Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Revd 4102/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Ž. G., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. G., odvjetnica u Z., protiv ovršenice Ž. B. Z., Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o ovrhovoditeljevu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1450/17-3 od 7. prosinca 2020., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1842/16-3 od 26. listopada 2016., u sjednici održanoj 4. siječnja 2023.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja u dijelu u kojem je njime prvostupanjsko rješenje o ovrsi preinačeno tako da je njegov prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave djelomično odbijen kao neosnovan zbog pitanja za koje smatra da je pravna pitanje važno za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 12. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 130/20, dalje: OZ).
2. Ovršenica na taj prijedlog nije odgovorila.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. U prijedlogu naznačeno pitanje odnosi se na način ovrhe rješenja donesenoga u parnici zbog smetanja posjeda, u onom njegovu dijelu kojim je naložena uspostava stanja postojećega prije čina smetanja (u ovome slučaju, vraćanja ovrhovoditelju suposjeda stana). Ovrhovoditelj je pitanje postavio nezadovoljan obrazloženjem drugostupanjskoga rješenja prema kojem iz ovršne isprave proizlazi kako se radi o radnji koju može izvršiti samo ovršenica, zbog čega se ovrha ne može provesti prema odredbi čl. 261. OZ, već se ona u konkretnom slučaju treba provesti primjenom odredbe čl. 262. toga Zakona. Izlažući razlog važnosti postavljenoga pitanja ovrhovoditelj se pozvao na određene odluke ovoga suda i dva županjska suda, ustvrđujući kako je o postavljenome pitanju u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje s kojim nije podudarno ono izraženo u predmetnome drugostupanjskom rješenju. Međutim, navedene su odluke donesene u parničnim postupcima a ne u ovršnim postupcima u kojima se zahtijeva ovrha rješenja donesenoga u parnici zbog smetanja posjeda, uslijed čega u njima nije zauzeto pravno shvaćanja na koje s odnosi postavljeno pitanje. Stoga postavljeno pitanje nije potkrijepljeno odgovarajućim razlogom važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
5. Zato je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno kao izreci.
Zagreb, 4. siječnja 2023.
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.