Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679
OPĆINSKI SUD U SPLITU Pn. 474/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Č. iz B. V., O.: …, zastupanog po odvjetnicima iz OD L.-
V. & P. d.o.o. S., protiv tuženika H. M. d.o.o.,
Z., O.: …, zastupanog po odvjetnicima iz O. H. & P. d.o.o. Z., P. S., radi
naknade štete – mediji, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5.
listopada 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 4.
siječnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 8.000,00
kn/1.061,78 eura1 sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja
tužbe – 22. srpnja 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatraženi
iznos od 42.000,00 kn/5.574,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama
od podnošenja tužbe do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti
integralni tekst ove presude, bez komentara o trošku tuženika u
…
III. Dužan je tuženik ukloniti sa portala … u roku
od 15 dana:
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
- članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…! U prostornom planu
nema ni primisli o gradnji, ali on već priprema projekt. Posebno
"smrdi" jedan neobičan detalj" od 5.lipnja 2019.godine;
- članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…" od
12. lipnja 2019. godine;
- članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…" od 27. lipnja 2019.
godine.
IV. Dužan je tuženik ukloniti sa portala … članak
novinarke I. Ć. pod naslovom "…" od 5. lipnja 2019. godine, u roku od
15 dana.
V. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u
iznosu od 1.847,00 kn / 245,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama
od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Pred ovim sudom dan 22. srpnja 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se
navodi da je dana 4. lipnja 2019. godine u tjedniku … objavljen
članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…". Dana 5. lipnja 2019. godine na portalu
… da je objavljen članak iste novinarke pod naslovom
..-.". Dana 5. lipnja 2019. godine na portalu … da je
objavljen članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…". Dana 11. lipnja 2019. godine u tjednom
listu …" da je objavljen članak navedene novinarke pod naslovom
…. Dana 12. lipnja 2019. godine da je objavljen
članak na portalu … novinarke I. Ć. pod naslovom
"…". Dana
18. lipnja 2019. godine u tjednom listu … da je objavljen članak
novinarske I. Ć. pod naslovom "…". Dana 27. lipnja 2019.
godine na portalu … da je objavljen članak iste novinarke pod
naslovom …
Vladajući tvrde da mu to neće proći, ali P. plan ipak mu ide na ruku; U cijeloj
priči pojavio se još jedan zanimljiv detalj". Tuženik da je nakladnik navedenih portala
…". Sve što je
navedeno u člancima i sa čime se izravno povezuje tužitelj da je potpuna neistina te
da predstavlja knjiški primjer tendecioznog prizvuka narušavanja poslovnog,
moralnog i obiteljskog ugleda tužitelja. Tužitelj navodi da autorica svih tekstova,
novinarska I. Ć. nije kontaktirala tužitelja ni u jednom trenutku vezano za
predmetne članke, da nije poduzela apsolutno nikakve mjere provjere točnosti
iznesenih informacija niti postupala u dobroj vjeri. Tužitelj da radi ovoga trpi štetu, da
je prikazan kao čovjek sa vrlo negativnim svojstvima, kao osoba koja krši zakon,
upornost autora u iznošenju neistina da predstavlja primjer vrijeđanja privatnosti
osobe i njegovog poslovnog ugleda, sam autor teksta da se više puta poziva na
prijašnje članke. Radi navedenog, temeljem odredbe čl. 21. i 22. Zakona o medijima,
te članka 1099. i 1100. Zakona o obveznim odnosima tuženik da je kao nakladnik u
obvezi tužitelju naknaditi štetu koju isti trpi. Prije pokretanja ove parnice tužitelj da se
tuženiku obratio radi objavljivanja ispravka. Radi navedenog tužitelj postavlja zahtjev
radi naknade štete i traži iznos od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama
od podnošenja tužbe pa do isplate. Traži objavljivanje integralnog teksta ove presude
bez komentara i o trošku tuženika u listu … i na portalima
…. Traži uklanjanje sa portala
članaka koje je naveo u historijatu tužbe i traži naknadu parničnog troška od
tuženika.
