- 1 -              Revd 3062/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3062/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz O., (OIB: …), zastupane po punomoćnici M. R., odvjetnici iz O., protiv tuženice P. b. Z. d.d. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćniku J. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. & p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1371/2021-2 od 23. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji posl. br. P-1817/2019-30 od 29. srpnja 2021.,u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Tuženici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1371/2021-2 od 23. veljače 2022. u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije šesto naznačeno pitanje:

 

              „Može li se smatrati da su Dodacima ugovora o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti i s retroaktivnim učinkom zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?“

 

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije i u odnosu na ostala u prijedlogu postavljena pitanja odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, utvrđena je ništetnom odredba čl. 1. Ugovora o kreditu br.: …, sklopljenog 27. siječnja 2006. između tužiteljice i tuženice, „koji ugovor je solemniziran (potvrđen) od strane javnog bilježnika M. G. D. iz R., Posl. br.: OU-165/2006 dana 30. siječnja 2006., u dijelu u kojem je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom uz švicarski franak (CHF)“, kako glasi: „Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 126.104,40 CHF (...) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita",

 

- u stavku II. izreke, utvrđene su ništetnim odredbe istoga Ugovora „u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana i shodno tome povećavati ugovoreni anuitet“, one odredbe - pojedinačno određene u izreci presude,

 

- u stavku III. izreke, utvrđen je ništetnim dio odredbe čl. 10. istoga Ugovora kako glasi: „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“,

 

- u stavku IV. izreke, naloženo je tuženici da tužiteljici isplati novčani iznos od 179.637,12 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa po njihovom dospijeću, i to:

 

„- sa osnova preplate razlike kamatne stope (razlika više plaćenih anuiteta u odnosu na ugovorene mjesečne anuitete) u iznosu od 53.730,02 kn“ (...) s pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa po njihovom dospijeću (pa tako na prvi iznos od „446,34 kn od dana 01.10.2015. pa do isplate“),

 

„- sa osnova preplate po valutnoj klauzuli (više plaćena obveza po anuitetima za tečajnu razliku) u iznosu od 58.969,19 kn (...) s pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa po njihovom dospijeću (pa tako na prvi iznos od „113,19 kn od dana 01.10.2015. pa do isplate“),

 

„- sa osnova razlike obračunate kao viši iznos zaduženja u razlici isplate po osnovnom Ugovoru o kreditu (...) i provedene konverzije prema Dodatku osnovnom Ugovoru o kreditu, br. …, zaključen dana 17.prosinca 2015., i to u visini od 15.067,30 kn (...), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate“,

 

„- sa osnova zakonskih zateznih kamata obračunate do dana 30. rujna 2015. kada je na temelju odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne Novine“, broj: 102/15), stupio na snagu 30. rujna 2015. provedena konverzija, na iznos preplate razlike kamatne stope (razlika više plaćenih anuiteta u odnosu na ugovorene mjesečne anuitete od 53.730,02 kuna (...), te na iznos preplate po valutnoj klauzuli (više plaćena obveza po anuitetima za tečajnu razliku od 58.969,19 kn (...), u visini od 51.870,61 kuna (...), sve u roku od 15 (...) dana“,

 

- u stavku V. izreke, naloženo je tuženici da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u visini od 26.595,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim od dana presuđenja do isplate,

 

- u stavku VI. izreke, odbijen je „preostali dio zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki V izreke ove presude, do traženog iznosa od 36.610,00 kn“.

 

2. Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u toč. I., II., III., IV./1. izreke do iznosa od 164.569,82 kn, u toč. IV. alineja 1., 2. i 4. i u toč. V. izreke“,

 

- u stavku II. izreke, preinačena je ista prvostupanjska presuda u toč. IV./1. izreke tako da je odbijen „tužbeni zahtjev tužiteljice D. K. za iznos od 164.569,82 kn do iznosa od 179.637,12 kn kao neosnovan“,

 

- u stavku III. izreke, preinačena je „prvostupanjska presuda u toč. IV. alineja 3. izreke i odbijen „kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„- sa osnova razlike obračunate kao viši iznos zaduženja u razlici isplate po osnovnom Ugovoru o kreditu, broj: …, zaključen dana 27. siječnja 2006. i provedene konverzije prema Dodatku osnovnom Ugovoru o kreditu, br. …, zaključen dana 17. prosinca 2015., i to u visini od 15.067,30 kn (...), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate“,

 

- u stavku IV. izreke, odbijen je „kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu“.

