1

Poslovni broj: 5 P-333/22-40

 

                

        Republika Hrvatska                                                                         

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

         32100 Vinkovci

Poslovni broj: 5 P-333/22-40

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,  po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja R. P., OIB: …, iz S., V. N. 1b, zastupan po punomoćniku T. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika R. A. d.d. OIB:…, iz Z., M.c. 69, zastupan po punomoćniku Odvjetničkom društvu G. & G. iz Z., radi isplate,  nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 21. studenog 2022. u nazočnosti osobno tužitelja R. P. uz punomoćnika T. B., te odvjetnika M. S. u zamjeni za punomoćnika tuženika J. G., iz odvjetničkog društva G. & G., 4. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o     j e

 

              I Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj:… sklopljenog između tužitelja R. P. OIB:…, iz S., Ul. V. N. .. i tuženika R. A. d.d. Z., OIB:…, Z., M.c. .., dana 07. 07. 2006. godine, a koja u čl. 1. Ugovora glasi: "Kunska protuvrijednost CHF….po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."; u čl. 2. predmetnoga Ugovora glasi: "….promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."; u čl. 7. predmetnog ugovora glasi:"….u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća….", a u čl. 9. glasi: "Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora."

 

              II Nalaže se tuženiku R. A. d.d. OIB:…, iz Z., M.c. .., da tužitelju R. P., OIB: …, iz S., V. N. .., isplati iznos od 1.076,60 eura / 8.111,66 kuna1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- iznos od 0,47 eura / 03,57 kuna1 od 01.09.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,53 eura / 04,03 kuna1 od 01.10.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,40 eura /03,01 kuna1 od 01.11.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,16 eura / 31,32 kuna1  od 01.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,36 eura / 40,35 kuna1 od 01.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,22 eura / 46,83 kuna1 od 01.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,61 eura / 49,77 kuna1 od 01.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,53 eura / 41,68 kuna1 od 01.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,74 eura / 43,22 kuna1 od 01.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,09 eura / 30,85 kuna1 od 01.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,89 eura / 21,74 kuna1 od 01.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,21 eura / 24,16 kuna1 od 01.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,84 eura / 28,96 kuna1 od 01.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,79 eura / 28,54 kuna1 od 01.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,14 eura / 23,69 kuna1 od 01.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,35 eura / 32,80 kuna1 od 01.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,32 eura / 40,10 kuna1 od 01.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,70 eura / 50,49 kuna1 od 01.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,39 eura / 48,11 kuna1 od 01.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,26 eura / 62,21 kuna1 od 01.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,90 eura / 59,54 kuna1 od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,59 eura /  64,75 kuna1 od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,58 eura / 109,88 kuna1 od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,35 eura / 100,59 kuna1 od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,12 eura / 128,97 kuna1 od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,82 eura / 119,16 kuna1 od 01.10.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 13,72 eura / 103,39 kuna1 od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,14 eura / 136,67 kuna1 od 01.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 23,76 eura / 179,00 kuna1 od 01.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,78 eura / 149,02 kuna1 od 01.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,17 eura / 159,54 kuna1 od 01.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,40 eura / 146,17 kuna1 od 01.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,72 eura / 148,57 kuna1 od 01.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,25 eura / 205,32 kuna1 od 01.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,98 eura / 210,85 kuna1 od 01.07.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 34,28 eura / 258,26 kuna1 od 01.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 31,05 eura / 233,91 kuna1 od 01.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,51 eura /  207,24 kuna1 od 01.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,13 eura / 204,38 kuna1 od 01.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 26,85 eura / 202,33 kuna1 od 01.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 28,54 eura /  215,05 kuna1 od 01.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,01 eura / 226,13 kuna1 od 01.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,21 eura / 227,62 kuna1 od 01.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,19 eura / 219,95 kuna1 od 01.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,88 eura / 225,13 kuna1 od 01.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,35 eura / 228,67 kuna1 od 01.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,56 eura / 222,71 kuna1 od 01.07.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 29,77 eura / 224,28 kuna1 od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,17 eura / 219,81 kuna1 od 01.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,89 eura / 210,15 kuna1 od 01.10.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,26 eura / 220,45 kuna1 od 01.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,91 eura / 225,39 kuna1 od 01.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,45 eura / 221,92 kuna1 od 01.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 26,88 eura / 202,50 kuna1 od 01.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,07 eura / 219,00 kuna1 od 01.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,26 eura / 220,44 kuna1 od 01.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 28,40 eura / 213,98 kuna1 od 01.05.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 25,73 eura / 193,87 kuna1 od 01.06.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 25,66 eura / 193,35 kuna1 od 01.07.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 26,32 eura / 198,29 kuna1 od 01.08.2013. god. pa sve do isplate, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena,  u roku od 15 dana.