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba nedopuštena, da nije
ispunjena procesna pretpostavka za njeno podnošenje. Informacije iz članaka da se
temelje na točnim informacijama koje su prije objavljivanja provjerene na razne
načine. Navodi da nije točno kako autorica članaka nije kontaktirala tužitelja, iz samih
članaka da je vidljivo da ga je u nekoliko navrata pokušala kontaktirati, ali da je on
odbio dati svoju izjavu. U konkretnom slučaju da je postojalo opravdano zanimanje
javnosti za objavu informacija, o toj temi da se razgovaralo u sklopu aktualnog sata
na sjednicama GV GM, građani M., njih cca 5000,
prije dvije godine da su izrazili svoje protivljenje na poluotoku S. P.
potpisivanjem peticije. Navodi da se objavljivanjem presude ostvaruje svrha koja se
postiže pravičnom novčanom naknadom i da se ne može kumulirati objavljivanje
presude i pravična novčana naknada, objavljivanje presude nakon pravomoćnog
okončanja postupka i nakon što će od objavljivanja članaka proteći nekoliko godina
da ne može imati pozitivan efekt na tužitelja jer će do tada sami članak u velikom
dijelu javnosti već pasti u zaborav te da bi podsjećanje na njega moglo proizvesti
samo kontraefekt. Radi navedenog tuženik predlaže da sud tužbu odbaci kao
nedopuštenu, a podredno da zahtjev odbije kao neosnovan.
Nakon zaprimanja odgovora na tužbu tužitelj navodi da se obratio tuženiku
kao nakladniku i navedeno poslao poštom preporučeno uz dostavu dokaza o slanju
pošiljke. Slanjem zahtjeva za objavom ispravka informacije tužitelj da je ispunio
zakonsku pretpostavku za utuženje bez obzira je li zahtjev naslovljen na nakladnika
ili na glavnog urednika tuženika.
Tužitelj je prije davanja odgovora tuženika na tužbu podneskom od 30. rujna 2019. godine proširio činjenične navode iz tužbe navodeći da su u međuvremenu
objavljeni novi članci u tjedniku M. K. koji se izravno ili neizravno odnose
na tužitelja. Dana 9. srpnja 2019. godine da je objavljen članak novinarske I.
Ć. pod naslovom "….". Dana 30. srpnja 2019. godine da je
objavljen članak novinarske D. T. pod naslovom "…". U odnosu na iste tužitelj da je tuženiku dostavio
zahtjev za objavu informacija.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika kao
nakladnika lista …, a vezano za objavljivanje članaka sastavljenih od strane
novinarske I. Ć. i novinarke D. T., na štetu tužitelja, tužitelj traži
naknadu štete od tuženika koja bi mu bila nanesena objavljivanjem svih citiranih
članaka, traži objavljivanje integralnog teksta presude i uklanjanje citiranih članaka sa
portala tuženika.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom svih citiranih članaka sa
prilozima; zahtjeva tužitelja tuženiku za objavu ispravka objavljenih informacija sa
dokazima o predaji istih poštom preporučeno; obavijesti glavnog urednika J.
K. pun. tužitelja od 10. srpnja 2019. godine; obavijesti glavnog urednika
M. B. pun. tužitelja od 10. srpnja 2019. godine te obavijesti glavnog
urednika J. K. pun. tužitelja od 26. srpnja 2019. godine; saslušanjem
tužitelja u svojstvu parnične stranke; saslušanjem svjedoka I. Ć. i D.
T.; objava građana vezano za predmetne informacije i slučaj.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Činjenično stanje u ovom postupku je u potpunosti utvrđeno za meritorno
presuđenje, izvedeni su svi potrebni dokazi, a na posljednjem ročištu za glavnu
raspravu pun. stranaka predložili su zaključenje raspravljanja i donošenje presude.
U ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe Zakona o medijima
(NN br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje ZM), tužitelj je priložio dokaze
da se prije podnošenja tužbe od nakladnika zatražio objavljivanje ispravka sporne
informacije u skladu s odredbom čl. 22. st. 2. ZM-a pa treba zaključiti da su ispunjene
procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete, priložio je zahtjeve sa
dokazom o slanju tuženiku.
Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u
medijima prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima
propisanim Zakonom.
Navodeći u odgovoru na tužbu da su informacije iz članka dijelom utemeljene
na činjenicama za koje je autor članka imao osnovan razlog povjerovati da su istinite
i točne i za koje je postojalo opravdano zanimanje javnosti pri čemu je novinar
postupao u dobroj vjeri, tuženik se pozvao na razloge za oslobađanje od
odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 1. i 3. ZM-a, koja govori o
oslobađanju nakladnika odgovornosti za štetu.
Prema odredbi čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a osloboditi se odgovornosti nakladnik
može i u slučaju ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim
činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su
točne i poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano
zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.
Tužitelj u svom iskazu navodi da je vlasnik obrta, poduzetnik, da se bavi
građenjem, da je otišao na rad u N., tamo da se bavio svojom strukom,
elektrotehnikom, povratkom u H., radi rata, da je stupio u H.V. i od
tada da je čitavo vrijeme u H., a građevinom da se bavi još od 1995. godine,
konstantno. Što se tiče serije članaka, a zbog kojih se vodi ovaj postupak, navodi da
je time iznimno zatečen i šokiran, dakle, nikada da ga nitko od novinara ili njima
nadređenih nije kontaktirao, da nikada nisu tražili provjeru neke informacije, niti su
tražili informacije sa njegove strane, uglavnom, kako je objavljen prvi članak zbog
čega je bio zaista šokiran, tako da su nastavljeni izlaziti članci i da je bio prisiljen
ustati ovom tužbom. Zbog čega se to dogodilo i zbog čega su iskonstruirani ovi
napadi na njega, da može samo špekulirati, ali tvrdi da isti nemaju apsolutno nikakve
veze sa istinom. Predmetnu nekretninu odnosno zemlju na S.P. sa ostacima
objekata koji su tu upisani još od postanka zemljišnih knjiga, odnosno 1900. godine,
da je kupio prije otprilike 2,5 godine i da je znao do kakvih će problema to dovesti za
njega i njegovu obitelj, da zasigurno to ne bi kupio. U trenutku kupnje te nekretnine,
da nije imao viziju, odnosno da se nije vodio time da je već znao što će tu napraviti,
uglavnom, da je angažirao arhitekticu i ispustio joj punomoć da na toj kupljenoj
nekretnini osmisli neki projekt koji bi bio u skladu sa propisima odnosno zakonskim
uvjetima, da istraži kakva bi se dozvola eventualno mogla dobiti u pogledu namjene
te nekretnine. Navodi da nije na nekretnini poduzeo nikakve radove, od trenutka
kupnje pa do danas na nekretnini da nije bilo apsolutno nikakvih zahvata sa njegove
strane, sve da je u fazi utvrđivanja mogućnosti, a kako mu je arhitektica navela, po
njenom mišljenju, bez obzira na gradski propis, po pravu R. H., sve
ono što je oštećeno ili uništeno od zgrada da se može na području R.
H. obnoviti i to u onim gabaritima kakvi su bili prije. Ista da je kazala da može
povući paralelu sa ranije postojećim građevinama bilo na splitskom M.,
P. ili bilo gdje na području R. H., jer se u protivnom apsolutno
nikada ništa od ranije postojećih građevina ne bi moglo obnoviti. Dakle, očito da je
dobio saznanja da bi se ostaci građevina zatečenih na nekretnini koje je vlasnik,
mogli obnoviti sa njegove strane onako kako je prije bilo, a pa u tom pravcu postoje i
fotografije i podaci kako su te građevine izgledale u davnoj prošlosti. Sve da je u fazi
utvrđivanja stanja, nikakvih dozvola da još nema, da nema radova, a ovi članci da su
zaista stvorili kod njega veliki problem, ne kod njega nego i na strani njegove obitelji.
