- 1 -              Rev 1167/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1167/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelja) G.P. B. d.o.o. R., OIB ... , zastupan po punomoćniku S. I., odvjetniku u R., protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) S. K. iz Njemačke, adresa R., OIB ... , zastupan po punomoćniku D. Š. V., odvjetniku u R. radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-789/2019-2 od 23. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj P-1292/2019 od 25. siječnja 2019., u sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-789/2019-2 od 23. lipnja 2021. i presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj P-1292/2019 od 25. siječnja 2019. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tužitelju da isplati tuženiku iznos od 162.300,00 kn sa zateznom kamatom od 9. travnja 2013. do isplate po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom 2. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-52/2022 od 17. svibnja 2022. podnosi tužitelj zbog pitanja:

 

„Od kakvoj je utjecaja na naknadu štete-izgubljenu dobit činjenica što naručitelj radova, ovdje tuženik-protutužitelj, nije obavijestio izvođača radova, ovdje tužitelja-protutuženika, o nedostacima i omogućio mu da ih ukloni u primjerenom roku (članak 608. Zakona o obveznim odnosima) odnosno ima li naručitelj radova pravo na naknadu štete-izgubljenu zaradu ukoliko nije obavijestio izvođača radova o nedostacima na predmetnom stambenom objektu i omogućio mu da ih ukloni u primjerenom roku?“.

 

3. Tuženik je odgovorio na reviziju.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. U ovoj fazi postupka predmet ispitivanja presuda nižeg stupnja je odlučivanje o protutužbenom zahtjevu tuženika radi naknade štete.

 

6. Zbog jasnoće terminologije na ovom mjestu treba upozoriti sudove nižeg stupnja da Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ne poznaje termine „tužitelj-protutuženik“ ili „tuženik-protutužitelj“ i činjenica da je tuženik u parnici podnio protutužbu primjenom odredbe čl. 189. ZPP-a to ga ne čini tužiteljem ili protutužiteljem već on ostaje u prvotnoj ulozi i pravilnom primjenom ZPP-a treba ga i dalje tako definirati, dakle kao tuženika.

 

7. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da je predmetom protutužbenog zahtjeva o kojemu se odlučuje ovom presudom pravo tuženika na naknadu štete zbog gubitka na zaradi uslijed nemogućnosti iznajmljivanja apartmana u razdoblju od 1. lipnja do 1. listopada 2011. u smislu odredbe čl. 608. Zakona o obveznim odnosima,

 

- da tužitelj nije zakasnio s izvođenjem radova jer bi ugovoreni rok izvođenja radova od 90 radnih dana trajao do 10. svibnja 2011., dok je primopredaja izvršena prije proteka tog roka 20. travnja 2011., kako je potvrdio i sam tuženik,

 

- da su vještačenjem uz stalnog sudskog vještaka M. A. R. utvrđeni nedostaci koji se odnose na nedovršene radove, radove koji nisu izvedeni po pravilima struke i na radove smanjenje kvaliteta u estetskom smislu, a odnose se na nedostatke na razvodu struje, uvodu i odvodu vode te na izvedbi unutarnjeg i vanjskog opločenje sa hidro izolacijom i svi ti nedostaci su prema nalazu vještaka uklonjivi. Vještačenjem je utvrđeno i da je zbog neodgovarajuće postavljene hidroizolacije (nije postavljena na cijeloj površini podova unutarnjih i balkona, već samo rubno) nužno izvesti keramičarske, izolacijske, ličilačke radove, vodovod i odvodnju kao i radove na elektroinstalaciji,

 

- da je iz iskaza svjedoka Ž. Š., Ž. D. i D. G. potvrđeno da su naknadno obavljenim radovima otklanjani nedostaci nastali u njihovom izvođenju po tužitelju. Ž. Š. svjedočio je o stanju objekta na dan 2. lipnja 2011. kada je na poziv ovdje tuženika izvršio pregled gradilišta i iskazao je da je uočio niz nedostataka. Po izjavi Ž. D. on je trebao obaviti drugu fazu vodoinstalaterski radova (montažu sanitarnih elemenata), ali je prije ugradnje utvrdio da prilikom skidanja čepova voda nestaje što je upućivalo da je ostao dio starih instalacija unutar zidova zbog čega su zamijenjene sve cijevi u zgradi. Svjedok D. G. je potvrdio da je promijenio gotovo cijelu postojeću zatečenu instalaciju u sva četiri stana jer je postojala opasnost od kvara uređaja i mogućnost njihovog zapaljenja,

 

- da tuženik zbog curenja vode nije bio u mogućnosti opremiti apartmane namještajem ni kategorizirati ih jer apartmani za iznajmljivanje moraju udovoljavati minimalnim uvjetima kategorizacije dok radovi uređenja okoliša (čije izvođenje nije ugovorenu sa tužiteljem) nisu utjecali na iznajmljivanje jer bi tužitelj iznajmljivao apartmane u 2011. i prije njihovog izvođenja,

 

- da tuženik zbog nedostatka u izvođenju radova po tužitelju, koji su se nužno morali ukloniti nije mogao iznajmljivati četiri apartmana u ljetnoj sezoni 2011. i da je zbog toga trpio štetu u vidu izmakle koristi koju mu je tužitelj dužan nadoknaditi u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO).

 

8. Odredbom čl. 608. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO/05) propisano je:

 

„(1) Naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok.

 

(2) On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga.

 

(3) Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.“.

 

9. Prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženog u odluci Rev-99/1996 od 7. ožujka 2002. izraženo je pravno shvaćanje da naručitelju (ovdje tuženik) pripada pravo na naknadu štete ako je izvođača (ovdje tužitelja) obavijesti o nedostatku i ostavio mu primjeran rok za uklanjanje nedostataka.

 

10. Također nužno je naglasiti i odredbu čl. 609. ZOO-a kojom je propisano:

 

„Kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.“.

 

11. Dakle imajući sve prednje navedeno u vidu, načelni odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena nije i ne može biti jednoznačan.

 

Naime, iako odredba čl. 608. st. 1. i 2. ZOO-a upućuje na zaključak koji je i etabliran u pravnom shvaćanju iznesenom u odluci Rev-99/1996 da naručitelju ne pripada pravo na naknadu štete ako nije izvođača obavijestio o nedostacima i pozvao ga da nedostatke ukloni, po ocjeni ovog suda pravo na naknadu štete neovisno o ispunjenu obveze na obavještavanje i pozivanje na uklanjanje nedostataka postoji ako su nedostaci takve naravi da djelo čine neupotrebljivim ili ako su obavljeni u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora.

 

Stoga, pitanje prava na izravan odštetni zahtjev bez pozivanja izvođača na otklanjanje nedostataka može egzistirati i može biti osnovan ako su nedostaci po opsegu, karakteristikama i načinu izvođenja djela takvi da djelo čine neupotrebljivim za svrhu zbog kojih je djelo naručeno i zbog svrhe koju joj je naručitelj namijenio.

 

Time je i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je podnošenje revizije dopušteno.

 

12. Stoga, se zaključak sudova nižeg stupnja o postojanju odštetne odgovornosti tužitelja za sada ne mogu prihvatiti, zbog pogrešnog pravnog pristupa, to će sudovi u nastavku postupka ocijeniti ne dolazi li u ovom konkretnom slučaju do primjene odredba čl. 609. ZOO-a i potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

 

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

Zagreb, 4. siječnja 2023