- 1 -              Rev 1154/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1154/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. O. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik Z. Č., odvjetnik u Z., protiv I-tužene Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, i II-tužene Prve ekonomske škole, Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava služnosti prolaza i provoza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-669/18-2 od 18. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2529/12-43 od 3. siječnja 2018., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je tužiteljica kao suvlasnica nekretnine k.č.br. 5091 upisane u zk.ul.br. 4150 k.o. G. Z., kao povlasnog dobra, na temelju dugotrajnog vršenja dosjelošću stekla pravo stvarne služnosti prolaza i provoza odnosno staze i kolnika u korist nekretnine – garaže sagrađene na k.č.br. 5091, po novoj izmjeri k.č.br. 2086 k.o. C., upisane u zk.ul.br. 4150 G. Z., u vlasništvu tužiteljice, kao povlasnog dobra, a na dijelu nekretnine u vlasništvu I-tuženice, a u posjedu II-tuženice, i to k.č.br. 5083/1 upisane u zk.ul.br. 32 k.o. G. Z., kao poslužnog dobra, na način da iz ... skreće kroz velika dvorišna kolna vrata i dolazi na k.č.br. 2798/1 k.o. C., koja odgovara k.č.br. 5083/1 upisanoj u zk.ul.br. 32 k.o. G. Z., i koja predstavlja poslužno dobro, na kojoj se nalazi pristupni put koji vodi prema školskom dvorištu u pravcu istoka, te prolazeći ovim putem prolazi do početka prilaznog puta prema garaži, koji se sastoji od dvije usporedne uređene trake od betonskih kocaka u dužini od 5,9 m, svaka širine 0,6 m, na razmaku od 0,7 m, kojima se dolazi do betoniranog podesta dimenzija 2,6 x 1,5 m ispred garažnih vrata garaže sagrađene na k.č.br. 2806 k.o. C. koja odgovara k.č.br. 5091 upisanoj u zk.ul.br. 4150 k.o. G. Z., koja predstavlja povlasno dobro, pa su I-tuženica, kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik, a II-tuženica, kao posjednik, dužni to priznati i trpjeti upis ovog prava u zemljišnim knjigama nadležnog suda u korist svakodobnog suvlasnika nekretnine k.č.br. 5091 upisane u zk.ul.br. 4150 k.o. G. Z. odnosno nekretnine-garaže sagrađene na k.č.br. 5091, po novoj izmjeri k.č.br. 2806 k.o. C., upisane u zk.ul.br. 4150 G. Z., kao povlasnog dobra na teret nekretnine k.č.br. 5083/1 upisane u zk.ul.br. 32 k.o. G. Z., kao poslužnog dobra, jer će u suprotnom osnovu za upis ovog prava predstavljati presuda suda prvog stupnja. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka. Nadalje odbijen je i zahtjev tužiteljice da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja da u zemljišnim knjigama, zk.ul.br. 32 k.o. G. Z. u odnosu na k.č.br. 5083/1 provede uknjižbu prava služnosti prolaza i provoza u korist svakodobnog suvlasnika povlasne nekretnine k.č.br. 5091 upisane u zk.ul.br. 4150 k.o. G. Z. odnosno nekretnine garaže – sagrađene na k.č.br. 5091, po novoj izmjeri k.č.br. 2806 k.o. C., upisane u zk.ul.br. 4150 G. Z., kao povlasnog dobra, zahtjev za izdavanje tabularne isprave, kao i zahtjev da se tuženicima zabrani da tužiteljicu sprječavaju i ometaju u vršenju utvrđenog prava služnosti (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici nadoknaditi parnični trošak I-tuženici u iznosu od 22.500,00 kuna, a II-tuženici u iznosu od 40.625,00 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. II-tuženica u odgovoru na reviziju predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo stvarne služnosti prolaza i provoza odnosno staze i kolnika u korist nekretnine – garaže sagrađene na k.č.br. 5091, po novoj izmjeri k.č.br. 2086 k.o. C., upisane u zk.ul. 4150 k.o. G. Z. u vlasništvu I-tuženice, a u posjedu II-tuženice i to k.č.br. 5508371 upisane u zk.ul. 32 k.o. G. Z. kao poslužnog dobra.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je ocu tužiteljice pok. S. G. rješenjem G. Z., Skupštine Općine C., Odjela za građevinarstvo, urbanizam i komunalne poslove br. 06-10599/1-65 od 14. svibnja 1965, odobrena lokacija za postavu montažnog garažnog objekta na zemljištu k.č.br. 5091 k.o. G. Z., dvorište zgrade ..., sada ..., da se taj objekt ima smatrati privremenim do svojevremenog opoziva, a da će investitor ili njegov pravni nasljednik biti dužan isti ukloniti o svom vlastitom trošku, kad i ako će to zahtijevati javni interesi,

