- 1 -              Rev 835/2019-2

Broj: Rev 835/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. p. d.o.o., OIB …, iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. K., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-799/2018-2 od 27. studenoga 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-36/2018-9 od 4. srpnja 2018., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e :

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 73.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 24. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Prvostupanjskim je rješenjem naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.618,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom su presudom i rješenjem preinačena prvostupanjska presuda i rješenje te je odbijen tužbeni zahtjev.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se preinače pobijana presuda i rješenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude uz naknadu troška tužitelju, podredno da se pobijene odluke ukinu u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugom sucu drugostupanjskog suda.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredba članka 392.a stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Iako revident ističe i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, on u reviziji određeno ne ukazuje ni na jednu od tih povreda. Da bi revizijski sud uzeo u obzir razloge zbog kojih ne ispituje pobijanu odluku po službenoj dužnosti, oni moraju biti određeno navedeni. U tom smislu, prema ocjeni revizijskog suda, ne može se uzeti da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih je ona izjavljena ako su oni naznačeni u općim kategorijama zbog kojih je revizija dopuštena bez navođenja u čemu se konkretno povreda sastoji, kao što je to u konkretnom slučaju.  U takvim se okolnostima ne može uzeti da je u postupku ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredba parničnog postupka.

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja upravljen protiv tuženika kao jamca platca dužnika P. t. d.o.o. za isplatu iznosa od 73.000,00 kuna utemeljen na Nagodbi.

9. U postupku je utvrđeno da je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-415/17 od 12. veljače 2018. P. t. d.o.o. kao tuženiku naloženo isplatiti tužitelju N. p. d.o.o. iznos od 73.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 18. studenoga 2017. do isplate, a da su Ugovorom o nagodbi od 6. studenoga 2017 (dalje: Nagodba) zaključenog između N. p. d.o.o. i P. t. d.o.o., zastupanog po direktoru E. K. stranke suglasno utvrdile da se pred Trgovačkim sudom u Osijeku vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-415/17 između stranaka Nagodbe radi isplate iznosa od 84.165,82 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te da se P. t. d.o.o. obvezao N. p. d.o.o. isplatiti iznos od 75.000,00 kuna u ratama i dinamikom plaćanja od 5.500,00 kuna tjedno počevši od 13. studenoga 2017. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svake pojedine rate pa do isplate. Pored toga, u članku 3. Nagodbe navodi se da je P. t. d.o.o. predao radi osiguranja predmetne isplate bjanko zadužnicu za iznos do 100.000,00 kuna u kojoj zadužnici su kao jamci platci navedene fizičke osobe, i to: N. K., osnivač društva P. t. d.o.o. i E. K. direktor i zakonski zastupnik istog društva, a ukoliko P. t. d.o.o. potpuno ili djelomično zakasni s plaćanjem bilo koje od 14 rata više od tri dana, četvrtog dana cjelokupno potraživanje dospijeva na naplatu. Također je utvrđeno da  Nagodba nije potpisana od strane ugovornih stranaka, te da je nakon utuženja 24. travnja 2018. P. t. d.o.o. isplatio tužitelju 2.000,00 kuna, a 15. studenoga 2017. iznos od 2.000,00 kuna.   

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da su stranke usmeno zaključile Nagodbu kojom su se suglasile oko svih bitnih sastojaka, da je tuženik jamac platac po Nagodbi, te da je P. t. d.o.o. isplatom iznosa od 2.000,00 kuna 24. travnja 2018. isplatio zakonske zatezne kamate, pa je pobijanom presudom obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 73.000,00 kuna.

11. Sud je drugog stupnja, međutim, ocijenio da su razlozi koje je dao prvostupanjski sud za obvezivanje tuženika na isplatu iznosa od 73.000,00 kuna nejasni jer prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih zaključuje da je uplatom iznosa od 2.000,00 kuna podmirena kamata, a ne glavnica, zatim jer nije naveo na koji iznos glavnice se kamata odnosi, niti za koje razdoblje. Ovu je postupovnu povredu žalbeni sud sanirao primjenom odredbe članka 373.a ZPP.

12. Tako je sud drugog stupnja dajući ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva imao na umu da tužitelj tužbom potražuje od tuženika kao jamca platca dužniku P. t. d.o.o., i to temeljem Nagodbe, isplatu iznosa od 73.000,00 kuna. Člankom 3. navedene Nagodbe čiji nacrt je sastavio tužitelj, ugovorne su strane tužitelj i P. t. d.o.o., ugovoreno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da P. t. d.o.o. prilikom sklapanja Nagodbe kao sredstvo osiguranja isplate iznosa od 75.000,00 kuna predaje tužitelju jednu bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna, ovjerenu kod javnog bilježnika, u kojoj zadužnici su kao jamci platci N. K. i E. K., kao i da je tužitelj u slučaju bezuspješne naplate na novčanim sredstvima P. t. d.o.o. ovlašten temeljem zadužnice provesti neposrednu ovrhu na imovni jamca platca. Između stranaka nije bilo sporno da Nagodbu nisu potpisali ni tuženik ni ugovorne strane.

13. U opisanim je okolnostima drugostupanjski sud ocijenio da se u konkretnoj pravnoj situaciji ne može smatrati da je tuženik Nagodbom preuzeo obvezu jamca platca za stranku iz Nagodbe P. t. d.o.o. kao dužnika tužitelju, i to iz razloga jer Nagodbu nije potpisao, nije predao tužitelju zadužnicu, niti je potpisao izjavu o jamstvu, a e-mail poruka koju je tuženik dostavio tužitelju 26. listopada 2017. čiji sadržaj glasi: E. K. jamac platac po solemniziranoj zadužnici iznos pristupanja dugu D. P. z. od 70.000,00 kuna ukupno" nije istovjetna sadržaju Nagodbe. Stoga je sud drugog stupnja u primjeni odredbe članka 105. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

14. Neutemeljeno tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva zato što je u primjeni odredbe članka 105. ZOO bitan sastojak izjave o jamčenju navođenje obveze za koju se jamstvo daje slijedom čega iznos duga za koji se jamči mora biti određen ili trebaju biti navedeni kriteriji na temelju kojih se sa sigurnošću može odrediti predmet jamčenja. Kod činjenice nepodudarnosti sadržaja Nagodbe i naprijed navedene izjave tuženika, takva obveza nije određena i, kako to pravilno zaključuje drugostupanjski sud, ne pruža valjanu osnovu za obvezivanje tuženika prema tužitelju u odnosu na isplatu traženog iznosa odnosno za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Utoliko nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, na temelju je odredbe članka 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana radi čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. siječnja 2023.