Njegova supruga da je preminula prije 6 godina, da imaju troje djece, jednog unuka,
djeca da su punoljetna danas, i tužiteljev sin da ima velikih problema u poslu zbog
ovih natpisa jer se i njega napada i osobno i preko tužitelja. Navodi da je dobivao
prijetnje preko društvenih mreža, preko interneta, da mu se prijetilo smrću, upravo
zbog ovih informacija, a da ima i poslovnih problema jer mu je u postupku dobivanja
posla jedna tvrtka iz Z. navela, usmeno, da im ne odgovara za posao i kada se
o nekome kod njega kući ne piše kako treba, da im zaista ne treba suradnja niti
problemi, tako da ne žele radi navedenog sa tužiteljem poslovati. Preko nekih svojih
prijatelja, liječnika, a kako je bio zaista uznemiren, da je dobio uputu da popije prije
spavanja apaurin, to da je uzimao neko vrijeme, a da mora kazati i to da je stalno
trpio i dobacivanja prolaznika, direktno da su ga ljudi znali provocirati i to da mu je
zaista nanijelo ogromnu štetu. Navodi i tvrdi da se radi o klasičnom medijskom linču i
to da je upravo ono što može kazati za situaciju u kojoj je naveden. Ne samo da su
informacije pogrešne i neistinite, navodi da su se objavljivale fotografije nekretnina
koje uopće nisu predmetna nekretnina, navodi da betonsku kućicu nije doveo sa
strane na predmetnu nekretninu, ista da je bila tu još u vrijeme kupnje nekretnine, a
kako ju je bura bacila, a tako je i sada, to da je samo tu kućicu podizao dovezenom
dizalicom, da nema govora o tome da je tu kućicu dovezao, a da tu prije nije bila.
Navodi da ni od koga nije bio upitan, pa ni od strane novinara, da da svoju izjavu ili
da nešto potvrdi ili demantira. Navodi da nije pokušao zvati izdavača kako bi to
spriječio, da je jednom sreo novinarku D. T. pitao je o čemu se tu radi, a ona
da mu je kazala: "ti znaš kako to možeš spriječiti i o čemu se tu radi", on da ne zna
što je pod tim mislila. Što se tiče ovih prijetnji preko društvenih mreža i preko
interneta, a da ima ispise kod sebe, sve to da je prijavio policiji i da je tri puta na
policiji kod policijskih inspektora dao iskaze. Dakle, na tom slučaju prijetnji da se radi
i postoji dokumentacija u tom pravcu. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika je li
tužitelju u trenutku kupnju nekretnine bila poznata upisana namjena nekretnine u
katastru zemljišta, je li nekretnina bila ruševina ili oranica, tužitelj navodi da mu to
tada nije bilo poznato. Navodi da je on zaista angažirao geodetsku firmu G.,
da je ta firma upravo angažirana s njegove strane da provjeri sve potrebno, o čemu
je danas iskazao. Navodi da mu nije poznato jesu li oni podnijeli nekakav zahtjev u
njegovo ime za prenamjenu zemljišta, da mu nije poznato o tome, uglavnom, da ih je
angažirao upravo u pravcu navedenog ranije u svom iskazu. Navodi da je arhitekta i
ovu geodetsku firmu angažirao neposredno nakon što je nekretninu kupio, da mu nije
bilo poznato da je u samoj M. bila organizirana građanska inicijativa odnosno
prosvjedi sa ciljem da se zabrani gradnja na zelenim površinama u gradu M.,
da mu to nije poznato.
Svjedok I. Ć., zaposlenica tuženika, novinarka, u svom iskazu navodi
da je zaposlenica tjednika …, na radnom mjestu novinara još od
2013. godine pa do danas neprekidno, da nije zadužena za neku posebnu kroniku
odnosno neke posebne i određene teme, nego za sve ono što bi bilo zanimljivo
građanima, a vezano je za M. i okolinu. Navodi da je tužitelja poznavala samo
iz viđenja prije prvog članka koji je sastavila kao autor, uglavnom, da je dobila neke
informacije i čula da bi tužitelj trebao graditi u zelenoj zoni, nakon toga da je, kako je
mislila da se radi o temi od općeg interesa obavila radnje, poseban upit osobi u
protokolu G. M. koja je zadužena za odnose s javnošću, izvršila uvid u
katastar i to I. M. i S., uputila upite M. graditeljstva, te se u
G.M. G. M. upoznala sa povijesnom građom za to područje.
Navodi da se radi o lokalitetu pod nazivom S.. P., sve ove radnje da je obavila i
da je pokušala kontaktirati i kontaktirala tužitelja. Navodi da ga je nazvala moguće u
tri navrata na mobitel, od toga da ima dvije snimke njihovog razgovora u dva navrata
preko mobitela, već prilikom prvog kontakta mobitelom da se predstavila, kazala da
je novinarka … i postavila mu ova pitanja u pogledu da li namjerava
graditi na tom lokalitetu i što točno namjerava graditi. Uglavnom, da joj nije konkretno
odgovorio ni na jedno pitanje, da je skretao sa teme, jedne prigode da je naveo da je
na nekom rođendanu, uglavnom, da joj nije dao konkretan odgovor na ova dva bitna i
relevantna pitanja. Isti da je samo uputio na svoju arhitekticu odnosno spomenuo je
istu i da se radilo o S. M., nju da je nazvala, predstavila joj se i navela o
kojoj temi treba pisati, a ona da joj je osobno potvrdila da se tu namjerava graditi
građevina tužitelja i da postoje svi propisima predviđeni uvjeti za to. Gospođa
M. da joj je, koliko se može sjetiti radi proteka vremena, kazala da prema čl.
300. P. plana G. M., tužitelj kao investitor može graditi građevinu
na mjestu gdje su bile ruševine. To da je ono čega se sjeća iz razgovora s njom, a od
strane G. M. da su joj pojasnili gabarite građevine i kazali da se radi o
građevini oko 220 m2, tlocrtne površine, u namjeni za hotel. Dakle, da joj se čini da
su kazali toliko, to da je svakako premašivalo površinu postojeće ruševine. Navodi da
je osobno tamo bila, a kao laik da može kazati samo to da tamo nije primijetila
postojanje nikakvih ruševina i tragova ruševina, to da je ono što je osobno zapazila.
Dakle, nakon ovog da je došlo do pisanja prvog članka i serije članaka na tu temu,
tužitelj da je osobno nije pokušao kontaktirati nakon prvog članka i sve ono što je
napisano sa njene strane da je predala izvršnom uredniku na odobrenje, isti da je to
odobrio i odobravao, oprema članka u vidu naslova i podnaslova da je urednikova, a
izvršni urednik da je bio R. Ž., da misli da ga je neko vrijeme mijenjala N.
