1

Poslovni broj: 5 P-98/20-26

 

                

        Republika Hrvatska                                                                     

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci                                                     Poslovni broj: 5 P-98/20-26

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,  po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB: …, N., B. R. .., zastupan po punomoćniku S. H., odvjetnici iz O., protiv tuženika O. b. H. d.d. OIB:…, iz S., D. r. .., zastupane po punomoćniku B. T. odvjetniku iz O., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 25. studenog 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice S. H. i punomoćnika tuženika odvjetnika B. T., 4. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o     j e

 

              I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 1. Ugovora o kreditu broj …, koji glasi: "od CHF 27.550,00 (slovima dvadesetsedamtisućapetstotinapedestšvicarskih franaka)".

 

II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 2. Ugovora o kreditu broj …, koji glasi: “u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja.”

 

III Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. točka 1. Ugovora o kreditu broj …, koji glasi: “u iznosu od 418,24 CHF (slovima četiristotineosamnaestšvicarskihfranakadvadesetičetiricentima) i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 415,58 CHF (slovima četiristotinepetnaestšvicarskifranakapedesetiosam centima)”.

 

IV Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. d. točka 1. Ugovora o kreditu broj …, koji glasi: “u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.”

 

V Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. d. točka 2. Ugovora o kreditu broj …, koji glasi: “prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima a na prijevremene uplate primjenit će prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća.”

 

VI Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 15. točka 1. Ugovora o kreditu broj …, koji glasi: ”Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora. ”

 

VII Nalaže se tuženiku O. b. H. d.d. S., D. r. .., OIB:…, tužitelju I. K., OIB: …, iz N., B. R. .., zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplatiti iznos od 3.004,91 eura / 22.640,53 kuna1, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,95 eura / 37,27 kuna1 od 10. ožujka 2006. do isplate

- na iznos od 2,54 eura / 19,12 kuna1 od 10. travnja 2006. do isplate

- na iznos od 3,44 eura / 25,89 kuna1 od 10. svibnja 2006. do isplate

- na iznos od 3,08 eura / 23,22 kuna1 od 12. lipnja 2006. do isplate

- na iznos od 1,53 eura / 11,55 kuna1 od 10. srpnja 2006. do isplate

- na iznos od 0,92 eura / 6,95 kuna1 od 10. kolovoza 2006. do isplate

- na iznos od 2,25 eura / 16,98 kuna1 od 11. rujna 2006. do isplate

- na iznos od 3,44 eura / 25,89 kuna1 od 10. listopada 2006. do isplate

- na iznos od 0,77 eura / 5,78 kuna1 od 11. prosinca 2006. do isplate

- na iznos od 1,62 eura / 12,19 kuna1 od 10. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 1,62 eura / 12,21 kuna1 od 16. listopada 2008. do isplate

- na iznos od 8,32 eura / 62,70 kuna1 od 17. studenog 2008. do isplate

- na iznos od 0,31 eura / 2,35 kuna1 od 17. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 22,16 eura / 166,93 kuna1 od 16. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 27,34 eura / 205,97 kuna1 od 18. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 15,19 eura / 114,43 kuna1 od 17. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 16,75 eura / 126,20 kuna1 od 16. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 14,48 eura / 109,11 kuna1 od 13. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 13,26 eura / 99,94 kuna1 od 16. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 14,40 eura / 108,53 kuna1 od 16. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 11,48 eura / 86,52 kuna1 od 14. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 13,81 eura / 104,05 kuna1 od 15. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 10,65 eura / 80,23 kuna1 od 15. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 13,65 eura / 102,82 kuna1 od 16. studenog 2009. do isplate

- na iznos od 12,28 eura / 92,55 kuna1 od 16. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 18,25 eura / 137,49 kuna1 od 15. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 22,67 eura / 170,84 kuna1 od 15. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 22,27 eura / 167,82 kuna1 od 15. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 26,62 eura / 200,60 kuna1 od 15. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 33,29 eura / 250,83 kuna1 od 14. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 32,13 eura / 242,07 kuna1 od 16. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 44,83 eura / 337,75 kuna1 od 16. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 37,70 eura / 284,03 kuna1 od 10. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 61,71 eura / 464,99 kuna1 od 10. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 49,42 eura / 372,36 kuna1 od 11. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 51,86 eura / 390,77 kuna1 od 10. studenog 2010. do isplate

- na iznos od 62,79 eura / 473,10 kuna1 od 10. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 76,59 eura / 577,07 kuna1 od 10. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 61,10 eura / 460,36 kuna1 od 10. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 66,58 eura / 501,68 kuna1 od 10. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 59,40 eura / 447,58 kuna1 od 11. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 75,41 eura / 568,17 kuna1 od 10. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 88,86 eura / 669,48 kuna1 od 10. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 100,03 eura / 753,68 kuna1 od 15. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 146,56 eura / 1.104,24 kuna1 od 10. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 94,84 eura / 714,56 kuna1 od 12. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 87,44 eura / 658,85 kuna1 od 10. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 89,50 eura / 674,34 kuna1 od 10. studenog 2011. do isplate

- na iznos od 89,17 eura / 671,82 kuna1 od 12. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 96,19 eura / 724,74 kuna1 od 10. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 101,29 eura / 763,20 kuna1 od 10. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 103,21 eura / 777,65 kuna1 od 12. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 99,90 eura / 752,68 kuna1 od 10. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 102,18 eura / 769,85 kuna1 od 10. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 103,64 eura / 780,91 kuna1 od 12. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 101,84 eura / 767,29 kuna1 od 10. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 101,83 eura / 767,24 kuna1 od 10. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 96,60 eura / 727,87 kuna1 od 10. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 378,96 eura / 2.855,24 kuna1 od 11. rujna 2012. do isplate, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

VIII Nalaže se tuženiku O. b. H. d.d. OIB: OIB:…,  da tužitelju I. K., OIB: …, iz N., B. R. .., na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.447,51 eura / 10.906,25 kuna1, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka

 

IX Odbija se zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka.

 

r i j e š i o   j e

 

              Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 434,62 eura / 3.274,64 kuna1.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 11. ožujka 2020. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika zaključio ugovor o kreditu broj … od .. siječnja .. na iznos od 27.550,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.  Prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF. Da je tužitelj imao saznanja o rastu mjesečnog anuiteta tada se ne bi odlučio  za ovakav kredit. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF je rastao u odnosu na kunu, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta zbog čega tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je stoga ništetna. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2014.g., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. se direktno primjenjuje na ovaj predmet sukladno odredbi čl.502.C Zakona o parničnom postupku. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu su ništetne i nepoštene, obzirom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, a da tuženik kao trgovac nije izvijestio tužitelja kao potrošača u cijelosti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga  tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika potražujući isplatu iznosa od 25.915,13 kuna1 / 3.439,53 eura.

1.1. Nakon provedenog vještačenja podneskom od 2. svibnja 2022. tužitelj specificira svoj tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 22.640,53 kuna1 /3.004,91 eura. Također podneskom od 12. rujna 2022. tužitelj svoje potraživanje specificira i u eurskoj protuvrijednosti. Specifikacijom tužbenog zahtjeva tužitelj je izvršio djelomično povlačenje tužbe obzirom je prvotno potraživao 3.439,53 eura / 25.915,13 kuna1, a specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 22.640,53 kuna1 / 3.004,91 eura. Dakle, tužitelj je izvršio djelomično povlačenje tužbe i to za iznos od 434,62 eura / 3.274,64 kuna1, a s kojim povlačenjem tužbe se tuženik suglasio te je stoga sud sukladno odredbi čl.193. st.2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da je tužba povučena za iznos od 434,62 eura / 3.274,64 kuna1.

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tuženik pravni slijednik S. b. d.d., odnosno H. S. b. d.d. te ne osporava činjenicu da je između tužitelja i pravnog prednika zaključen ugovor o kreditu. Tuženik nadalje ne osporava činjenicu da je ugovor zaključen na iznos od 27.550,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca. Tuženik cijeni da su navedene odredbe ugovora o kreditu poštene, odnosno da iste nisu ništetne, te ujedno ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Nadalje navodi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope jasne, uočljive i lako razumljive, te iste nisu dovele do narušavanja ravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača. Također ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, te ista ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Nadalje tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Tuženik navodi kako se presuda iz slučaja "Potrošač" ne može primijeniti na konkretni slučaj obzirom je tamo utvrđena apstraktna pravna zaštita. Također navodi da se o svim ugovornim odredbama pregovaralo između tužitelja i tuženika. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

              3. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu broj ..  od .. siječnja ..., otplatni plan, izvadak iz trgovačkog registra, obavijest o promjenama kamatnih stopa, izvodi po tekućem računu tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka I. K. d.o.o. po vještaku T. V., pismeno očitovanje vještaka od 21. ožujka 2022., te je saslušan tužitelj I. K..

              4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika obzirom isti nije sudjelovao u pregovorima između tužitelja i tuženika. Također radi se o predmetu radi utvrđivanja prava potrošača, koja potpadaju pod kolektivnu presudu u "slučaju Franak", a koja presuda se direktno primjenjuje i na ovaj konkretan parnični postupak.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku)  sud je utvrdio slijedeće:

5.1. Tijekom postupka nesporne su aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je tuženik pravni slijednik H. S. b. d.d., odnosno S. b. d.d.; da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika zaključen ugovor o kreditu broj …; da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 6,99%; da je ugovor zaključen na iznos 27.550,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom O.late od 84 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom; da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu  na način da je istu povećavao i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

5.2. Među strankama sporno je pitanje zastare,  pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

5.3. Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu broj … (nastavno: Ugovor o kreditu), otplatnog plana uz ugovor o kreditu, obavijesti o promjenama kamatnih stopa, izvatka iz trgovačkog registra, izvoda po tekućem računu tužitelja, te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, Pž-6632/17, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

5.4. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je  da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika.

5.5. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim  sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim  će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

              6. U odnosu  na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

              6.1. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno  načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se  u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

              6.2. Analizirajući spornu odredbu čl.1., 1.1., 1.2., 10.1., 10d.1. 10d.2, 15.1. Ugovora o kreditu u dijelu kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope i otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu istih jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se  nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe ugovora o kreditu nisu razumljive, te je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom  ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedene odredbe nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan

za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

              7. Iz iskaza tužitelja I. K. utvrđeno je da je isti sredstva iz kredita koristio za kupnju osobnog automobila, da se za navedeni kredit odlučio upravo na preporuku djelatnice banke koja mu je savjetovala navedeni kredit kao najpovoljniji kredit obzirom je tečaj bio stabilan i siguran a kamatna stopa niža. Iako je ugovor o kreditu u cijelosti pročitao nije shvatio o čemu ovisi promjena tečaja i što znači valutni rizik. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu mogao je utjecati samo na visinu kredita i rok otplate, dok na druge elemente nije mogao utjecati. Djelatnici tuženika nisu ga upozorili na rizik promjene tečaja, čak naprotiv upravo su mu preporučili kredit u CHF zbog njegove sigurnosti. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao siguran i uvjerljiv jer isti tijekom postupka nije doveden u sumnju.

              8. Glede visine preplaćenog dijela primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku T. V., a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita tužitelj platio više u iznosu od 22.640,53 kuna1 / 3.004,91 eura, time da je jedno vrijeme tečaj na dan plaćanja bio manji od početno ugovorenog tečaja, a razlika po tako manjem tečaju iznosi 1.095,09 kuna1 / 145,34 eura.

              8.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik osporavao metodologiju izračuna vještaka te osporavao nalaz u cijelosti. Tuženik navodi da iz nalaza vještaka proizlazi kao da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o kreditu u kunama s fiksnom kamatnom stopom. Tuženik cijeni da se u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir i negativna tečajna razlika u visini od 1.095,09 kuna, tj. kada je tečaj u vrijeme isplate kredita bio manji od tečaja u vrijeme plaćanja rate. Na prigovor tuženika vještak se očitovao pismenim podneskom od 21. ožujka 2022. te u svom očitovanju navodi kako je utvrdila i postojanje tzv. negativne tečajne razlike u iznosu od 1.095,09 kuna, a svoj je nalaz sačinila temeljem upute sadržane u rješenju o vještačenju. Na očitovanje vještaka stranke nisu imale primjedbi te je stoga sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te njegovo pismeno očitovanje kao stručno, uvjerljivo i sigurno.

              9. Iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule utvrđen je u visini od 3.004,91 eura / 22.640,53 kuna1.

              10. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 3.004,91 eura / 22.640,53 kuna1 na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 323. ZOO.

              10.1. Sud potraživanje tužitelja nije umanjio za tzv. negativnu razliku u iznosu od 145,34 eura / 1.095,09 kuna1 jer u tom smjeru nije istaknut protutužbeni zahtjev ili neki prigovor, a sud po službenoj dužnosti ne može izvršiti prebijanje. Osim toga, zbog manje plaćenog anuiteta tužitelj ništa nije primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što isti nije primio.

              11. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Obzirom je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. to znači da zastara počinje teći od 15. lipnja 2023. Kako je tužitelj tužbu podnio 11. ožujka 2022. isti je tužbu podnio pravovremeno i unutar zastarnog roka od 5 godina. Ovdje sud ima u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnog ugovora. U konkretnom slučaju tužba je podnijeta 14. listopada 2020. i usmjerena je na utvrđivanje ništetnosti, što znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

12. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

              13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, tužitelj je uspio u postupku sa 100%, te je stoga tužitelju priznato za sastav tužbe 100 bodova sukladno tbr.7. toč.1., za sastav obrazloženog podneska od 17. siječnja 2022. 100 bodova sukladno tbr.8. st.1., za pristup na rasprave od 27. lipnja 2022. i 25. studenog 2022. priznato je po 100 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t. 1., za pristup na ročište od 3. studenog 2021. priznato je 25 bodova sukladno tbr.9. toč.5., za sastav podnesaka od 2. svibnja 2022. i 13. rujna 2022. priznato je po 25 bodova za svaki podnesak sukladno tbr.8. toč.3. obzirom se radi o podnescima kojima je tužitelj izvršio specifikaciju svog tužbenog zahtjeva, obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu 15,00 kuna sukladno tbr. 50. te obračunat PDV sukladno tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 2.000,00 kuna.

              13.1. Tužitelju nije priznat trošak ročište od 14. rujna 2022. obzirom je navedeno ročište odgođeno upravo zbog radnje tužitelja.

              13.2. Sud je tužitelju vrijednost jednog boda priznao u vrijednosti od 15,00 kuna sukladno tbr.48. toč.3. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika.

              13.3. Iako je tužitelj djelomično povukao tužbu sud tuženiku nije dosudio trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, imajući u vidu da zbog navedenog povučenog dijela tuženiku nisu nastali novi ili drugi troškovi, te da je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev s istim tužitelj uspio u potpunosti. Dakle, osnova za obračun troškova postupka bio je uspjeh stranaka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a s kojim je tužitelj uspio u cijelosti. Stoga imajući u vidu odredbu čl.154. st.2. ZPP-a tuženik ne može tražiti trošak pozivom na djelomično povlačenje tužbe, već se je on mogao jedino protiviti djelomičnom povlačenju tužbe, u kojem slučaju bi sud trošak računao po razmjeru uspjeha svake parnične strane.

              14. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka obzirom tuženik nije uspio u postupku.

              15. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci,  4. siječnja 2023.

                                                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                                                        Ivica Raguž v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku S. H., odvjetnica iz O.

2. tuženik po punomoćniku B. T., odvjetnik iz O.             

                                                                                                 

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450