Poslovni broj: 6 Gž-799/2022-3

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz J., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. d.o.o. za trgovinu i usluge, Z., OIB: ..., koga zastupa direktorica N. G., radi nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5041/20-22 od 23. svibnja 2022. u toč. I. i III. izreke, u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika G. d.o.o. za trgovinu i usluge, Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5041/20-22 od 23. svibnja 2022. u toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos temeljem Zahtjeva Financijskoj agenciji - FINA-i za izravnu naplatu novčane tražbine ovrhovoditelja G. d.d., Z., (Ulica...) OIB: ..., protiv ovršenika V. P. iz J., (Ulica...) OIB: ... od 21.02.2019. za iznos 8.864,65 kn na ime glavnice te iznos 6.639,00 kn na ime zateznih kamata.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se predlaže proglasiti nedopuštenom pljenidba i prijenos temeljem Zahtjeva Financijskoj agenciji - FINA-i za izravnu naplatu novčane tražbine ovrhovoditelja G. d.d., Z., (Ulica...) OIB: ..., protiv ovršenika V. P. iz J., (Ulica...) OIB: ... od 21.02.2019. u preostalom dijelu za iznos 2.253,83 kn s pripadajućim kamatama i troškovima.

III. Nalaže se tuženiku G. d.d., sa sjedištem u Z., (Ulica...) OIB: ... naknaditi tužitelju V. P. iz J., (Ulica...) OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu 3.933,10 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude u toč. I. i III. izreke, tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ističe da je predmetna zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja iz poslovnog odnosa tužitelja kao osnivača i osobe ovlaštene za zastupanje društva P. d.o.o. (kasnije pod tvrtkom G. O. d.o.o.) i tuženika, iz kojeg odnosa je i nastala tražbina tuženika. Pogrešno je primijenjen institut zastare za račun broj 0201951 na iznos od 8.864,65 kn na ime glavnice i iznos od 6.639,00 kn s naslova zateznih kamata, jer u trenutku podnošenja predmetne zadužnice na naplatu 30. listopada 2014. nije bilo na snazi pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 19. studenoga 2018., već je trebalo primijeniti čl. 233. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisan zastarni rok od deset godina. Pobija i odluku o parničnom trošku. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana. 

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer je izreke presude u pobijanom dijelu razumljiva i nije proturječna sama sebi i razlozima navedenim u obrazloženju, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava te se presuda u pobijanom dijelu može ispitati.

5.1. Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tuženika iz toga žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa na temelju zahtjeva Financijskoj agenciji za izravnu naplatu novčane tražbine ovrhovoditelja G. d.d., Z., protiv ovršenika V. P. od 21. veljače. za iznos 8.864,65 kn na ime glavnice te iznos od 6.639,00 kn na ime zateznih kamata.

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je 16. lipnja 2005. izdana, a 17. lipnja 2005. od strane javnog bilježnika S. V. ovjerena pod brojem OV-5035/05 bjanko zadužnica, izdana na iznos do 100.000,00 kn, da je dužnik P. d.o.o. koji je suglasan da se radi naplate tražbine u iznosu od 17.757,48 kn zaplijene svi njegovi računi kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove pravnog prometa i da se novčana sredstva isplate ovdje tuženiku kao vjerovniku, s tim da je kao jamac platac označen tužitelj, koji je dao suglasnost da se radi naplate tražbine tuženika iz bjanko zadužnice zaplijene svi njegovi računi kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove pravnog prometa i da se novčana sredstva isplate tuženiku,

- da je tuženik 30. listopada 2014. dostavio na FINA-u navedenu bjanko zadužnicu na naplatu,

- da je tuženik 21. veljače 2019. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja na temelju bjanko zadužnice javnog bilježnika S. V. O.-5035/05 od 17. lipnja 2005.,

- da je tužitelj, kao ovršenik, podnio 18. travnja 2019. prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, uz prijedlog za odgodu ovrhe, navodeći da je tuženik, kao ovrhovoditelj, 21. veljače 2019. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu tražbine u iznosu 17.757,48 kn sa pripadajućim kamatama na temelju bjanko zadužnice ovjerene 17. lipnja 2005., a da je zahtijevana prisilna naplata nedopuštena iz razloga što je protekao rok u kojem se mogla tražiti ovrha, ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu i nastupila je zastara, sve prema čl. 210. u vezi čl. 50. st. 1. toč. 5., 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17.; dalje OZ),