B.. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedok navodi da misli da je na ovu temu
u odnosu na tužitelja napisala tri članka. Navodi da od strane tužitelja nisu započeti
nikakvi radovi na ovom lokalitetu. Na posebno pitanje pun. tužitelja zašto je
svjedokinja u pisanju članka uz ime tužitelja navodila riječ "…",
svjedokinja navodi da se radi o novinarskoj slobodi, a da je tu riječ upotrebljavala jer
je tjednik M.K. već prije ove teme, a i nakon teme pisao o tužitelju i
njegovim drugim djelatnostima, njegovom sukobu s bivšim gradonačelnikom,
uglavnom, to bi bio opis osobe koja svojim postupcima privlači pažnju u javnosti, budi
pitanja u vezi njegovih postupaka i kontroverze kod ljudi. Po njenom mišljenju bi se
tako nešto moglo kazati za tužitelja. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li po
mišljenju svjedoka vezano za predmetnu temu tužitelj počinio neko kazneno djelo,
odnosno protuzakonitu radnju, svjedokinja navodi da ona to nije kazala, s obzirom na
okolnosti slučaja, i da se radilo o gradnji u zelenoj zoni, da je svakako to trebalo
istražiti i ukoliko je postojala mogućnost protuzakonitog postupanja to spriječiti.
Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika, navodi da je ona u trenutku pisanja članka i
članaka držala da se radi o temi od javnog interesa. Navodi da u M. postoji
jedna građanska inicijativa koja je sa aktivnostima počela i prije prvog članka, sigurno
godinu dana prije prvog članka, koja je za cilj imala spriječiti divlju gradnju na
poluotoku O. i S.. P., spriječiti bilo kakvu gradnju s obzirom da se radi o
lokalitetima od posebnog značenja za M.. Od strane ove inicijativa građana da
je prikupljeno je 5000 potpisa, navodi da ona osobno nije aktivist ove inicijative, da je
to inicijativa građana M.. Navodi da za sada na O. i S.. P. nije
građeni ništa, u međuvremenu, gledajući od početka djelovanja te inicijative do
danas.
D. T. kao svjedok u svom iskazu navodi da se u tekstu kojeg je
napisala ne spominje ni ime ni prezime tužitelja, da se radi o pukom izvještaju sa
sjednice gradskog vijeća, da nije dala ni objektivni ni subjektivni osvrt. Navodi da je
nazočila sjednici, kasnije preslušala tonski zapis i prenijela na papir izjave vijećnika.
Iskazuje da nije navodila svoje komentare, da nije spominjala tužitelja, osim što je
prenijela što su pojedini vijećnici iznijeli u svom izlaganju. U to vrijeme da je bila
stalno zaposlena kao novinarka tjednika M. K., putem mobilnog telefona
da je pokušala dobiti tužitelja, tražiti njegov komentar, da ga nije uspjela dobiti.
Navodi da nije provjerila tko je vlasnik bagera koji se nalazio na poluotoku S.
P., da je nakon ove sjednice otišla kao šetač na poluotok, da ju je osobno i
profesionalno zainteresiralo o čemu to vijećnici govore te da je uputila svog
fotoreportera da fotografira izgled tog prostora gdje se nalazi navedeni bager, navodi
da je stanje stvari na terenu u tom trenutku bilo kao i ranije, da nije vidjela nikakve
izgrađene građevinske objekte, ona osobno da je napisala samo jedan članak o ovoj
temi, ostale članke da je pisala njena radna kolegica I. Ć., da ona osobno u
svom članku nije napisala "…", da ona nije upotrijebila ni izraz
"velebno zdanje".
Kada se analiziraju svi predmetni članci, kada se svi dovedu u vezu sa
iskazima tužitelja i svjedoka Ć. i Turić, ovaj sud zaključuje da su ispunile
pretpostavke za obvezivanje tuženika kao nakladnika naknaditi tužitelju štetu,
neimovinsku koju je pretrpio i trpi vezano za objavljene članke, članke napisane od
strane svjedokinje Ć.. Navodeći da su informacije iz serije članaka dijelom
utemeljene na činjenicama za koje su autorice imale osnovan razlog povjerovati da
su istinite i točne i za koje je postojalo opravdano zanimanje javnosti pri čemu su
novinari postupali u dobroj vjeri, tuženik se pozvao na razloge za oslobađanje od
odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 1. i 3. ZM-a, koja govori o
oslobađanju nakladnika odgovornosti za štetu.
