1                            Posl. br. 8 Povrv-48/2022

 

                                                                                    

                                                                                                                                                           Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću                                                    Posl. br. 8 Povrv-48/2022

Andrije Hebranga 9, Metković

20350 Metković                                                               

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Metkoviću,  po sutkinji  tog suda Marijani Zloić - Talajić, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Ivice Kurana, u  pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u V., T. U. 1, zastupani po upravitelju S.-u. d.o.o., S., M. T. 6, OIB: …, a ona po punomoćniku B. B., odvjetniku iz S., H. mornarice 1F, protiv tuženice B. B., V., T. U. 1, OIB: …, zastupana po punomoćniku M. V., odvjetniku iz M., T. bana J. 11, nakon zaključene  glavne  rasprave dana  22.  studenog  2022. godine  u nazočnosti  zamjenika punomoćnika  tužitelja i tuženika uz punomoćnika, te objavljene odluke dana 04. siječnja  2023. godine

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Ukida se   platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne

isprave posl. br. Ovrv-41/2021  UPP/OS-Ovrv-9/2021 kojeg je donio javni bilježnik V. P. iz M., dana 16. studenog 2021. godine, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

2. Nalaže se tužitelju  naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od

1.338,11 EUR/10.082,00 kn[1] u roku od 8 dana.

 

               

Obrazloženje

 

 

1.               Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana  14. listopada  2021. godine  podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem navodi da mu tuženik kao ovršenik na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga – izvod otvorenih stavaka duguje iznos od 4.743,38 EUR, a na ime dospjelih, a neplaćenih računa za sredstva zajedničke pričuve za  stan u zgradi u V., T. U. 1.

 

2.              Postupajući po prijedlogu ovrhovoditelja, javni bilježnik V. P. iz M. je 16. studenog 2021. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-41/2021 UPP/OS-Ovrv-9/2021.

 

3.              Na navedeno rješenje je ovršenik uložio prigovor ističući da osporava osnov i visinu potraživanja, odnosno način na koji  je ovrhovoditelj utvrdio visinu pričuve te  pritom ističe prigovor zastare.

 

4.              Postupajući po prigovoru  Općinski sud u  M. je rješenjem posl. br.  Povrv-48/2022 dana 26. svibnja 2022. godine u toč. I. izreke stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz M. posl. br. Ovrv-41/2021  UPP/OS-Ovrv-9/2021 od 16. studenog 2021. godine, te je u toč. II. izreke rješenja utvrdio da će se postupak nastaviti ako u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

5.              Tužitelj je u podnesku od 23. lipnja 2022. godine kojim se očituje na prigovor naveo da je predmet spora zahtjev tužitelja za plaćanje sredstava zajedničke pričuve za stan u vlasništvu tuženika u utuženom razdoblju u stambenoj zgradi u V., T. U. 1. Navodi da je površina stana 95,50 m2, te da su tužitelji sukladno čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sklopili Međuvlasnički ugovor kojim se uređuju uzajamni odnosi , te da je u popisnoj listi naveden B. B.-pravni prednik tužene koji je Ugovorom o darovanju stana od 14. prosinca 2016. godine prenio pravo vlasništva na tuženu. Zatim su tužitelji s društvom S.-U. d.o.o. iz S. sklopili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u V. na adresi T. U. 1, čime je tužitelj dokazao aktivnu legitimaciju. Ističe kako navedeni Ugovor obvezuje suvlasnike na plaćanja pričuve koja je zakonski definirana čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U odnosu na prigovor visine pričuve ističe kako je Međuvlasničkim ugovorom ista bila određena kao 1,54 kn po m2 no da je Odlukom suvlasnika od 25. rujna 2013. godine visina pričuve podignuta na iznos od 6,60 kn po m2, a radi realizacije kredita za sanaciju fasade i krovišta zgrade. Kako je tužena upisana kao vlasnica predmetnog stana ističe da je dokazao i pasivnu legitimaciju u ovom postupku, te je ista sukladno zakonu dužna plaćati pričuvu. U odnosu na prigovor zastare ističe da je istu u cijelosti neosnovan jer se na pričuvu primjenjuje zastarni rok od 5 godine.