 

              III Nalaže se tuženiku R. A. d.d. OIB:…, iz Z., M.c. .., da tužitelju R. P., OIB: …, iz S., V. N. .., na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.049,20 eura / 7.905,20 kuna1, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za isplatom troškova postupka.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi  isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 14. veljače 2020. 

              2. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj …, kojim ugovorom mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 9.565,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca, s redovnom kamatom koja je bila promjenjiva u skladu s odlukama tuženika a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,20% godišnje. Tužitelj je kredit otplatio u cijelosti. Tijekom razdoblja otplate kredita tuženik je značajno povećao prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućio kreditoru da pregovara o visini iste i bez da mu je razjasnio objektivne parametre promjena koji bi opravdavali promjenu odnosno povećanje kamatne stope. Tužitelju su jedino slane obavijesti da je došlo do povećanja kamatne stope. Stoga tužitelj smatra da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu promjene iste neodrađena, neodrediva, te je kao takva ništetna i stoga ne proizvodi nikakav pravni učinak na obvezno pravni odnos stranaka. Svako uvećanje kamatne stope na temelje takve ništetne odredbe imalo je za posljedicu stjecanje bez valjane i zakonite osnove na strani tuženika. Nadalje tužitelj navodi kako je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu značajno je porastao iznos otplatnog anuiteta. Stoga tužitelj smatra da je navedena odredba  o valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštena, da je bila neodrediva u trenutku sklapanja ugovora i da je prouzročila neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača te se ista ima smatrati ništetnom i bez pravnog učinka za obveze ugovornih strana. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi  postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te sa zahtjevom za isplatom ukupnog iznosa od 12.000,00 kuna zajedno s pripadajućom kamatom.

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik navodi kako je odredba o valutnoj klauzuli jasno uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini tako i u vidu shvaćanja ukupnosti obveza tužitelja. O navedenoj odredbi tužitelj i tuženik su pojedinačno pregovarali te je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF-u ili euru. Tužiteljev ugovor nije bio tzv. uzmi ili ostavi već je tužitelj tijekom pregovora moga utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu. Navedena odredba nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. I odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju je bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Zaključno tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

              3. Rješenjem ovoga suda broj P-57/20 od 13. svibnja 2020. odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor nenadležnosti, a navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2484/2000 od 28. svibnja 2021.

              3.1. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 9. studenog 2021. (list 202-204 spisa) tužitelj specificira tužbeni zahtjev potražujući isplatu ukupnog iznosa od 10.756,75 kuna sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni dospjeli iznos. Dakle, tužitelj je izvršio djelomično povlačenje tužbe, kojem djelomičnom povlačenju se tuženik protivio. Tuženik cijeni da je specificiranjem zateznih kamata na svaki pojedinačni dospjeli iznos tužitelj izvršio i preinaku tužbe. Rješenjem ovoga suda od 17. veljače 2022. (list 238 spisa) dopuštena je preinaka tužbe, obzirom je isto svrsishodno za konačno uređenje odnosa između stranaka i jer je preinaka izvršena nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja.

              3.2. Presudom ovoga suda od 1. travnja 2022. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1. kojim je utvrđena ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu, pod točkom 2. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.111,66 kuna sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos, pod točkom 3. naloženo je tuženiku naknaditi trošak postupka tužitelju, dok je pod točkom 4. odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.888,37 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

              3.3. Povodom žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-781/22 od 13. srpnja 2022. uvažena je žalba tuženika te je ukinuta presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-57/20 od 1. travnja 2022. pod točkom 1., 2. i 3. izreke presude, predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. U nepobijanom dijelu, tj. pod točkom 4. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.888,37 kuna presuda je ostala neizmijenjena.

              3.4. Dakle, u daljnjem dijelu postupka trebalo je odlučiti o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i zahtjevu za isplatom tužitelja s naslova promjene tečaja, odnosno zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, dok u pogledu zahtjeva za isplatom tužitelja zbog ništetne odredbe radi promjenjive kamatne stope nije bilo potrebno odlučivati obzirom je u navedenom dijelu odluka tj. presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-57/20 od 1. travnja 2022. postala pravomoćna.

              4. U dokaznom dijelu postupka sud je pročitao ugovor o kreditu broj … od .. srpnja 20..., otplatni plan, prijepis knjigovodstvena kartice, nalaz i mišljenje vještaka T. B., te je saslušana tužitelj R. P..

