- 1 -              Poslovni broj: Usž-4296/22-2

Poslovni broj: Usž-4296/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica B. M., odvjetnica iz Odvjetničkog društva M. i suradnici d.o.o., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-727/22-18 od 22. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2023.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-727/22-18 od 22. rujna 2022.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom poništena su rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-04/22-01/01, urbroj: 338-01-06-05-22-02 od 23. veljače 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-04/20-01/383, urbroj: 338-21-02-02-21-17 od 2. prosinca 2021. (točke I. i II. izreke). Tužitelju je dijagnoza F 43.1 (posttraumatski stresni poremećaj), zbog koje je privremeno nesposoban za rad počevši od 1. travnja 2019., priznata kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 1. travnja 2019. po dijagnozi F 43.1 (točka III. izreke). Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 30 dana nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 8.690,00 kn/1153,36 eura, dok je tužitelj odbijen sa ostatkom zatraženog iznosa troška.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., od 2. prosinca 2021., tužitelju bolest pod dijagnozom F 43.1 nije priznata neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu u vezi navedene bolesti nije priznato pravo na naknadu plaće 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 1. travnja 2019.

3.              Tuženik (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kronologiju postupka te, u bitnome, ističe da postavljena dijagnoza PTSP-a (šifra F 43. 1 prema MKB-10) kod tužitelja ne udovoljava smjernicama MKB-10 da bi mogla biti uzročno-posljedično povezana s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Smatra da se dijagnoza PTSP-a ne može sa potpunošću dijagnosticirati kao isključiva posljedica Domovinskog rata zbog depresivnih epizoda i psiho neuroze uzrokovane neratnim  stresogenim čimbenicima. Mišljenja je da PTSP kod tužitelja nije jedini, isključivi ni dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad te da je sud neosnovano poklonio vjeru nalazu sudskog vještaka za psihijatriju. Uz žalbu dostavlja očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 12. listopada 2022. iz kojeg proizlazi da oni nisu bili u mogućnosti osporavati navode sudskog vještaka sa održane rasprave, pa da su činjenične okolnosti nepotpuno, netočno i paušalno utvrđene. Prigovara visini dosuđenog troška spora.

4.              Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

7.              Sukladno članku 39. stavak 1. točka 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19. dalje: Zakon), te s tim u svezi odredbe članka 55. stavka 2. točke 1. toga Zakona, naknada plaće pripada osiguraniku koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i to u 100% iznosu od osnovice za naknadu. Navedena naknada isplaćuje se sukladno odredbi članka 41. stavak 2. Zakona na teret sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske.

8.              U upravnom su postupku pribavljeni nalazi i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika oba stupnja, dok je u sudskom postupku pribavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, koji su na različiti način ocijenili može li se privremena nesposobnost za rad tužitelja uzročno-posljedično povezati sa bolešću koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

9.              Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka specijaliste psihijatra N. M., koji je detaljno izložio podatke o liječenju tužitelja prvotno u nalazu i mišljenju, te se potom na raspravi očitovao na pisane prigovore žalitelja. Vještak je neposredno pregledao tužitelja, te je konstatirao početak psihijatrijskog liječenja (1992.) te kasniji diskontinuitet liječenja, istaknuvši da je odgođeni ratni PTSP dijagnosticiran 2019. godine. Naveo je da kod žalitelja, uz navedenu dijagnozu postoji neurotska struktura ličnosti, koja predstavlja rizični faktor za ispoljavanje dijagnoze PTSP-a, no da je PTSP kod tužitelja dijagnosticiran od više različitih stručnjaka, specijalista psihijatara. Konstatirao je da postotak oštećenja organizma u postupku priznanja statusa HRVI iz Domovinskog rata (oštećenje ocijenjeno s manje od 20%) govori o trajnom oštećenju te da nema potpune korelacije sa akutnom kliničkom slikom i pogoršanjem tijeka bolesti. Također je naveo da kod tužitelja ne postoje alternativni poremećaji nego komorbidni psihički poremećaji te da klinički simptomi PTSP-a svojim intenzitetom ponekad zadovoljavaju druge psihijatrijske kategorije (anksioznost, depresija). Zaključio je da je privremena nesposobnost tužitelja, koja je započeta 1. travnja 2019. pod dijagnozom F43.1, neposredna posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu.

10.              S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Prvostupanjski je sud utvrdio da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno u upravnom postupku, te je usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenja žalitelja i na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, priznao tužitelju pravo na naknadu plaće od 100% u iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 1. travnja 2019. zbog bolesti PTSP-a, koja je neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

11.              U odnosu na ostale navode žalitelja ističe se da je 12. rujna 2022. pred prvostupanjskim sudom održana rasprava na kojoj je sudski vještak saslušan, a na koju žalitelj nije pristupio, iako je uredno pozvan (članak 37. stavak 3. ZUS-a). Takvim se postupanjem žalitelj doveo u lošiju procesnu poziciju, pa njegove prigovore ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim.

12.              S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, te da žalitelj ne navodi razloge radi kojih osporava visinu dosuđenog troška, ovaj Sud smatra da je pravilno dosuđen opravdani trošak prema odredbi članka 79. stavku 1. i 4. ZUS-a.

13.              Imajući u vidu navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, žalbeni razlozi nisu osnovani pa je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.