 

6.              Izvedeni su dokazi uvidom u ovršni prijedlog i rješenje o ovrsi (list 1-17 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga – izvod otvorenih stavaka za kupca za razdoblje od 15.01.2017.godine-15.09.2021.godine (list 7-8 spisa), prigovor tuženika s prilozima (list 30-44 spisa), podnesak tužitelja s prilozima od 23.06.2022. godine (list 55-68 spisa), zk izvadak (list spisa 60), Međuvlasnički ugovor (list spisa 61), Privitak 1. Međuvlasničkog ugovora (list spisa 62), Ugovor o upravljanju od 23.11.2012. godine (list spisa 63), Popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima (list spisa 64), podnesak tuženika od 21. rujna 2022. godine (list spisa 72-76), podnesak tužitelja od 05. listopada 2022. godine (list spisa 80-82), zatim je saslušan svjedok B. B. (list spisa 87-88), te je kao parnična stranka saslušana B. B. (list spisa 88).

 

7.              Među strankama je sporan osnov i visina potraživanja tužitelja odnosno na koji je način tužitelj utvrdio visinu mjesečnog iznosa koji je tuženica na osnovu imena pričuve bila dužna plaćati.

 

8.              Teret dokaza potraživanja je na tužitelju, naime čl. 7. st. 1. ZPP-a propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelji  svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

9.              Vjerodostojna isprava koju je tužitelj priložio u spis tj. Izvod otvorenih stavaka na ime tuženika (list 7-8 spisa) je vjerodostojna isprava dok je ovdje tuženik nije prigovorom pobijao kada ista postaje nevjerodostojna, te tužitelj mora dokazati temelj potraživanja navedenog u vjerodostojnoj ispravi.

 

10.              Za razrješenje ovog spora sud je izveo materijalne dokaze (uvid u sve priložene isprave) i personalne dokaze (saslušanjem svjedoka i parnične stranke, a koji su bili potrebni za rješenje ovog spora.

 

11.              Svjedok B. B.  u svom iskazu pred sudom dana 22. studenog 2022. godine (list 87-88 spisa) iskazuje da je on bio prethodni vlasnik stana od 95 m2 kojeg je Ugovorom o darovanju iz 2016. godine darovao supruzi B. B., te pritom ističe kako još otplaćuje 30-godišnji kredit za navedeni stan. Nadalje ističe da je uredno plaćao pričuvu za predmetni stan dok je visina iste bila 146,00 kn a sve sukladno čl. 380. Zakona o vlasništvu kada se većina suvlasnika dogovorila da pričuva iznosi 1,54 kn po m2. Onoga trenutka kada je dobio račun na iznos od 627,00 kn prestao je plaćati pričuvu jer nije bio upoznat s Odlukom o povećanju pričuve, niti je nazočio sastanku na kojem je donesena ta Odluka, te ne zna iz kojeg je razloga ista donesena. Na poseban upit pun. tuženika da se očituje na problematiku upravljanja zgradom, ističe  da točno u kvadrat zna koliko tko ima u vlasništvu stambenog, poslovnog i garažnog prostora, da svi suvlasnici ne plaćaju pričuvu, konkretno da je ne plaća V. V. d.d.. Na poseban upit pun. tuženika da li je izabrana predstavnik stanara i da li se održavaju sastanci Upravitelja sa suvlasnicima, ističe da koliko je njemu poznato nikada nije izabran predstavnik stanara, da on nije bio pozivana na sastanak na kojem bi se isti izabrao. Ističe da je on osobno sa suprugom 2014. godine otišao u S.-u. u S. da se interesira o navedenoj problematici,  ali da nikada nije dobio pisani odgovor osim odgovora direktora da će sve biti u redu. Zamjenski punomoćnik tužitelja je prigovorio iskazu svjedoka prvenstveno iz razloga pristranosti  jer je isti suprug tuženica, jer ga oni nisu predložili za svjedoka te je u suprotnosti s dokazima u spisu. Sud je prihvatio imenovanog svjedoka ocijenivši njegov iskaz istinitim i vjerodostojnim, budući je u skladu s ostalim dokazima priloženim spisu.

 

12.              Tuženica B. B. u svom stranačkom iskazu (list spisa 88) ističe da je predmetni stan dobila od svog supruga B. B. temeljem Ugovora o darovanju iz 2016. godine, te na poseban upit pun. tuženika da li je upoznata s Odlukom o povećanju pričuve ističe da ništa drugo o tome ne zna jer o istome brigu vodi njen suprug. Zamjenski punomoćnik tužitelja prigovara iskazu tužene jer je isti u suprotnosti s dokazima u spisu. Sud je prihvatio iskaz tuženice kao istinit i vjerodostojan, budući je u skladu s ispravama priloženim spisu.

