- 1 -              Rev 442/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 442/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sessa predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz K., OIB …, kao nasljednice iz pok. D. N. iz K., OIB …, zastupane po N. H., odvjetniku u K., protiv tuženika L. Š. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. F., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji prednika tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-8033/11-2 od 21. siječnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P-2035/08 od 20. travnja 2011., na sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija i dopuna revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8033/11-2 od 21. siječnja 2014. glede glavne stvari odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija i dopuna revizije glede odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku L. Š. isplatiti tužitelju D. N. iznos od 247.000,00 kn sa kamatom na taj iznos određenoj po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena počevši od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, a sve u roku 8 dana po pravomoćnosti presude.

 

              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove spora, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude."

 

              II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 17.500,00 kn u roku od 15 dana.".

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba prednika tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude i odluke o troškovima postupka reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) podnio prednik tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. ZPP, kao i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa predlaže pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti, odnosno pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev prednika tužiteljice za isplatu nagrade za rad u odvjetničkom uredu tuženika u visini jedne dnevnice od 600,00 kn za vrijeme od ožujka 2003. do listopada 2007. na bazi osam radnih dana mjesečno, odnosno ukupno prema računici prednika tužiteljice 247.000,00 kn, a sve na temelju usmenog dogovora sa tuženikom.

 

8. Iz postupka koji je prethodio revizijskom proizlazi da saslušani svjedoci nemaju nikakvih saznanja o tome da bi tuženik prednika tužiteljice angažirao kao konzultanta u odvjetničkom uredu, niti o tome jesu li za taj rad dogovorili kakvu naknadu ili nagradu i u kojem iznosu, već su ga svi doživljavali kao prijatelja tuženika, a niti se iz pisanih dokaza može zaključiti da bi prednik tužiteljice sa tuženikom imao zaključen usmeni ugovor o djelu radi obavljanja konzultantskih poslova, kao niti da bi tuženik predniku tužiteljice obećao za to određenu naknadu ili nagradu.

 

9. Dakle, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi prednik tužiteljice sa tuženikom imao zaključen usmeni ugovor o djelu radi obavljanja konzultantskih poslova kao niti da bi tuženik obećao za takvu uslugu određenu naknadu ili nagradu u smislu odredbe čl. 600. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 - dalje: ZOO), niti da je među strankama sklopljen ugovor o posredovanju u smislu čl. 813. ZOO. Revident ističe da je došlo po pogrešne primjene materijalnog prava jer da se konzultantski ugovor razlikuje od ugovora o djelu odnosno ugovora o posredovanju, te da isti nije reguliran Zakonom o obveznim odnosima, već pravilima o konzaltingu Europske federacije udruga poslovnih savjetnika (FEACO). Na navode revidenta valja reći da je isti u tužbi svoj zahtjev temeljio upravo na tvrdnji da se radi o ugovoru o djelu na temelju kojeg je za tuženika obavljao poslove konzultanta, međutim tijekom postupka nije dokazao postojanje bilo kakvog ugovornog odnosa koji bi uključivao pružanje savjetodavnih/konzultantskih usluga.

 

10. Nadalje, revident ističe da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

11. U odnosu na navode prednika tužiteljice iznesene u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, iznosi činjenice i daje vlastitu, subjektivnu ocjenu provedenog postupka, treba istaknuti da takvi prigovori predstavljaju činjenične prigovore, a revizijski sud činjenične prigovore stranaka iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju u odnosu na odluku o glavnoj stvari valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

13.1. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 održanoj 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

13.2. Prigodom zauzimanja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/11 od 17. studenog 2015.).

 

13.3. Zbog svega rečenog revizija glede odluke o troškovima postupka nije dopuštena pa je valjalo u tom dijelu na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP odbaciti reviziju.

 

Zagreb, 4. siječnja 2023.