- da je zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-1537/2019-9 od 28. rujna 2020. tužitelj upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanih odredbama čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ,

- da iz stanja poslovnih partnera po kontima za poslovnog partnera G. O. d.o.o., J., proizlazi postojanje određenih iznosa potraživanja od kupaca za robu u iznosu od 1.121,40 kn, potraživanja od kupaca označenih kao "XXXX-10. god"u iznosu od 8.864,65 kn, potraživanja za kamate u iznosu od 4.815,24 kn, depoziti i kaucije u iznosu od 5.026,00 kn te sudski troškovi, takse u iznosu 800,00 kn (označeno kao saldo),

- da je za G. O. d.o.o., J. vidljivo postojanje kamatnog računa br. 18 od 29. listopada 2014. u kojem se navodi račun broj 0201951-09 od 13. listopada 2009. s rokom plaćanja od 15 dana na iznos od 8.864,65 kn, koji dospijeva 28. listopada 2009. i ukupnom zateznom kamatom u iznosu od 6.639,00 te račun broj 0200003-11 od 18. svibnja 2011. s rokom plaćanja 1 dan na iznos od 1.121,40 kn, koji dospijeva 19. svibnja 2011. i ukupnom zateznom kamatom u iznosu 543,19 kn,

- da je u specifikaciji tražbina razvidno da se radi o iznosu od 4.990,00 kn na ime glavnice te kamate na taj iznos navedene u ovršnoj osnovi,

- da se ne radi o zadužnici izdanoj kao sredstvo osiguranja jednog, točno određenog pravnog posla (npr. ugovora o kreditu), već o bjanko zadužnici izdanoj kao jamstvo iz duljeg poslovnog odnosa tuženika i dužnika P. d.o.o., koju je tužitelj potpisao kao jamac platac i koja je popunjena na iznos 17.757,48 kn s obzirom na tražbine koje su tijekom vremena nastale iz spomenutog poslovnog odnosa,

prvostupanjski sud zaključuje da je, s obzirom da je dug po računu broj 0201951-09 od 13. listopada 2009. na iznos 8.864,65 kn dospio 28. listopada 2009., a zadužnica je prvi put podnesena na naplatu 30. listopada 2014., protekao zastarni rok od 5 godina za tražbinu prema tome računu, jer se radi o zadužnici na kojoj je potpis samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije solemnizirana, pa iako ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi ne predstavlja sudsku odluku kojom je utvrđeno potraživanje i stoga se ne primjenjuje čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO), već opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO, slijedom čega je prihvatio tužiteljev prigovor zastare u odnosu na iznos od 8.864,65 kn na ime glavnice, a samim time i na iznos od 6.639,00 kn s naslova zateznih kamata obračunatih na taj iznos, zbog čega je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev na proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 21. veljače 2019. za te iznose.

8. Neosnovan je prigovor tuženika da je pogrešno primijenjen institut zastare jer u trenutku podnošenja zadužnice na naplatu 30. listopada 2014. nije bilo na snazi pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici od 19. studenoga 2018., već da je trebalo primijeniti odredbu čl. 233. ZOO.

8.1. Naime, na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 19. studenoga 2018. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:

"Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

8.2. Navedeno pravno shvaćanje se primjenjuje na dužničko-vjerovničke odnose nastale za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.) i za vrijeme važenja ZOO, nema karakter pravnog propisa pa je neosnovan prigovor tuženika da se to pravno shvaćanje ne bi trebalo primijeniti jer nije bilo na snazi u vrijeme kad je zadužnica podnesena na naplatu.

9. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o bjanko zadužnici na kojoj je ovjeren potpis dužnika i koja nije solemnizirana od strane javnog bilježnika, to se na tražbine iz takve isprave primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO, a ne desetogodišnji rok iz čl. 233. ZOO, pa je tražbina tuženika u iznosu od 8.864,65 kn na ime glavnice i pripadajućem iznosu od 6.639,00 kn na ime zateznih kamata koja je dospjela 28. listopada 2009. zastarjela do podnošenja zadužnice na naplatu do listopada 2014., kada je tuženik (prvi put) zatražio prisilnu naplatu svoje tražbine.

10. Stoga je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, prihvaćanjem prigovora zastare i proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 21. veljače 2019., na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), time što je naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi (razmjerni) trošak parničnog postupka u iznosu od 3.933,10 kn.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. I. i III. izreke, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

12. U nepobijanom dijelu u toč. II. izreke, ista presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 3. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.