- 1 -              Revd 5050/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 5050/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barač-Rućević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika C. o. d.d. OIB: …, Z., i II-tuženika Z. e. t. d.o.o. OIB:…, Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2891/2021-2 od 26. srpnja 2022., kojim su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-39/2018-120 od 5. srpnja 2021., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-289/2021-2 od 26. srpnja 2022. se odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica A. V. je podneskom od  4. listopada 2022. predložila da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-289/2021-2 od 26. srpnja 2022.  radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

 

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22- dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, jer naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1. ZPP.

 

4. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da sud naloži I-tuženiku C. o. d.d. plaćati tužiteljici rentu s naslova izgubljene zarade počam od 1. studenog 2019. u mjesečnom iznosu od 6.424,49 kuna pa nadalje, s time da dospjele a neisplaćene iznose isplati odjednom zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a buduće i dospijevajuće kako budu dospijevali, a najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu na ruke tužiteljice.

 

5. Drugostupanjskim rješenjem je potvrđeno i prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba tužiteljice u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo da sud utvrdi presudom da je I-tuženik C. o. d.d. u solidarnoj obvezi s II-tuženikom Z. e. t. d.o.o. isplatiti tužiteljici iznos od 25.248,82 kuna s pripadajućim zateznim kamatama preciziranim u izreci rješenja.

 

6. Tako je suđeno u sporu kojemu je prethodila ranija pravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6281/02 od 12. studenog 2003. kojom je naloženo I-tuženiku C. o. d.d. i II-tuženiku Z. h., P. Z. Z. plaćati tužiteljici mjesečnu rentu u iznosu od 5.113,24 kune po osnovi naknade štete iz štetnog događaja u kojemu je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede, uslijed kojih je otišla u invalidsku mirovinu.

 

7. U ovom parničnom postupku je glede tužbenog zahtjeva tužiteljice protiv I-tuženika C. o. d.d. bilo sporno je li u cijelosti iscrpljen limit osiguranja. Ranijom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2188/07-52 od 10. listopada 2012.,  koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1303/10-5 od 12. veljače 2013., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice protiv prvotuženika C. o. d.d. kojim je tužiteljica zahtijevala da sud presudom naloži prvotuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.248,82 kune sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od dospjelosti do isplate po stopama navedenim u presudi, te da presudom izmijeni mjesečni iznos rente utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6281/02 od 12. studenog 2003. tako da naloži prvotuženiku plaćati tužiteljici rentu u mjesečnom iznosu od 6.424,49 kuna počevši od 1. studenog 2008. do isplate sa zateznim kamatama.

 

8. Nakon što je Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Rev 1505/13-3 od 12. prosinca 2017.  ukinuo presude navedene u toč. 6. ovog obrazloženja, i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, donesena je prvostupanjska i drugostupanjska presuda navedena u uvodu ovog rješenja kojom je prihvaćen prigovor iscrpljenog limita osiguranja i odbijen tužbeni zahtjev protiv I-tuženika.

 

9. U obrazloženju je navedeno da nisu ispunjeni uvjeti za povećanje rente dosuđene pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagreb poslovni broj Pn-6281/02 od 12. studenog 2003. jer je kao prethodno pitanje, sukladno odredbi članka 12. stavka 1. ZPP-a, utvrđeno da je iscrpljena svota osiguranja po policama osiguranja od automobilske odgovornosti (polici broj 014600875613- za tramvajske prikolice i polici broj 014600875621 – za tramvajska kola, važećim od 1. siječnja 1993. do 1. siječnja 1994.).

 

9.1. Odlučna činjenica koja se odnosi na iscrpljenost svote osiguranja utvrđena je uvidom u presliku spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj
Pn-6632/02. U toj presudi  donesenoj između istih stranaka, u sporu radi naknade štete iz istog štetnog događaja, tužiteljica je potraživala naknadu štete u vidu rente s naslova tuđe pomoći. U toj parnici je tuženik C. o. d.d. istaknuo prigovor iscrpljenost svote osiguranja po istoj polici kao i u ovom predmetu, te je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2882/2013 od 2. rujna 2014. preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6632/02 od 30. listopada 2013. te je prihvaćen prigovor iscrpljenosti svote osiguranja 1. tuženika C. o. d.d.