              4.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka I. O. obzirom je tuženik povukao navedeni prijedlog. Također nije proveden dokaz ni saslušanjem javnog bilježnika Ž. M. obzirom je isti preminuo.

              4.2. Nakon što je tužitelj podneskom od 2. studenog 2022. ponovno specificirao svoj tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 1.076,60 eura / 8.111,66 kuna1 tuženik navedenu specifikaciju cijeni kao djelomično povlačenje tužbe no po zaključku suda ne radi se o djelomičnom povlačenju tužbe obzirom je tužitelj ponovno specificirao svoj tužbeni zahtjev s naslova ništetne odredbe zbog valutne klauzule, a koji iznos je i ranije potraživao. Također kako je pravomoćno već tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom iznosa od 3.888,37 kuna / 516,08 eura1, to se u konkretnom slučaju ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe nego je samo tužitelj kunske iznose iskazao u eurskoj protuvrijednosti.

              5. Također, time što je tužitelj specificirao svoje potraživanje na način da je na svaki pojedinačni dospjeli iznos potraživao i zatezne kamate, tužitelj nije izvršio preinaku tužbe obzirom je i prvotno svojim zahtjevom sadržanim u tužbi potraživao zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos koji u tom trenutku nije bio točno specificiran. Dakle, tužitelj je samo točno specificirao svoje potraživanje i to nakon provedenog vještačenja.

6.Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Tijekom postupka nesporne su aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj … od .. srpnja 20...; da je tužitelj izvršio prijevremenu otplatu kredita; da je tužitelj sredstva iz kredit koristio za kupnju motornog vozila za osobne potrebe; da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 9.565,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta;  da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke.

6.2. Među strankama sporno je pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na promjenu kamatne stope i valutnu klauzulu, pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i pitanje zastare.  

6.3. Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu, otplatnog plana, prijepisa knjigovodstvene kartice, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

7. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno:ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je  da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim  sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim  će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

              7.1. U odnosu  na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. i 9. Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 7. srpnja 2006. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno  načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se  u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.               Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

              7.2. Analizirajući spornu odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnoj stopi kreditora,  proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se  nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl. 2. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez  mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao. Navod tuženika da je tužitelj pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi, je neosnovan i nije dokazan. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu iskaz tužitelja jasno proizlazi kako tužitelj uopće nije imao mogućnosti utjecaja na bilo koju odredbu iz ugovora o kreditu već ga je kao takvog samo mogao prihvatiti ili ne prihvatiti.

7.3. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 2. i 9. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03, te je stoga sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu.

8. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno članka 1. i .7. a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, sud cijeni da je navedena odredba također nepoštena i ništetna primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

9. Iz iskaza tužitelja R. P. utvrđeno je kako se ista odlučila na kupnju novog automobila, te su joj u auto kući rekli da imaju banku koja ih prati pri realizaciji kredita i nakon par dana je potpisala određene dokumente u autom kući, a potom su otišli kod javnog bilježnika gdje je potpisala već pripremljen ugovor o kreditu. U auto kući su joj rekli da je navedeni kredit najpovoljniji obzirom je propisana najmanja kamata. Javni bilježnik joj je pročitao ugovor o kreditu i upozorio za slučaj neplaćanja. Cjelokupnu dokumentaciju vezanu za kredit odradili su djelatnici iz auto kuće. U auto kući se nije raspitivala o valuti kredita jer su joj rekli da je to trenutno najbolji, najpovoljniji i najsigurniji kredit na tržištu. Razgovarali su jedino oko broja godina na koji će kredit vraćati, a isto je ovisilo o visini njene plaće. Sve anuitete odnosno rate plaćala je osobno ona. Poznato joj je što znači riječ "promjenjiva", no nije joj poznato o čemu ovisi promjena kamatne stope i tečaja. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao siguran, uvjerljiv i vjerodostojan.

10. Glede visine preplaćenog dijela zbog promjene tečaja, provedeno je i vještačenje po vještaku  T. B., a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da  je zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita tužitelj je više platio u iznosu od 8.111,63 kuna / 1.076,60 eura1, a obzirom na činjenicu da je jedno vrijeme tečaj bio manji od početno ugovorenog, zbog manjeg tečaja tužitelj je platio manje u iznosu od 415,83 kuna / 55,19 eura1.

              9.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok tuženik nije osporavao točnost matematičkog izračuna vještaka, već je isticao samo prigovore pravne naravi o kojima odlučuje sud a ne financijski vještak. Imajući u vidu prigovor tuženika sud nije saslušavao vještaka obzirom se radi o pravnom pitanju, te je vještak postupio u potpunosti prema rješenju o provođenju vještačenja. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer isti u matematičkom smislu nije doveden u pitanje, a izračuni vještaka zasnovani su na vjerodostojnoj dokumentaciji. Stoga je i odbijen prijedlog tuženika za provođenjem dodatnog vještačenja.

