.P., čak štoviše, da su u suprotnosti jer je svjedok Z.M. iskazujući o događaju naveo da je vidio da na tlu leži optuženik, a na njemu "ovaj drugi" (oštećenik), da bi potom dotrčao do tog drugog (oštećenika) i povukao ga, da je svjedokinja M.V. vidjela da opt. M.R. leži na tlu a da je na njemu jedan muškarac pri čemu je opt. M.R. imao ozljedu na čelu i glava mu je bila krvava, dok je svjedokinja L.S. iskazala da je na udaljenosti od 10 metara od događaja vidjela dvojicu kako leže, no da nijednog tada nije prepoznala.

 

7.1. Takvim žalbenim navodima opt. M.R. nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, dostatne i logične razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, kako to proizlazi iz tzv. crvene prijave Opće županijske bolnice V. oštećenik je sam pristupio u navedenu bolnicu 14. ožujka 2017. u 13,30 sati (prema činjeničnom opisu inkriminirani događaj se zbio u 13,00 sati), a već do 14,00 sati bio je gotov RTG nalaz (str. 13 spisa), a do 14,52 sata bio je završen njegov pregled, postavljena dijagnoza, napravljena toaleta rane i ordinirana terapija tako da su krajnji promašeni žalbeni navodi optuženika da je oštećenik potražio medicinsku pomoć tek 4-5 sati od događaja.

 

7.2. U odnosu na daljnje žalbene navodima kojima polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda tražeći preocjenu svjedočkih iskaza za ukazati je da je optuženik, iako se očitovao da se ne smatra krivim, iznoseći prvu obranu u suštini priznao kazneno djelo teške tjelesne ozljede, a i na raspravi je ostao kod takvih navoda kada je nešto detaljnije opisao događaj. I prema iskazu oštećenika između njih dvojice došlo je do verbalne prepirke zbog načina parkiranja oštećenika jer je optuženiku zasmetalo za prolaz njegovo parkirano vozilo između "tezge" i njegovog vozila pa je nakon verbalne prepirke došlo i do fizičkog sukoba te je optuženik, kako sam navodi, kada su me oštećenik približio i prijetio, odgurnuo ga je te mu lijevom rukom zadao udarac u lice, u nos, te su obojica pali na tlo gdje su razmjenjivali udarce, a dok je ležao na leđima, đonom cipele zadao je oštećeniku još jedan udarac u lice. Dakle, optuženik i sam govori da su, dok su se nalazili na tlu, zadavali međusobno udarce, pa je logično da su u tom hrvanju na tlu dinamički mijenjali položaje pa je tako, a kako iskazuju svjedoci M.V. i Z.M., i sam oštećenik u jednom trenutku bio na optuženiku te da su se "gužvali".

 

7.3. Iako optuženik upire na to da nije sa sigurnošću moguće utvrditi da bi ozljeda oštećenika u vidu oguljotina na licu i hematoma te prijelom nosnih kostiju s pomakom prelomljenih okrajaka zaista potjecala od događaja na tržnici, te da povrh toga mora biti dokazana njegova "izravna namjera da pristaje ili namjerava drugome nanijeti tešku tjelesnu ozljedu", za ukazati je kako je iskaz oštećenika potvrđen i provedenim sudskomedicinskim vještačenjem po vještaku mr. sc. A.B., dr. med. spec. patologije i spec. sudske medicine, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da prijelom nosnih kostiju s pomakom predstavlja tešku tjelesnu ozljedu nastalu najmanje jednim umjereno snažnim do snažnim udarcem u oštećeno područje, tupotvrdim mehaničkim sredstvom koje je u pravilu šaka dok su oguljotine lica skupno i pojedinačno (laka) tjelesna ozljeda koja je nastala s više udaraca nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom (koje tupotvrdo sredstvo može biti i šaka) snagom umjerenog intenziteta po licu. Iako vještak navodi da je teoretski moguće da prijelom nosnih kostiju s pomakom nastane i udarcem oštećenika u neko tupotvrdo mehaničko sredstvo ili pri padu na prednju površinu tijela uglavnom kad oštećenik ostane bez svijesti i bez mogućnosti da lice zaštiti rukama, također navodi da je još manje vjerojatno da je prijelom nosnih kostiju nastao udarcem oštećenika regijom glave u neko tupotvrdo mehaničko sredstvo koje je postavljeno okomito u odnosu na površinu budući kod takvih udaraca, ako je osoba pri svijesti, obično saginje glavu, odnosno bradu prema prsima i izlaže čeonu regiju u tupotvrdo mehaničko sredstvo. Povrh toga, vještak navodi da se najvjerojatnije radi o udarcu zatvorenom šakom s obzirom se u kliničkom nalazu Odjela za kirurgiju OŽB V. navodi da su na licu ošt. S.P. vidljive brojne sitne oguljotine i kontuzioni areali, a što odgovara promjenama nastalim s više udaraca nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom u područje lica. Stoga, kada je sud prihvatio takav nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, a imajući u vidu obranu optuženika kao i iskaz ispitanih svjedoka Z.M., M.V., L.S. ali i S.P., supruge oštećenika, koja je potvrdila njegov iskaz, tada je pravilno prvostupanjski sud na temelju prihvaćenih i izvedenih dokaza utvrdio da je u vrijeme i na mjestu kao pod toč. I. izreke presude optuženik oštećeniku zadao udarac šakom lijeve ruke u lice u predio nosa te u daljnjem tijeku događaja kada su obojica pala na tlo i međusobno si zadavali udarce još i đonom cipele ošt. S.P. zadao udarac u lice, uslijed čega je ovaj pretrpio tešku tjelesnu ozljedu – prijelom nosnih kostiju s pomakom uz oguljotine na licu i hematom.

