Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 204/2020-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 204/2020-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik E. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika T. h. d.o.o., T., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-954/2018-3 od 17. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1142/15 od 18. svibnja 2018. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1142/15 od 22. siječnja 2021., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-954/2018-3 od 17. rujna 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1142/15 od 18. svibnja 2018. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1142/15 od 22. siječnja 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pr-1142/15 od 18. svibnja 2018. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1142/15 od 22. siječnja 2021. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je između tuženika kao poslodavca, te tužitelja kao zaposlenika dana 01. rujna 2013. godine zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe rasporedi tužitelja na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima.

 

II. Utvrđuje se da Odluka o otkazu Menadžerskog ugovora donesena od strane Nadzornog odbora tuženika na sjednici održanoj dana 05. studenog 2013. godine nema nikakvih pravnih učinaka na Ugovor o radu zaključen između tužitelja kao zaposlenika i tuženika kao poslodavca.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknaditi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima, primjenom uvećene eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena) koje na predmetni iznos teku od dana presuđenja pa sve do isplate."

 

Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-954/2018-3 od 17. rujna 2019. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, a pod točkom II. izreke je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači nižestupanjske presude tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije te je predložio odbiti reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje opisno ukazuje revident. Drugostupanjska presuda nije proturječna ili nerazumljiva pa se njezina pravilnost i zakonitost može ispitati.

 

8. Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revident opisno ukazuje u reviziji.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da je Odlukom skupštine tuženika od 21. travnja 2012. tužitelj imenovan na mjesto predsjednika Uprave tuženika te je 24. travnja 2012. sklopio Menadžerski ugovor na određeno vrijeme od 6 mjeseci koji je produžen na skupštini tuženika 22. listopada 2012.,

 

- da je 23. listopada 2012. tužitelj sklopio novi Menadžerski ugovor na mandat od 4 godine,

 

- da je Odlukom Grada T. od 30. kolovoza 2013. na temelju zapisnika sa skupštine društva opozvana Uprava tuženika,

 

- da je na sjednici Nadzornog odbora tuženika od 5. studenog 2013. donesena Odluka o otkazu Menadžerskog ugovora zbog skrivljenog ponašanja menadžera bez prava na otpremninu i otkazni rok, a radni odnos prestaje s danom dostave ove odluke menadžeru,

 

- da je tužitelj pred Trgovačkim sudom u Splitu u predmetu poslovni broj P-14/14 podnio tužbu radi isplate i radi utvrđenja da Odluka o otkazu Menadžerskog ugovora od 5. studenog 2013. nema nikakav pravni učinak na prestanak navedenog ugovora i da obvezno pravni odnos nije prestao kao i za isplatu preostalih plaća, otpremnine i neiskorištenog godišnjeg odmora,

 

- da je čl. 11. st. 1. Menadžerskog ugovora propisano da svaka ugovorna strana ima pravo raskinuti ugovor jednostranom odlukom o raskidu, a da otkazni rok iznosi 6 mjeseci,

 

- da je čl. 13. Menadžerskog ugovora propisano da menadžer po isteku vremena na koji je ovaj ugovor sklopljen, ostaje u radnom odnosu kod društva te da se društvo s istim obvezuje sklopiti novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto koje će odgovarati stručnoj spremi i zanimanju menadžera.

 

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da ugovor od 23. listopada 2012. predstavlja menadžerski ugovor koji ne sadrži elemente ugovora o radu pa se odnosi stranaka procjenjuju prema tom ugovoru. Nadalje, zaključuju da je menadžerski ugovor jednostrano raskinut od strane tuženika prema čl. 11. st. 1. Menadžerskog ugovora pa se ne primjenjuje čl. 13. menadžerskog ugovora, a tužitelj je bio u otkaznom roku u kojem razdoblju mu je i isplaćivana plaća. Dalje sudovi zaključuju da nije postojala suglasnost volja za zasnivanje radnog odnosa.

 

11. Tužitelj smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer su sudovi propustili primijeniti čl. 14. st. 2. i st. 4. Zakona o radu s obzirom na to da je tužitelj nastavio obavljati poslove i primati plaću kod tuženika bez reguliranog radnopravnog odnosa pa stoga smatra da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku.

 

12. Nižestupanjski sudovi polaze od shvaćanja da predmetni ugovor od 23. listopada 2012. predstavlja menadžerski ugovor. Na menadžerski ugovor ne odnose se prisilne odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/2009, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR). Međutim, ako je predsjednik uprave koji je sklopio menadžerski ugovor istovremeno u radnom odnosu s društvom, kao što je to u konkretnom slučaju bio tužitelj što proizlazi iz odredbe čl. 2. točka 2. ugovora od 23. listopada 2012., tada je riječ o složenom menadžerskom ugovoru s elementima ugovora o radu.

 

13. Budući da zbog pogrešne pravne kvalifikacije ugovora tužitelja da je riječ o menadžerskom ugovoru bez elemenata ugovora o radu nisu utvrđene sve činjenice bitne za prosudbu je li između stranaka zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u smislu odredaba ZR, nema uvjeta za preinaku presuda.

 

14. Nadalje, u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom predmetu za utvrđenje da Odluka o otkazu Menadžerskog ugovora donesena od strane Nadzornog odbora tuženika na sjednici održanoj 5. studenog 2013. nema nikakvih pravnih učinaka na Ugovor o radu zaključen između tužitelja kao zaposlenika i tuženika kao poslodavca sudovi će ocijeniti je li o istom zahtjevu već pravomoćno odlučeno u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-14/14.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti obje presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

16. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 3. siječnja 2023.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu