REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-1792/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec u pravnoj
stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna
Heinza 4, Podružnica Rijeka, Rijeka, E. Barčića 3, kojeg zastupa punomoćnica
Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pavlak, Slanina Fabijanić,
Katić Pavlak u Rijeci, Splitska 2, protiv 1. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „OREBICA“
KRK, OIB 83149865195, Krk, Omišalj, Bjanižov 11, kojeg zastupa punomoćnik Darko
Buljan, odvjetnik u Rijeci, I. Zajca 20/2, 2. tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA
CESTE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE, OIB 97967544201, Rijeka, Nikole
Tesle 9/X, uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika CROATIA
OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Filijala Rijeka, Korzo 39, kojeg
zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom
uredu Zele-Janjanin i Jovanović u Rijeci, Školjić 8, radi isplate iznosa od 2.561,80
EUR / 19.301,98 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u
Rijeci poslovni broj P-445/2018-61 od 18. veljače 2022., 3. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Rijeci poslovni broj P-445/2018-61 od 18. veljače 2022. u točki I. izreke u
dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika Županijska uprava
za ceste Primorsko goranske županije, Rijeka.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj
P-445/2018-61 od 18. veljače 2022. u točkama II., III. i IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se prvotuženiku Lovačko društvo „Orebica“, Krk, Omišalj, Bjanižov
11, tužitelju isplatiti iznos od 2.561,80 EUR / 19.301,98 kn s pripadajućom
zakonskom kamatom koja teče od 19. svibnja 2010. do 31. srpnja 2007. po stopi od
15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a
od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza

2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 52 Pž-1792/2022-3 2

od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja

2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za osam postotnih poena u roku od osam dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak drugotuženiku u iznosu od
822,80 EUR / 6.200,00 kn, a umješaču na strani drugotuženika u iznosu od 870,99
EUR / 6.562,50 kn sve s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja
2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za osam postotnih poena u roku od osam dana.

3. Nalaže se prvotuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od

1.484,38 EUR / 11.184,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 3.
siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za osam postotnih poena u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Tuženi su dužni tužitelju solidarno isplatiti iznos od 19.301,98 kuna sa
pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od 19. svibnja 2010. godine do 31.
srpnja 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine do 30.
lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do isplate
po kamatnoj stopi propisanoj zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine
35/05) primjenom uvećane eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih
poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi prvotuženiku prouzročeni parnični trošak od

9.746,50 kuna (devet tisuća sedamsto četrdeset i šest kuna i pedeset lipa), uvećano
za zatezne kamate koje teku od 18. veljače 2022. do isplate po stopi od 5,49%
godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi drugotuženiku prouzročeni parnični trošak
od 371,50 kuna (tristo sedamdeset jednu kunu i pedeset lipa), u roku od 8 dana.
IV. Nalaže se tužitelju da naknadi umješaču prouzročeni parnični trošak od

9.687,50 kuna (devet tisuća šesto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa), uvećano
za zatezne kamate koje teku od 18. veljače 2022. do isplate po stopi od 5,49%

Poslovni broj: 52 Pž-1792/2022-3 3

godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
V. Odbija se preostali zahtjev prvotužitelja i umješača da im tužitelj naknadi
daljnji iznos od po 1.000,00 (tisuću) kuna na ime naknade prouzročenog parničnog
troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.“

2. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud utvrdio
neosnovanim tužiteljev regresni zahtjev za naknadu štete nastale isplatom osigurnine
na temelju police kasko osiguranja zbog štete nastale njegovom osiguraniku naletom
na srnu na cesti kojom upravlja drugotuženik i na području gdje je lovoovlaštenik
prvotuženik zbog toga jer je njegov zahtjev zastario prema odredbi čl. 230. st. 1.
odredom Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11
i 78/15; dalje: ZOO) s obzirom na to da je od nastanka štete do utuženja proteklo
više od tri godine.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga
bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i s
prijedlogom da prvostupanjski sud pobijanu presudu preinači odnosno ukine i vrati
predmet na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud odlučio
pogrešnom primjenom materijalnog prava jer utuženo potraživanje ne zastarijeva u
roku propisanom odredbom čl. 230. ZOO-a već u zastarnom roku od pet godina
prema odredbi čl. 225. ZOO-a. Ukazuje na ustaljenu praksu najvišeg suda i
shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u situacijama kakva je predmet
postupka.

