- 1 -              Revd 4978/2022-2

Broj: Revd 4978/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. R., V. D., OIB …, zastupanog po punomoćnici T. B., odvjetnici u S., protiv tuženika E. osiguranje d.d. Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-284/2022-2 od 22. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Pn-31/2020-39 od 25. studenoga 2021., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-284/2022-2 od 22. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Pn-31/2020-39 od 25. studenoga 2021.

2. U prijedlogu je postavio dva pravna pitanja za koje smatra da su važna, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a ona glase:

              "1. Je li za prometnu nesreću odgovoran onaj sudionik koji se kreće prometnom trakom namijenjenom za kretanje vozila iz suprotnog smjera?

              2. Je li doprinos nastanku štete potrebno sagledavati primjenom "adekvacijske teorije", te je li za prometnu nesreću odgovoran onaj sudionik koji je izazvao drugoga sudionika na poduzimanje radnji u svrhu izbjegavanja nesreće?

              3. Je li za ocjenu suodgovornosti nastanku prometne nesreće neutemeljeno zahtijevati od sudionika poduzimanje radnje intenzivnog kočenja, radi izbjegavanja sraza vozila?

              4. Je li za ocjenu doprinosa nastanku prometne nesreće potrebno uzimati u obzir uobičajeno, očekivano postupanje prosječnog vozača-sudionika u prometu za reakciju na iznenadnu i neposrednu opasnost?

              5. Je li za zastoj postupka potreban suglasan prijedlog stranaka, odnosno može li zastoj postupka samoinicijativno odrediti sud?

              6. Smatra li se prethodni postupak zaključenim bez obzira na raspravno rješenje suda, samim ostvarenjem zakonskih pretpostavki?

3. Kao razloge važnosti postavljenim pitanjima navodi odluke Ustavnog suda (U-III-635/2010 od 25. travnja 2013., U-III-374/2008 od 27. listopada 2010., U-III-1423/2004 od 12. ožujka 2007, U-III-350/07 od 9. ožujka 2011.) koje se odnose na "jednakost pred zakonom" i "vladavinu prava", te odluke revizijskog suda (broj Rev-543-2005-2 od 26. siječnja 2006., Rev-3093/2016-2 od 24. rujna 2019., Rev-1042/1999-2 od 20. kolovoza 2002., Rev-1484/2012-2 od 24. rujna 2014., Rev-325/2006-2 od 18. svibnja 2006 i Rev-x- 340/2010-2 od 12. svibnja 2010.), koje se odnose na visinu doprinosa nastanku štete vezano za visinu prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vozila, te predlaže dopustiti mu podnošenje revizije, s obzirom da se radi o pitanjima u kojima drugostupanjska odluka odstupa od prakse revizijskog suda, i o kojim pitanjima nema prakse revizijskog suda.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je neosnovan.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu imovinske na vozilu tužitelja oštećenog u prometnoj nezgodi koja se dogodila 11. travnja 2018. u kojoj je sudjelovao vozač vozila osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, a tužbeni zahtjev se temelji na odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO).

7. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da osiguranik tuženika nije prilagodio brzinu uvjetima i ograničenjima na cesti, te da nije mogao pravovremeno reagirati, pa samim time ni spriječiti nastanak prometne nezgode, odnosno da je brzina osiguranika tuženika u uzročnoj vezi s nastankom prometne nesreće, te da je nepropisna vožnja osiguranika tuženika doprinijela nastanku nesreće, jer da se osiguranik tuženika kretao propisnom brzinom od 50 km/h i s dužnom pažnjom, odnosno da je poduzeo radnju kočenja pri dozvoljenoj brzini kretanja, nedvojbeno je imao mogućnost izbjegavanja sudara sa vozilom tužitelja. Radi toga je prema ocjeni nižestupanjskih sudova osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode od 70%, dok je tužitelj za nastanak prometne nezgode odgovoran 30%.

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su vezano za postavljena pravna pitanje određeno izloženi razlozi (citirane odluke revizijskog suda i Ustavnog suda RH) zbog kojih tuženik smatra da su postavljena pitanja važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

9. Prema ocjeni ovoga suda za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti jer u citiranim odlukama nije izneseno pravno shvaćanje na koje se odnose postavljena pitanja. Uz to u prva četiri postavljena pitanja, (samo drugačije formuliranim), osporava se po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava, a osim toga ta pitanja polaze i od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu sve okolnosti-činjenice na koje su usmjerena ta pitanja, dok se za preostala dva pitanja izneseni razlozi važnosti niti ne odnose.

10. Kako iznošenjem svojih pravnih shvaćanja o postavljenim pitanjima i ocjenom provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima tuženik zapravo osporava ocjenu provedenih dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopustivo u reviziji, pa jednako tako ni u postupku odlučivanja o prijedlogu za dopuštenje revizije, od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, ne radi se o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda, posljedično čemu u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.             

Zagreb, 3. siječnja 2023.