- 1 -              Rev 4685/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4685/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., OIB …, iz H., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika O. b. B., OIB …, B., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3846/17-3 od 2. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1172/10-133 od 3. travnja 2017., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Tuženik O. b. B., B. dužna je isplatiti tužitelju M. V. iz H., na ime naknade štete novčani iznos od 248.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje počev od dana presuđenja do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope u visini  eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 1.700,00 kn mjesečno počev od 31. srpnja 2006. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose rente dužan platiti odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni novčani iznos počev od 15. kolovoza 2006. godine do isplate, a one iznose mjesečne rente koji će ubuduće dospijevati do svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i nadoknaditi troškove ovog postupka, sve to u roku od 15 dana." (toč. 1. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 74.934,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II. izreke), kao i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. III. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, sukladno odredbi čl. 385. st. 1. i 2. ZPP. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

 

7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

 

8. Tužitelj u reviziji navodi da je prvostupanjski sud propustio postupiti sukladno odredbi čl. 259. st. 1. ZPP i čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, čime su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

8.1. U odnosu na ovaj revizijski navod valja odgovoriti tužitelju da se prema odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP revizija može podnijeti protiv drugostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, dakle ne i pred prvostupanjskim sudom.

 

9. Iz sadržaja revizije vidljivo je da tužitelj podnosi reviziju i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim to nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (materijalne i nematerijalne) protiv bolnice, kao pružatelja zdravstvene usluge, zbog liječničke pogreške prilikom liječenja tužitelja.

 

11. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj, prilikom eksplozije traktorske gume koju je pumpao, zadobio ozljede lijeve potkoljenice 30. svibnja 2005., te je istoga dana zaprimljen kod tuženika radi liječenja otvorenog, kompliciranog, višekomadnog prijeloma lijeve potkoljenice u području nožnog zgloba, okvalificiranog kao prijelom III.B stupnja, koji spada u najtežu III. skupinu prijeloma, te postotak infekcija kod ovakvih prijeloma iznosi od 30% do 50%, a moguća je i amputacija kao najteža komplikacija,

- da je ozljeda tužitelja nastala prijenosom velike količine energije (eksplozijom) uslijed koje je došlo do oštećenja mekih tkiva i kosti, izravnog uništenja i destrukcije strukture tkiva, koje stanice su mrtve i više nemaju svoju staničnu membranu,

- da je operater odmah po zaprimanju tužitelja 30. svibnja 2005. učinio sve postupke koji se primjenjuju u operacijskom liječenju otvorenih prijeloma (temeljito čišćenje operacijskog polja, obrada rane, odstranjivanje devitaliziranih dijelova i slobodnih komadića kosti, repozicija u zglobu, fiksacija pojedinih dijelova kosti Kirschnerovim žicama i dvama vijcima), te je isto tako i 3. lipnja 2005. učinio ponovnu repoziciju i fiksaciju ulomaka sa Kirschnerovim žicama, 2 spongiozna vijka i jednim kortikalnim vijkom i dodatnu imobilizaciju sadrenom udlagom,

- da je stabilizacija koštanih ulomaka osnovni preduvjet za sprječavanje razvoja infekcije te da se stabilizacija može ostvariti na različite načine,

- da je kirurška stabilizacija koštanih ulomaka u području zgloba pojedinačnim vijcima i Kirschnerovim žicama prihvatljiva metoda, kojom se postiže bolji koštani oblik kostiju zgloba što olakšava kasniju artrodezu odnosno ukočenje zgloba u slučaju da se ne uspije uspostaviti funkcija zgloba,

- da što je stabilnost koštanih ulomaka veća, to je mogućnost daljnjeg oštećenja koštanog i mekog tkiva manja, te su uz stabilnu fiksaciju ulomaka osigurani uvjeti za liječenje koštane infekcije,

- da uspješnost korištene metode unutarnje fiksacije dokazuje i nalaz kirurga od 18. kolovoza 2005. u kojem je navedeno da intraoperacijski prijelom djeluje stabilno te se odustaje od vanjske fiksacije,

- da je antibiotsko liječenje provedeno sukladno smjernicama, da je tužitelju dana intravenska terapija antibioticima penicilinom, Gentamicinom i Efloranom koja pokriva sve skupine patogenih bakterija, te je provedena kroz 6 dana, a potom je nastavljena terapija antibioticima Amoxilom i Efloranom, te je temperaturna lista ukazala na odsustvo infekcije,

- da bris rane nije apsolutni pokazatelj infekcije i potrebe za antibiotskom terapijom, jer se kod ovakvog tipa rana može raditi o kolonizaciji bakterija na rani i ako ne postoje opći znakovi infekcije,

- da je anitibiotsko liječenje pomoćno sredstvo liječenja, a osnovno je kirurško, sanacija rane nakon odstranjivanja odumrlih dijelova kože, što je provedeno redovito i bilo je zadovoljavajuće,

- da je proces sanacije i cijeljenje rane bio zadovoljavajući, te je autotransplantat kože uredno prihvaćen, na što ukazuje i činjenica da naknadno u Klinici za traumatologiju dodatno nije učinjeno pokrivanje defekta kože, a djelomično propadanje transplantata i nakupljanje gnoja posljedica je duboke infekcije koja je posljedica odumiranja kosti kao posljedice inicijalne ozljede nastale velikom količinom energije,

- da je uz primijenjenu terapiju 12. srpnja 2005., nakon što je odstranjen osteosintetski materijal (Kirschnerove žice) uz koje su postojali znaci infekcije, lokalni nalaz bio u poboljšanju, te nije bilo općih znakova infekcije,

