Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: -940/2021-

 

Republika Hrvatska

  Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Rijeka

Poslovni broj: -940/2021-

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. A. C., OIB: , zastupanog po punomoćniku M. K. odvjetniku iz Z., protiv tuženice B. B. iz N. M., OIB: , zastupane po punomoćniku Z. O. odvjetniku iz I., radi trpljenja namirenja tražbine,  odlučujući o žalbi tužitelja,  izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P 887/20 od 4. veljače 2021., 4. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. A. C., te se potvrđuje rješenje rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P 887/20 od 4. veljače 2021.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

    Obrazloženje

 

              1.Rješenjem suda prvog stupnja, odbačena je tužba tužitelja.

 

2.Protiv citirane odluku, žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih  razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona  o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,  123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

              3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4.Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.Ocjenjujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz   čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

 

6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a nastavno tome ni pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7.Među strankama je i u ovoj fazi postupka ostalo sporno da li u konkretnoj pranoj situaciji tužitelj ima pravni interes za vođene predmetne parnice, obzirom na tvrdnju tužitelja da solemnizirani ugovor o zajmu koji prileži spisu ne sadrži potvrdu ovršnosti, a time ni mogućnost da se temeljem istog pokrene ovrha.

 

8.Naime, iz stanja u spisu  razvidno je za sada u bitnome:

 

-da su tužitelj kao zajmodavac i tuženica kao zajmoprimac 23. srpnja 2009. sklopile Ugovor o zajmu, na iznos od 19.080,51 eur, sa kamatom od 6,83% godišnje, da je kao osiguranje te tražbine zasnovano založno pravo na nekretnini u vlasništvu tuženice, a koji je Ugovor sačinjen u obliku javnobilježničke isprave; da sukladno čl.9. tog Ugovora tužitelj kao zajmodavac može protiv zajmoprimca, pozivom na Ugovor o zajmu, neposredno tražiti ovrhu na predmetnoj nekretnini i cjelokupnoj imovini radi prisilne naplate bilo koje od tražbina po predmetnom ugovoru, nakon što javnom bilježniku dostavi dokaz o  dospjelosti tražbine po sklopljenom Ugovoru; da iz čl. 18. Ugovora proizlazi da je Ugovor sačinjen u 5 primjeraka, od kojih 3 preuzima zajmodavac, a 2 zajmoprimac;

-da je Ugovor solemniziran pod poslovnim brojem OV-1470/09, no da nema potvrde ovršnosti istog;

-da su stranke 13. listopada 2010. sklopile izvansudsku nagodbu u kojoj je čl. II. utvrđeno da je zbog neizvršavanja ugovornih obveza po spornom Ugovoru, zajmodavac izvijestio zajmoprimca o raskidu ugovora, o pokretanju ovršnog postupka na nekretninama na kojima zasnovano založno pravo, da se čl. III. zajmodavac obvezao obustaviti ovršni postupak i povući zadužnicu ako budu ispoštovani uvjeti iz nagodbe;

-da iz sadržaja spomenute izvansudske nagodbe proizlazi između ostalog da je po prijedlogu za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja, bio pokrenut ovršni postupak protiv tuženice kao ovršenice, pod poslovnim brojem Ovr-385/10, temeljem predmetnog Ugovora o zajmu, te da se tužitelj tom nagodbom obvezao obustaviti ovršni postupak ukoliko tuženica povuče kaznenu prijavu koju je podnijela protiv tužitelja, te je uvidom u e-spis utvrđeno da je taj postupak i obustavljen rješenjem od 22. prosinca 2010., kao i da je raspolagao s zadužnicom;

-da je tužitelj 6. travnja 2016. podnio tužbu protiv tuženice na trpljenje namirenja novčane tražbine u iznosu od 247.939,36 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženice, te namirenjem tužitelja iz iznosa dobivene kupoprodajne cijene;

-da je tuženica predala tužitelju sukladno Ugovoru zadužnicu.

 

8.Polazeći od ovakvih činjeničnih utvrđenja, pravilnim drži ovaj sud stajalište prvostupanjskog suda koji rukovodeći se čl. 23. st.1. t. 5.,126. i čl.  214. Ovršnog zakona, čl. 1a. t. 1., te čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", br. 88/93., 29/94., 16/07., 75/09. i 120/16.- dalje u tekstu: ZJB-a), zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o situaciji nepostojanja pravnog interesa tužitelja za podnošenje predmetne tužbe, budući da tužitelj može svoju tražbinu ostvariti u ovršnom postupku, u kojem će tuženica isticati sve zakonom dopuštene prigovore.

Shodno tome, pozivom na čl. 288. st.2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci pobijane odluke.

 

9.U kontekstu prednje izloženog nisu ovome sudu prihvatljive žalbene tvrdnje tužitelja da ne raspolaže sa izvornikom Ugovora o zajmu, zbog čega da bi bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tuženice.

Ovo iz razloga jer temeljem činjenice da je tužitelj već jednom pokrenuo ovrhu protiv tuženice i to upravo temeljem Ugovora o zajmu, nameće se zaključak da je raspolagao kako sa originalom istog, budući da u protivnom ne bi bio prihvaćen njegov prijedlog za ovrhu.

 

10.Slijedom toga, pravno irelevantnim smatra ovaj sud ostale žalbene tvrdnje tužitelja kojima opširno obrazlaže svoje navode, poziva se na iskaz  javnog bilježnika I. M., saslušanog u postupku poslovni broj P-4731/16 na okolnost izdavanja potvrde ovršnosti na temelju preslike Ugovora, u svezi toga na praksu pojedinih Županijskih sudova u RH, te u dijelu u kojem tvrdi da ne posjeduje ni zadužnicu, zbog čega ovaj sud nije držao potrebnim ulaziti u daljnju analizu osnovanosti tih tvrdnji.

 

11.Zbog ranije navedenih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja,  potvrditi rješenje suda prvog stupnja, pozivom na čl. 380. t.2. ZPP-a.

 

12.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

U Rijeci, 4. siječnja 2023.

 

                                       Sutkinja             

                                                                                                                            Svjetlana Pražić

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu