Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 4730/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane
Jalšovečki članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća,
u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića
1, protiv tuženika Martimex d.o.o., OIB 24411086973, Zagreb, Hrvoja Macanovća 12-
14, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Sabljić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate,
odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj -87/2016-3 od 12. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-955/2013 od 19. studenog 2015., u
sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -87/2016-3 od 12. ožujka 2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o
ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-591/12 od 2.
listopada 2012. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 453.597,48 kn s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene
iznose od njihova dospijeća pa do isplate, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo
nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.156,06 kn s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2012. do isplate
(točka I/ izreke), dok je toč. II/ izreke ukinut isti platni nalog u dijelu kojim je naloženo
tuženiku isplatiti tužitelju 0,45 kn i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao
neosnovan. Toč. III/ izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba poslovni broj Ovrv-266/14 od 16. travnja

2014. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 311.551,97 kn s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova
dospijeća pa do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi
troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.331,90 kn s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2014. do isplate, toč. IV/ izreke ukinut je
isti platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 37,50 kn sa





- 2 - Rev 4730/2019-2

zatražnom zakonskom zateznom kamatom, toč. V/ izreke je tuženiku naloženo platiti
tužitelju iznos od 7.399,99 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim
od 6. prosinca 2013. do isplate, a toč. VI/ izreke tuženiku je naloženo nadoknaditi
tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda u točkama I/,
III/ i VI/ izreke i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
Radojke Galić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-591/12 od 2. listopada 2012. kojim je
tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 453.597,48 kn s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća
pa do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju troškove
ovršnog postupka u iznosu od 6.156,06 kn s pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama tekućim od 1. listopada 2012. do isplate (toč. I.1. izreke), zatim je ukinut
platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba
poslovni broj Ovrv-266/14 od 16. travnja 2014. kojim je tuženiku naloženo platiti
tužitelju iznos od 311.551,97 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama
tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća pa do isplate, te u
dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u
iznosu od 4.331,90 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.
travnja 2014. do isplate (toč. I.2. izreke). Toč. I.3. izreke je naloženo tuženiku da
tužitelju isplati 438.198,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na
pojedinačne iznose kako su navedeni. Toč. I.4. izreke je odbijen kao neosnovan u
preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatom 326.950,92 kn sa zatraženom
zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako su navedeni. Toč. I.5.
izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka od

14.894,92 kn u roku od 8 dana, a toč. II. izreke je odbijena tuženikova žalba i potvrđena
je prvostupanjska presuda u toč. V/ izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj GRAD ZAGREB pobijajući
istu u toč. I.4. i I.5. izreke pozivom na revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
dalje: ZPP).

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

6. Obzirom da je drugostupanjska presuda donijeta temeljem čl. 373.a ZPP revizija je dopuštena temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

7. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom
dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u
reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje poslovnog
prostora tužitelja koji je tuženik koristio bez pravne osnove u razdoblju od 1. siječnja

2010. do 31. prosinca 2013. u ukupnom iznosu od 772.549,89 kn.



- 3 - Rev 4730/2019-2

9. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena suda drugog stupnja u pogledu visine naknade za korištenje koja bi tužitelju pripadala.

10. Naime sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja visine naknade za korištenje istu
utvrđuje prihvaćajući navode tužitelja da je prema Zaključku Grada Zagreba Gradskog
Poglavarstva, Povjerenstva za davanje u zakup poslovnog prostora, Klasa: 372-01/03-
01/758, Ur. broj: 251-17-4/1/03-4 od 28. ožujka 2003. kojim je utvrđeno pravo
prvenstva Milenku Filipoviću na sklapanje ugovora o zakupu (istog) poslovnog prostora
na razdoblje od pet godina uz visinu zakupnine od 36.00,00 kn mjesečno, a koji iznos
je odgovarao najpovoljnijem iznosu zakupnine iz ponude. Stoga održava na snazi
platni nalog tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu upravo ovog iznosa na ime
naknade za korištenje uz obrazloženje da bi u okolnostima da je navedeni ugovor o
zakupu sklopljen temeljem ovog zaključka tužitelj od tog poslovnog prostora ostvarivao
korist upravo u tom iznosu, jer bi ugovor o zakupu bio sklopljen za razdoblje od travnja

2003. do ožujka 2008., pa ocjenjuje da nakon isteka tog roka ne znači da isti ne bi
mogao biti produljen.

11. Sud drugog stupnja ne prihvaća naprijed iznijeto pravno shvaćanje
prvostupanjskog suda te polazeći od toga da je zahtjev tužitelja u ovom sporu isplata
naknade za korištenje poslovnog prostora tužitelja za razdoblje od 2010. do 2013.
godine, a koji tuženik bez valjane pravne osnove koristi, dakle za razdoblje koje slijedi
nakon razdoblja za koje su bile ispunjene pretpostavke za ostvarivanje zakupnine po
ugovoru o zakupu poslovnog prostora sa najpovoljnijim ponuditeljem (opisane pod toč.

10. obrazloženja), visina zakupnine koju bi tužitelj ostvario ne može biti određena
prema visini zakupnine koju je tužitelj mogao ostvariti prema ugovoru koji u konačnici
nije nikada niti sklopljen.

12. Stoga polazi od pravnog shvaćanja da tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje
od tuženika koji je koristio njegov poslovni prostor bez valjane pravne osnove u visini
zakupnine koja je određena Zaključkom o kriterijima za određivanje zakupnine za
poslovni prostor ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 7/04, 18/07, 8/08, 14/09, 22/09
- dalje: Zaključak), te tužitelju dosuđuje iznos naknade za korištenje prema visini
određenoj Zaključkom.

13. Tužitelj revizijom osporava ovo pravno shvaćanje suda drugog stupnja smatrajući
da mu pripada naknada za korištenje u visini koja je bila određena prvostupanjskom
presudom, odnosno prema Zaključku Gradskog poglavarstva (opisano pod toč. 9.
obrazloženja). U odnosu na Zaključak navodi da je istim propisan najniži iznos
zakupnine, dok je on od tuženika potraživao iznos zakupnine koju je mogao ostvariti
na tržištu te se poziva na pravna shvaćanja iznijeta u odlukama ovoga suda Rev
1881/91 i Rev 1786/88.

14. Odredbom čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne
novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - dalje: ZV) je
propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj



- 4 - Rev 4730/2019-2

odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

15. Suprotno navodima tužitelja sud drugog stupnja je pravilno utvrdio visinu naknade
za korištenje nekretnine tužitelja koju je tuženik bez valjane pravne osnove koristio u
razdoblju od 2010. do 2013. uzimajući kao kriterij iznos naknade određene Zaključkom
(opisano pod toč. 12. obrazloženja).

16. Naime, u konkretnoj situaciji kada tuženik bez valjane pravne osnove koristi
nekretninu tužitelja visina naknade za korištenje se ne može utvrđivati prema iznosu
zakupnine koju bi (eventualno) tužitelj mogao ostvarivati da sa svojom nekretninom
slobodno raspolaže na tržištu i sklapa ugovor o zakupu.

17. Ovo iz razloga što tužitelj u ovom postupku od tuženika ne potražuje naknadu štete
koja bi se u konkretnom slučaju očitovala u razlici iznosa koji je mogao ostvariti da je
sa svojom imovinom (poslovnim prostorom) mogao slobodno raspolagati, već
potražuje naknadu za korištenje i to u visini koju je sam odredio prema iznosu koji je
(eventualno) mogao ostvariti da je prethodno sklopio ugovor o zakupu poslovnog
prostora sa najpovoljnijim ponuditeljem za razdoblje koje je prethodilo razdoblju za koje
potražuje naknadu za korištenje u ovom postupku. Dakle rok na koji bi taj ugovor o
zakupu bio sklopljen bi istekao prije razdoblja za koje tužitelj ovom tužbom potražuje
naknadu za korištenje a nije izvjesno da bi upravo tu visinu naknade ostvario i u
razdoblju koje je predmetom ovog spora.

18. Međutim sadržaj odredbe čl. 165. st. 1. ZV propisuje da tuženik kao nepošten
posjednik treba vlasniku naknaditi koristi koje je korištenjem njegove stvari imao što
ne mora nužno odgovarati iznosu tržišne najamnine koju bi tužitelj sklapanjem ugovora
o zakupu poslovnog prostora eventualno ostvario.

19. U okolnostima kada između stranaka ne postoji ugovorni odnos temeljem kojeg bi
se mogla utvrditi visina naknade za korištenje poslovnog prostora, a tužitelj nije podnio
zahtjev za naknadom štete, povodom zahtjeva za isplatom naknade za korištenje se
ne može nadomjestiti tzv. potpuna naknada koja bi tužitelju eventualno pripadala da je
potraživao naknadu štete koja bi se utvrđivala činjenicama bi li tužitelj da je slobodno
raspolagao svojom nekretninom na tržištu ostvario zakupninu u tom iznosu. Nadalje,
svrha naknade za korištenje nije da se nadomjesti obvezni odnos (zakup poslovnog
prostora) koji između stranaka nije niti nastao, već da se prema određenim realnim
kriterijima dosudi iznos naknade koji bi vlasniku nekretnine očekivano pripadao u
smislu koristi koju je tuženik korištenjem tužiteljeve nekretnine ostvario, a koji pravni
pristup je sud drugog stupnja pravilno primijenio polazeći prilikom utvrđivanja visine
naknade za korištenje od Zaključka (navedenog pod toč. 12. obrazloženja) budući je
to upravo temeljni propis prema koje tužitelj određuje parametre prema kojima se
pozivaju ponuditelji na sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora.

20. Upravo stoga je sud drugog stupnja pravilno i ukinuo platne naloge koji su
prvostupanjskom presudom održani na snazi polazeći od pravnog shvaćanja da
između parničnih stranaka nije postojao ugovorni odnos pa da nisu niti postojale
zakonske pretpostavke za izdavanje računa temeljem kojih (kao vjerodostojnih



- 5 - Rev 4730/2019-2

isprava) su izdani platni nalozi, te je odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva za
isplatom naknade za korištenje.

21. Pozivanje tužitelja na drugačija pravna shvaćanja za koja tvrdi da su izražena u
odlukama ovoga suda navedenim u toč. 13. obrazloženja nije pravno utemeljeno jer te
odluke nisu podudarne sa konkretnom situacijom a i pravna shvaćanja u smislu
utvrđivanja naknade za korištenje i povezivanja iste sa najamninom su u smislu
određivanja samo jednog od kriterija po kojem bi se naknada za korištenje utvrđivala.

22. Međutim, ovaj sud je jasno izrazio pravno shvaćanje u pogledu načina utvrđivanja
naknade za korištenje u podudarnim situacijama u sporu u kojem je tužitelj također bio
Grad Zagreb povodom zahtjeva za isplatom naknade za korištenje poslovnog prostora
bez valjane pravne osnove te je iznijeto pravno shvaćanje da se naknada za korištenje
utvrđuje prema Zaključku (citiranom u toč. 12. obrazloženja, - Rev x 853/2016-2 od 10.
studenog 2020.), a u podudarnoj situaciji isto pravno shvaćanje Rev 1121/04-2 od 7.
lipnja 2005.

23. Slijedom navedenog, revizija tužitelja je primjenom čl. 393. ZPP odbijena i odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa





Broj zapisa: eb318-70786

Kontrolni broj: 00541-21a4f-23e6d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu