Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1676/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. P. sina F. iz G., OIB: ..., 2. tužitelja A. P. ud. I. iz S., OIB: ..., 3. tužitelja L. P. iz S., OIB: ..., 4. tužitelja L. P. iz S., OIB: ..., 5. tužitelja Đ. P. iz S., i 6. tužitelja D. P. iz S., koje zastupa punomoćnik I. F. T., odvjetnica u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-975/17-2 od 28. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-109/13 od 19. svibnja 2017., na sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-975/17-2 od 28. svibnja 2018. u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva na čest. zem. 6273 k.o. G. i to 1. tužitelja A. P. sina F. za 1/2 dijela, a ostalih tužitelja 2. A. P. ud. I., 3. L. P., 4. L. P. i 5. Đ. P., svaki za 1/10 dijela, dio pod točkom 1. izreke, te u odluci o troškovima postupka (dio pod točkom 1. i točka 2. izreke) te se predmet vraća u tom dijelu tome sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja u odnosu na dio pobijane presude kojem je odbačena tužba.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se naprama tuženici navedenoj u tužbi da je tužitelj ad 1. suvlasnik i suposjednik ½ suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 6273, ZU 834 k.o. G., te da su tužitelji ad 2, ad 3, ad 4, ad 5 i ad 6 suvlasnici i suposjednici svaki od njih za po 1/10 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 6273, ZU 834 k.o. G., pa se ovlašćuju tužitelji da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama suda i u katastarskom operatu, sve za k.o. G., upišu kao vlasnici i posjednici, odnosno suvlasnici i suposjednici naprijed citirane nekretnine u gore navedenim suvlasničkim dijelovima, uz istovremeni izbris tog prava vlasništva, s imena i vlasništva tuženice, i to upisane Republike Hrvatske, na nekretnini koja je predmetom tužbenog traženja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužna je tuženica naknaditi tužiteljima troškove parbenog postupka u iznosu od 19.381,28 kn, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:
"1. Uvažava se žalba tuženice Republike Hrvatske te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2017. poslovni broj Pst-109/13 tako da se odbija dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva na čest. zem. 6273 k.o. G. i to 1. tužitelja A. P. sina F. za ½ dijela, a ostalih tužitelji 2. A. P. ud. I., 3. L. P., 4. L. P. i 5. Đ. P., svaki za 1/10 dijela, kao i da tuženica tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.381,28 kuna, dok se u dijelu koji se odnosi ovlaštenje tužitelja da se temeljem ove presude u katastarskom operatu upišu kao suposjednici presuda ukida i odbacuje tužba.
2. Nalaže se tužiteljima da solidarno nadoknade tuženici parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan."
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu presudu ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.
7. Vrijednost predmeta spora pobijane presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, jer je VPS 10.001,00 kunu.
8. Dakle, nije dozvoljena redovna revizija ni iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, a niti iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, jer drugostupanjski sud pobijanu presudu nije donio na temelju ovlasti iz odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, a ne radi se niti o sporu vezanom uz navedeni radnopravni odnos iz t. 3. st. 1. čl. 382. ZPP. Stoga u ovoj pravnoj stvari nije dozvoljena redovna revizija.
9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. Predmetna revizija je razmatrana kao tzv. izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnine opisane u odlomku 1. ove odluke (dalje: predmetna nekretnina) uz zahtjev na ovlaštenje tužiteljima da se na temelju presude upišu kao suposjednici u katastarskom operatu.
12.1. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnine jer da su tužitelj i njegovi prednici u neprekinutom i nesmetanom posjedu više od 50 godina, točnije, još od prije Drugog svjetskog rata.
