- 1 -              Rev 3145/2019-7

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3145/2019-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. G., OIB ... iz Republike Slovenije, I. B., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z. protiv tuženice O. M.-D., OIB ... iz M., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1732/2017-3 od 13. ožujka 2019., kojim je ukinuta međupresuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-2011/2016-13 od 30. svibnja 2017. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1732/2017-3 od 13. ožujka 2019. te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Djelomično se odbacuje revizija tužitelja.

 

III. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Međupresudom suda prvoga stupnja presuđeno je da je tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos koji je bio uplaćen na ime komunalnog doprinosa.

 

2. Rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta je međupresuda i tužba je odbačena te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.531,25 kuna.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica se istoj protivi i predlaže je odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora.

 

5. Revizija je djelomično dopuštena i osnovana u odnosu na prvo i drugo pitanje, dok u odnosu na treće pitanje nije dopuštena.

 

6. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Dakle, podnio je tzv. izvanrednu reviziju postavljajući pitanja koja glase:

 

1. „Je li obveznik plaćanja komunalnog doprinosa za građenje građevine, koji plati komunalni doprinos, ali ne započne gradnju i naknadno otuđi nekretninu (zemljište) za koju je uplaćen komunalni doprinos, ovlašten tražiti povrat plaćenog komunalnog doprinosa u parničnom postupku prema odredbama kojima je propisan institut stjecanja bez osnove u Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO)?“

 

2. „Je li obveznik plaćanja komunalnog doprinosa za građenje građevine, koji plati komunalni doprinos, a osnova na temelju koje mu je naloženo plaćanje komunalnog doprinosa prestane važiti, ovlašten tražiti povrat plaćenog komunalnog doprinosa u parničnom postupku prema odredbama kojima je propisan institut stjecanja bez osnove?“

 

3. „Primjenjuje li se na konkretan slučaj institut stjecanja bez osnove sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a?“

 

Kao razlog važnosti poziva se na odluku ovoga suda broj Revt-450/15-2 od 10. siječnja 2018. u kojoj da je izneseno drugačije pravno shvaćanje od onoga iz pobijanog rješenja.

 

4. Sud drugoga stupnja odbacuje tužbu u bitnome zaključivši da komunalni doprinos ima karakter javnog davanja radi čega da je za odlučivanje o povratu javnog davanja propisana nadležnost upravnog tijela. S obzirom da je takav zaključak suda drugoga stupnja protivan stajalištu ovoga suda u navedenoj odluci broj Revt-450/15-2 od 10. siječnja 2018. reviziju je valjalo dopustiti jer su pitanja važna za osiguranje jedinstvene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

5. U revizijskoj fazi postupka i nadalje je sporno postojanje sudske nadležnosti za postupanje u ovom predmetu. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj platio komunalni doprinos na temelju rješenja tuženice klasa UP/I-350-06/13-01/19 od 25. listopada 2013. (što između stranaka i nije sporno). Isto tako tužitelj navodi da je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša P.-g. županije, Ispostave K. 27. studenoga 2013. donio rješenje o uvjetima građenja klasa: UP/I-361-03/13-03/119, ur.br: 2170/1-03-04/4-13-17 koje da je prestalo važiti jer da tužitelj nije pristupio radovima u roku od dvije godine od pravomoćnosti rješenja već da je od gradnje odustao. Stoga podnosi tužbu tražeći vračanje onoga što je platio jer da je pravna osnova plaćanja otpala uslijed prestanka važenja rješenja.

 

5.1. Sud drugoga stupnja, kao što je već navedeno, zaključuje da se ne radi o sporu čije rješavanje spada u sudsku nadležnost. Pritom polazi od naravi komunalnog doprinosa kao javnog davanja pa na temelju odredbe čl. 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15, dalje: OPZ) primjenjuje odredbu čl. 132. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje: ZUP) kojom je propisano u kojem se slučaju vraća imovina stečena bez pravne osnove pri čemu se u upravnim postupcima pred upravnim tijelima o tome odlučuje primjenom propisa građanskog prava, odnosno prema odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

6. Odlučujući o dopuštenosti revizije vijeće ovog suda odlučilo je da je revizija dopuštena u odnosu na prvo i drugo pitanje navedeno u reviziji jer su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je na temelju odredbe članka 392. a stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

7. Navedeno pravno shvaćanje suda drugoga stupnja ne može se prihvatiti. U konkretnom slučaju tužitelj svoje potraživanje zasniva na tvrdnji o osnovi koja je postojala (u vidu rješenja o uvjetima gradnje) i koja je kasnije otpala (jer je to rješenje prestalo važiti) pa svoj zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove prema odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO). U takvoj pravnoj situaciji radi se o imovinskopravnom zahtjevu za isplatu za odlučivanje o kojemu je nadležan sud (tako i odluke ovoga suda broj Revt-159/2017-2 od 19. svibnja 2021., Revt-131/2017-2 od 21. srpnja 2021., Rev-197/2018-2 od 14. rujna 2022., Revt-450/15-2 od 10. siječnja 2018).

 

8. Zbog iznesenih je razloga donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s člankom 16. st. 2. ZPP-a koja je imala utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke pa je valjalo ukinuti pobijano rješenje. Također, kako je zbog ukidanja rješenja o odbacivanju tužbe za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i rješenje u dijelu koji se odnosi na troškove postupka. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

 

9. U odnosu na treće pitanje revizija nije dopuštena. Naime, njime revident zapravo pita o tome primjenjuje li se u konkretnom slučaju institut stjecanja bez osnove. Odgovorom na to pitanje ovaj bi sud prejudicirao odluku suda drugoga stupnja koja tek treba biti donesena a za što nije ovlašten. Radi navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 392. b stavka 3. ZPP-a odbaciti reviziju tuženika kao djelomično nedopuštenu u odnosu na treće pitanje te odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

 

10. U ponovljenom suđenju sud drugoga stupnja će uzeti u obzir sve navedeno u ovoj odluci te odlučiti o žalbi.

 

 

11. Odluka o troškovima revizije iz točke III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 4. siječnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.