 

- da je nasljednicom pok. S. G. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj O-7030/93 od 29. ožujka 1994., a na temelju oporuke proglašena njegova supruga M. G.,

 

- da je tužiteljica kao davateljica uzdržavanja sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 7. studenog 2006. sa svojom majkom M. G., kao primateljicom uzdržavanja, te da je majka tužiteljice preminula 1. svibnja 2010.,

 

- da je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine – stana u Z., ...,

 

- da je II-tuženica tijekom 2010., a nakon što je tužiteljica izvodila radove na uređenju dijela dvorišta kojeg koristi kao prilaz garaži, pokrenula postupak za smetanje posjeda protiv tužiteljice u kojem postupku, koji se vodio pod brojem Pp-82/10 kod istog prvostupanjskog suda, nije uspjela, što proizlazi iz rješenja od 18. prosinca 2012.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući da zbog privremenog karaktera predmetne garaže tužiteljica i njezini prednici nisu mogli dosjelošću steći pravo služnosti. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica i njezini prednici nisu pošteni posjednici, obzirom na sadržaj Rješenja kojim se odobrava lokacija za postavu montažnog garažnog objekta, te da navedenim Rješenjem, niti nekom drugom odlukom upravnog tijela nije ustanovljena služnost puta u konkretnom slučaju.

 

Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuje da sukladno odredbi čl. 366. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) od dana stupanja na snagu tog zakona u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravnog jedinstva nekretnine, određeno u čl. 9. ZVDSP, pa objekti koji su izgrađeni radi neke prolazne namjene, a ne s namjenom da na zemljištu trajno ostanu, nisu dio zemljišta na kojem su izgrađeni pa se na njih ne primjenjuju odredbe o uspostavi jedinstva nekretnine, radi čega tužiteljica kao vlasnica predmetne garaže, koja sukladno odredbi čl. 9. ZVDSP nije nekretnina ne može steći pravo služnosti u korist iste.

 

10. Suprotno navodima revizije tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

11. Revidentica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. i čl. 221. ZPP, smatrajući da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza trebali zaključiti da je od strane upravnog tijela konstituirana služnost prolaza i provoza do predmetne garaže.

 

12. Međutim, suprotno navodima revidentice u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaza, te su o odlučnoj činjenici, pravno relevantnoj za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtijeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

13. U odnosu na nove činjenice i dokaze istaknute tek u reviziji, valja reći da prema odredbi čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti, a što ovdje nije slučaj. Stoga, revizijski sud nije mogao ispitivati niti uzeti u obzir te revizijske navode tužiteljice.

 

14. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Zaključak sudova nižeg stupnja da je tužiteljica vlasnica izgrađenog montažnog objekta, ali da temeljem te činjenice te pozivanjem na odredbe čl. 9. i čl. 366. ZVDSP predmetna garaža ne predstavlja nekretninu, radi čega tužiteljica ne može steći pravo služnosti u korist iste, prihvaća i ovaj sud. Prema odredbi čl. 9. st. 1. ZVDSP pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. U smislu odredbe čl. 9. st. 3. ZVDSP dio je nekretnine ono što je na površini, iznad ili ispod izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, a nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njom spojeno radi neke prolazne namjene.

 

16. Prema rješenju G. Z. od 14. svibnja 1965. predniku tužiteljice odobrena je lokacija za postavu montažnog garažnog objekta na predmetnom zemljištu, uz odluku da se taj objekt ima smatrati privremenim do svojevremenog opoziva.

 

17. Sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ZVDSP od dana stupanja na snagu toga Zakona u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. ZVDSP. Objekti koji su izgrađeni radi neke prolazne namjene (u ovom slučaju privremena garaža), a ne s namjenom da na zemljištu trajno ostanu, nisu dio zemljišta na kojem su izgrađeni pa se na njih ne primjenjuju odredbe o uspostavi pravnoga jedinstva nekretnine.

 

18. Kako izgrađeni objekt nije dio zemljišta u smislu odredbi čl. 9. ZVDSP i samim tim nije nekretnina, tužiteljica kao vlasnik objekta (pokretne stvari) ne može prema tuženicama istaknuti zahtjev za utvrđenje prava služnosti u korist predmetne garaže.

 

19. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 3. siječnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.