 

10. Tužiteljica je ukazala na (navodne) bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 12. st. 1. ZPP u odnosu na način rješavanja prethodnog pitanja, te je predložila da joj revizijski sud dopusti reviziju radi postupovnopravnog pitanja koje glasi:

''Je li sud u parničnom postupku ovlašten činjenična utvrđenja relevantna za donošenje odluke (ovdje sporno pitanje iscrpljenosti svote osiguranja) preuzeti iz drugog parničnog postupka u kojem se odlučivalo o kondemnatornom tužbenom zahtjevu i u kojem izrekom presude takva činjenična utvrđenja uopće nisu navedena i može li se isto smatrati prethodnim pitanjem, a to tim više ukoliko je u postupku u kojemu su takva utvrđenja preuzeta prethodno ukidnim rješenjem revizijskog suda dana izričita i jasna uputa u odnosu na radnje koje je potrebno poduzeti u ponovljenom postupku da bi se mogao izvesti pravilan i potpun zaključak o tim istim relevantnim činjeničnim utvrđenjima (ovdje iscrpljenosti svote osiguranja)?''.

 

10.1. U prijedlogu je navedeno da je riječ o pravnom pitanju o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u ukidnom rješenju donesenom u ovom predmetu poslovni broj Rev-1505/13-3  od 12. prosinca 2017., kojim je dana precizna uputa o načinu na koji sud treba riješiti sporno pitanje iscrpljenosti svote osiguranja.

 

10.2. Također je navedeno da je presuda donesena uz grubo kršenje odredaba parničnog postupka  čime da je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno po čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i pravo na pravično suđenje po čl. 6. st. 1. Europskom konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

11. Naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. prva ZPP, jer u odluci Vrhovnog suda RH na koju se pozvao tuženik nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na naznačeno pitanje.

 

11.1. Rješenjem poslovni broj Rev-1505/13-3 ukinute su drugostupanjska i prvostupanjska presuda zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješenju spora glede načina izračuna iscrpljenosti svote osiguranja. U rješenju je navedeno da se „Kod utvrđivanja limita (ograničenja odgovornosti) osiguratelja s naslova materijalne štete u obliku novčane rente, visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja (tako Vrhovni sud RH u odlukama poslovni broj: Rev-331/1997., Rev-1000/1997., Rev-2366/1991, i dr.). Limit obveze osiguratelja se utvrđuje prema ukupnoj šteti u jednome štetnom događaju. Iznos štete prema kojemu se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava se tako da se novčana šteta uzima u iznosu u kojemu je nastala, a nenovčana materijalna i nematerijalna šteta prema cijenama i kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad njezina visina prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na opisani način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi štetu do visine utvrđenog iznosa limita odgovornosti (tako Vrhovni sud RH u odlukama poslovni broj: Rev-2689/11., Rev-231/2007., Revx-430/09, i dr.).

 

Primjenom navedenog pravila u ovom slučaju je bilo potrebno poći od toga koliko je iznosila limitirana svota osiguranja na dan štetnog događaja, te utvrditi visinu štete, a koja se utvrđuje kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Tek tako utvrđena novčana šteta, naknada koja će se isplaćivati i u buduće u vidu rente uz utvrđenje nematerijalne te nenovčane materijalne štete po cijenama i kriterijima u vrijeme štetnog događaja, predstavlja iznos štete koji valja staviti u odnos prema osiguranoj sumi.“

 

11.2. Revizijski sud se u navedenom rješenju nije očitovao o tome je li u ponovljenom postupku sud dužan sam riješiti prethodno pitanje (iscrpljenost limita) u smislu odredbe čl. 12. ZPP.

 

12. Prijedlog nije osnovan niti u odnosu na tvrdnje da je presuda donesena uz grubo kršenje odredaba parničnog postupka i time povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno po čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i pravo na pravično suđenje po čl. 6. st. 1. Europskom konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o uopćenim tvrdnjama bez posebnog obrazloženja u kojem smislu je tužiteljici povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom, zajamčeno odredbom čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i pravo na pravično suđenje po čl. 6. st. 1. Europskom konvencije.

 

13. Stoga je ovaj sud ocijenio, na temelju onoga što mu je dostavljeno, da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, pa je valjalo odbiti prijedlog po čl. 389.b ZPP.

 

Zagreb, 3. siječnja 2023.