Prema odredbi čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a osloboditi se odgovornosti nakladnik
može i u slučaju ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim
činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su
točne i poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano
zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Ovaj
sud cijeni napore novinara vezano za problematiku od općeg interesa za građane
M., pa i šire, a to je moguće građenje velikih objekata na lokalitetu S.
P., svakom običnom građaninu bi na umu trebalo biti očuvanje identiteta grada,
lokaliteta koji su od posebnog značaja za grad, zaštititi takve lokacije od devastacije
pretjeranom izgradnjom i betonizacijom. Dakle, u ovom slučaju stvarno postoji
opravdano zanimanje građana za moguću daljnju gradnju na lokalitetu S. P.,
ali u slučaju članaka i naslova (I. Ć.) nema opravdanja za nazivanje tužitelja
"…", "… A. Č.", objavljivanjem
njegove fotografije (tako da nikome iz M. ne može ostati nepoznato o kome se
točno radi – kao "…".) Takvo etiketiranje tužitelja zaista je
uvredljivo, prelazi granicu dobrog ukusa i upućuje svakog na zaključak da bi se
moglo raditi o osobi sklonoj mutnim poslovima, kršenju zakona, zaobilaženju propisa,
ukratko nemoralnoj i nečasnoj osobi. Takva pejorativna kvalifikacija, pogrdan smisao
riječi "kontroverzni" stvarno je tužitelju mogao nanijeti i nanio mu je štetu. Dakle,
upravo zbog takvog etiketiranja tužitelja, koji u biti ne može sam sebi izdati dozvole
za gradnju, niti mijenjati P. plan grada, prosječni čitatelj je mogao steći dojam
da se radi o nemoralnoj osobi, sklonoj zaobilaženju zakona, mutnim poslovima i
slično. Svakako, praćenje ove bitne teme je potrebno, bitno za zajednicu uopće, ali
način na koji se tužitelja opisalo to nije, o svemu navedenom se moglo i moralo
pisati, ali bez vrijeđanja tužitelja i pogrdnog navoda da je isti "kontroverzni
poduzetnik". Ta konstrukcija ima jedino pogrdni smisao i ne može se nikako
drugačije protumačiti, osim da je negativna po onoga koga se tako etiketira i nazove,
u ovom slučaju tužitelja. U prvom članku svjedokinja Ć. navodi da je tužitelja zvala
tri puta i da nije htio komentirati slučaj ide u prilog njenom iskazu pred sudom, dakle,
tužitelj je mogao navesti sam sve ono što je navela arhitektica koju je angažirao, ali bi
opet i pored toga, očito isti bio nazvan "…", kako je
nazivan opetovano i više puta i seriji članaka novinarke Ć., što dovodi do obveze
nakladnika da tužitelju radi toga naknadi neimovinsku štetu.
Radi navedenog je sud stava da je tuženik kao nakladnik dužan naknaditi
tužitelju štetu koju je pretpio i trpi radi navedenog, radi uvrede, sud je stava da
tužitelju pripada satisfakcija u iznosu od 8.000,00 kn, dok je za više zatraženi iznos
valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
Što se tiče koncepcije neimovinske štete i naknade takve štete prema ZM-u,
potrebno je primijeniti odredbe novog Zakona o obveznim odnosima (NN
br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje
temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, a prema odredbi čl. 21. st. 3. ZM-a koji
propisuje da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o
obveznim odnosima, osim ako Zakonom nije drugačije određeno.
Novi ZOO uveo je objektivnu koncepciju štete navodeći u odredbi čl. 1046. da je
šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da
šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede
koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje
utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.
To znači da će se u sporovima protiv nakladnika radi naknade neimovinske
štete uzrokovane objavom informacije pravno priznatom štetom smatrati ona povreda
prava osobnosti koja je uzrokovala fizičke i/ili psihičke boli, odnosno strah
odgovarajuće jakosti i trajanja.
Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2.
ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
Premda dikcija odredbe čl. 21. st. 2. Zakona o medijima, kojom je regulirana
odgovornost nakladnika za neimovinsku štetu upućuje na zaključak da bi tu štetu
mogla trpjeti samo fizička osoba, za navesti je da se takva naknada može dosuditi i
pravnom osobi, jer je to pravo priznato i pravnoj osobi prema ZOO-u, koji kao lex
posterior ima jaču pravnu snagu od ranije donesenog ZM-a.
Zbog svega navedenog, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, sve izvedene
dokaze, a uvažavajući jačinu duševnih bolova koje je pretrpio radi povrede prava
osobnosti tužitelju je trebalo dosuditi iznos od 8.000,00 kn, za više zatraženi dio
zahtjeva od dosuđenog, iznos od 42.000,00 kn sa kamatama valjalo je odbiti zahtjev
tužitelja kao neosnovan.
Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju, a u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a
pripada zatezna kamata propisana zakonom koja teče od podnošenja tužbe do
isplate, kako je tužitelj i zatražio.
Sud je prihvatio zahtjev tužitelja za zatraženo uklanjanje članaka novinarke
I. Ć. sa portala tuženika, to predstavlja također način da se tužitelju naknadi
šteta, kako nastala, tako i buduća, jer bi to negativno i štetno etiketiranje mogla ostati
trajno na webu, kod svakodobnog pretraživanja po imenu tužitelja, što bi mu moglo
nanositi štetu u životu, kako njemu, tako i članovima njegove obitelji. Dakle, svrha
informiranja javnosti je postignuta, ali nema potrebe niti je dopušteno da tužitelja
trajno prati ono za što mu je dosuđena naknada štete. Međutim, šte se tiče zahtjeva
u pogledu objavljivanja integralnog teksta ove presude u tiskanom izdanju tuženika,
za navesti je da je zahtjev u ovom dijelu valjalo odbiti i da je točno ono što je u tom
pravcu naveo tuženik, naime, od ovih članaka proteklo je već mnogo vremena,
čitatelji su se okrenuli novim vijestima i temama, a ponovno ukazivanje čitateljima na
ovaj slučaj, tužitelju ne donosi satisfakciju, nego reakciju velikog dijela čitatelja po
narodnoj poslovici "gdje ima dima, ima i vatre" pa bi i onima koji su ovo zaboravili,
moglo ponovno biti osvježeno sjećanje na ovaj slučaj. Dakle, dosuđenjem naknade
neimovinske štete i uklanjanjem članaka sa internetskih portala tuženika, sud drži da
je tužitelju šteta u cijelosti nadoknađena.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje
ZPP), tužitelj je u sporu uspio djelomično, u pogledu osnova odgovornosti za 100%,
a u pogledu visine za 16%, dakle za prosječno 58%; tuženik je uspio za konačnih
42%; kako se od tužiteljevog postotka odbija tuženikov, to je konačno tužitelju valjalo
priznati 16% od svih potrebnih troškova za vođenje parnice koje je imao. Obistinjeni
trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.500,00 kn; sastava
podneska od 30. rujna 2019. godine u iznosu od 1.500,00 kn; zastupanja na
ročištima održanim dana 11. prosinca 2019. godine, 26. veljače 2020. godine i 12.
listopada 2020. godine u iznosu od po 1.500,00 kn; pristupa na ročište od dana 28.
rujna 2021. godine u iznosu od 375,00 kn (25%); 25% PDV-a u iznosu od 1.968,75
kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 850,00 kn i sudsku pristojbu presude u iznosu
od 850,00 kn; što razmjerno uspjehu od 16% daje konačan iznos od 1.847,00 kn,
koliko je na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan isplatiti tužitelju.
U Splitu, 4. siječnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu
u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od
dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.