 

13.              Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe  i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

14.              Iz izvatka iz poslovnih knjiga – izvoda otvorenih stavak (list 24-25 spisa) proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje naplatu novčane tražbine na ime sredstava zajedničke pričuve i to za stan koji se nalazi na adresi  u V., T. U. 1 za razdoblje od siječnja 2017. godine do rujna 2021. godine za mjesečne novčane iznose od 83,22 EUR, ukupno 4.743,38 EUR.

 

15.              U konkretnom slučaju radi se o naplati sredstava zajedničke pričuve koju su dužni plaćati svi suvlasnici sukladno čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22700, 73700, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153709, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje: ZV)

 

16.              Člankom 85. st. 3. ZV-a propisano je da ako odgovarajući suvlasnički dio na kojem je uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine steknu dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sve te osobe sudjeluju u upravljanju kao da su one sve zajedno jedan suvlasnik cijele stvari, pri čemu se na odgovarajući način primjenjuju pravila obveznog prava o solidarnosti vjerovnika, odnosno dužnika.

 

17.              Sukladno odredbi čl. 89. st. 2. ZV-a doprinos za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanje i poboljšavanja nekretnine snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

 

18.              Prema odredbi čl. 380. st. 1. i 4. ZV-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici zgrade su dužni uplaćivati mjesečno na račun prema godišnjem odnosno višegodišnjem programu. Uvjeti, način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve utvrđeni su Međuvlasničkim ugovorom, a prema čl. 380. st. 2. ZV-a suvlasnici su dužni uplaćivati sredstva pričuve najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje.

 

19.              Naime, sud iz priložene dokumentacije zaključuje da je tuženik dosita vlasnik određene etaže (zk izvadak), da tvrtka S.-U. d.o.o., S., M. T. 6, OIB: …. doista jest upravitelj zgrade na adresi V., T. U. 1 čime aktivna i pasivna legitimacija stranaka nije dovedena u pitanje. Također plaćanje pričuve je zakonska obveza pa tužitelj i tuženik ne trebaju posebno oko toga sklapati nikakav pravni posao pa dakle nije sporna niti osnova potraživanja. Dakle, sporna je visina potraživanja što u konačnosti i same stranke navode.

 

20.              Budući je od strane tuženika osporena visina pričuve, odnosno način na koji je određena, a dok tužitelj u podnesku od 23. lipnja 2022. godine navodi da je visina pričuve određena Odlukom suvlasnika od 25. rujna 2013. godine, a koju istu nije priložio spisu, to za sud ne daje dovoljnu dokaznu snagu da bi istu Odluku mogao prihvatiti kao valjanu ispravu kojom je određena visina pričuve, jer ista nije priložena spisu kao dokaz.

 

21.              Kako je obveza tužitelja bila dokazati svoju tražbinu ne samo po osnovu nego i po visini, odnosno kako je teret dokaza za utvrđenje visine tražbine na tužitelju (članak 219. ZPP-a) valja zaključiti kako tužitelj nije dokazao visinu tražbine.  Da bi sud prihvatio tužbeni zahtjev visina tražbine mora biti dokazana, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao u toč .I. izreke presude.

 

22.              U odnosu na troškove parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155.  ZPP-a. Na ročištu održanom 22. studenog 2022. godine punomoćnik tuženika je zatražio trošak u ukupnom iznosu od 1.338,11 EUR. tuženiku su kao potrebni priznati troškovi sastava prigovora, sastav podneska od 21.09.2022. godine i zastupanja na tri ročišta prema Odvjetničkoj tarifi u ukupnom iznosu od 1.244,27 Eur te troškovi pristojbe za prigovor u iznosu od 93,84 Eur, odnosno ukupno 1.338,11 Eur, te je stoga valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

 

 

Metković,  dana  04. siječnja  2023.

 

 

                                                                                                            S u t k i nj a:

 

                                                                                                             M.Z.-T.

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjasniti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojoj se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

 

DNA:

 

1. B. B., odvj.  S., H. m. 1F, e-Oglasna ploča
2. M. V., odvj. iz M., Trg bana J. 11, e-Oglasna ploča