- da je tužitelj otpušten 12. srpnja 2005. na vlastiti zahtjev, te je do hospitalizacije u Klinici za t. Z. proteklo nešto više od mjesec dana (do 16. kolovoza 2005.),

- da MRSA infekcija nije nastala kirurškim putem i kontaminacijom rane tijekom operacijskih zahvata kod tuženika,

- da je zadnji bakteriološki nalaz kod tuženika od 12. srpnja 2005. pokazao samo infekciju bakterijom Pseudomonas aeruginosa, dok je infekciju bakterijom MRSA (Staphylococcus aureus) pokazao tek nalaz od 9. kolovoza 2005., a nakon toga nije provedena antibiotska terapija koja bi djelovala protiv te bakterije,

- da nakon samoinicijativnog odlaska tužitelja iz O. b. B. 12. srpnja 2005. pa do hospitalizacije u Klinici za t. Z. 16. kolovoza 2005. nema podataka o previjanju i lokalnoj kontroli rane,

- da je lezija peronealnog živca evidentirana nalazom EMNG od 8. rujna 2005., uz zapažanje uzroka rubom longete, a zadnja longeta postavljena je u Klinici za traumatologiju na pregledu 15. srpnja 2005. koji je evidentirao uredan neuro-cirkulatorni nalaz,

- da stanje tužitelja kod prijema i pregleda 15. srpnja 2005. u Klinici za traumatologiju nije zahtijevalo hospitalizaciju niti je indicirana promjena liječenja niti ikakav kirurški tretman više od mjesec dana,

- da se osteomielitis kao kirurška infekcija javlja prvenstveno uslijed devitaliziranog (neživog) koštanog tkiva, koji je posljedica oštećenja koštanog i mekog tkiva tijekom ozljede nastale prijenosom velike količine energije koja uništava cirkulaciju u koštanom i mekom tkivu i takvo neživo tkivo podloga je za rast bakterija koje se u njemu razmnožavaju, a na neživom tkivu antibiotsko liječenje nije učinkovito,

- da se uzročnik osteomielitisa bakteriološki ne može utvrditi iz brisa rane i uzimanjem uzoraka koštanog tkiva,

- da se osteomielitis liječi isključivo kirurški i planira se u više operacijskih zahvata, te liječenje u pravilu traje godinama.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, navodeći da tuženik odgovara za štetu sukladno odredbi čl. 170. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO), kojom je propisano da za štetu koju radnik u radu ili vezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poduzeće u kojem je radnik radio u trenutku uzrokovane štete, osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo. Tuženik (kao poslodavac) bi tužitelju odgovarao za štetu koju je pretrpio po principu presumirane krivnje i odredbe čl. 154. st. 1. ZOO kojom je propisano tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, tuženik bi odgovarao za štetu tužitelju ako postoji krivnja u postupanju liječnika koji su liječili tužitelja. Prvostupanjski sud je ocijenio da na temelju izvedenih dokaza (uvida u priloženu dokumentaciju, ocjenom iskaza svjedoka te nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u R.) i utvrđenih činjenica ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju, jer da nije bilo propusta i nepravilnosti odnosno postupanja suprotno pravilima struke kao i da je tužitelj pravilno liječen kod tuženika jer je kirurg koji je liječio tužitelja primijenio prihvaćenu i adekvatnu metodu liječenja s ciljem očuvanja zglobnih fragmenata i potencijalnog sačuvanja funkcije zgloba, prema pravilima struke, a zaostale posljedice su stanje koje se kao komplikacije niti u kojem slučaju nisu mogle spriječiti.

 

13. Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj liječen sukladno pravilima struke te da nije bilo propusta u njegovu liječenju, obzirom isto proizlazi iz utvrđenih odlučnih činjenica. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u R. u svezi postupanja liječnika operatera proizlazi da nije bilo propusta odnosno liječničke pogreške pri zaprimanju tužitelja u bolnicu 30. svibnja 2005. kada je izabrana operacijska metoda unutarnje fiksacije zgloba. Navodi da je iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u R. utvrđeno da je stabilizacija koštanih ulomaka osnovni preduvjet za razvoj infekcije, te da je glavne zglobne ulomke, nakon čišćenja i ispiranja, potrebno stabilno fiksirati i povezati s glavnim proksimalnim i distalnim koštanim fragmentom određene kosti, ukoliko se odluči spasiti zglob. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u R. proizlazi da je kirurška stabilizacija koštanih ulomaka u području zgloba pojedinačnim vijcima i Kirschnerovim žicama, za koju se odlučio liječnik kirurg koji je liječio tužitelja, prihvatljiva metoda, kojom se postiže i bolji koštani oblik kostiju zgloba što olakšava kasniju artrodezu odnosno ukočenje zgloba u slučaju da se ne uspije uspostaviti funkcija zgloba, te da je mogućnost daljnjeg oštećenja koštanog i mekog tkiva manja što je stabilnost koštanih ulomaka veća, a uz stabilnu fiksaciju ulomaka osigurani su i uvjeti za liječenje koštane infekcije. Uspješnost korištene metode unutarnje fiksacije potvrđuje i nalaz kirurga od 18. kolovoza 2005. iz kojeg proizlazi da intraoperacijski prijelom djeluje stabilno te se odustaje od vanjske fiksacije.

 

14. Ovakvo shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i revizijski sud. Naime, revizija tužitelja ne sadrži razloge koji bi ga u odnosu na takvo shvaćanje dovodili u povoljniju poziciju.

 

15. U reviziji se ističe i razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP). Međutim, u reviziji se ne navodi odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena.

 

15.1. Stoga taj revizijski razlog sud nije uzeo u obzir, sukladno odredbi čl. 386. ZPP kojom je određeno da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

 

 

 

 

17. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

Zagreb, 3. siječnja 2023.