 

3. Tuženica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude u odluci kojom nije uspjela u sporu dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

1. „Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postajalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?“,

 

2. „Može li se valutna klauzula u ugovorima u valuti CHF smatrati nepoštenom, u situaciji kada čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dopušta odredbu ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, a navedena zakonska odredba nije ukinuta niti je postavljeno pitanje njene ustavnosti, odnosno primjenjuje li se odredba čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na ugovore sa valutnom klauzulom u CHF?“,

 

3. „Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka nakon što je ugovorni odnos prestao, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?“,

 

4. „Postoji li zakonit i opravdan interes za meritorno odlučivanje o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji više nije na snazi, a koje se tiču prijevremene otplate, koja nije bila predmetom kolektivne tužbe, odnosno ima li sud po službenoj dužnosti ovlaštenje donijeti deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi koji pravno više nije na snazi, odnosno prestao je ispunjenjem obveze, tj. otplatom?“

 

5. „Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?“.

 

6. „Može li se smatrati da su Dodacima ugovora o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti i s retroaktivnim učinkom zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?“

 

4. Na prijedlog za dopuštenje revizije odgovorila je tužiteljica i predložila da se ovaj odbaci kao nedopušten.

 

5. Prijedlog je osnovan u odnosu na šesto pitanje postaljeno u prijedlogu.

 

6. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 23. veljače 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

7. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

8. Predmetom spora zahtjev je tužiteljice na utvrđenje „ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj … koji je zaključen 27. siječnja 2006. i solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem OU-165/2006 dana 30. siječnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promijenjena na temelju jednostrane odluke tuženice kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula“, kumuliran sa zahtjevom tužiteljice na obvezivanje tuženice isplatiti joj na ime toga iznos određen osporenom presudom.

 

9. Drugostupanjski sud je zahtjeve tužiteljice, sada prema prijedlogu tuženice osporene, ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio.

 

10. U podnesenom prijedlogu postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

11. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljena pitanja od 1. do 5. Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je u odnosu na ta pitanja na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

12. Naime, osporena presuda je u odnosu na ta pitanja (za slučaj kakav je ovdje: gdje su tužiteljica i tuženica sklopile Ugovor o kreditu, a prema kojem je tuženica kao kreditor, tužiteljici, kao korisnici kredita, odobrila i stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženice za CHF važećem na dan korištenja kredita, s time da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva tijekom otplate kredita odlukama tuženice - a kredit je u konačnom u cijelosti otplaćen) temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati: shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda izraženo je (i određeno obrazloženo) u nizu odluka revizijskog suda, primjerice u odlukama posl. br. Revd 3019/2022-2 od 6. prosinca 2022., Revd 3042/2022-2 od 6. prosinca 2022., Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Revt 249/2014-2 od 9. travnja 2015., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 452/2020-2 od 15. prosinca 2020.

 

13. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

 

13.1. da pitanja iz prijedloga tuženice od 1. do 5. nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi tih postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

 

13.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

14. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenost revizije u odnosu na ta pitanja valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz stavka II. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

15. Prijedlog tuženice u odnosu na šesto pitanje iz prijedloga je osnovan.

 

16. Obzirom da je tužiteljica sa tuženicom 17. prosinca 2015. sklopila i Dodatak ugovora o kreditu, čime je izvršena konverzija predmetnog kredita, to šesto pitanje se u svojoj suštini svodi na pitanje: “Da li su sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, a kojim je izvršena konverzija kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), nakon što je tužiteljica dobrovoljno prihvatila izračun konverzije osnovnog kredita, riješeni svi sporni odnosi u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016.), kojim je regulirana konverzija kredita ugovorenih u CHF u protuvrijednosti kuna - ili tužiteljica unatoč konverziji ima pravo na i daljnje obeštečenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa od trenutka sklapanja glavnog ugovora.“

 

17. To u prijedlogu tuženice postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa - a o kojem nema prakse revizijskog suda.

 

18. Stoga je pravilno za zaključiti:

 

18.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljeno šesto pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

18.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

 

18.3. te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 3. siječnja 2023.