4. Tuženici nisu odgovorili na tužiteljevu žalbu.

5. Žalba je osnovana u odnosu na prvotuženika, a nije osnovana u odnosu na drugotuženika.

6. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom
članka 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 –
pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u
žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog
prava.

7. Pobijana odluka protivno žalbenim navodima sadrži razloge o odlučnim
činjenicama i ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude
navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Međutim, pobijana odluka donesena je
nepravilnom primjenom odredbi materijalnog prava, a žalitelj osnovano navodi da je
shvaćanje prvostupanjskog suda da zahtjev tužitelja zastarijeva u roku od tri godine
pogrešno.

Poslovni broj: 52 Pž-1792/2022-3 4

8. Protivno shvaćanju prvostupanjskog suda tužiteljev zahtjev sukladno
odredbi čl. 963. ZOO-a (subrogacija) ne predstavlja zahtjev za naknadu štete koji
zastarijeva u roku od tri godine propisanom odredbom čl. 230. t. 1. ZOO-a niti je
nekom drugom odredbom Zakona o obveznim odnosima propisano da zastarijeva u
roku od tri godine, slijedom čega potraživanje osiguratelja na kojeg su prešla
osiguranikova prava prema odgovornoj osobi zastarijeva u općem roku zastare od
pet godina prema odredbi čl. 225. ZOO-a kako to pravilno navodi žalitelj. Tužba je
podnesena manje od pet godina nakon što su osiguranikova prava prešla na tužitelja
kao osiguratelja i stoga potraživanje nije zastarjelo.

9. Međutim, osim što tuženici nisu solidarni dužnici kako to pogrešno smatra
tužitelj predlažući da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu
utuženog iznosa, osnova njihove odgovornosti je, s obzirom na vrijeme nastanka
štetnog događaja koji je prethodio nastanku tužiteljeve tražbine nakon subrogacije,
različita. Ovo stoga što je u vrijeme štetnog događaja na snazi bila izmijenjena
odredba čl. 32.a Zakona o javnim cestama koja je propisivala da odgovornost za
štetu na javnoj cesti osobama ili na vozilu koju prouzroči divljač snosi vozač ukoliko
nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu
ili znaku; osoba ovlaštena upravljati javnom cestom ukoliko nije postupala sukladno
čl. 7. tog Zakona; osoba koja gospodari lovištem u skladu s propisima koji uređuju
lovstvo u ostalim slučajevima. Pobijana presuda donesena je pogrešnom primjenom
odredbi materijalnog prava. Odgovornost prvotuženika temelji se na njegovoj
objektivnoj odgovornosti kao vlasnika opasne stvari s obzirom na to da je divljač u
pokretu opasna stvar, a dinamika prometne nezgode nije sporna i utvrđena je i
prometnim vještačenjem. Dakle, prvotuženik odgovara prema odredbama čl. 1063.
do čl. 1067. ZOO-a. Prvotuženik nije dokazao da je osiguranik tužitelja upravljao
vozilom koje je naletjelo na srnu protivno prometnim propisima odnosno da brzinu
kretanja nije prilagodio uvjetima na cesti odnosno ili prometnom znaku ili pravilu.

10. Drugotuženikova odogovornost temelji se na njegovoj odgovornosti po
osnovi krivnje, odnosno ako je postupio protivno odredbi čl. 7. Zakona o javnim
cestama. Navedena odredba propisuje da javne ceste moraju biti građene,
rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici
cesta kojima su namijenjene. Prvotuženik niti tužitelj nisu dokazali da je bilo nekih
propusta u smislu navedene zakonske odredbe, a niti se radi da je drugotuženik
propustio postaviti prometni znak odnosno da je prvotuženik to zatražio. Dakle, ako
nema odgovornosti tužiteljevog osiguranika niti pravne osobe koja upravlja i održava
javnu cestu postoji objektivna odgovornost lovoovlaštenika, a prvostupanjski je sud
na utvrđeno činjenično stanje propustio primijeniti navedenu odredbu Zakona o
javnim cestama.

11. Sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog
postupka jednom odlukom. Tuženici ne odgovaraju solidarno tužitelju jer nisu
solidarni dužnici niti je potraživanje koje je predmet postupka nastalo trgovačkim
ugovorom iako je takav tužbeni zahtjev. Tuženici, dakle, prema temeljnom pravilu iz
čl. 161. st. 1. ZPP-a podmiruju troškove na jednake dijelove. Kako je tužitelj uspio sa
zahtjevom u odnosu na prvotuženika ovaj mu je dužan naknaditi ½ troškova

Poslovni broj: 52 Pž-1792/2022-3 5

potrebnih za vođenje parnice prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Međutim,
tužiteljev zahtjev u odnosu na drugotuženika je odbijen u cijelosti i stoga je tužitelj
dužan naknaditi drugotuženiku i umješaču na njegovoj strani troškove potrebne za
vođenje parnice prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tužiteljevi troškovi potrebni za vođenje parnice kako je tužitelj podnio zahtjev
odnose se na troškove pristojbi na tužbu u iznosu od 540,00 kn, presudu u iznosu od

1.086,00 kn, žalbu u iznosu od 1.080,00 kn, prometno vještačenje u iznosu od

3.500,00 kn te nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljena u „Narodnim novinama“
142/12, 103/14 i 107/15, dalje: OT) i to za: sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn
(Tbr. 7/1 OT), podnesak od 23. prosinca 2013. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1
OT), ročište 18. ožujka 2014. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište za
objavu presude 2. svibnja 2014. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/3 OT), žalba od 23.
svibnja 2014. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10/1 OT), ročište 8. studenog 2018. u
iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), podnesak 22. studenog 2018. u iznosu od
250,00 kn (Tbr. 8/3 OT), ročište 21. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn ( Tbr. 9/1
OT), ročište 22. veljače 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), podnesak 6.
studenog 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT), ročište 17. veljače 2021. u
iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 5. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn
(Tbr. 9/1 OT), ročište 15. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT),
ročište 18. veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/3 OT), žalba od 25. veljače

2022. u iznosu od 1.250,00 kn ili ukupno 12.250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od

3.906,25 kn, a sveukupno 22.369,25 kn. Kako je tužitelj uspio sa zahtjevom samo u
odnosu na prvotuženika ovaj mu je dužan naknaditi ½ navedenog iznosa ili

11.184,12 kn.

Drugotuženikovi troškovi zastupanja odnose se na troškove punomoćnika
odvjetnika i to samo u ono vrijeme kad je drugotuženika zastupao punomoćnik
odvjetnik. Radi se o troškovima za ročište 8. studenog 2018. u iznosu od 1.000,00
kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 21. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT),
ročište 22. veljače 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 17. veljače

2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 5. svibnja 2021. u iznosu od

1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 15. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.
9/1 OT) ili ukupno 5.000,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 1250,00 kn ili
sveukupno iznos od 6.250,00 kn.

Troškovi umješača odnose se na troškove punomoćnika odvjetnika i to samo
u ono vrijeme kad je drugotuženika zastupao punomoćnik odvjetnik. Radi se o
troškovima za ročište 8. studenog 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT),
ročište 21. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 22. veljače

2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 17. veljače 2021. u iznosu od
500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 5. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1
OT), ročište 15. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 18.
veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/3 OT) ili ukupno iznos od 5.250,00 kn
uvećano za PDV u iznosu od 1.312,50 kn ili sveukupno iznos od 6.562,50 kn.

Poslovni broj: 52 Pž-1792/2022-3 6

12. Sukladno čl. 368. st. 2. i čl. 373. t. 3. ZPP-a žalbu tužitelja drugostupanjski
je sud djelomično odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, a
djelomično preinačio i prihvatio tužbeni zahtjev.

Zagreb, 3. siječnja 2023.

Sudac Raoul Dubravec

Broj zapisa: eb317-4e72a

Kontrolni broj: 079e4-558c1-d8481

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.