1

Poslovni broj: 3. P-221/2022-11

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU
Đakovo, Trg dr. Franje Tuđmana 2

 

Poslovni broj: 3. P-221/2022-11

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T.G., OIB: …, iz N. P., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Đ., protiv prvotuženice M.A.1, OIB:…, iz P., drugotuženika S. A. iz N. P., trećetuženika J.A.1 iz Đ., četvrtotuženika M.A.2, OIB: 37386395787, iz Pule, Kamenjak 7, petotuženika N.A., OIB: …, iz S.Đ., šestotuženika J.A.2, OIB: …, iz N.P., sedmotuženice A.S., OIB: …, iz Z. i
osmotuženice T.B., OIB: …, iz Đ., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 1. prosinca 2022. godine, u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, drugotuženika, te u odsutnosti uredno pozvanih prvotuženika i treće do osmotuženika, dana 4. siječnja 2023. godine

 

p r e s u d i o j e

 

Utvrđuje se da je tužitelj T.G., OIB: …, iz N. P.,, u cijelosti stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. 427 k.o. N. P. i to kč.br. … oranica Tastenik u Krčevinama površine 3496 m2 što su tuženici M.A., OIB: …, iz P., suvlasnik u 144/864 dijela, S.A. iz N.P., suvlasnik u 144/864 dijela, J.A. iz Đ., suvlasnik u 8/864 dijela, M.A., OIB:… iz P. , suvlasnik u 12/864 dijela, N.A., OIB:…, iz S. Đ., suvlasnik u 31/864 dijela, J.A.2. iz N. P., suvlasnik u 31/864 dijela, A.S., OIB:…iz Z., suvlasnik u 31/864 dijela, i T.B., OIB: …, iz Đ., suvlasnik u 31/864 dijela, dužni priznati te trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini, a sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 27. srpnja 2022. godine podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je u savjesnom i poštenom posjedu nekretnine upisane u zk.ul.br. 427 k.o. N.P. i to kč.br. 422/2A, a koju je nekretninu zajedno sa svojim ocem kupio od pok. A.K.. Tužitelj je u samostalnom, savjesnom, poštenom i mirnom posjedu nekretnine koja u naravi čini poljoprivredno zemljište. Predmetnu nekretninu tužitelj s ocem I.G. posjeduje, uživa i obrađuje od 1990. godine sve do danas, a prije njih zemlju je posjedovao pok. M.Š.. Nakon smrti M.Š. 1990. godine nekretninu nasljeđuje A.K. , sada također pokojna, koja iste godine prodaje nekretninu tužitelju i njegovom ocu te predaje na uživanje. Otac tužitelja je bio uvjeren da je pok. A.K. katastarski provela prijenos vlasništva da bi 2016. godine tužitelj izvršio uvid u zemljišne knjige i shvatio kako njegov otac nije upisan kao vlasnik, a isto tako nije upisana ni A.K. kao samovlasnik, već samo kao suvlasnik u 12/48 dijela. Potom tužitelj i A.K. sastavljaju ugovor o kupoprodaji za njezin suvlasnički dio, dok je u odnosu na druge suvlasnike tužitelj primoran zemljišnoknjižno rješavati u sudskom postupku. Tužitelj napominje da tuženici nikad nisu bili u posjedu nekretnine. Kako tužitelj nema isprave koja bi bila podobna za upis prava vlasništva nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama, a u poštenom je, zakonitom i istinitom posjedu putem svojih pravnih prednika preko 20 godina, predlaže da sud temeljem odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese presudu sadržaja kao u izreci.

 

2. Tuženicima je uredno dostavljena tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu. Tuženici M.A.1 i M.A.2 su u cijelosti priznali tužbu i tužbeni zahtjev, dok tuženici S.A., J.A.1, N.A., J.A.2, A.S. i T.B. nisu podnijeli odgovor na tužbu, niti osporili tužbeni zahtjev.