              9.2. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 1,076,60 eura / 8.111,63 kuna1, na temelju takve ništetne odredbe u odnosu na valutnu klauzulu to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za navedeni iznos sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 323. ZOO. Sud potraživanje tužitelja nije umanjio za tzv. negativnu razliku u iznosu od 55,19 eura / 415,83 kuna1 jer cijeni da tužitelj nije zbog tzv. negativne razlike stekao veći iznos, a također tuženik nije postavio niti protutužbeni zahtjev, te sud po službenoj dužnosti ne može vršiti prijeboj.

10. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 14. veljače 2020. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom i stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

              11. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

              12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Tužitelj je prvotno potraživao iznos od 12.000,00 kuna / 1.592,67 eura1, a u konačnici dosuđen mu je iznos od 1.076,60 eura / 8.111,63 kuna1. U odnosu na pravnu osnovu tužitelj je uspio sa 100% dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj uspio s 67,60%. Dakle, ukupan uspjeh tužitelja u postupku iznosi 83,80% (100 + 67,6 = 167,6 / 2 = 83,80%), dok uspjeh tuženika iznosi 16,20%. Daljnjim oduzimanjem od uspjeha tužitelja u visini od 83,80% uspjeh tuženika od 16,20% sud je tužitelju priznao konačan uspjeh u postupku u visini od 67,60% i to za sve radnje poduzete do 1. travnja 2022. Nakon toga tužbeni zahtjev tužitelja iznosio je 8.111,63 kuna / 1.076,60 eura, a s kojim tužbenim zahtjevom je tužitelj uspio u potpunosti, te je stoga za radnje poduzete nakon 1. travnja 2022. uspjeh tužitelja iznosio 100%. Stoga je tužitelju priznato za sastav tužbe 50,70 bodova, sukladno tbr. 7. t. 1., za pristup punomoćnika tužitelja na ročište od 16. rujna 2021. i 17. veljače 2022. priznato je po 50,70 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t.1., za sastav obrazloženog podneska od 17. travnja 2020. priznato je 50,70 bodova sukladno tbr. 8. t. 1., za sastav podneska od 7. listopada 2021. i 9. studenog 2021. priznato je po 12,67 boda sukladno tbr.8. toč.3., obzirom se radi o podnesku kojim je tužitelj samo izvršio specifikaciju tužbenog zahtjeva, dok je za podnesak za pribavu dokumentacije priznato 16,90 bodova sukladno tbr.8. toč.3., a sve obzirom na uspjeh tužitelja u navedenim fazama postupka, u visini od 67,60%. Za pristup na ročišta od 24. listopada 2022. i 21. studenog 2022. priznato je po 75 bodova za svako ročište sukladno tbr.9. toč.1. obzirom je u vrijeme poduzimanja navedenih radnji uspjeh tužitelja u postupku iznosio 100%, sve imajući u vidu vrijednost 1 boda u iznosu 15,00 kuna sukladno tbr. 50., u svezi s tbr.48. toč.3., te je obračunat PDV sukladno tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je u cijelosti priznat i trošak vještačenja u iznosu 2.000,00 kuna jer je isti bio neophodan i potreban za utvrđivanje visine i osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nadalje, tužitelju je za trošak pribave dokumentacije priznato 25,01 kuna u odnosu na traženih 37, za pristojbu na tužbu priznato je 270,40 kuna u odnosu na traženih 400,00 kuna, dok je za pristojbu na presudu priznato 202,80 kuna u odnosu na traženih 300,00 kuna, obzirom je uspjeh tužitelja tada iznosio 67,60%.

              12.1. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 16. ožujka 2020. jer navedeni podnesak sud ne cijeni opravdanim, podnesak od 3. svibnja 2021. jer takav podnesak ne prileži spisu, te za sastav podnesaka od 27. rujna 2022. obzirom se radi o podnesku kojim tužitelj požuruje postupanje suda, te za sastav podneska od 2. studenog 2022. obzirom se radi o podnesku kojim je tužitelj ponovno izvršio specifikaciju tužbenog zahtjeva, ovaj put iskazujući isti i u eurima. Navedene podneske sud ne cijeni opravdanim i svrsishodnim.

              13. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci,  4. siječnja 2022.

                                                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                                                          Ivica Raguž

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

OBAVIJEST:

1. Tužitelj po punomoćniku odvjetnik T. B., O.

2. Tuženik po punomoćniku OD G. i G. iz Z.

 

 

 

 

 

 

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450