12.2. Drugostupanjski sud u odnosu na pitanje je li se u vrijeme dosjedanja uračunava vrijeme posjedovanja koje je proteklo do 8. listopada 1991., pristupa je da se to vrijeme ne uračunava. Isto tako da se tužiteljima nije moglo uračunati posjed prednika (pok. P. A. pok. I. kao i članova njegove obitelji F., T., I. i I. P.), jer da su bili agrarni interesenti, prema odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj Reg. A 665/47 od 21. studenoga 1947., kojom je utvrđeno da u odnosu na čest. zem. 6273 k.o. G. obrađivaču A. P. pok. I. i članovima njegove obitelji nije priznato vlasništvo predmetnog zemljišta, jer ne postoji odnos feudalnog karaktera, osobito stoga što je odnos obrađivača nastao poslije 1930. i da obrađivač nije dokazao da je taj odnos trajne naravi, pa da su oni podnošenjem agrarne prijave priznali vlasništvo veleposjednika B. te da nisu dokazali postojanje trajnijeg kmetskog odnosa, pa da nedostaje poštenje, odnosno savjesnost posjeda, budući da su znali da je parcela u vlasništvu te B. Kako da je prednik tužitelja F. P. tek ugovorom o darovanju nekretnine od 9. kolovoza 2007. prenio (su)posjed na tužitelje, da nije proteklo potrebno vrijeme dosjedanja, neovisno o tome jesu li oni savjesni posjednici.
13. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela izvanrednu reviziju te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
14. Podnositelji revizije u reviziji izlažu da nitko od trećih osoba osim tužitelja ne polaže pravo na predmetnoj nekretnini koju posjeduju od prije Drugog svjetskog rata, da je trebalo primijeniti odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96.) i računati vrijeme dosjedanja prije tog dana te da su tužitelji stekli pravo vlasništva do 1. siječnja 1997. Pozivaju se na načela iz odluka Europskog suda za ljudska prava. Na okolnost nepodudarnosti sa sudskom praksom dostavljaju presude Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici Gž-1476/16 od 15. prosinca 2016, Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1475/2017 od 19. listopada 2017., Županijskog suda u Splitu Gž-589/17 od 23. ožujka 2017. i Gž- 1445/17 od 19. srpnja 2017.
15. Iako podnositelji revizije ne naznačuju pravno pitanje na način da ga formuliraju, ono je iz navoda revizije jasno naznačeno i glasi “Stječe li se pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu, ako su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću stekle prije donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je li se na taj način u vrijeme potrebno za dosjelost računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991?”
16. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
17. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija u tom dijelu dopuštena.
18. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.
19. O pravnom pitanju koje je postavljeno u reviziji ovaj sud se izjasnio u odluci br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018. na način:
„kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“
20. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nakon toga je ZVDSP, u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)
21. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. br. 35298/04) kao i drugim presudama, primjerice, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske, vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.
22. Prema pravnom shvaćanju citiranog suda iznesenom u pobrojanim odlukama „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“
23. Prema navedenom pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno je pravnom shvaćanju ovoga, ali i Europskog suda za ljudska prava, iznesenom u navedenim odlukama.
24. Kako je predmetna nekretnina posjedovana po tužitelju i prednicima i prije 8. listopada 1991., sud će u nastavku postupka, odlučujući ponovno o žalbi tuženice, ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.
25. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije raspravio sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje u odnosu na pobijanu odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev.
26. U nastavku postupka drugostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci te ocijeniti osnovanost po tuženici istaknutih žalbenih navoda od odlučnog značaja.
27.1. Međutim u odnosu u na dio odluke drugostupanjskog suda u kojem je tužba odbačena, a koji se odnosi na odluku prvostupanjskog suda kojim se ovlašćuje tužitelje da se na temelju presude upišu kao suposjednici u katastarskom operatu, ta presuda je ukinuta (i odbačena tužba). Stoga u tom dijelu pobijana odluka ima značaj rješenja.
27.2. Ne radi se o rješenju iz odredbe čl. 400. st. 2. ZPP. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske odluke. Prema stavku 3. tog članka u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe ZPP o reviziji protiv presude.
27.3. S obzirom da se ne radi o redovnoj reviziji, potrebno je u odnosu na taj dio odluke ispitati postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. No u odnosu na taj dio pobijane odluke u reviziji nije naznačeno ni pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena niti su izloženi razlozi zbog kojih se smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kako nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije, revizija tužitelja je u tom dijelu odbačena, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.