- 1 -              Revd 5542/2021-2

Broj: Revd 5542/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R., V., M., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & K., odvjetnici u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1310/2020-2 od 24. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-315/16-43 od 1. listopada 2020., u sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1310/2020-2 od 24. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-315/16-43 od 1. listopada 2020. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:

„1) Da li je preraspodjela radnog vremena oblik dodjeljivanja slobodnog dana djelatnim vojnim osobama zbog eventualno odrađenih prekovremenih sati rada na terenu?

2) Koliko se i kakvih slobodnih dana djelatnim vojnim osobama, u konkretnom slučaju i tužitelju, treba uračunati i oduzeti od utvrđenih prekovremeno odrađenih sati rada isključivo na terenu?

3) Ukoliko Republika Hrvatska kao poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani, uredan i točan način - na kome je teret dokaza koliko je i kakvih slobodnih dana s osnove prekovremenog rada dodijeljeno djelatnoj vojnoj osobi, ovdje tužitelju i predlagatelju?

4) Da li Republika Hrvatska kao parnična stranka koju je zastupalo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka kao poslodavac iz radnog spora s radnikom temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika HOK?“

6. Tužitelj kroz prvo postavljeno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u pobijanoj odluci s obzirom na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima činjenično utvrđeno kako su tužitelju prekovremeni sati kompenzirani sa slobodnim danima i da tužitelj nije dokazao da je te dane koristio po nekoj drugoj osnovi, dok u odluci koju tužitelj navodi kao razlog važnosti (presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj GžR-49/2018 od 21. listopada 2019.) tuženica nije razjasnila po kojoj osnovi su mu slobodni dani dodijeljeni. Slijedom navedenog, navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da činjenična utvrđenja koja se impliciraju navedenim pitanjem ne korespondiraju s činjeničnim utvrđenjima iz pobijane odluke.

Druga dva pitanja su činjenične naravi i vezana su za utvrđene okolnosti ovog pojedinačnog slučaja te se njima ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. Slijedom navedenog, takva pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, već pitanja koja se odnose na činjenične okolnosti konkretnog predmeta, pa samim time nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na drugo i treće pitanje ovaj sud je na isti način kao u ovom rješenju već odlučio u predmetima poslovni broj Revd 2787/2022-2 od 13. srpnja 2022. i Revd 20/2022-2 od 29. lipnja 2022. U odnosu na četvrto pitanje valja reći da tužitelj nije naveo odgovarajuće razloge važnost s obzirom na to da odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske nije primjenjiva u ovom predmetu. Naime, u navedenoj presudi utvrđeno je da je podnositeljici povrijeđeno pravo iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, te čl. 6. st. 1 Konvencije s obzirom na to da joj je naloženo da tuženici isplati puni iznos troškova zastupanja i da to predstavlja nesrazmjerno ograničenje prava podnositeljice. U predmetnom slučaju stranke su djelomično uspjele u sporu pa je tužitelju naloženo da tuženici naknadi razmjeran dio troškova parničnog postupka te je sud u pobijanoj odluci utvrdio da visina troška koja je dosuđena tuženici ne narušava egzistenciju tužitelja.

7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. siječnja 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.