- 1 -              Rev 1174/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1174/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja J. S., OIB … , iz B., kojeg zastupa otac i zz I. S., i II-tužitelja I. S., iz B., koje zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik Ć. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1226/2018-2 od 1. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-380/2015-45 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku da I- tužitelju J. S. isplati iznos od 3.725,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2016.g. pa do isplate, te se nalaže tuženiku da II-tužitelju I. S. isplati iznos od 114.739,47 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2009.g. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 34.709,56 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2018.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se I-tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 563,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.kolovoza 2009.g. te se odbija II-tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.748,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2009.g.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Pn-380/2015-45 od 31. listopada 2018. tako da sada glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku „J.“ d.d. da 1. tužitelju J. S. isplati na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 2.235,00 kune (dvijetisućedvjestotridesetpetkuna) sa zateznom kamatom od 15. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

II. Nalaže se tuženiku „J. o.“ d.d. da 2. tužitelju I. S. isplati na ime imovinske štete iznos od 63.744,15 kune (šezdesettritisućesedamstočetrdesetčetirikunepetnaestlipa) sa zateznom kamatom od 31. listopada 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

II. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja preko dosuđenog iznosa, te se odbijaju tužitelji s viškom kamata kao neosnovanim."

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove postupka u iznosu od 4.975,00 kune, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak žalbe u iznosu od 2.322,00 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.“.

 

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3919/2021-2 od 3. studenog 2021. dopušteno je tuženom podnošenje revizije zbog pitanja:

 

„Kada je objekt leasinga, na kojem je nastala imovinska šteta za koju je odgovoran tuženik (kao osiguratelj) po osnovi police obveznog osiguranja od odgovornosti u prometu, u trenutku štetnog događaja bio u vlasništvu davatelja leasinga, dok je tužitelj u to vrijeme bio primatelj leasinga (i još nije došlo do aktivacije opcije kupnje u smislu čl. 5. st. 3. Zakona o leasingu („Narodne novine“ br. 135/2006)), a tek je naknadno postao vlasnikom predmetnog vozila – tko se ima smatrati oštećenom osobom, pa tako i aktivno legitimiranom osobom u postupcima naknade imovinske štete na vozilu po osnovi spomenute odgovornosti – je li to davatelj leasinga kao (tadašnji) vlasnik vozila ili (tadašnji) primatelj leasinga?“.

 

4. Protiv pobijane presude reviziju je podnio tuženik s prijedlogom Vrhovnom sud Republike Hrvatske prihvatiti reviziju kao osnovanu, preinačiti drugostupanjsku presudu u napadnutom dijelu, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naznaku troškova revizije.

 

5. U svom odgovoru na reviziju II-tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. U revizijskom stadiju postupka predmet spora je zahtjev II-tužitelja za isplatu svote od 63.744,15 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime štete na vozilu u prometnoj nesreći za koju je djelomično odgovoran osiguranik tuženika.

 

8. Među strankama nije sporno da je u trenutku prometne nezgode traktor služio potrebama OPG S. upisanog na ime II-tužitelja I. S., da je traktor u vrijeme prometne nezgode bio upisan kao vlasništvo H. l. C., te da je tijekom postupka koji je vođen, znači nakon prometne nezgode, traktor prešao u imovinu II-tužitelja.

 

9. Dakle, u trenutku prometne nezgode između II-tužitelja i leasing kuće, bio je na snazi pravni posao operativnog leasinga iz čl. 5. st. 3. Zakona o leasingu („Narodne novine“, broj 141/2013) koji pravni posao je takav da primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, davatelj leasinga snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i primatelj leasinga nema ugovorenu opciju kupnje, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom ostaju na davatelju leasinga, odnosno ne prenose se na primatelja leasinga.

 

10. U prometnoj nezgodi koja je nastala između osiguranika tuženika i II-tužitelja valjalo je utvrditi tko je treća osoba u korist koje je pozivom na odredbu čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 25/14 - dalje: ZOOP) vlasnik automobila štetnika bio je dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koje uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog uništenja ili oštećenja stvari.

 

11. Iz ove odredbe može se zaključiti da treća osoba jest osoba koja je u trenutku prometne nezgode bila vlasnik stvari koja je uništena odnosno oštećena, jer je u tom trenutku nastala obveza osiguratelja da naknadi štetu trećoj osobi.

 

12. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje je, da je u trenutku štetnog događaja, tuženik kao osiguratelj bio dužan naknaditi štetu davatelju leasinga.

 

13. Odredba čl. 22. st. 10. ZOOP propisuje samo jedan slučaj u kojem se trećom osobom smatra primatelj leasinga a to je kada je on ujedno i ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj mu je prouzročena šteta od vozila istog davatelja leasinga.

 

14. Dakle, obzirom na postavljeno pitanje u trenutku nezgode, tužitelj nije imao osnovan zahtjev za isplatu iznosa naknade štete prema tuženiku.

 

15. Međutim, obzirom da je nakon nezgode davatelj leasinga ustupio II-tužitelju pravo vlasništva nad traktorom koji je oštećen, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je davatelj leasinga II-tužitelju ustupio svoju tražbinu za isplatu naknade štete prema tuženiku.

 

16. Zbog navedenog, pozivom na odredbu iz čl. 393. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 4. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.