 

3. U dokaznom postupku sud je pročitao zemljišnoknjižni izvadak (list 4 do 5 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 6 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 7 do 8 spisa), potvrdu o identifikacija čestica (list 9 spisa), ugovor o prodaji nekretnina (list 10 do 12 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja, drugotuženika S.A. i svjedoka M.M., B.A. i I.G.. Nije proveden dokaz saslušanjem tuženika M.A.1, M.A.2.,, S.A., J.A.1., N.A. J.A. 2., A. S. I T. B., jer isti, iako uredno pozvani s napomenom o saslušanju, nisu pristupili ročištu, pa, obzirom na utvrđene činjenice sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaz njihovim saslušanjem.

 

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama, osnovan.

 

5. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu kč.br. 422/2A, a upisanu u zk. ul. br. 427 k.o. N.P., utvrđeno je da je ista upisana kao suvlasništvo A.M. rođ. G. iz N. P. u 144/864 dijela, A.S. iz N. P. 2 u 144/864 dijela, A.J.1 iz Đ. u 8/864 dijela, A.M. iz P. u 12/864 dijela, A.N. iz S.Đ., u 31/864 dijela, A.J.2 iz N.P., u 31/864 dijela, S.A. iz Z. u 31/864 dijela, B.T. rođ. A. iz Đ. u 37/864 dijela i G. T. iz N.P. u 432/864 dijela.

6. Iz potvrde o identifikaciji čestice Odjela za katastar Đ. utvrđeno je da nekretnina kč.br.422/2A u katastru nosi oznaku 422/6. Nadalje, iz posjedovnog lista proizlazi da je prethodna nekretnina upisana kao posjed T.G. u 432/864 dijela, dok su u preostalom omjeru od 432/864 upisani tuženici.

 

7. Iz Izvoda iz katastarskog plana utvrđen je položaj čestice kč.br. 422/6 k.o. N. P..

 

8. Saslušan pred sudom, tužitelj je iskazao da je njegov otac od A.K. 1990. godine kupio nekretninu kč.br. 422/2A koju je prethodno, posjedovao M.Š. kojeg je A.K. naslijedila. Njegov je otac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, te stupio u posjed nekretnine. Od tada samostalno posjeduje nekretninu i nikada ga nitko u posjedu nije smetao. Naknadno mu je otac 2016. želio nekretninu darivati, što je i učinio no pri tome je uočio da nekretnina nije upisana u zemljišnoj knjizi kao njegovo vlasništvo. Potom je kontaktirao A.K., koja je naknadno i umrla pa je s njom formalno sklopio Ugovor o kupoprodaji barem za dio u kojem je ona bila upisana kao vlasnica, iako je stvarno bila izvanknjižna vlasnica čitave nekretnine. Sada je upisan vlasnikom u 432/864 dijela. U naravi je riječ o oranici izvan sela površine nešto manje od jutra. Unazad četiri, pet godina posjeduje i obrađuje nekretninu jer mu ju je otac darivao. Poznato mu je da je u N.P. prilično nesređeno zemljišnoknjižno
stanje jer je puno kupoprodaja bilo usmeno, a i kupoprodajni ugovori se često nisu provodili niti u zemljišnoj knjizi, niti u katastru.

 

9. Saslušan pred sudom, drugotuženik S.A, a nakon što mu je predočen Izvod iz katastarskog plana potvrđuje da tu nekretninu posjeduje tužitelj, a prethodno tužiteljev otac. To mu je poznato jer je susjedna nekretnina njegovo vlasništvo. A.K. je njegova pok. sestrična, te zna da je ona prethodno bila vlasnica cijele nekretnine koju je naslijedila od pok. M.Š., kao i da ju je prodala tužiteljevom ocu. Nije mu poznato na koji je način sklopljen kupoprodajni ugovor, niti zašto isti nije proveden u zemljišnoj knjizi, no poznato mu je da je u N.P. prilično nesređeno zemljišnoknjižno stanje, no svima je poznato tko je izvanknjižni vlasnik koje nekretnine. Tužiteljevog oca nitko nikada nije smetao u posjedu, niti mu to pravo
osporavao.

