- 1 -              Rev 306/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 306/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. (prije J.) iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-631/14-2 od 8. svibnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3509/11-19 od 27. prosinca 2013. i dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3509/11-22 od 14. veljače 2014., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužiteljice u odnosu na pitanje „Da li zakonska zatezna kamata na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu, a u postupku za naknadu štete iz prometne nezgode, počinje teći i da li obveza tuženika na platež te kamate nastaje u trenutku predaje odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku, a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom (tj. prijedlogom za nagodbu) uz koji je priložila svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, ili tijek kamata počinje teći tek donošenjem I-stupanjske odluke?“, te se djelomično preinačuje presuda i rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-631/14-2 od 8. svibnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3509/11-19 od 27. prosinca 2013. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 31,85 eura/240,00 kuna za razdoblje od 29. lipnja 2011. do 26. prosinca 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3509/11-19 od 27. prosinca 2013. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 31,85 eura/240,00 kuna za razdoblje od 29. lipnja 2011. do 26. prosinca 2013. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 31,85 eura/240,00 kuna za razdoblje od 29. lipnja 2011. do 26. prosinca 2013. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. U preostalom dijelu revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova revizije kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.240,00 kuna sa zateznom kamatom i to na iznos od 2.000,00 kuna od 29. lipnja 2011. do isplate, te na iznos od 240,00 kuna od 27. prosinca 2013. do isplate, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.089,05 kuna sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.560,00 kuna sa pripadajućim kamatama kao neosnovan, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 240,00 kuna za razdoblje od 29. lipnja 2011. do 26. prosinca 2013. (toč. II.).

 

2. Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 468,75 kuna.

 

3. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana, te je u dijelu točke II. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos od 6.560,00 kuna, kao i zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 240,00 kuna za razdoblje od 29. lipnja 2011. do 26. prosinca 2013., potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. 1.). Djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice te je u dijelu u kojem nije priznat više zahtijevani parnični trošak preinačena presuda suda prvog stupnja, te je pored dosuđenog iznosa od 3.089,05 kuna na ime parničnog troška tuženik obvezan platiti i daljnji iznos od 1.411,95 kuna u roku od 15 dana (toč. 2.). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka (toč.3.), te je prihvaćena žalba tužiteljice i preinačeno je dopunsko rješenje suda prvog stupnja na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 468,75 kuna u roku od 15 dana (toč.4.).

 

4. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

8. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„Da li je II-stupanjski sud dužan u svojoj presudi jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu svih žalbenih navoda tužitelja, odnosno bilo koje stranke u postupku, te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu svih navoda žalbe o kojoj odlučuje i  pri tome navesti razloge zbog kojih smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi neutemeljeni, tj. navesti i obrazložiti zbog čega smatra da I-stupanjski sud nije počinio pogreške i nepravilnosti na koje parnična stranka ukazuje u svojoj žalbi protiv I-stupanjske presude?

 

Da li zakonska zatezna kamata na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu, a u postupku za naknadu štete iz prometne nezgode, počinje teći i da li obveza tuženika na platež te kamate nastaje u trenutku predaje odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku, a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom (tj. prijedlogom za nagodbu) uz koji je priložila svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, ili tijek kamata počinje teći tek donošenjem I-stupanjske odluke?

 

Da li iznos nespornog dijela naknade štete, a kojeg tuženik plati tijekom sudskog postupka, (tj. nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku), predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku, te da li se isti iznos mora uračunati u postotak uspjeha tužitelja u cjelokupnom postupku, ili se taj nesporni dio uračunava u uspjeh tužitelja samo u onoj fazi postupka tj. do trenutka kada je tuženik isplatio taj nesporni dio?

 

Da li oštećena osoba, tj. tužitelj, a sve do provedbe medicinskog vještačenja (ili prometnog vještačenja u slučaju naknade imovinske štete) i do primitka nalaza i mišljenja medicinskih vještaka može uopće saznati za sve elemente u pogledu visine svog zahtjeva za naknadu štete, tj. za objektivni i stvarni opseg nastale štete, tj. za objektivnu i stvarnu visinu svog tužbenog zahtjeva, a obzirom da oštećena osoba, kao niti sud, ne raspolaže s dovoljnim stručnim znanjem za utvrđivanje tih činjenica?“

 

9. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica kao razlog važnosti ukazuje na odluke revizijskog suda broj Rev-539/03 od 30. rujna 2003., Revx-1174/11 od 11. srpnja 2012., Rev-1073/98 od 27. prosinca 2001., na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3395/07 od 15. ožujka 2012. i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Perić protiv Hrvatske (zahtjev br. 34499/06), te na niz drugih odluka županijskih sudova.

 

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

11. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je drugo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

12. O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev-422/21 povodom Revd 1627/20 pri čemu je navedeno shvaćanje da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 - dalje: ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

13. Naime, nižestupanjski sudovi su dosudili tužiteljici naknadu imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pri čemu su se pozvali na čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO).

 

14. Sudovi nižeg stupnja su propustili primijeniti odredbe ZOOP.

 

15. Kako je tužiteljica tijekom postupka dostavila sudu dokaz o odštetnom zahtjevu upućenom tuženiku prije utuženja, tužiteljici na dosuđenu imovinsku štetu pripada zatezna kamata tekuća od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

16. Stoga je valjalo u pobijanom dijelu odluke, o zateznim kamatama na dosuđenu imovinsku štetu tužiteljici za razdoblje od 29. lipnja 2011. do 26. prosinca 2013., prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti presude sudova koje su prethodile reviziji i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na tijek zateznih kamata na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.

 

17. Glede preostalih pitanja valja reći da prema shvaćanju revizijskog suda od odgovora na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu, pa navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To posebice iz razloga što je shvaćanje revizijskog suda da sud mora odgovoriti na relevantne žalbene navode, a ne na sve žalbene navode stranke.

 

18. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje valja reći kako, prema shvaćanju revizijskog suda od odgovora na postavljeno pitanje također ne ovisi odluka u ovom predmetu, pa niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga niti glede tog pitanja nisu ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje.

 

19. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužiteljice u preostalom dijelu odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

 

20. Revizija tužiteljice također nije dopuštena niti u odnosu na treće pitanje koje se odnosi na troškove parničnog postupka.

 

21. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

22. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužiteljice u odnosu na dosuđene troškove postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

23. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška revizije odbijen je kao neosnovan, budući je tužiteljica u revizijskoj fazi postupka uspjela samo s neznatnim dijelom sporednog potraživanja, potraživanja zateznih kamata.

 

Zagreb, 3. siječnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.