- 1 -              Poslovni broj: Usž-1875/22-2

Poslovni broj: Usž-1875/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice B. B. iz Z., koju zastupa opunomoćenik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-107/19-19 od 14. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-107/19-19 od 14. listopada 2021.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-06/19-01/03170086886, urbroj: 341-99-05/3-19-987 od 21. ožujka 2019.

2.              Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., klasa: UP/I 141-06/17-01/03170086886, urbroj: 341-24-05/3-17-23040, broj: 24155 od 12. prosinca 2018., kojim se tužiteljici i nadalje utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 30% (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke tužiteljici se ne priznaje pravo na tjelesno oštećenje zbog ozljede na radu i pravo na novčanu naknadu za isto. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

3.              Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Pozivajući se na odredbu članka 61. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18. i 115/18. – dalje: ZOMO) navodi da kod nje i dalje postoji tjelesno oštećenje od 30%, ali da joj je neosnovano ukinuto pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja nastalog uslijed ozljede na radu. Ističe da u ovom postupku nije utvrđeno da li je tjelesno oštećenje posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Smatra da u ukupnosti ozljeda i bolesti koje je zadobila na radu, uslijed kojih tjelesno oštećenje iznosi 30%, nije bitno da li je svaka od ozljeda ili bolesti u opsegu obuhvaćenom Listom oštećenja organizma – Listom I. iz Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 153/14.), odnosno važećom Uredbom o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17. – dalje: Uredba). Navodi da je stoga osporeno rješenje tuženika trebalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te smatra da je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda povrijeđeno materijalno pravo na njenu štetu. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navode tužiteljice smatra neosnovanim iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, kao i u obrazloženju presude. Predlaže da se žalba odbije.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika i dokumentaciju priloženu u tijeku spora, te provedenog dokaznog postupka u kojem je pribavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i sudskog vještaka specijaliste interniste – gastroenterologa, te nakon održane usmene rasprave, pravilno ocijenio da su činjenice koje su u smislu članka 61. ZOMO-a odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja stručnih tijela vještačenja pribavljenih u upravnom postupku sukladno odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 153/14. i 108/15. – Uredba/14), odnosno Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17. i 56/18. – dalje: Uredba/17).

8.              U obrazloženju presude izneseni su bitni podaci koji proizlaze iz sadržaja upravnog spisa, posebice iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 20. ožujka 2019., te mišljenja sudskih vještaka, a koji su suglasno ocijenili da promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice kao posljedica politraume zadobivene u prometnoj nezgodi 28. ožujka 2001. u za sada utvrđenom stupnju izraženosti nisu obuhvaćene Listom oštećenja organizma. Sud je detaljno ocijenio sve provedene dokaze i dao valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, utemeljene na utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenio mjerodavne propise iz mirovinskog osiguranja. Stoga je presuda jasno i potpuno obrazložena, odnosno sačinjena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a, te paušalni navodi žalbe da se presuda ne može ispitati nisu osnovani.

9.              Iz spisu priloženih podataka nesporno proizlazi da je tužiteljici pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., klasa: 141-06/13-01/03170086886, urbroj: 341-24-05/3-13-012770 od 5. rujna 2013., u povodu njenog zahtjeva od 22. svibnja 2013., utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% prema odjeljku VIII. točki 1b) Liste tjelesnih oštećenja iz članka 2. Zakona o Listi tjelesnih oštećenja ("Narodne novine", broj: 162/98.) i to zbog potpunog gubitka funkcije jednog dinamičnog vertebralnog segmenta lumbalne regije L4-L5, uzrokovanog bolešću, te je odbijen zahtjev za priznavanje prava na naknadu za to tjelesno oštećenje. Nadalje, nije sporno da je rješenje Područnog ureda u Z., broj spisa: 24155 od 6. travnja 2017., kojim je tužiteljici bilo priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 50% uzrokovanog ozljedom na radu, poništeno rješenjem Središnje službe tuženika, broj spisa: 179303 od 25. rujna 2017. zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjsko rješenje Područnog ureda u Z. od 12. prosinca 2018. doneseno je u izvršenju tog rješenja, nakon što je u ponovljenom postupku sukladno uputama drugostupanjskog tijela pribavljen novi nalaz i mišljenje Vijeća vještaka od 22. veljače 2018., a kojim je utvrđeno da kod tužiteljice i nadalje postoji ranije priznato tjelesno oštećenje od 30% zbog bolesti kralješnice, te nije utvrđen nastanak tjelesnog oštećenja zbog ostalih promjena u zdravstvenom stanju koje proizlaze iz medicinske dokumentacije priložene uz zahtjev. Stoga tužiteljica neosnovano navodi da joj je ukinuto pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja uzrokovanog ozljedom na radu, budući da joj takvo tjelesno oštećenje niti novčana naknada do sada nije bilo priznato.

10.              Napominje se da su tjelesna oštećenja koja su temelj za stjecanje prava na naknadu za tjelesno oštećenje samo ona utvrđena u Listi tjelesnih oštećenja, sukladno definiciji i mjerilima propisanim tom Listom, te imajući u vidu i definiciju tjelesnog oštećenja iz članka 61. stavka 1. ZOMO-a, tužiteljica pogrešno smatra da se tjelesno oštećenje može utvrđivati u svojoj ukupnosti i da nije bitno da li svaka od pojedine ozljede ili bolesti postoji u opsegu obuhvaćenom Listom, jer se ne radi o utvrđivanju invalidnosti.

11.              S obzirom da u upravnom postupku i sporu nije utvrđeno da posljedice politraume zadobivene u prometnoj nezgodi 28. ožujka 2001., po osnovi kojih je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje i u povodu kojeg je doneseno prvostupanjsko rješenje od 12. prosinca 2018., odnosno osporeno rješenje, predstavljaju tjelesno oštećenje sukladno definiciji iz članka 61. stavka 1. ZOMO-a i kriterijima Liste I., prigovor tužiteljice da u ovom postupku nije utvrđen uzrok tjelesnog oštećenja nije osnovan niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Napominje se također da tužiteljici nadležno tijelo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nije priznalo ozljedu na radu po osnovi ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi sukladno propisima iz zdravstvenog osiguranja. Iz spisu priložene prijave o ozljedi na radu za predmetni događaj, podnesene 25. travnja 2001., razvidno je da ista nije potvrđena od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, već joj je pod evidencijskim brojem 119/04 priznata ozljeda na radu zbog ozljede skočnog zgloba lijeve noge (uganuće lijevog skočnog zgloba) zadobivene 18. veljače 2004., a na temelju prijave o ozljedi na radu podnesene 26. veljače 2004., po osnovi koje ozljede tužiteljica nije niti tražila utvrđivanje tjelesnog oštećenja.

12.              S obzirom na naprijed izneseno, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, te navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

13.              Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.