 

10. Iz iskaza svjedoka I.G., tužiteljeva oca utvrđeno je da je 1990. godine od A.K. kupio nekretninu kč.br. 422/2A k.o. N.P., u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, te ušao u posjed nekretnine. Tu istu nekretninu je A.K. naslijedila od M.Š.. Nakon kupnje nekretnine nikada ga nitko nije smetao u posjedu, niti mu osporavao pravo na posjed. Ne sjeća se je li ugovor proveo u zemljišnoj knjizi, no u trenutku kada je nekretninu želio darivati sinu uočio je da niti A.K. nije upisana vlasnicom nekretnine u cijelosti, a što je u stvarnosti bila, pa je tužitelj s njom formalno 2016. sklopio ugovor za dio u kojem je bila upisana kao vlasnica. U N.P. je prilično nesređeno zemljišnoknjižno stanje, no u stvarnosti je svima poznato koje je čija nekretnina, kao i tuženicima radi čega se isti ni ne protive da se tužitelj upiše vlasnikom. Tužitelju je darivao nekretninu, no ne pisanim ugovorom jer nije bila niti upisana na njegovu imenu.

 

11. Saslušani pred sudom svjedoci M.M. i B.A. potvrđuju da je tužiteljev otac nekretninu kupio od A.K.koja je istu naslijedila od M.Š. Nije im poznato zemljišnoknjižno stanje, no znaju da je zemljišnoknjižno stanje u N.P. prilično nesređeno. Čitav život žive u N.P., te tužitelja niti njegova oca nitko nikada nije smetao u posjedu, niti im osporavao pravo na posjed.

 

12. Sud cijeni istinitim iskaz tužitelja, drugotuženika kao i svjedoka jer su dani uvjerljivo, logično, te su sukladni materijalnoj dokumentaciji u spisu. Tužiteljev je otac temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora s prethodnom izvanknjižnom vlasnicom A.K. stupio u posjed nekretnine 1990. godine, da bi istu 2016. darivao tužitelju.

 

13. U ovom je postupku temeljem provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj od izvanknjižnog vlasnika nekretnine stekao vlasništvo nekretnina kč.br. 422/2A k.o. N.P. , te ga, kao niti njegovog prednika nikada nitko nije smetao u posjedu, niti mu osporavao pravo na posjed.

 

14. Tužiteljev je otac dakle kupio nekretninu, no nikada se nije upisao vlasnikom u zemljišnoj knjizi, dok je po kupnji stupio u posjed nekretnine. Tužitelj je nakon darovanja (2016. godine) ušao u posjed nekretnine, te iste nastavio samostalno posjedovati. Tužitelj svoje pravo vlasništva nije upisao u cijelosti u zemljišnu knjigu, a posjed je stekao od prethodnog izvanknjižnog vlasnika, oca. Sada mu zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja nedostaje valjan naslov (titulus) za stjecanje prava vlasništva kao i valjan način (modus) stjecanja. Tužitelja kao niti njegovog prednika nikada nitko nije smetao u posjedu, niti mu osporavao pravo na posjed, a što potvrđuju i svi saslušani svjedoci.

 

15. Slijedom navedenog, sud je stajališta da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, jer se u vrijeme potrebnog za stjecanje vlasništva dosjelošću svakako računa i vrijeme posjeda njegovih prednika. Tužitelj je putem svojih predaka stupio u posjed nekretnine 1990. godine i nikada ga nitko nije smetao u posjedu, niti osporavao to pravo. Stoga je sud stajališta da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine dosjelošću. Cijeneći činjenicu da se nalazi u posjedu nekretnine putem predaka više od 30 godina, koji je posjed zakonit, nije stečen silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja (istinit posjed), to se tužitelj od stupanja u posjed opravdano smatra vlasnikom nekretnine (savjestan posjed). Iz prednje navedenog sud smatra ispunjenim pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Naime, temeljem 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari čiji je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Slijedom svega navedenog, kako je sud utvrdio da je tužitelj samostalan i pošten posjednik više od 20 godina, tužbeni je zahtjev cijenio osnovanim, radi čega je odlučeno kao u izreci.

 

16. Niti jedna od stranaka nije tražila trošak postupka, radi čega sud o istom nije niti odlučivao.

 

U Đakovu, 4. siječnja 2023. godine

 

                                                                                                                Sutkinja:

Anđela Bošković Rajković,v.r.

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka, u roku
od 15 dana od dana uručenja ove presude.

 

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženicima

3. Po pravomoćnosti Poreznoj upravi