 

7.4. U odnosu na kazneno djelo prijetnje žalitelj (optuženik) navodi kako je nerazumljivo na temelju čega je sud izveo zaključak o njegovoj krivnji jer se uopće nije obraćao oštećeniku a iz iskaza supruge oštećenika proizlazi kako je kritične zgode stajao za svojim štandom na kojem prodaje suhomesnate proizvode iz čega proizlazi da nije nelogično, a niti uznemirujuće ukoliko je na svom štandu oštrio noževe kako bi mogao sjeći proizvode koje prodaje.

 

7.5. Takvi žalbeni navodi optuženika nisu osnovani jer je oštećenik jasno i detaljno opisao kako je, nekih 15-ak dana od prethodnog događaja kada mu je optuženik "razbio nos" sa suprugom bio na tržnici, primijetio optuženika koji je u rukama držao dva velika kuhinjska noža te ga prateći pogledom spojio noževe oponašajući oštrenje noževa, vukao jedno sječivo preko drugoga, a pri tome s njega nije skidao pogled, a isto se ponovilo i nakon nekoliko dana dok je sjedio na terasi kafića "L.", a ovaj događaj je na njega loše djelovao zbog čega trpi brojne psihičke posljedice posebice što je inače lošeg zdravstvenog stanja i invalid. Takav iskaz oštećenika potvrdila je svjedokinja S.P. navodeći da je optuženik, dok su suprug i ona bili na tržnici u V., gledao njenog supruga držeći u ruci dva velika noža i vukao jedan preko drugoga kao da ih oštri u tri ili četiri navrata na što je upozorila supruga, a da su od svih tih događaja suprug i ona psihički potonuli, da ne spavaju, da suprug samo šuti i pun je straha, a na dan kada je iskazivala na sudu oko 4 sata ujutro ga je vidjela kako u pidžami šutke šeće po dvorištu.

 

7.6. Kako se kazneno djelo prijetnje može počiniti konkludentnom radnjom prikladnom da izazove strah ili uznemirenje na strani oštećenika i žrtve, a držanje u ruci noževa oponašajući njihovo oštrenje i gledajući pritom oštećenika netrmice u oči zacijelo predstavlja radnju koja je podobna izazvati strah i uznemirenost a što se u konkretnom slučaju na strani ošt. S.P. i dogodilo, pri čemu takve radnje optuženika objektivno obuhvaćaju pojam ozbiljne prijetnje, to je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i onda na takvo potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

 

7.7. Iako se opt. M.R. žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi optuženik ne navodi koja odlučna činjenica tijekom postupka nije utvrđena a niti koji je dokaz trebao biti izveden, a da ga sud nije izveo.

 

8. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 478. ZKP/08), i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti te o tome naveo jasne i potpune razloge. Polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za predmetna kaznena djela (za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju do tri godine), pravilno je prvostupanjski sud opt. M.R. za kazneno djelo teške tjelesne ozljede utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo prijetnje kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a onda ga primjenom odredbi za stjecaj iz čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo navedenom kaznenopravnom sankcijom – uvjetnom osudom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika, stupnju krivnje i kriminalnoj količini, ostvariti će se svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

 

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. M.R. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 5. siječnja 2023.

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač, v.r.